Objave

Objavljeno

Jane Sanderson: Pjesma je kriva za sve

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Pjesma je kriva za sve: ©Znanje

Jane Sanderson Pjesma je kriva za sve

Nevjerojatno kako me ova knjiga podsjetila na bezbrižne dane mladosti, prvih ljubavi i rock glazbe. Dakle, ne samo da sam pročitala knjigu, nego sam preslušala sve pjesme glazbene kompilacije koje Dan i Ali šalju jedno drugom. Carol King, Blondie, David Bowie i ostali, uz nježnu ljubavnu priču započetu u tinejdžerskim godinama, toliko su mi  začinili ovaj roman da  je Pjesma je kriva za sve, uz odličnu ljubavnu priču, vrlo inteligentan ljubavni roman koji budi nostalgiju, ali kojeg čitate s osmijehom na usnama.

Daniel

Daniel je novinar i glazbeni kritičar. Netko tko diše, promišlja i živi glazbu. Glazba je njegova  ljubav od kad zna za sebe. A druga je ljubav Allison. Daniel je bio prvi dečko koji je Allison snimio glazbenu kompilaciju. Mladenačka ljubav prekinuta je naprasno jer Allison je otišla. Naglo, bez objašnjenja, bez pozdrava. Dan se uvijek pitao zašto je Ali pobjegla, nikad ne znajući mnogo o sitnicama i drami njezina svakodnevnog života. Nije bilo lako, ali Dan je prebolio. Glazba ga je liječila i hranila. Godine su prošle. Od Allison nigdje ni traga.

Odrasli Dan i dalje se bavi samo glazbom. Dobro, tu je i obitelj, supruga Katelin i sin Alex koji je otišao na studij. Dan i dalje živi u kišovitom i hladnom Sheffieldu, ali ni ne pomišlja da negdje ode. To je grad njegovog odrastanja i mladosti. Grad u kojem je zavolio glazbu. I nikad više vjerojatno ne bi ni čuo za Allison da mu u ruke nije došla informacija o spisateljici Ali Connor. Dan ne može vjerovati. “Njegova“ Allison postala je poznata književnica i živi u Australiji. Sad se zove Ali.

Daniel odluči zapratiti Ali na Twiteru. Tako počinje njihova glazbena korespondencija. A ona vodi sve do susreta…

Dan je u svojim mislima držao Ali Connor, lagano, konstantno, i ako to jest bilo licemjerje njemu nije izgledalo tako, i ako to jest bila nevjera, nije imao dojam da radi nešto loše. str. 152.

Allison

Dok je Danijel imao sve, sređenu obitelj i prijatelje koji ga vole, Allison nije imala ništa. Prljav i neuređen stan, vječno pijana majka koja je dovodila nasilne muškarce, financijska oskudica i život u nespokoju karakteristike su Allisonina odrastanja. Jedina joj je utjeha bio stariji brat Peter. Nakon groznog iskustva u roditeljskom domu, Allison odluči pobjeći što dalje može. Ne oprostivši se ni s kim osim s bratom, Allison napušta Sheffield. Putuje po Europi nekoliko godina. Na jednom od tih bjegova upoznaje mladog liječnika Michaela. Zakopavši ljubav prema Danielu duboko u srce, odlazi u Adelaide, udaje se za Michaela i dobiva dvije kćeri, Stellu i Theu. Postaje Ali i piše knjige.  Jedna od njih postiže međunarodni uspjeh. Ni ne sluti da će glas o njoj doći do Daniela. A sve ostalo je povijest…

Ja sam tvoj život spasila jedanput, ali ti si moj spašavao svaki dan, i sad kad sam otišla, želim da znaš da te volim. str. 280.

Pjesme idu preko oceana

Dan i Ali započinju komunikaciju koja je naprasno  prestala prije trideset  godina. Ali to nije bilo kakva komunikacija. To je glazbena komunikacija ili bolje rečeno, glazbena kompilacija koju stvaraju tako da šalju pjesme jedan drugom naizmjenično, sjećajući se svih dobrih pjesama koje su obilježile njihovu tinejdžersku ljubav. Pjesme – neke nove, neke stare  putuju preko oceana i vremenskih zona, sve dok jedno od njih ne prekrši pravilo i ne pošalje poruku koja će promijeniti sve…

Bez riječi, bez poruke. Samo pjesma, koja govori sama za sebe. str. 53.

Dojam o djelu

Ovaj bi se roman po meni mogao komotno zvati „Život kao glazbena kompilacija“. Likovi su toliko stvarni, realistični, da nisam mogla prestati čitati kad sam započela. Podsjetila me na mladenaštvo, nesretne ili sretne (kako za koga) prve ljubavi, izlaske i život kada je sve uistinu bilo pjesma. Možda zato što sam te 1979e  bila sličnih godina kao  Dan i Ali, ili zbog toga što je to bilo doba i moje glazbene osviještenosti, ne znam zašto, ali ova me  knjiga stvarno takla.

Dva glavna lika predodređena su da budu zajedno. Cijela knjiga vodi tome. Nažalost, kao i u životu, iza sretnih ljudi najčešće ostaju i oni nesretni. To je život. Uvijek na kraju ostane malo gorčine.

Najviše od svega me oduševio koncept knjige. Glazba kao poruka univerzalne ljubavi koja ne zna daljine, ne zna za udaljenost među kontinentima, kulturama , svjetonazorima.

Ideja da glazba nadilazi vrijeme bez obzira radi li se o rocku, popu, countryu  ili klasici i odvodi nas na ona mjesta, nekad zaboravljena, ostala u kutku naše svijesti i onda izvučena na površinu, čini mi se tako briljantno iskorištena da sam, premda ljubavni romani nisu moj primarni izbor, ovom knjigom bila naprosto oduševljena.

Velika preporuka za čitanje. Uživat ćete u ovoj divnoj knjizi.

Jane Sanderson Pjesma je kriva za sve

O autoru


Jane Sanderson rođena je u Južnom Yorkshireu 1962. Studirala je engleski jezik na Sveučilištu Leicester, a nakon diplomiranja postala je novinarka. Nakon niza poslova u lokalnim novinama pridružila se BBCu.

Njezin najnoviji roman, Pjesma je kriva za sve (Mix Tape), objavio je Transworld. Jane živi sa svojim suprugom, novinarom i autorom, u ruralnom Herefordshireu. 

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Nakladnik: Fraktura, 2021.

Naslovnica romana Rituali vode: ©Fraktura

Najbolji đavolji trik bio je taj što je uvjerio svijet da on zapravo ne postoji.

Baudelaireova rečenica koju citira lik Verbal iz filma „Privedite osumnjičene“ (parafraza, str. 358.)

           

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Rituali vode

Inspektor Unai Lopez de Ayala zvani Kraken, nakon slučaja koji je riješio u prethodnom romanu Šutnja bijeloga grada, od posljedica metka koji je dobio ni manje ni više nego u glavu, pati od afazije – oštećenja mozga zbog kojeg mu je oduzeta sposobnost govora. Još uvijek je na bolovanju, no život mu uopće nije miran. Nemir najprije unosi zamjenica načelnika Alba koja je trudna – a Kraken bi vrlo lako mogao biti otac.

Zatim, ubojstvo. I to ne bilo kakvo.

…postoji mogućnost da je smrt… zapravo žrtvovanje koje se prakticiralo prije više od dvije tisuće godina na čitavom području keltiberskog utjecaja… Trostruka keltska smrt: spaljivanje, vješanje i utapanje žrtava… (str. 150.)

Trostruka keltska smrt – spaljivanje, vješanje, utapanje. A žrtva je tajanstvena Annabel Lee, ni manje ni više nego žena iz Krakenove prošlosti.

… potpuno nesvjesno savio sam koljeno pred njom i izrecitirao u sebi: „Ovdje završava tvoj lov, ovdje započinje moj.“
I na nekoliko trenutaka mislio sam da sam to opet ja, inspektor Ayala, a ne mlaki odraz njegova odraza…  (str. 21.)

Kako bi riješio slučaj, Kraken će se morati prisjetiti davne 1992. godine, svoje prošlosti i onoga što je zakopao duboko, duboko u zaborav. Onoga što se dogodilo tog ljeta, kada je s trojicom svojih najboljih prijatelja bio zaljubljen u Annabel Lee i kada ih je ona zauvijek i nepovratno udaljila jednog od drugog.

Slučaj rituali vode sve se više i više zapliće. Davno zakopane tajne izranjaju iz dubina. Inspektor Ayala nikome ne može vjerovati, čak ni najbližima. Svaki se njegov korak promatra.

A kad postane očito da ubojica ubija ljude koji čekaju dijete i za koje smatra da tog djeteta nisu dostojni – i sam bi Kraken vrlo lako mogao postati meta.
Ubojica se čini neuhvatljiv, a vremena je sve manje…

Luda potraga za još luđim ubojicom

Inspektor Ayala stručnjak je za profile i premda trenutno nije u besprijekornom stanju, kad se zaredaju ubojstva poznata kao rituali vode, policija nema druge nego vratiti ga na posao.

… nisam bio posve siguran je li to djelo čistoga psihopata. U toj kriminalnoj osobnosti vidio sam mješovite crte, bilo je nečega mesijanskoga… A to je, što me najdublje zabrinjavalo, krilo mnoge odlike psihotičnog, mentalno bolesnog, patološkoga mozga koji je izgubio vezu sa stvarnošću. … Zbog toga sam bio zabrinut, zato što su psihotični ubojice nepredvidivi… (str. 24.)

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Tragova je malo, ali oni koji postoje, vode u Krakenovu prošlost. U recenziji Šutnje bijeloga grada već sam pisala o inspektoru pa neću opet. I dalje ostaje izvrstan pripovjedač, zabavan, sarkastičan i otkačen – u najboljem mogućem smislu.

Nesvjestan mreže koja se plete oko njega, Kraken povlači poteze koji dovode isprva do velikih nevolja, a kasnije do razrješenja slučaja – koje dolazi uz veliku cijenu.

…svjestan sam da sam bio tek jedna karika u onom nezaustavljivom nizu grozota i strahota… Jedna od onih karika koje su pridonosile vječnom lancu nasilja… Ali tad to nisam znao, nisam mogao znati.
Ili si to još dan-danas govorim kako bih navečer mogao usnuti. (str. 157.)

Početna privlačnost između njega i nove, lijepe zamjenice načelnika Albe polako se pretvara u nešto dublje, no Kraken je vješt u kompliciranju svog života.

Nakon što ga Alba izvijesti o trudnoći i njegovom mogućem očinstvu, nije siguran može li prihvatiti dijete koje (možda) nije njegovo, dijete nad kojim se, u tom slučaju, nadvija teška sudbina. Čitav roman obojen je njegovim nećkanjem, promišljanjima o djetetu i budućnosti. A ta je budućnost povezana s njegovom traumatičnom prošlošću koja nikako da ga pusti.

Rituali vode – drugi dio fascinantne trilogije

Premda nisam čitala treći dio, vjerujem da mogu reći da je Trilogija bijelog grada doista djelo koje ostavlja bez daha! I opet, nema toga što mi se nije svidjelo!

Inspektor Kraken divan je lik, osebujan, neobičan, živopisan i lako ga je voljeti. Tu su i njegova partnerica Estibaliz, djed i brat, svi odreda jako simpatični i odmah vam je stalo do njih. Najmanje mi je simpatična sama Alba, nekako je hladna, ali ako se inspektoru sviđa…

A ja, kukavica, nisam joj rekao da želim imati još mladunčadi s njome, da učim uspavanke kako ne bih bio nijem otac… i da ni uz koga, ni uz koga nisam drhtao kao uz nju te prosinačke večeri. (str. 256.)

Sami je zaplet izvrstan! Već i naslov – Rituali vode – sugerira nam da je riječ o nečem drevnom, pomalo nezemaljskom i maglovitom, a opet brutalnom, okrutnom, zvjerskom. I doista jest! Kad sam počela čitati, više nisam mogla stati! Nije riječ samo o tome da poglavlja završavaju cliffhangerom, nego o tome da je sve nekako povezano! Svi likovi, svi postupci, svaka usputna rečenica. Sve je promišljeno, razrađeno. Sve je tu s ciljem. Sve nešto znači – a to obožavam! Rituali vode traže angažiranog čitatelja pa savjetujem – čitajte ovaj roman isključivo kad imate vremena i kad se na njega možete koncentrirati u potpunosti. Inače, mogle bi vam promaknuti neke važne natuknice pa će vam kasnije biti žao.

Moram se pohvaliti i da sam ubojicu prokužila par stranica prije Krakena pa vjerujem da će i većina vas, to uopće ne umanjuje napetost, upravo suprotno! Pokušavamo viknuti inspektoru tko je kriv i da malo pripazi, a on se, bedak, oglušuje na naša upozorenja i juri u nevolju kao grlom u jagode!

Za kraj, preporuka – definitivno pročitati! Ovo je najbolja trilogija koju sam čitala još od Stiega Larssona i Trilogije Millennium.

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Ostali naslovi ove autorice:

O samoj spisateljici naći ćete više na linku recenzije romana Šutnja bijeloga grada (u prvom odlomku), a sada samo navodim naslove ove trilogije:

Šutnja bijeloga grada

Rituali vode

Gospodari vremena (još nije prevedena kod nas, ali držim fige da to bude uskoro)

Sami slučajevi nisu povezani, ali u drugom je dijelu puno referenci na prvi i savjetujem čitanje po redu. Priča će biti razumljivija, aluzije jasnije, a likovi dublji i bogatiji. Čitanjem po redu razumjet ćete uzročno-posljedične veze te odnose među likovima, zbog čega će sama fabula biti napetija, zanimljivija i bolja.

Objavljen je i još jedan roman o inspektoru Krakenu, Crni časoslov.

Gdje kupiti roman Rituali vode:

Fraktura

Objavljeno

Melanie Guyard: Tihe duše

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Tihe duše: © Znanje

Mélanie Guyard Tihe duše

Ima li svaka obitelj svog kostura u ormaru? U knjizi Tihe duše oni ispadaju iz svakog ugla. Roman je to koji nosi tajnu čuvanu gotovo 70 godina. Spoj dviju generacija, bake i unuka, koji svatko iz svog vremena pričaju priču. Priča je započela u Drugom svjetskom ratu, a završava u sadašnjem vremenu i predstavlja napetu  i živopisnu scenu na gotovo svakoj stranici romana. Tihe duše je dobro napisan roman s likovima snažnih karaktera, ritmičan i lijepih rečenica od kojih svaka ima težinu.

Kad nemamo prirodnu obranu stvorimo je na drugi način. str. 218.

Loïc

Nakon neuspjelog braka i redovitih posjeta psihijatru, Loïc Portevin ne uspijeva sastaviti komadiće svog života. Prestao se truditi da zadrži iluziju braka i vraća se majci i bratu. Ni s majkom se nikad nije najbolje razumio, ona mu je uvijek bila nepoznanica. Majka mu je žena koja je radila tisuću poslova, a ni muškarce nije znala sretno odabrati. Danas ona ima uređen život s mlađim sinom i Loïc osjeća da ni tu ne pripada.

Kako bi ga nekako zabavila, majka ga šalje u Berry, selo u blizini Pariza, da očisti bakinu kuću koju je naumila prodati. Baka Héloïs preminula je prije nekoliko godina i Loïc je se vrlo slabo sjeća. Odlazak iz Pariza na selo Loïcu se činila spasonosna ideja. Došavši u Berry, upoznaje ne baš gostoljubive mještane, ali i simpatičnu policajku Mathilde.

Bakina kuća malo po malo osvaja Loïca koji prilikom pražnjenja tavana kuće svoje preminule bake pronalazi njezinu dugogodišnju korespondenciju s izvjesnim J.

Njegova znatiželja postaje sve veća s obzirom na činjenicu da nikada nije saznao tko mu je djed. Loïc odluči istražiti bakinu tajnu.

Héloïs

Godina je 1943. Héloïs ima dvadeset i jednu godinu kada u njezino selo dolaze njemački vojnici. Trebalo je to biti samo kratko zadržavanje, ali ispalo je drugačije. Seoski mladići među kojima je i Héloïsin brat Jean u namjeri da provedu otpor potaknu strašnu osvetu Nijemaca. Devetero ljudi je streljano. Od tog dana, svi oni koji imaju posla s Nijemcima obuhvaćeni su kolektivnom mržnjom i vrijeđanjem, a na njihove se obitelji upire prstom. Stoga je Héloïsino druženje s mladim Franzom naišlo na osudu cijelog sela, obitelji, prijatelja i  Héloïsinog bivšeg zaručnika.

Tajnu su znali samo Héloïs i Jean, a oni je neće nikome reći. Kad Héloïs ostane trudna, pakao za nju tek počinje…

Héloïs je umorna od objašnjavanja muškarcima stvari koje trebaju shvatiti. Umorna je od preuzimanja njihovih odgovornosti. str. 184.

Mélanie Guyard Tihe duše

Dojam o djelu

Rat je stanje u kojem su reakcije i ponašanje ljudi potpuno drugačije nego u „normalnom“ životu. Stoga je pitanje krivnje i oprosta vrlo specifično i osobno. Ljudi su skloni optuživati, vrijeđati i mrziti bez pravog povoda. U ratu je to sve više potencirano.

Héloïs je prava heroina. Prezrena od svojih, ošišana od strane svojih mještana zbog prijateljstva s Nijemcem nakon što je zatrudnjela, tragičan je lik ove knjige. Tajnu koju ima nije otkrila nikome do kraja svog života. Tajanstveni J. s kojim je razmjenjivala pisma ostao je nepoznat sve dok se nije pojavio Loïc i zainteresirao za bakina pisma kako bi možda otkrio trag svog djeda.

Tihe duše lijepo je napisan roman usprkos teškoj temi. Rasplet me, moram priznati, malo iznenadio jer sam očekivala skroz nešto drugo. Priznajem da mi se nije  pretjerano ni svidio, ali to ne umanjuje vrijednost ovog romana. Jaki ženski lik Héloïs majstorski je  napisan i nosi cijelu knjigu.

Iako je sličnih tema obrađivanih u literaturi bilo i ranije, Tihe duše svojom dirljivošću i poetičnošću osvajaju srca čitatelja.

Ako želite pročitati roman slične tematike, bacite pogled na našu recenziju romana Dječak iz Toskane.

Zapeli su ovdje, već mjesecima, odsječeni od vijesti, ne radeći ništa osim sanjareći. Kao i svi vojnici, i oni sanjaju o povratku svojim najdražima, ognjištu. Ovo ratno ih već dugo ne grije. Duše su se ohladile. str. 148.

O autoru

Mélanie Guyard, rođena 1981., profesorica je biologije u jednoj školi u pariškoj regiji. Pod pseudonimom Andoryss napisala je scenarije za desetak grafičkih romana i objavila nekoliko romana za mlade. Tihe duše njezin su prvi roman za odrasle.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Anja Kampmann: Duboke se vode dižu

Nakladnik: Hena com, Zagreb 2022.

Naslovnica knjige Duboke se vode dižu: ©Hena com

Anja Kampmann Duboke se vode dižu

Vidiš onu liniju? Ona ne odlazi. Ostaje kao prokleta crna crta. To je more. Crta koja te odvaja. Str. 72.

Za nekoga tko je rano otišao od kuće i nema više živućih roditelja ni rodbine, imati prijatelja, pa makar samo jednog, sve je na svijetu. A kad izgubite i tog jednog, onda vam se učini da ste stabljika rijetkog cvijeta koju je netko otkinuo, a zatim nemarno bacio na tlo. A korijena više nemate. Nigdje više ne pripadate. Nigdje se više ne snalazite i shvatite da nitko više nije ostao. Samo vi. A s tom se spoznajom teško nositi…

Prekrasno napisana, lirična i poetična, Duboke se vode dižu podučit će nas o vrijednosti prijateljstva koje se rodilo u surovim uvjetima i raslo tijekom godina. A zatim će nas svojom tragičnošću baciti na koljena i učiti nas proživjeti tugu. Bez obzira jeste li muškarac ili žena. Tuga je za sve ista emocija.

Na bušotini

U olujnoj noći daleko na moru bušaču Waclawu nestaje jedini prijatelj Mátyás, a u divljim ga valovima podno naftne platforme nitko nikada neće pronaći. Događaj je proglašen  nesretnim slučajem. Surov posao, duge i iscrpljujuće smjene te rad  u groznim uvjetima svakodnevnica su bušača na platformama. Samo mali nedostatak koncentracije završava tragično po bušača. Jedna od tih tragičnih priča dogodila se Mátyásu. Nakon nestanka prijatelja Waclaw je očajan. Nestao je čovjek, ali nitko za to ne mari. Događa se, kažu, težak je posao. Waclaw ne može više izdržati na bušotini. Sedam godina Mátyás i on dijelili su kabinu na mnogim nalazištima. Dok ga sustižu uspomene, Waclaw se iskrcava na kopno i kreće na put Mátyásovim stopama. Odlazi u  Mátyásovo rodno mjesto tražeći njegove korijene. Ali to je način da otkriva i svoje.

U svemu tome Mátyás, je bio jedan od rijetkih koji su izgledali kao da samostalno plivaju, bio je igla, unutarnji kompas. str. 188.

Put

Tražeći mir koji pronaći ne može, Waclaw putuje Mađarskom, preko Italije i Malte, pa sve do Alpa i rudarskog naselja u Njemačkoj gdje je odrastao. Ali, mira ne nalazi. U Mađarskoj upoznaje Patriciu, Mátyásovu polusestru, u Italiji i Malti obnavlja veze sa ženama s kojima se družio, ljubovao, ali nikad nije mogao ostati jer on je čovjek koji mora ići. Nemir je u njemu, on nije čovjek koji ostaje. U Njemačkoj posjećuje rodno mjesto i očevog starog prijatelja-jedinog koji je preostao. A sve to Waclaw čini kako bi se oprostio. Jer to su mjesta na koje se on više ne misli vratiti sad kada više nema Mátyása. Napukline prošlosti napokon izbijaju na površinu.

Ići tamo kamo nitko neće poći za tobom. str. 23.

Anja Kampmann Duboke se vode dižu

Dojam o djelu

Duboke se vode dižu puno je više od romana. To je duboko traganje za smislom koje svakog čitatelja odvodi na neka daleka, skrovita, uglavnom mračna mjesta. Premda je riječ o svojevrsnom romanu ceste, teškim uvjetima rada na moru i o preispitivanju životnih odluka usred egzistencijalne nesigurnosti, onaj poetski, liričan dio koji je autorica, po naravi pjesnikinja, pretočila u egzistencijalni roman i samim tim napravila neobičan kompromis, toliko osvaja čitatelja da još dugo nakon čitanja ovog romana ostajete zamišljeni, kontemplirajući o tome što je smisao života i što očekujete od prijateljstva.

Vrhuncem vještine smatram doseg autorice koja je ovakvu tešku temu, surovost rada na naftnoj platformi i gubitak prijatelja, umotala u tako bezvremenski lijepe, prekrasne rečenice pune guste, lirične, senzualne punine, bez obzira radi li se o opisima krajolika ili razmišljanjima glavnog junaka.

Svakako preporučujem pročitati ovaj roman.

O autoru

Anja Kampmann rođena je u Hamburgu 1983. godine. Njemačka je pjesnikinja i prozaistica. Na književnom polju predstavila se poezijom objavljivanom u različitim njemačkim publikacijama. Do sada su joj izašle dvije pjesničke knjige. Duboke se vode dižu prvi joj je i dosad jedini roman, a donio joj je ugledne nagrade. Autorica živi i radi u Leipzigu.

Gdje kupiti:

Hena com

Objavljeno

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Oduvijek živimo u dvorcu: ©Vorto Palabra

Ime mi je Mary Katherine Blackwood. Osamnaest mi je godina i živim sa svojom sestrom Constance. … Svi su ostali u mojoj obitelji mrtvi. (str. 7.)

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Oduvijek živimo u dvorcu

Na kraju sela, u velebnom dvorcu nekad glasovite i bogate obitelji Blackwood, žive sestre Mary Kate zvana Merricat i Constance Blackwood, sa svojim nepokretnim stricem Julianom. Kane se sela i selo se kani njih, još otkad je Constance optužena da je poubijala ostale članove obitelji.

Constance je te optužbe oslobođena, no selo ne oprašta i ne zaboravlja. Ona sada nikad ne izlazi iz kuće, a sve namirnice donosi Merricat, kada se dvaput tjedno uputi u selo. Tamo se suočava s osuđujućim pogledima, nervoznim osmjesima i općenitom željom da što prije ode. No, Merricat nije obična djevojka – njezin svijet nije kao svijet ostalih. On je pomalo iskrivljen, tajanstven, intrigantan. Merricat nam pripovijeda priču o svojoj obitelji, onoj umrloj i ovoj preživjeloj. Priča nam o magijskim ritualima kojima pokušava sačuvati kuću i život obitelji od uljeza izvana.

Manjkava čarolija, ili neispravno upotrijebljena, mogla bi našoj kući donijeti samo još veću katastrofu. Pomislila sam na majčin nakit, jer danas je bio dan svjetlucavih stvari… Pomislila sam na knjige, koje su uvijek jak štit… (str. 93.)

Priča nam o mržnji koju osjeća prema seljanima i gađenju koje oni osjećaju prema preživjelim Blackwoodima. O bizarnoj znatiželji koja ih prožima kad god sretnu Blackwoodove cure i morbidnom strahu od jedenja bilo čega što su one dotakle. Merricat ih mrzi i svima im želi smrt. Constance je razumnija, odraslija, pomirena sa sudbinom.

„Loše ih je mrziti“, Constance je rekla, „to samo oslabljuje tebe“, ali mrzila sam ih svejedno i pitala se zašto ih je uopće imalo smisla stvarati. (str. 16.)

Dolaze nevolje

K sestrama se uskoro useljava rođak Charles, prvi nagoviještaj nevolje koja se neminovno obrušava na kući Blackwood. Merricat ga prezire i želi ga se riješiti, no čini se da njezine metode ne djeluju.

Razmišljala sam kako mora da je jako teško biti demon i duh, čak i Charlesu; ako se ikad zaboravi ili dopusti da mu maska padne samo na trenutak, odmah bi ga prepoznali i otjerali; morao je biti strahovito oprezan da uvijek upotrebljava isti glas i pokazuje isto lice i isto vladanje, bez omaške; morao je cijelo vrijeme biti na oprezu da se ne oda. Pitala sam se hoće li se vratiti u svoj pravi oblik kad umre. (str. 108.)

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Loši se događaji gomilaju.
Napetost raste.
Kraj je će nas uhvatiti nespremne.

Remek-djelo američke književnosti

Premda na stražnjim koricama romana piše da je Oduvijek živimo u dvorcu gotička, duboko uznemirujuća priča, nisam imala pojma u što se upuštam.

Nakon čitanja ostala sam paf jer ovakva djela nisu česta i nije ni čudo što je ovaj kratki roman postao američki klasik. Isto tako, ne čudim se ni što su mišljenja oko njega podijeljena jer nije za svačiji ukus. Nema vam druge – morate ga pročitati!

Sram me reći da, kao nastavnica jezika i književnosti, u cijelom svom školovanju i profesionalnom životu nisam susrela Shirley Jackson i zbog toga žalim. Vidimo vrijednost njezina pisanja i ne čudim se što su inspiracija današnjim horor književnicima, među kojima se svakako ističe Stephen King.

Ovo nije horor per se, ali u čitateljima ostavlja neki nelagodan osjećaj poremećenosti i tihe jeze. Kao da nije sve onakvo kakvim nam se prikazuje. Kao da nešto dubinski nije u redu, ali nikako ne možemo proniknuti što.

Mračna tajna osebujne obitelji

Najviše me se dojmila neuroza koja se širi sa svake stranice romana Oduvijek živimo u dvorcu. Merricat je nepouzdani pripovjedač i u njene riječi sumnjamo od početka, no mislima nam se provlači pitanje – što ako je u pravu? Što ako njezino, pa… Recimo osebujno viđenje svijeta u sebi nosi neku natruhu istine? Što ako zapravo nije ona ta koja je neobična, već su svi oko nje… Pogrešni? Premda ima osamnaest godina, često sam imala slučaj da je zapravo osmogodišnjakinja i nisam mogla ne upitati se – ZAŠTO?

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

A onda je tu i rulja – selo koje stoji nasuprot djevojkama Blackwood. Svi njihovi postupci – podsmjehivanje, nelagodno hihotanje, mrki, no znatiželjni pogledi… Smetaju nam poput svrbeža i koliko god se grebemo, osjećaj neugode ne prolazi. Tren smo u koži Merricat koja je praktički prisiljena trpjeti sve to i koja bježi u neki svoj izmaštani svijet, a tren smo u koži seljana koji se (opravdano?) boje cura i njihove neslavne prošlosti.

Napetost raste iz stranice u stranicu, pogotovo dolaskom rođaka Charlesa od kojeg nam se instinktivno dižu dlake na glavi. Nešto u vezi njega nije kako treba, sumnjiv je i ne sviđa nam se. Merricat to jedina vidi i možda baš ona na nas prenosi svoju neurotičnost. Isprva luckaste, ali bezopasne, njezine misli postaju sve gore, nasilnije, opsesivnije… Opasnije?

A onda, sve kulminira velikom nesrećom koja to nije.

Kraj ostavlja bez teksta, neizbježan koliko i šokantan. Morbidan koliko realan.

Nezaboravan.

Da su sve lektire ovakve, tinejdžeri bi u rukama, umjesto mobitela, čitavo vrijeme nosili knjige.

Ostali naslovi ove autorice:

Shirley Jackson rođena je u San Franciscu 1916. godine. Kada je njezina kratka priča Lutrija (koju možete pročitati klikom na naslov) prvi put objavljena 1948., čitatelji su bili zgroženi. Ipak, priča je s vremenom postala jedna od najznamenitijih američkih kratkih priča uopće. Nećete požaliti ako je pročitate, trebat će vam deset minuta, a motat će vam se po glavi oho-ho duže. Baš kao i u romanu Oduvijek živimo u dvorcu, i u njoj je važan segment mentalitet rulje. Meni je bila izvrsna!

Oduvijek živimo u dvorcu smatra se remek—djelom ove autorice, najpoznatije po djelima u žanru horora i misterija. Prije koju godinu prema ovom je romanu snimljen i film, čiji će vam trailer, bez kapi krvi, poslati neugodne žmarce niz kralježnicu.

Poznat je i njezin roman Prokletstvo kuće Hill, koji se smatra pretečom svih ostalih horor romana o ukletim kućama.

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Drakula Brama Stokera, Doba nevinosti autorice Edith Wharton, Rebecca Daphne de Maurier, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.

Gdje kupiti roman Oduvijek živimo u dvorcu:

web shop Znanje

Objavljeno

Sara Blaedel: Djevojka pod stablom

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2022.

Naslovnica knjige Djevojka pod stablom: ©Znanje

Sara Blaedel Djevojka pod stablom

Djevojka pod stablom novi je roman danske spisateljice Sare Blaedel nakon njezinih uspješnica Zaboravljene djevojke, Šuma smrti i Izgubljena žena. Detektivka Louise Rick i ovaj put je jedan od njezinih glavnih likova, ali ne u ulozi istražiteljice već kao osoba čija je uža obitelj povezana sa slučajem davno nestale djevojke Susan Dahlgrard, nestale na školskom izletu na otočiću Bornholmu davne 1995. godine. Priču pratimo kroz pogled same Susan, njezinih razrednih prijateljica, tada trinaestogodišnjakinja, i kroz događaje u sadašnjosti kada je Susanin leš konačno pronađen. Ali misterija nije riješena.

Žao mi je, pisalo je na stražnjoj strani pomalo oštrim rukopisom. Str. 70.

Sadašnjost-Louise se vraća kući

Saznavši da joj je brat Mikkel pokušao počiniti samoubojstvo, uvjeren da ga je supruga napustila, Louise se odluči žurno vratiti kući s egzotičnog putovanja na koje je krenula koristeći odmor od prethodnog posla. Louise želi pomoći Mikkelu da se oporavi, a istovremeno istražiti gdje je zapravo otišla Trine, Mikkelova supruga. Trine je nestala prije tjedan dana napustivši Mikkela i djecu bez razloga. Kako je brak Mikkela i Trine i prije prolazio kroz razne kušnje, Mikkel je uvjeren da je Trina svojevoljno otišla, ali tako ne misli i Louise. Trina nije ponijela ništa, ni dokumente, ni odjeću, ni torbicu. Louise želi otkriti o čemu se radi i pomoći rastrojenom Mikkelu da se stabilizira.

1995.-Susan Dahlgarrd je nestala

Školski izlet na otok Bornholm tradicionalno se provodio u Ostedskoj školi za učenike završnih razreda. Te 1995. godine razred je pratilo dvoje nastavnika. Vesela grupica ukrcala se na trajekt prema Bornholmu. Pia, Susan, Trine i Nina, četiri prijateljice, krenule su na izlet s velikim očekivanjima. Najviše od svega veselile su se upoznavanju s lokalnim dečkima. Postojala je i peta, Mona. Ali ona se nije uklapala. Bila je čudakinja, individualka koja se teško uklapala u društvo. Nakon više dana ispunjenih putovanjem, vožnjom, nastavom i zabavom zadnji dan djevojke su odlučile: Pobjeći će i naći se u luci s lokalnim dečkima. Treba još puno toga doživjeti prije nego se vrate kući. Pod okriljem noći i pod djelovanjem alkohola, djevojke se nalaze s lokalnim momcima. Ali s te noćne zabave jedna se nije vratila u prenoćište. Susan je nestala. Potraga je bila bezuspješna. A onda, nakon više od dvadeset godina pronađeno je truplo Susan Dahlgarrd. U špilji na Bornholmu.

Svu je snagu iscrpla i jedino što joj je preostalo bio je osjećaj koji je dotad bio nepoznat: strah da će umrijeti. str. 284.

Sadašnjost-nakon Trine nestaju i druge djevojke

Dok je Louse opterećena bratovim oporavkom i nestalom bratovom suprugom, slučaj uz policiju pomno prati i Lousina prijateljica, novinarka Camilla. I ona, kao i Louse, ima mnogo osobnih problema. U potrazi za Trinom vraća se u vrijeme kada je i sama pohađala istu osnovnu školu, nekoliko godina ranije od djevojaka. Camilla počinje kopati po prošlosti, a u međuvremenu još jedna djevojka nestaje. Tragične događaje više nitko ne može zaustaviti…

1995. – Susan

Susan je djevojka kakva bi svaka djevojka voljela biti. Duša društva, satelit oko kojeg se svi ostali okreću. Jednako privlači i djevojke i dečke. Ali isto tako, izaziva i puno zavisti. A nije joj u životu lako. Usvojeno je dijete, odgojeno po domovima. Ali to ju je samo izgradilo. Susan ima karizmu vođe i ima stav. To se mnogima ne sviđa.

Sara Blaedel Djevojka pod stablom

Dojam o djelu

Ni s ovim romanom Sara Blaedel nije razočarala. Dapače, čini mi se da je ovaj najnoviji čak i bolji od do sada pročitanih romana. Djevojka pod stablom sve ima: inteligentnu i posve ostvarivu radnju, jake glavne likove prepune svojih osobnih problema, dvostruku radnju prekidanu jezivim flashbackovima, napetu atmosferu i dramski odlično potenciranu priču koja ne gubi ni trenutka na intenzitetu.

Ovoj odličnoj knjizi ipak bih dala malu zamjerku. Naime, čitateljima koji se prvi put susreću s ovom spisateljicom teško je pratiti osobni život glavnih likova, poglavito Louisin. Tako se spominje prekid s Eikom, a ne objašnjava se tko je Eik (iako iz prijašnjih knjiga znamo da joj je to zaručnik, kolega istražitelj), pa Jonas koji joj nije sin, a ona skrbi o njemu i još nekoliko sličnih situacija. To malo ometa praćenje radnje koja je u svakom drugom pogledu jako zanimljiva.

U ovoj se knjizi problematizira okrutnost među adolescentima, bilo verbalno ili fizički, neprihvaćanje pojedinca od strane grupe, izoliranje i zavist. Sve se to događa u mladim godinama kada pojedinci nemaju dovoljno uvida u svoje ponašanje, odnosno nisu svjesni posljedica koje iz tih ponašanja može proizaći. Nažalost, takva nepromišljena ponašanja često dovedu do tragedija od čijih se posljedica pojedinci nikad ne oporave.

Preporuka: pročitati. Svidjet će vam se.

Ako vam se svidjela ova knjiga, pročitajte i drugu knjigu ove autorice koje smo recenzirali Izgubljena žena.

O piscu

Lisa Unger Sara Blaedel suvremena je danska spisateljica trilera. Najpoznatija je po kriminalističkom serijalu o Louise Rick. Njezini su romani prevedeni u više od 30 zemalja i objavljeni u milijunskim nakladama. U izdanju nakladničke kuće Znanje dosad su objavljeni romani Zaboravljene djevojke, Šuma smrti i Izgubljena žena.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Kako uloviti grofa: ©Znanje

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Kako ukrasti grofa

Dodiruj samo ono što planiraš ukrasti.
Od svih mogućih pravila lupeštva kojima ju je otac podučio, to je bilo glavno. Emmy Danvers prekršila ga je one noći kad je milostiva Carlton imala bal pod maskama – dotaknula je Alexandera Harlanda. (str. 1.)

Emmy Danvers je kći slavnog lopova Mračnjaka, koja silom prilika, nakon očeve smrti, nasljeđuje taj nečasni zanat.

Alex Harland, grof od Meltona, nakon povratka iz rata lovi kriminalce za Ulicu Bow. najnoviji mu je zadatak dovesti pred lice pravde (bolje reći, na vješala) zloglasnog Mračnjaka.

Kad se kad se neumornoj lopovici i nepokolebljivom istražitelju ukrste putovi, kreće lov mačke i miša u kojoj se uskoro brišu granice toga tko je mačka, a tko miš.

Sve pršti od strasti pa se Alex čeznutljivo prisjeća misteriozne žene koja mu je četiri godine ranije ukrala poljubac – i srce.

Mogao je, u razumnim granicama. dobiti svaku ženu koju je htio, samo jednim pogledom, samo jednim osmijehom.
Osim te. Te koja mu je izmaknula.(str. 14.)

Emmy zna rješenje zagonetke koja muči Alexa jer upravo je ona ta žena.

Dobar je kradljivac uvijek znao kada treba napustiti mjesto zločina. Ljubiti Alexa Harlana bilo je bolje nego što je uopće mogla zamisliti, ali isto bi tako moglo ispasti i kao najveća pogreška koju je napravila u životu. Zato što je sada točno znala što propušta. (str. 7.)

Sada, strast buknula ispod stabla jabuke ne samo da nije ugasla, nego postaje sve jača. No, između naših junaka stoje, čini se, nepremostive prepreke. Alex je odlučan uhvatiti drskog lopova, a Emmy je još odlučnija u namjeri da pobjegne.

Tko će na kraju koga uloviti?

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Grof i lopovica

Emmy nikad nije imala aspiracije nastaviti očev nezakoniti plan krađe i vraćanja francuskih kraljevskih dragulja. Skoro da bi više voljela živjeti dosadnjikavim, ali životom kasičnim za djevojke 19. stoljeća – udati se za zgodnog kavalira i imati djecu. Prisiljena na nastavak krađe, mora priznati da ipak uživa u uzbuđenju. Pogotovo kada joj se za petama nađe zgodni lovac.

Alex ne vjeruje u olakotne okolnosti, opravdanja i bezizlazne situacije.

„Možda nije imala izbora, znaš. Možda postoje neke olakotne okolnosti.“
„Svi uvijek imaju izbora“, rekao je Alex nepokolebljivo. „Ona zna razliku između dobra i zla.“
„Možda joj je jedina mogućnost bila izabrati manje zlo?“
„Prestani glumiti đavoljeg odvjetnika… Ona je prokleta zločinka.“ (str. 86.)

No, što se više približava lijepoj zločinki, njegova su uvjerenja sve slabija.

Privesti je licu pravde ili ne?

Pomoći joj ili je predati?

Namrštio se, ljut sam na sebe. Ne. Neće ga uspjeti nagovoriti ma koliko ono divno tijelo i one veličanstvene usne bile uvjerljive. Slovo zakona je slovo zakona. Ono je razum oslobođen od strasti. Baš kao što je Aristotel rekao. (str. 123.)

Kako uloviti grofa – ili ne

Kako uloviti grofa solidan je povijesni ljubić, no u zadnje sam ih vrijeme toliko pročitala da su mi se svi već lagano počeli stapati u jedan. Nemam vam ništa novo reći – likovi su simpatični i navijate za njih, ljubavne scene vruće, a kraj predvidljiv. Kao i u svakom ovakvom romanu, imam problem s glavnim muškim likom i tim nekakvim „mačo“ ponašanjem koje mi se mjestimice čini mizogino.

No, kanimo se detaljnog zagledanja u ljubavne romane. Ako inače volite ovakav žanr, mislim da ćete uživati i u romanu Kako uloviti grofa, koji je, uzgred rečeno, drugi dio trilogije Neženje iz Ulice Bow.

To je ljubavni roman izvrstan za vikend čitanje, kada vam treba opuštanje od napornog radnog tjedna. Kada želite uživati u uzbudljivoj romansi, za koju znate da će imati sretan kraj, zabavne dijaloge i junake koji vam mame osmijeh na lice, Kako uloviti grofa je baš ono što vam treba!

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Neprikosnovena kraljica povijesnih erotskih ljubića meni će zauvijek ostati Elizabeth Hoyt, čiji sam Maiden Lane serijal progutala u jako malo vremena. Osim tog serijala, na našem ste blogu mogli čitati i recenzije sage o obitelji Hathaway Lise Kleypas te Byron serijala Tracy Anne Warren. Ako vas zanimaju romani slični onom Kako uloviti grofa i tražite preporuke, bacite oko na naše recenzije. 

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Bateman autorica je brojnih povijesnih romansi. Serijal o Neženjama iz Ulice Bow broji tri nastavka, a oni su:

  • Moj dobri grof
  • Kako uloviti grofa
  • The princess and the rogue

Gdje kupiti roman Kako uloviti grofa:

Znanje

Objavljeno

E. G. Scott :Skrivena žena

Nakladnik: V.B.Z.

Naslovnica knjige Skrivena žena©V.B.Z.

E.G.Scott Skrivena žena

Skrivena žena uvrnuti je noir triler njujorških pisaca Elizabeth Keenan i Grega Wandsa koji pišu pod zajedničkim imenom E.G. Scott. Knjiga je to koja uz kompleksan portret jednog braka nudi mnogo tajni, napetosti i dinamike  uz višestruke obrate u radnji i  neočekivan kraj. Kako radnja knjige napreduje tako dobiva na intenzitetu i od obične svakodnevnice stanovnika malog gradića koji se bave svakodnevnim poslovima, upoznavanjem, fitnesom, šetnjom kućnih ljubimaca, postupno dolazi do tragičnih događaja koje nitko više ne može zaustaviti.

Rebecca i i Paul

Rebecca i i Paul dugogodišnji su bračni par kojeg su zbližile slične traume iz djetinjstva. Iako je Paul već prije bio u braku, susret s Rebeccom bio je sudbonosan. Ona je bila njegova druga polovica. Sretan brak trajao je sve dok su se razvijale  njihove poslovne karijere. Rebecca je napredovala u farmaceutskoj tvrtki gdje je  slovila kao najbolja prodajna predstavnica, a Paul je sa svojom građevinskom tvrtkom nizao poslovne uspjehe. A onda se njihov brak počeo urušavati. Rebecca sve dublje tone u ovisnost o opijatima, što  nije ostalo neprimijećeno ni u na poslu, ni kod kuće. Nakon što bez tableta više ne može funkcionirati neočekivano dobiva otkaz od šefa koji ne želi  više tolerirati njezinu ovisnost. Paulovo građevinsko carstvo propalo je već godinu dana prije. Tonući u depresiju i samosažaljenje Paul se upušta u aferu s susjedom i počinje dizati velike svote s zajedničkog računa….

Sve dok Rebeca ne otkrije jedno i drugo. I tu počinje zaplet..

Vas dvoje doista zaslužujete jedno drugo.str.75.

Sheila

Biti ljubavnica uvijek je dvosjekli mač. Nešto što je za Paula obična avantura koja mu je pomogla da spasi vlastito samopoštovanje nakon gubitka posla, za Sheilu je mnogo više. Prezrena i odbačena žena može biti najgori neprijatelj. Uskoro se i Paul u to uvjerio. Sheila je sveprisutna sjena na Rebeccinom  i i Paulovom braku koje je Rebeka nesvjesna, bar na početku, dok je Paul vrlo svjestan. Sheila jednostavno nije htjela otići…

Puni krug od zavođenja, preko seksa, do kraja. Jednostavno je odbila otići. str.105

Detektivi

Simpatičan par detektiva otkrivaju korak po korak zamršen niz kriminalnih radnji kojima je poveznica obiteljski dom Rebecce i i Paula. Otkriće leša, zabuna s identitetom i svjedočenje lažljivih i nepouzdanih supružnika ne olakšavaju im istragu, ali Wolcott i Silvestri poput para lovačkih goniča ne ispuštaju plijen iz ruku. Istragu vode kao uigrani tim koji neće dopustiti grešku.

E.G.Scott Skrivena žena

Dojam o djelu

Priča je to o ljubavi, strasti, ovisnosti, nevjerama i ubojstvima. Upravo tim redom urušava se Rebeccin i Paulov brak. Tajne koje su se nadvile nad njihov brak i koje nisu međusobno podijelili počele su nagrizati savršenu strukturu. A počelo je vrlo bezazleno od gubitka posla do samosažaljenja, zatim ovisnosti pa sve do ubojstva.

Likovi su u ovoj knjizi podosta problematični. Muž preljubnik koji skriva svoje tajne koje uključuje i podizanje novca s zajedničkog računa, žena ovisnica o opijatima (zanimljiva tema o kojoj se inače manje govori nego o drugim ovisnostima) i nedistancirana, hirovita i uporna ljubavnica, nijedno od njih nije u stvari pozitivan lik. Osim vrlo dobre analize jednog braka koji se malo po malo rasipa, ne mogu reći da me nešto u knjizi  izbacilo iz cipela.

Roman je, istina, napet s puno obrata, ispričan iz kuteva nekoliko protagonista. Ipak, likovi su mi dosta pojednostavljeni, plošni. Uz nikoga od njih ne možete se emocionalno vezati, čak ni navijati za njih jer su više crni nego bijeli. Dojam je malo popravio neočekivan kraj, ali sve u svemu knjiga mi je osrednja i premda je neke oduševila mene  uopće nije. Ali ako bi bila pretočena u film, rado bih ga pogledala.

Nije nas došla samo prestrašiti. Došla nas je ubiti. Već je jednom ubila. I imala je namjeru ponovo to učiniti.str.137.

O piscu

E.G. Scott zajednički je pseudonim njujorških pisaca Elizabeth Keenan i Grega Wandsa. Prijatelji su više od dva desetljeća, glumili su, producirali i pisali – zajedno i odvojeno.

Skrivena žena njihov je prvi roman proizašao iz zajedničke ljubavi prema trilerima i noiru i dugogodišnje želje da surađuju na pisanju romana. Roman je bio međunarodni bestseler 2019. godine.

Elizabeth je osamnaest godina radila za izdavačke kuće Simon i Schuster, Penguin Random House i Macmillan, vodila je radionice pisanja za NY Writers Coalition i pisala priče koje su objavljene u brojnim zbirkama. Greg piše kratke priče. Žive i rade na Manhattanu.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Objavljeno

M. W. Craven: Lutkar

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Lutkar: ©Znanje

M. W. Craven: Lutkar

Lutkar

Kameni krug drevno je, spokojno mjesto. Svaki njegov uzdignuti kameni tihi je stražar. Nepomičan promatrač. Njihov granit blista od jutarnje rose. Odolijevali su tisućama i više zima i premda istrošeni i šibani vremenom, nikada se nisu pokorili stoljećima, godišnjim dobima ili čovjeku.
Nasred kruga, okružen blijedim sjenama, stoji starac. …
Nag je i uskoro će umrijeti. (str. 1.)

U engleskoj pokrajini Cumbriji serijski ubojica svoje žrtve muči i spaljuje na prapovijesnim kamenim krugovima. Ne ostavlja nikakve tragove – osim jednog. Pojavljuje se ime inspektora Washingtona Poea, trenutno suspendiranog i osramoćenog inspektora.

Poe se donekle prisilno vraća na posao, no ubrzo je zainteresiran, neobičnim, iznimno brutalnim ubojstvima. Njegov drugačiji način rada i nepogrešiva intuicija vode ga sve bliže ubojici kodnog naziva Lutkar.

Suhozidi… Dva zida i manje kamenje koje popunjava prazninu u sredini. Poe je razmišljao koliko podsjećaju na dva načina istraživanja složenih ubojstava. Na jednoj su strani Gamble i Flynn, koji metodički grade slučaj, kamen po kamen. Pažljivo i promišljeno. A na drugoj su strani policajci poput njega… Oni s više instinkta, koji ubacuju kamenje u praznine i okreću ga sve dok se ne uklopi. Iskušavaju različite zamisli. I premda je Poe znao da bi se njegova strana raspala bez one koju grade Flynn i Gamble, znao je i da se bez njegove strane određeni slučajevi ne bi nikada riješili. (str. 112./113.)

Uskoro, partnerica mu postaje briljantna, no društveno potpuno neprilagođena Tilly Bradshaw i ovaj čudnovati par vrlo brzo otkriva tragove davnog zvjerskog zločina koji je bio pažljivo zataškan.

Poe i Tilly nezaustavljivi su ne samo u potrazi za ubojicom, već i u borbi za pravdu davno počinjenih zločina.

Broj žrtava raste, a istraga odlazi u sasvim neočekivanom smjeru…

Poe i Tilly – kombinacija koja se ne propušta

Lutkar je roman koji me privukao na prvu, i sažetkom i naslovnicom! Volim kad su mjesta ubojstava neke mistične, drevne lokacije, to mi roman učini još zanimljivijim.

Ali, najsvjetlija točka Lutkara su, svakako, Poe i Tilly! Premda sam, moram priznati, njega zamišljala puno starijim i ostala nemalo iznenađena kad sam otkrila da ima samo 38 godina.

Divan su poslovno-prijateljski par! Ona je potpuno neprilagođena, nema puno doticaja sa stvarnim životom i pomalo je naivna, dok je on stara, zaštitnički nastrojena iskusnjara i taj nesklad karaktera često dovodi do komičnih, crnohumornih situacija. Koje su, uzgred budi rečeno, pravi odmor od stvarno brutalnog slučaja preko kojeg su se njih dvoje i upoznali.

M. W. Craven: Lutkar

Poe je suspendiran kako upitno slučajnog curenja tajnih informacija, živi na osami i općenito se kani ljudi.
Tilly je vrhunska analitičarka koja živi pod staklenim zvonom i koju većina kolega maltretira jer je drugačija.
No, tu je Poe da spasi stvar i otada su njih dvoje neraskidivo povezani. Zajedno istražuju, zajedno upadaju u neprilike i stalno izvlače jedno drugo iz problema u koje ih uvaljuje istraga.

Bradshaw mu je vjerojatno bila najbliži prijatelj kojeg je imao. Bili su sušte suprotnosti – ona je bila svjetlost njegovoj tame – ali ponekad su takva prijateljstva najsnažnija. (str. 369.)

Jako mi je drago vidjeti muško-žensku kombinaciju istražitelja čiji se odnos zadržava na iskrenom prijateljstvu. Baš me zanima kako će se njihov odnos dalje razvijati i jedva čekam sljedeći nastavak Poe serijala.

Lutkar – brutalno do kosti!

Priznajem, trebala sam predvidjeti da ubojica koji spaljuje ljude neće biti lagano štivo, ali roman me stvarno iznenadio količinom i snagom nasilja. Na par mjesta sam morala malo zastati. Doduše, sad kad o njemu razmišljam s odmakom, shvaćam da sam pročitala i puno teže i krvavije stvari (Karin Slaughter – sve), ali autor Craven ima talent da u kratkim rečenicama opiše stvarno gadne scene. Zbog tih je kratkotrajnih, okrutnih bljeskova Lutkar još zanimljiviji i čitatelja tjera na brzo i uporno okretanje stranica. Tome u prilog idu i kratka poglavlja koja završavaju cliffhangerima, i vjerujte mi, ovaj roman nećete dugo iščitavati i nećete se dosađivati ni u jednom jedinom trenutku. Čak i taj hladni, goli, oskudni, kišni kumbrijski krajolik pogoduje građenju napetosti i stvaranju atmosfere straha i tajni.

Poe se sjetio stare kineske poslovice: Prije nego što kreneš na put osvete, iskopaj dva groba: jedan za neprijatelja, a jedan za sebe. (str. 334.)

Nema toga što mi se u romanu Lutkar nije svidjelo, a najviše me zapanjio kraj! Mada sam stranicu ili dvije prije Poea shvatila tko je ubojica, nikako nisam mogla vjerovati pa sam se vraćala malo unatrag kako bih potvrdila sumnje. Najbolje od svega, ne morate čekati zadnje stranice kako biste otkrili tko je kriv! Lutkar je otkriven otprilike nakon dvije trećine romana, ali i dalje se puno toga plete i zapliće, a otkrivamo ponešto i o tome zašto je naš dragi Poe gotovo naglavce izbačen iz policije. 

U svakom slučaju, ako volite intrigantan slučaj čiji krakovi sežu daleko u prošlost, dobar lov na ubojicu, neobičnog istražitelja te ako se ne bojite nekolicine okrutnih scena, Lutkar je definitivno za vas!

M. W. Craven: Lutkar

Ostali naslovi ovog autora:

M. W. Craven dugo je radio kao probacijski službenik i napredovao je sve do vodećeg položaja. Ipak, premda još uvijek pokušava dokučiti tajne zločinačkih umova, danas je posvećen isključivo pisanju. Serijal o inspektoru Washingtonu Poeu zasad broji pet nastavaka, a kod nas je preveden prvi, Lutkar.
Više o piscu saznajte na njegovoj web stranici.

Gdje kupiti roman Lutkar:

Znanje

Ako i vi, poput mene, padate na ubojstva u kombinaciji s drevnim lokalitetima, svakako pročitajte meni izvrsne romane Šutnja bijeloga grada i Rituali vode.

Objavljeno

Lora Tomaš: Slani mrak

Nakladnik: Hena com

Naslovnica knjige Slani mrak ©Hena com

Jedini način da se umakne nevolji je da se ostari.str.147.

Lora Tomaš Slani mrak

Ta marčana bura sedmog, sedamnaestog i dvadeset sedmog. Točna je kao sat svake godine. str 22.

Homage otoku

Dogo nisam pročitala bolji homage nekom otoku nego što je to knjiga Slani mrak Lore Tomaš. Toliko  sam se prepoznala u ovoj knjizi da sam u njezinom životopisu pomno tražila o kojem je otoku riječ jer je toliko sličan, da ne kažem isti, „mom“ otoku u kojem sam provela najljepše dane djetinjstva i kojemu se uvijek s radošću vraćam. Ali naravno da to nije isti otok, ali zapravo na neki način i jest. Slani mrak je prekrasan literarni  mozaik svih naših otoka na  kojima žive, u rijetko naseljenim kamenim kućama, uglavnom udovice i poneki udovac, a  zanimanja su svedena na jedan. Jedan poštar, jedan prodavač, jedan dućan, jedan doktor (ako imate sreće) i jedan pop (svećenik).

Bili jednom čovjek i žena koji se nikad nisu makli s otoka. On jednom u bolnicu, na dva mjeseca, ona njemu u posjetu, na dva dana.str.47.

Oni koji su ostali

Otočke priče ispričane iz pera Lore Tomaš u knjizi Slani mrak toliko su autentične i žive, da u njima prepoznajete ćakule naših djedova i baka, tetki, rođaka  i rodbine, onih što su ostali i onih što su otišli u bijeli svijet. Uglavnom je to Australija ili Južna Amerika. Šaroliki je to koloplet originalnih likova za koje ne znate jesu li takvi sami po sebi ili ih je oblikovala otočka izoliranost i osamljenost.

Tako autorica priča o staroj Mari, njezinom djetinjstvu, mladosti, pa sve do starosti bremenite sljepoćom. Ali ne da se Mare, žilava je Mare kao i sve otočke žene. Tu je i Šime, prvak na balote-šampion su ga zvali. Šimun, jedini u povijesti otoka koji je imao gliser. Dida koji je igrao nogomet s Nijemcima i Englezima, a sada prati povijest otoka pišući knjigu, pa zna da se nitko već pedeset godina nije rodio na otoku, a zadnji se rodio 1936. Zatim, Ane koja je s mužem pomorcem putovala po cijelom svijetu i nauživala se morskih bolesti, ali tamo i djecu napravila, pa oni koji su se rodili na trajektu ili u polju, a sve ih je krstio i one umrle otpratio Don Srida i tako dalje i tako dalje…bogata je otočka povijest.

Vlasnik i blagajnik dućana nekad je bio predsjednik mjesnog odbora dok ovaj nije raspušten zbog neučinkovitosti. str 24.

Boćanje

Boćanje  ili balote je tradicionalni sport popularan naročito na Mediteranu, a kod nas naročito na otocima i manjim primorskim mjestima. Misli se da potječe iz Italije, ali to nije sa sigurnošću potvrđeno.

 U našem jeziku, ovu igru zovu i bućanje, odnosno igrati na buće ili na balote. Izraz bućanje i buće prevladava u Zagori i zapadnoj Hercegovini, dok izraz balote u Hrvata prevladava na hrvatskim otocima.

Boćanje je sport koji je ujedino razbibriga, druženje uz malo sportskog nadmetanja koji ide uz neizostavnu viku i „beštimje“ svakog odraslog  muškog stanovnika na otoku.

Dojam o djelu

„Nijedan čovjek nije otok sam za sebe“-poznati je Donneov stih, početak Hemingwayeva romana, ali isto tako nijedan otok nije samo mrva kopna nasred plavetnila. Otok su ljudi. Pripovjedačica je zapravo zapisivačica otočkog bila, života, rađanja i smrti, na svim našim malenim otocima koji su svaki za sebe drugačiji, ali zvuče zapravo isto. Fragmenti sjećanja važnih događaja na otoku isprepliću se sa svakodnevnim ćakulama ispred kafića, dućana s druženjima na igri balota. Roman je epopeja o prolaznosti koja na neki način simbolički slijedi naš životni put od rođenja do smrti. Samo je na otocima taj osjećaj puno puno jači jer je izoliranost veća. Ova dokumentarno literarna fikcija posveta je svim našim otocima.

Lora Tomaš je svojim dokumentarnim, a opet tako humornim stilom na tragu prvih bilješki Ante Tomića i mogla bi mu biti solidan nasljednik.

Jako mi se svidio ovaj roman. Uzmite ovu knjigu kad ste negdje sami na brodu ili trajektu , kad negdje putujete ili odmarate. Zabaviti će vas, nasmijati i razgaliti. Obavezno je pročitajte.

Lora Tomaš Slani mrak

O autorici:

Lora Tomaš diplomirala je indologiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na Centralnom europskom sveučilištu u Budimpešti magistrirala je rodne studije. Suuredila je i suprevela dvije antologije suvremene indijske kratke proze i poezije. Rana verzija njezina prvog romana, Slani mrak, ušla je u finale V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2019., a kasnije mu je pridodana i kratka priča Prozor s pogledom, odabrana za finale natječaja Festivala europske kratke priče 2018. Za roman prvijenac Slani mrak dobila je nagradu “Slavić” Društva hrvatskih književnika 2020.

Gdje kupiti:

Hena com