Predanost osuđenika X odlična je knjiga, najviše zbog načina na koji je autor uveo matematičke i znanstvene koncepte u jednu kriminalistički istragu. Praktički od samog početka znamo identitet ubojice, znamo motiv, znamo kako je ubojstvo izvršeno. Jedino što ne znamo kakav je to briljantan um osmislio zataškavanje ubojstva. To otkrivamo polako, zajedno s dvojicom istražitelja i uz pomoć vrhunskog znanstvenika fizičara.
Yasuko
Yasuko Hanaoka samohrana je majka koja živi povučemo s kćerkom Misato. Yasuko radi u lokalnoj pekarnici kamo svaki dan dolaze po užinu radnici iz okolice.
Yasuko je nekad radila kao domaćica u noćnom klubu, ali bivši nasilni muž često je dolazio i uznemiravao je pa je promijenila posao i kvart izabravši mirniji posao i novi kvart za stanovanje. Majka i kći komuniciraju samo s nekolicinom ljudi, a među njima je i jedan susjed, sredovječni nastavnik matematike Ishigami. Njemu se Yasuko sviđa, ali zbog svojih godina i neuglednog fizičkog izgleda, Ishigami pretpostavlja da nema nikakve šanse kod nje, pa je njihova komunikacija svedena samo na slučajne susrete i Ishigamovo kupovanje užine kod Yasuko.
Ubojstvo
Jednog dana se, na Yasukinom pragu, poljavljuje bivši muž, zlostavljač Togashi. Svađa među bivšim supružnicima preraste u nasilnu epizodu čiji je epilog probodeni Togashijev leš u Yasukinom stanu. Dok se majka i kći šokirano pogledavaju ne znajući što raditi, spasonosnu ideju donosi im susjed Ishigami koji stiže u pomoć. Njegov briljantni matematički um smislit će zapanjujući scenarij kojem policija nije dorasla.
On je jedinstven čovjek. I čak i nakon svih tih godina, moje sjećanje na njega kakav je bio tada još je uvijek živo. str. 244.
Istraga
Policija pokušava povezati tijek zločina. Glavni je osumnjičenik, naravno, Yasuko, ali ona ima alibi. Policija tapka u mraku bez konkretnih dokaza, ali i oni imaju asa u rukavu. To je vrhunski fizičar Yukawa Manabiu. Dvoje vrhunskih znanstvenika, matematičar i fizičar, igraju mentalnu partiju šaha neizvjesnog ishoda. Čiji je mozak britkiji? Čija je logika oštroumnija?
Sviđalo nam se to ili ne, zapeli smo u zupčanicima društva. Oduzmi to i naši satovi okreću se izvan kontrole. Ili bolje reći, mi jesmo zupčanici u mehanizmu. str. 203.
Dojam o djelu
Za nas koji nismo matematički eksperti ova je knjiga zapanjujuća. Zločin koji je počinjen, a zatim briljantno zataškan, polako se rješava s toliko dedukcije, logičkih zaključaka i analiziranja svega sve do zadnje, gole pojedinosti. Sve je to morao smisliti savršen analitički um. Pa, uvjerena sam da Keigo Higashino to i je.
Roman je psihološki dubok, a zamršeni zapleti slijede pravila logike i znanosti. Detektivska potraga nije dorasla Yasuki i Ishigamiju koji su uvijek korak ispred. To se pak ne može reći za Yukawu Manabiu, Ishigamijevog bivšeg kolegu s fakulteta. On je protivnik Ishigamijevog ranga. I dok njih dvoje igraju najnapetiju misaonu partiju šaha, čitatelj nikako ne zna tko će iz te igre izaći kao pobjednik.
Yukawi je docent na tokijskom Carskom sveučilištu i Ishigamijev kolega otprije dvadeset godina. Slučajno, on je i prijatelj detektiva Kusanagija. Čini se da je Yukawa jedina nada inspektorima u razrješenje ove nemoguće slagalice.
Osim inteligentnog zapleta, najzanimljiviji u ovom romanu su likovi.
Yasuko, naizgled preplašena i krhka, pokazuje se u odlučujućim trenutcima vrlo pribrana i lukava, ali i moralno jaka. Fizičar Yukawa isto je tako vrlo zanimljiv lik. Rješenje ubojstva dio je izazova kojim je odlučio iskušati britkost svog uma. Yukawa ubrzo shvaća da je zločin mnogo složeniji nego što se čini, a njegov studijski kolega protivnik je čiji je intelekt na razini njegovog. Najzanimljiviji lik u romanu je Ishigami.
Ishigami pokušava zaštititi Yasuko time što će nadmudriti Yukawu, koji se susreće s dosad najpametnijim i najodlučnijim protivnikom. Ishigami, samotnjak koji radi nevjerojatne žrtve kako bi zaštitio osobu u koju je potajno zaljubljen, matematički je genij koji slaže jednadžbu zločina onako kako to obična osoba ne može. Upitne su i moralne implikacije njegovih postupaka.
Zbog količine zamršenih detalja u kojima se raščlanjuje zločin ili njegovo rješavanje, možete biti nakratko zbunjeni, ali na kraju ostajete fascinirani logikom dvaju znanstvenih mozgova koji sve lijepo raščlanjuju. Ovaj je slučaj modus operandi skoro savršenog zločina. A svi znamo da takvog zločina nema.
Obavezno pročitajte!
Ako vas zanima još koje djelo japanskih autora, pročitajte odličan roman Ispovijediautorice Kanae Minato Sedamnaestautora Hidea Yokoyame.
O autoru
Keigo Higashino rođen je u Osaki 1958. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu. Osvojio je brojne nagrade. Prvo je djelo, Hokago (Nakon škole), objavio 1980. te osvojio nagradu Edogawa Rampo. Godine 1999. osvojio je nagradu Japanskog udruženja pisaca misterija za knjigu Himitsu (Tajna); 2006. nagradu Naoki za roman Predanost osumnjičenika X. U novije vrijeme napisao je romane Anata ga Dareka wo Koroshita (Ubio si nekoga), Black showman and the Awakening Woman (Crni zabavljač i žena koja se budi) i Hakucho to komori (Labud i šišmiš).
Jolene Zarkades vojnikinja je nesretnog djetinjstva, a Michael Zarkades odvjetnik koji se u posljednje udaljio od supruge. Roditelji su dviju djevojčica i sve bi im trebalo ići super, no čini se da im je brak pred raspadom.
Kako se njoj činilo, neke su obitelji bile poput dobro održavanih parkova, s obrubima od lijepih sunovrata i stablima čije su velike krošnje nudile predah od ljetnoga sunca. Druge su – a to je znala iz prve ruke – bile bojna polja, krvava i mračna, a na njima razasuti šrapneli i dijelovi tijela. (str. 3.)
Tada, Jolene i njezina najbolja prijateljica Tami pozvane su na bojište – u Irak. Obje su pilotkinje i uvjeravaju svoje obitelji da će biti daleko od opasnosti. No, Tami ima nešto što Jolene nema – podršku obitelji. Kod Jolene je sasvim druga priča, Michael mrzi svaki spomen na vojsku i rat i odbija iti razgovarati o tome.
Ipak, dužnost zove i Jolene odlazi, ostavljajući zbunjenog Michaela da nosi sva četiri kuta kuća.
Kad nekome nešto obećaš, onda držiš obećanje. To je čast, a čast – i ljubav – važniji su od svega drugoga. (str. 43.)
Znajući da on ne prihvaća njezin poziv i bojeći se da djevojčice ne budu uplašene, Jolene im šalje pisma i mailove u kojima uglavnom izmišlja zabavne zgode i priča o sigurnosti vojnog kampa.
Sve te priče padaju u vodu kada se dogodi tragedija.
Michael, dotad uglavnom nezainteresiran za bilo što osim za svoj odvjetnički posao, postaje jedini na kojeg se njegova obitelj može osloniti.
Dugo je vremena u njemu potiho kipio bijes zato što je morao biti muška mama, činilo mu se da je njegova muškost ugrožena zato što mora paziti na svoju djecu, kuhati i odlaziti u kupnju. (str. 217.)
Hoće li obitelj Zarkades preživjeti nevolje koje im je nametnula sudbina?
Još jedan bestseler
Njezina bitka još je jedan bestseller voljene Kristin Hannah, rado čitane autorice u čije se priče zaljubljuju čitatelji diljem svijeta. Priznajem, mene je osvojila prethodnim romanom Vučja djevojčica i nastavak te ljubavi očekivala sam i sada.
Bilo je to više nego početak; ljubav je bila duboko plavo more i oni su zaronili. Nije znala kako vjerovati u ljubav, ali on ju je pomeo s nogu; eto, bilo je tako jednostavno. Nakon njihova prvog poljupca zaboravila je ljubav na koju je imala pravo rođenjem i počela vjerovati u njega i u zauvijek. (str. 65.)
Vjerovali ili ne, ovaj put nisam oduševljena. Vidjela sam da je puno blogerica ushićeno pisalo o ovom romanu, da je super i da su plakale koliko je emotivan, a ja… Ne znam, ostala sam pomalo ravnodušna prema cijeloj priči.
Uhvatio ju je za ruku. Katkad je držati nekoga za ruku sve što možete učiniti. (str. 187.)
Već po dobrom starom običaju, navest ću što mi se nije i što mi se jest svidjelo pa vi sami vidite hoćete li se upustiti u avanturu zvanu Njezina bitka ili ćete je ovaj put preskočiti.
Ali – znam što će svaki pravi fan Kristin Hannah odlučiti.
Njezina bitka – još jedna priča o ratu
Njezina bitka pisana je s ciljem da bude emotivna, što mi je u startu minus. Kao da se više cilja na to da se čitatelj rasplače, nego da nešto doista i osjeti. Već me jako dobro poznajete i znate da iako često zaplačem uz knjigu, da to nisu suze pro forma. Ovdje mi je svaki tužan događaj bio isforsiran i uglavnom sam preokretala očima, ali s dozom poštovanja prema vojsci i poslu koji obavljaju.
I pojedine su se rečenice više činile kao floskule, a manje kao prijeko potreban dio teksta pa me i to malo ljutilo.
Mislim da rat ne mijenja samo ratnike. Mi koji smo na bojišnici kod kuće, prolazimo kroz vlastite muke. (str. 219.)
Osim toga, svi su mi likovi išli na živce. U prvoj polovini knjige nervirali su me svi, osim Jolene. U drugoj polovini iritirala me samo ona.
Michael je grozan muškarac i nek’ vrag pogodi kako se uspio oženiti. Misli da su briga o djeci i kući isključivo ženski posao, prezire to što mu je žena vojnikinja (valjda se osjeća manje vrijedno) i odbija joj dati podršku koja joj je potrebna. Strava i užas…
Starija kći nerazumna je i bezobrazna i predjetinjasta za svoje godine.
Jolene je super veći dio knjige, a onda postaje jednako loše napisana kao i ostatak njezine obitelji. Koji – da stvar bude intrigantnija – postaje dobar.
Ajmo sada na pozitivno
Iako se čini da sam mrzila svaku sekundu čitanja romana Njezina bitka, ipak tome nije tako. Zaplet je veoma zanimljiv jer ga ne viđamo često u knjigama. Michaelov rast odlično je osmišljen i on, na kraju, od meni najgoreg lika lako postaje jedan od najboljih. Sporedni su likovi krasni, nježni i životni i ublažavali su mi (toksičnu) obitelj Zarkades.
Na stranu to kakva je u drugom dijelu knjige – Jolene je lik koji je mogao biti odličan. Ona je snažna, jaka žena s „muškim“ poslom koja usput drži i sve kutove kuće. Iako je imala loše djetinjstvo, uspjela je nadići sve svoje probleme. Na pogrešan način, jasna stvar, i to će joj se obiti o glavu, ali naučit će nešto iz svega toga i to je pohvalno.
Stil pisanja je klasična Hannah i on me uvijek veseli. Rečenice se čitaju lako, iako govore o teškim stvarima. Lagane su, lirične, prelijepih opisa – tu Hannah nikako nije razočarala.
Eto, iznijela sam svoje pluseve i minuse. Ostajem vjerna ovoj autorici premda me Njezina bitka nije oduševila i uskoro se bacam na Slavujevu pjesmu za koju mi je puno pratitelja reklo da je predivna!
P.S. Do objave ovog osvrta, Slavujeva pjesmapročitana je, napisana, i već debelo prokomentirana s vama. 🙂
Ostali naslovi ove autorice:
Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.
Kako se ne bih ponavljala, klikom na osvrt njezina prethodno objavljenog romana Vučja djevojčicadoći ćete i do popisa romana koje je ova plodna autorica dosad napisala.
Holly Gibney upoznali smo kao uplašenu sredovječnu mišicu s popriličnim brojem ajmo reći poteškoća zbog kojih joj je bilo teško doista živjeti. U izvlačenju iz čahure u koju ju je zatvorila dominantna majka uvelike joj je pomogao njezin sad već pokojni prijatelj i poslovni partner Bill Hodges. Bill joj je oporučno ostavio i malu detektivsku agenciju Tko nađe, njegovo.
Holly je danas gotovo pa nova žena, a tome su, osim Billa – ali na sasvim drugi način, pripomogli i brojni negativci s kojima se borila. Vodi agenciju, istražuje slučajeve, ima prijatelje i živi samostalno, daleko od majčine čizme.
A onda dolazi korona i svijet se potpuno mijenja. Holly postaje još simpatičnija, makar meni. Panično se boji virusa, gotovo opsesivno nosi masku i dezinficira ruke – i usput puši kao Turčin!
Jednoga dana nazove je Penelope Dahl, zabrinuta majka čija je kći Bonnie nestala prije gotovo tri tjedna.
Holly zna ovo: Zabrinuta Penelope pogledala je stranicu agencije Tko nađe, njegovo … te je pronašla dva službena broja dvoje partnera, muškarca i žene. Zabrinuta Penelope nazvala je muškarca, jer kad se suočiš s problemom – … ne tražiš pomoć kobile, barem u početku. Zoveš pastuha. Kobila je rezervna opcija. Holly je naviknuta na ulogu kobile u staji njihove agencije. (str. 28.)
Holly zna da ne bi trebala prihvatiti slučaj, no zbog hitnosti i očaja u Pennynom glasu, ipak pristaje.
U blizini mjesta s kojeg je Bonnie iščezla, žive profesori Emily i Rodney Harris, cijenjeni pripadnici akademske zajednice. Iako su premašili osamdesetu, i dalje se vole kao i kad su se tek upoznali. Vjerojatno ih je zbližio i neobičan hobi kojim se bave…
Mnogi su profesori ćaknuti, kao gostujući pisac bio je na dovoljno visokoškolskih ustanova da to zna – ali supružnici Harris na posve su drugoj razini. (str. 13.)
Imaju li kakve veze s Bonnienim nestankom?
Krimi-roman iz pera kralja horora
Najnoviji roman Stephena Kinga dočekala sam kao i svaki prethodni – luđački uzbuđena i užasno nestrpljiva! Zato vas vjerojatno ni ne čudi da sam Holly izabrala kao prvi roman za čitanje u 2025. godini! I satrala ga u tri dana!
Ovim romanom King ponovo odmiče od horora, žanra koji ga je proslavio, i plovi vodama krimi-romana. Veoma uspješno, ako smijem dodati! Njegov izlet u trilere i krimiće obožavala sam u romanu Gospodin Mercedes, u kojem se, uzgred rečeno, Holly prvi put pojavljuje. Gospodin Mercedes jedan mi je od najdražih Kingovih romana i premda nije horor, bio mi je jeziv na jednoj ljudskijoj, realnijoj razini.
Isti je takav i roman Holly. U njemu nema ništa nadnaravno. Sve je vrlo stvarno, vrlo nama blisko i – strašno ko sam vrag!
„A onda sam joj rekla… Što su joj učinili. Pokušavala sam se služiti eufemizmima… ali bilo joj je jasno o čemu govorim. Ili što pokušavam ne spomenuti. Samo je tako nekoliko trenutaka sjedila ruku sklopljenih u krilu i gledala me. … A onda je počela vrištati.“ (str. 482.)
King nam odmah na početku servira glavne krivce, a vrlo brzo imamo i naznake onoga što rade svojim žrtvama. Kvaliteta, napetost i ogromna zanimljivost ovog romana leže u onom detektivskom dijelu. Istraga, tragovi koje Holly prikuplja, način na koji povezuje sve što sazna u jednu veću (užasniju) cjelinu… Gotovo petsto stranica čita se samo, vi samo sjednite i skuhajte si kavu!
„Gdje si…?“ pita tiho Holly, ali sad zapravo misli Tko te oteo? (str. 235.)
Holly ne treba komplimente
King je autor kojeg ne treba posebno hvaliti jer on svoju publiku ima i bez obzira na to što napiše, odani će ga fanovi čitati. Jedan od tih obožavatelja sam i ja! Njegove romane ne dijelim na dobre i loše, nego na super i mrvicu manje super. Holly mi definitivno spada u prvu skupinu i od mene imate sve preporuke!
Ljudi inače kažu da je King slab s krajevima. Nikako se s tim ne slažem, pogotovo u ovom romanu. Kraj je savršen, lijepo objašnjen, logičan, grozan i optimističan u isto vrijeme.
Zašto grozan? Zato što King u krajeve uvijek nekako utka istu premisu – zlu nema kraja. Zašto optimističan? Zato što uvijek ima onih koji će se protiv njega boriti.
Kad već pomisliš da si vidjela i sve ono najgore što čovjek može ponuditi, otkriješ da si u krivu. … Zlu nema kraja. (str. 491.)
Holly je roman kojim sam otvorila svoju čitateljsku 2025. godinu i baš sam sretna zbog toga jer vjerujem, kakav ti je prvi roman koji pročitaš, takva će ti biti cijela godina! A mene, čini se, čeka mnoštvo sjajnog, sjajnog štiva!
Ostali naslovi ovog autora:
Što još reći o Kingu, a da to nisam rekla u prethodnih deset osvrta? Kliknite na onaj za, na primjer, Zelenu milju, a on će vas odvesti do popisa (malog dijela) njegovih romana, a usput ćete moći vidjeti i koje smo romane dosad čitale i recenzirale, bilo ja, bilo kolegica.
Razmišljajući o objavi u kojoj ćemo povezati nekoliko romana, nas smo dvije vaše Male vrlo brzo došle na ideju – vještice! Već nam se par puta dogodilo da sjedimo na kavi i pričamo što smo zadnje pročitale. I uvijek, nekako, ispadne da je bar jedna nedavno pročitala nešto o vješticama. I čini se, objema su nam baš takvi romani ostali u trajnoj svijesti.
Zašto vještice? Tijekom ljudske povijesti mnogo smo puta naišli na spominjanje vještica, njihovih obreda i magije koja se uz njih veže. U ovim knjigama, osim onog misterioznog, pomalo eteričnog i romantičnog prikaza vještica svjedočimo stvarnim užasima. Inkvizicija, sramotno i mračno razdoblje u ljudskoj povijesti obilježilo je, progonilo i žrtvovalo mnoge nevine sirotice. Svaka od ovih knjiga takla nas je na nekoj drugačijoj razini, ali svaka od njih ima isti nazivnik- vještice.
Donosimo vam izbor romana koji govore prvenstveno o ženama. Ženama koje su nešto znale, koje su nešto mogle. Ženama koje su bile jake kad drugi to nisu bili. Koje su nastavljale živjeti. Spletom okolnosti, njihove su se priče, umjesto onih o ženama, pretvorile u priče o vješticama.
Želimir Periš: Mladenka kostonoga
Postoje li vještice? Čemu ima imena, ima i simena. (str. 371.)
Ovo je roman koji vas začara, baš kao da je na njegove stranice čari bacila sama Gila kostonoga. Gila je lik savršeno oblikovan, istkan jednako od mašte i zbilje. Ona ima sivu, srebrnu kosu. Ime joj je dovoljno neobično da nas opsjeda pitanje o tome kako ga je dobila. Njezin Carević neobičan je koliko i ona. Kako je Gila postala majka? Koga je voljela? Ili je postala majka onako kako to vještice postaju? Kupeći mrvice i tragove o Gili iz poglavlja u poglavlje, u našim se glavama stvara fascinantna priča o ženi koja je silom prilika postala vještica i prigrlila to kako bi preživjela.
Kao što znate, ono što je savršeno teško je opisati običnim riječima. Meni je Mladenka kostonogabaš takva. Ovo je feministički roman o vješticama, koliko god to kontradiktorno zvučalo. Gila je tako hrabra, otvorena, požrtvovna. Ni jedan se jedini muški lik ne može mjeriti s njom. Ona je prigrlila svoje „vještičje“ kako bi preživjela, kako bi spasila onog kojeg voli više od svega. Može li žena uopće više od toga?
Emilia Hart: Weywardice
Vještica. Riječ klizi niz usne kao zmija, silazi s jezika gusta i crna kao katran. … tu su riječ izmislili muškarci… Riječ koja podiže vješala i lomače, žive žene pretvara u trupla. (Altha, str. 149.)
1619. godina. Altha je u zatvoru, optužena za ubojstvo muškarca kojeg je pregazilo krdo vlastitih krava. Sa svih strana optužuju je da je vještica. Uglavnom muškarci. Jer Altha je neobična žena. Danas bi se reklo – liječnica. 1942. godina. Violet raste u domu punom hladnoće i otuđenosti, čvrsto stegnuta uzdama doličnosti koje drži njezin bešćutni otac. Željna znanja, učenja, slobode, Violet čezne za tim da ode što dalje od grandioznog dvorca u kojem živi. 2019. godina. Kad nema druge nego usred noći pobjeći od nasilnog partnera, Kate se skrije upravo u staru kolibicu pokojne pratetke. Dugo potiskivan dio njezina bića procvjeta okružen prirodom i neobičnom pratetkinom aurom, no nevolje za Kate nisu gotove.
Priča triju žena koje dijele istu krv, istu magiju i sudbinu očarava od prvog retka. I ne zna se čija je bolja, Althina, Violetina ili Kateina. Isprva su sve nejasne. Pitamo se što se događa i kako su njih tri povezane. Ali onda, poput rijeke koja na svom putu prema moru nema ni jednu jedinu prepreku (osim jedne jedine pogreške u prijevodu koja me ekstra naživcirala), predivna storija o Weywardicama nastavlja teći, otkrivajući sve njihove tajne, moći, spletke, želje i strahove.
Ivana Šojat: Rogus
Rogus je knjiga koja vas udari tako jako ispod ošita da se sagnete u struku i dišete… Dišete…
Priča je to o dvije žene istog prezimena – Pavković. Prva je Angelina, arheologinja koja radi na iskapanju artefakata na mjestu gdje su u 18. stoljeću spaljivali vještice. Druga je Anica, posljednja spaljena vještica u dvorištu Virovitičke županije, odlukom Civilnog suda iste te županije kojoj je Osijek tada pripadao.
Ovo je priča o osakaćenoj duši koja se materijalizirala kako bi nakon tristo godina dočekala pravdu izvlačeći se na površinu. Ali ta duša u obliku Anice ne zna da ni dan danas nema jednakosti ni pravde za žene u svijetu u kojem vlada muški kodeks.
Mizoginija zbog toga što su žene lijepe, ružne, vrijedne, udane, neudane, s puno djece, bez djece i tako dalje, zbog niza besmislenih razloga ili jednostavno zbog toga što su žene, nije u određenim patrijahalnim kulturama pa ni u suvremenim društvu, nestala ni danas. Ženama se u pravilu ne oprašta uspjeh. Plameni jezici kojima se danas obezvrjeđuju žene ne moraju nužno biti lomače. Danas su načini puno suptilniji, ali očekivani kalupi muško-ženskih uloga u obitelji, zajednici, poslovnom okruženju i društvu teško se i sporo mijenjaju.
Chris Bohjalian: Vještičji sat
Boston, 1662. godina. Dvadeset četverogodišnja Mary druga je supruga bogatog, naoko simpatičnog postarijeg Thomasa Deerfielda. Thomas je sklon popiti čašicu previše pa kad služinčad zaspi i kad nema svjedoka, Mary trpi pljuske, udarce i svakojaka poniženja. Maryn otac je bogati uvoznik sklon novitetima pa jednoga dana uvozi vilice – jedaći pribor s tri zupca. Jedan set poklanja svojoj kćeri i tada sve kreće po zlu. Spletom banalnih okolnosti koje u glavama glupana postaju dokazi za udruživanje sa Sotonom, Mary biva optužena za vještičarenje. Umjesto braka, sada mora izbjeći vješala.
Ako vam Vještičji satdođe pod ruku, svakako ga pročitajte. Bit će vam smiješno, bit ćete ljuti, mjestimice ogorčeni. Neki će vam dijelovi biti banalni, neki mrvičicu i bezvezni. No svi oni zaista tvore jednu zanimljivu priču o položaju žena u zajednici koja bi, za ono doba, trebala biti napredna. Ipak, kad se zagrebe ispod površine, ta je zajednica jednako ograničena kao i sve one u kojima se žene ušutkavaju, ponižavaju, bacaju na drugo mjesto. I sve se mi u Mary možemo prepoznati.
Pitanje je samo, koja bi od nas bila prokazana kao vještica da smo se rodile 400 godina ranije?
Kiran Milwood Hargrave: Milosti
Roman Milosti inspiriran je stvarnim događajima iz 17. stoljeća, kada je na malom otoku u Noveškoj devedeset i jedna osoba spaljena na lomači. Je li se to dogodilo baš ovako kako je spisateljica Kiran Millwood Hargrave zamislila, nikada nećemo saznati, no lako je moguće da se muškarcima na vlasti nisu svidjele neovisne, slobodne, samodostatne žene koje nisu trebale ničiju zaštitu niti ičije milosti, ni božje ni muške.
Fabula je zamišljena gotovo savršeno. Oluja koja se gotovo iz vedra neba sručila i potamanila sve što je bilo muško, sve što je bilo snažno i pružalo zaštitu. Žene ostaju same, isprva misleći kako za njih nema života. Malo pomalo, žene uviđaju ne samo da mogu, već da znaju.
Pritisnute neumitnom tugom i boli, jer sve su nekoga izgubile; okružene mrakom i hladnoćom jer je ljeto na Vardøu prekratko, žene grade nestabilne ljestve napretka, zajedništva i prijateljstva. Ali nisu sve prijateljice. Uvijek ima onih koje su bolje, pametnije, bogatije. Onih koje se bolje snalaze. Pa kad Absalom Cornet dođe obavljati svoju presvetu dužnost brisanja praznovjerja i utjerivanja pravovjerja, krhke veze među ženama počinju pucati.
Stacy Halls: Familijari
Radnja ovog čarobnog romana smještena je u Englesku, točnije, u mjestašce Pendle Hill, u 1612. godinu. Spisateljica sama kaže da je za svoju priču iskoristila istinit događaj – hvatanje i vješanje vještica iz Pendle Hilla. Neobičan slučaj u njoj je pobudio brojna pitanja, a kako nije uspijevala na njih saznati odgovor, pokušala ga je napisati sama.
Sedamnaestogodišnja Fleetwood Shuttleworth bogata je gospodarica velebnog zdanja Gawthorpe Hall. Trudna je – i to četvrti put. Nažalost, Fleetwood još nije uspjela trudnoću iznijeti do kraja. Među suprugovim spisima pronalazi liječnikovo pismo u kojem stoji da će ona, ukoliko rodi još jedanput, sasvim sigurno umrijeti. Fleetwood je užasnuta i prestrašena – boji se za svoj život i život svoga nerođenog djeteta. No, ona se boji i ostaviti svog supruga bez nasljednika. Jašući šumom, Fleetwood upoznaje mladu ženu Alice Gray koja se predstavlja kao primalja. Dvije se djevojke sprijateljuju i odjednom, njihove su sudbine čvrsto vezane – Fleetwoodin je život u Aliceinim rukama, ali i obrnuto, jer u Engleskoj počinje lov na vještice. A Aliceino se ime nađe na jednom popisu…
Marija Jurić Zagorka: Grička vještica
Za one koji se prvi put susreću sa Zagorkom, ciklus Gričke vještice sadrži knjige: Kontesa Nera, Malleus maleficarum, Suparnica Marije Terezije I., Suparnica Marije Terezije II.“, Dvorska kamarila (Marije Terezije) i Buntovnik na prijestolju. Tome bi još dodala i prvi roman, Tajna krvavog mosta, koji se čini kao zasebna cjelina, ali likovi iz tog romana spominju se i u Gričkoj vještici. Glavni su likovi karizmatični i jednostavno morate navijati za njih. Cijeli ciklus je izvanredan. O Zagorki, njezinom talentu, umijeću pisanja i njoj kao svojevrsnoj kroničarki povijesnih okolnosti uistinu ne možemo ništa novo napisati. Ali onaj tko je samo jednom pročitao bilo koju njezinu knjigu zauvijek je njezin fan. Čitanje njezinih romana postaje stvar opće kulture.
Progon nevinih žena, takozvanih vještica, najvjernije je opisan u knjizi Malleus maleficarum.
O vješticama – i za djecu
Roald Dahl: Vještice
Ah, evo napokon i onih pravih, punokrvnih vještica! One koje plaše djecu i pretvaraju ih u miševe, ali koje izgledaju sasvim, sasvim obično, osim ako se jako dobro ne zagledate!
Vještice ovog poznatog dječjeg autora govore o jednom hrabrom dječaku, njegovoj mudroj baki i velevještici koja toliko mrzi djecu da ih sve želi pretvoriti u… Ma neka ostane tajna.
Nema mališana koji neće uživati o ovoj knjizi, a vjerujte mi, ni odrasli neće ostati imuni da Dahlovu čaroliju riječi!
Hoćete li čitati?
Nadamo se da smo vas zainteresirale ovim našim izborom knjiga o vješticama. Naravno da je ovo samo sužen izbor i da ova tema pokriva beskrajno mnogo naslova u književnosti i povijesti. Mi smo odabrale i one ljupke, vještice koje su nas zabavile i one drugačije, neuklopljene, slobodne, optužene i bačene pred crkvenu vlast i krvožedan puk.
Nadamo se da smo vas potaknuli na čitanje bar nekoliko naslova iz naše hrpice. Nemamo čarobne (vještičje) moći, ali širimo prema vama dobru vibru za čitanje ovih naslova.
Dok sam čitala ovu zanimljivu knjigu, stalno sam se pitala na kojeg me književnika podsjeća stil Guya Gavriela Kaya i zaključila sam da je on negdje između J. R. R. Tolkiena i Georga R. R. Martina. Na svoje iznenađenje, nakon knjige pročitala sam intervju s autorom (što inače činim, uvijek me zanima tko je i zašto napisao pojedinu knjigu) i uvidjela da je autor uistinu radio s J. R. R. Tolkienom kao stručni suradnik na izdanju Silmarilliona.
Sva mora svijeta, knjiga prekrasne naslovnice, treći je dio trilogije. Prve dvije knjige nisam čitala, ali zato je ova treća, koja se može čitati zasebno, potakla moju znatiželju tako da ću sigurno potražiti prethodne dvije.
Mapa
Na početku knjige imamo mapu koja nas morskim putem vodi do tri naroda Jadita, Asharita i Kindatha. Predstavnike tih triju naroda upoznajemo u kazalu na prvim stranicama koje navodi popriličan broj likova i to vas, moram priznati, na početku prilično preplaši. Zapitate se, tko će to sve popamtiti? Ali čitajući Sva mora svijeta , radnja i likovi nekako se slože pa praćenje romana ne predstavlja napor.
Ljudi umiru u pričama kao i u životu. To je utkano u svijet koji imamo i u brojne priče koje pripovijedamo, ako želimo da sadržavaju i prenesu određene istine. str. 325.
Robinja
Rafael ben Natan trgovac je iz Kindatha čija je obitelj pobjegla od progona u Esperañi. Snalažljivi Rafael prihvaća poslove koji mu se ponude pa se u zadnje vrijeme bavi poslovima korsara (morski razbojnik) za veliku plaću. Uglavnom se nalazi na piratskom brodu s odanom posadom, u pratnji koje nakon obavljenog posla brzo bježi iz luke u luku. Na brodu s Rafaelom se nalazi žena, Nadia. Saznajemo da je ona odbjegla robinja Nadia bint Dhiyan/Lenia Serrano, koju su ašaritski pljačkaši kao mladu djevojku odveli iz njezina doma u Batiari i nekoliko godina držali kao robinju.
Bilo je dobro osjetiti smijeh, otpustiti ga. Vjerovati da je dopušten. str. 288.
Nadia bint Dhiyan/Lenia Serrano
Nadia, koja se do petog poglavlja zove imenom koje su joj nadjenuli nakon što je oteta, vješta je ratnica. Luk i strijele te ostalo hladno oružje, ubojiti su u njezinim rukama. Zadatak koji dobivaju Rafael i Nadia težak je: treba ubiti bogatog i zaštićenog Khalifa od Abenevena po nalogu imućnih nalogodavaca. To je samo početak prve borbe, nakon koje Nadia ponovno uzima svoje rodno ime Lenia Serrano. Iz borbe u borbu, Lenia Serrano jača kao lik i dobiva samopouzdanje koje joj je urušeno bivanjem u zarobljeništvu.
Uzeo je njezine ruke u svoje i dijete u njemu iz dubine je srca kriknulo. U tome je bilo radosti i boli, i toliko svjesti o izgubljenom i proteklom vremenu. str. 281.
Dojam o djelu
Roman Sva mora svijeta pustolovni je roman s elementima fantazije. Roman ima jako puno likova što sam naglasila već u uvodu, ali pojedini su likovi ograničeni uglavnom samo na jedan grad, luku ili zemlju, ovisno kako Lenia i Rafael mijenjaju prebivalište. Svaki put u novom gradu upoznajete nove likove.
Zapravo se cijeli roman vrti oko sudbine dvoje glavnih likova Lenie i Rafela i još nekoliko sporednih likova s njima povezanih te jako puno, rekla bih, dopunskih likova koji čine radnju napetom i zamršenom. Malo mi je zasmetalo što glavni lik Nadia na polovini knjige mijenja ime. Ali ta promjena imena očito je povezana sa Nadijinim/Lenijinim sazrijevanjem kao lika.
Kako putuju iz grada u grad, iz zemlje u zemlju, Lenia i Rafael dolaze u interakciju s kraljevima, patrijarsima, vojvodama i lordovima, često uhvaćeni u politiku i rat na svjetskoj pozornici kao borci na jednoj od zaraćenih strana.
Istovremeno i jedan i drugi lik rješava svoje osobne traume i probleme. Lenia u strahu kako će njezin brat doživjeti njezin povratak iz ropstva. Rafael je, također, u potrazi za vlastitim bratom koji se odmetnuo od obitelji ostavivši ženu i djecu.
Odnos Rafaela i Lenie vrlo je specifičan. Rafael, znatno stariji od mlade Lenie, na početku joj je samo poslodavac. Kasnije, kad Nadia preuzima ime Lenia, njihov se odnos postepeno mijenja. Oni se sve više zbližavaju, beskrajno vjerujući jedan drugom u surovom svijetu u kojem ne postoje prijateljstva.
U romanu ima nešto magičnih elemenata, vezno za polusvijet i glasove koji Leniu usmjeravaju i upozoravaju, što me malo podsjetilo na Gospodara prstenova.
Da skratim, Sva mora svijeta knjiga je koja predstavlja jedno lijepo putovanje, putovanje za Rafaela, a još više za Leniu. Dok preispituju mjesta koja posjećuju, traže i nadaju se da će pronaći život s kojim se mogu pomiriti, u kojem mogu pronaći mir. Oboje ranjenih duša protagonisti su usmjereni jedno na drugo i s malim daškom romantike na kraju završavaju ovo putovanje.
S obzirom da volim romane tipa J. R. R. Tolkiena i Georga R. R. Martina, a ovaj je na tom tragu, u romanu sam uživala.
O autoru
Guy Gavriel Kay (Saskatchewan, Kanada, 1954.) je kanadski pisac fantastike. Njegova djela smještena su u imaginarni svijet koji podsjeća na stvarni, kao što su primjerice Konstantinopol za vrijeme Justinijana I. ili Španjolska za vrijeme Cida. Kay je kao student na Sveučilištu u Manitobi došao u kontakt s Christopherom Tolkienom, sinom J. R. R. Tolkiena. Christopher je trebao asistenta za uređivanje očevih neobjavljenih djela, te je kontaktirao Kaya koji se zatim prebacio na sveučilište Oxford i počeo raditi s Tolkienom na uređivanju Silmarilliona. Vratio se u Kanadu 1976. godine da bi završio studij prava na Sveučilištu u Torontu. Tada počinje pisati vlastita djela. Njegov prvi roman, Stablo ljeta, objavljen je 1984. godine.
Prvo, veliko hvala nakladničkoj kući Znanje što je ovako renomiranu autoricu objavila u KDS biblioteci. Na taj način omogućeno je da je pročita što veći broj čitatelja, jer knjiga to uistinu zaslužuje. Svaki put kada na naše tržište dođe roman japanskog autora, radi se o vrhunskim djelima. Knjiga Ispovijedi fantastična je studija o osveti. Zaslužuje svu našu pažnju. Radnja je izuzetno zanimljiva, prepuna obrata, manipulacije, ljudske zloće, slabosti i površnosti i nadasve osjećaja beznađa i tjeskobe koja pogađa mladu generaciju u razvijenim društvima.
Početak Ispovijedi
Glavni je lik učiteljica Yuko Moriguchi čija se kći Manami utopila u školskom bazenu. Yuko Moriguchi bila je samohrani roditelj. Nakon mučnog raskida zaruka, sama se brinula o kćeri. Manami joj je bila sve. Posljednjeg dana polugodišta, odluči razredu reći istinu. Manami se nije utopila slučajno, a krivci su učenici njezinog razreda. Premda ne imenuje nikoga, cijeli razred vjeruje da zna tko su krivci. A krivci šute.
Započeo sam citatom Dostojevskog iz Zločina i kazne:” Izvanredni ljudi imaju pravo kršiti konvencionalna moralna pravila kako bi svijetu donijeli nešto novo.” str. 167.
Razred
Razred vrlo brzo shvaća tko je osoba A, a tko osoba B koje Moriguchi proziva. S druge strane, u svom obraćanju razredu, Moriguchi ukazuje na strašnu kaznu koja će stići počinitelje tog zločina. Moriguchi želi da osumnjičeni učenici shvate težinu oduzimanja ljudskog života te odgovarajući istom mjerom sprema nemilosrdnu osvetu. Razred se postepeno polarizira i počinju uvrede, spačke i zlostavljanje navodnih ubojica.
Nikad nismo bili prijatelji, ionako ne podnosim klince kakav si ti-potpuno beskorisne, ali tako pune sebe. U usporedbi s genijem poput mene, ti si u priličnoj mjei potpuni propalica. str. 162.
Ubojice
Dvoje prozvanih učenika različito podnose pritisak razreda. Jedan se zatvara u kuću i danima ne želi izaći, zapustivši se fizički i emocionalno. Shvaća da je bio samo instrument u rukama drugog dječaka koji je iskoristio njegovu povodljivost i želju da bude prihvaćen. Psihički se polako raspada.Gubi interes za školu i komunikaciju s ukućanima.
Drugi dječak ostaje u razredu i stoički trpi uvrede vršnjaka. Njegov jedini cilj je da bude poznat na bilo koji način kako bi vijesti o njemu doprle do njegove majke koja je napustila njega i oca. Sve što napravi radi s istim ciljem. Njegova će majka čuti za njega i vratit će mu se puna ljubavi. Ali to su smo puke tlapnje nevoljenog djeteta.
Jer, vidite, meni majka nikad u životu nije ispričala ni jednu bajku. str. 168.
Jedino žalim što u novinama neće biti mojeg pravog imena jer sam maloljetan. str. 166.
Shuy, ti si veoma pametan dječak. Računam na to da ćeš ostvariti sve ono što ja nikad nisam mogla. str. 170.
Dojam o djelu Ispovijedi
Knjiga je toliko intenzivna da vas protrese do same srži. Kvaliteta romana Ispovijedi je neupitna. Ovo je fascinantan i snažan kriminalistički roman, osvetnički, mračni triler. Jednostavno, roman je fantastična studija o okrutnosti.
Likovi su toliko slikoviti da ih čitajući možete zamisliti toliko stvarne, žive, da ste jednostavno šokirani. Ispričano iz šest različitih perspektiva, čujemo svačije viđenje onoga što se dogodilo. Toliko je briljantno i jezivo seciranje dinamike tinejdžerske skupine i pritiska vršnjaka da se morate zapitati kako žive, razmišljaju, nose se sa stresom ti mladi ljudi u Japanu.
Ovo što smo vidjeli u Ispovijedima prilično je uznemirujuća perspektiva.
Sam roman ima vrlo zanimljivu strukturu. Čitatelj odmah na početku shvaća, na osnovu pripovijedanju razrednice Moriguchi, da ona zna da joj je kćerka ubijena. Zna da se ne radi o slučaju, već o namjeri. Ubrzo saznajemo i koji su učenici osumnjičeni. Raste pritisak razreda, a razrednica nakon oproštajnog govora odlazi. Daje otkaz, nestaje. Pitate se što će se dogoditi u idućih dvjesto stranica. A tek onda nastaje prava drama.
Osim dvojice dječaka, bjelodano upletenih u zločin, upoznajemo još nekoliko sporednih likova. Djevojčicu iz razreda, ostale učenike, novog razrednika i jako, jako dobro profilirane likove triju majki.
Prva, sama Moriguchi, izuzetno inteligentna žena, svjesna je da čak i ako podastre dokaze koje terete učenike, sustav ih ne može pravedno kazniti. S obzirom na to da su maloljetni, izbjeći će strožu kaznu. U tom svjetlu znate da Moriguchi neće dozvoliti da se dvojica dječaka izvuku.
Druga je majka koja ne može prihvatiti da njezin sin nije najbolji, besprijekoran i bez greške. Čak i kod vrlo očiglednih, istina ona zatvara oči i brani sina pod svaku cijenu.
Treća je ona koja napušta svoju obitelj kako bi započela novi život, lažući pritom i ostavivši nevoljeno dijete kojem je unatoč svemu bila uzor.
Moralna dilema kazne
Autorica se u knjizi poigrava moralnom dilemom kazne. Smije li pojedinac u nedostatku sustava uzeti pravdu u svoje ruke? Je li Moriguchi trebala prijaviti učenike odgovorne za smrt njezine kćeri? Koliko je osveta moralni čin? Sve su to pitanja koja vas dočekaju odmah nakon pročitane knjige.
Nakon brojnih obrta, kada mislite da se više ništa ne može dogoditi, završetak vas potpuno zavara šokantnim finalom tjerajući vas da preispitujete sve što ste upravo pročitali.
Nakon pročitane knjige mogu samo reći: Kakva knjiga!!
O autorici:
Kanae Minato japanska je spisateljica rođena 1973. Još od djetinjstva čitala je krimiće poput onih Rampa Endogawe i Agathe Christie. Radnja njezinih romana misterije smještena je u okružje japanskog doma ili škole. Kanae Minato uživa ugled kraljice iyamisua, žanra koji predstavlja kombinaciju krimića, trilera i psihološkog romana. Ispovijedi su 2009. osvojile uglednu nagradu Hon’ya Taisho koju dodjeljuje japanska udruga knjižara.
Roman je ekraniziran 2010. godine. Film je ostvario odličan uspjeh. Višestruko je nagrađivan pa je tako osvojio i 4 od 11 nagrada Japanske filmske akademije (japanski Oscar), među kojima su i one ‘glavne’ – za najbolji film, scenarij, režiju i montažu. No, zasigurno je najveća nagrada bila to što je film bio japanski kandidat za nagradu Oskar.
Psihološki roman Tiha podstanarka nije za one slabih živaca. Roman prati serijskog ubojicu koji je ubio devet žena, a ima i desetu kojoj je odredio tihu smrt. To je Rachel, zatvorena u dvorišnoj šupi, gdje strahuje za svoj život. Ona već pet godina svakodnevno dočekuje sadističkog ubojicu. Strašno, zar ne?
Rachel
Žena koju ubojica naziva Rachel zapravo se zove May Mitchell. Nakon što ju je oteo prije pet godina, bestijalni psihopat oduzeo joj je slobodu, tijelo, čak i identitet. Zatvorena u dotrajaloj šupi, izgladnjela, okovana lancem, emocionalno uništena, May ne vidi svijetlu točku. U potpunoj je vlasti ovog čovjeka. Da potpuno ne poludi i sačuva svoj razum, čita tri knjige mekog uveza koje joj je zločinac ostavio i razmišlja o odnosima koje je imala sa svojim prijateljima i obitelji prije nego što je oteta.
Ti su Rachel. On te pronašao. Naučio te svemu što znaš. Dao ti je sve što imaš. str. 10.
Aidan
Tko bi posumnjao na čovjeka koji je vrijedan i lojalan član zajednice, u odličnom odnosu sa susjedima, humanitaraca koji podržava sve akcije u malom gradu, poštovan od predstavnika gradskih vlasti i omiljen u mjesnim pubovima? Nitko. Takav je Aidan.
Nakon smrti supruge koja se borila s karcinomom, ostaje sam s kćerkicom Cecilijom, prema kojoj je naizgled brižni otac. Promijenivši prebivalište, Aidan odlučuje prebaciti Rachel/May u novu obiteljsku kuću kako bi mu bila „na oku“. Kćeri je predstavlja kao obiteljsku prijateljicu kojoj je na neko vrijeme potrebno prenoćište. Ali Rachel zna da su u cijeloj kući kamere i da izlaza nema. U međuvremenu, Aidan započinje flert s konobaricom u obližnjem kafiću.
Cecilia
Cecilia je djevojčica koja se oporavlja nakon gubitka majke. Voli oca jer “joj je to otac” i jedini joj je preostali roditelj. Uostalom, on se brine da kuća bude čista i uredna, da imaju što jesti, da sve bude na svom mjestu i silno se trudi nadomjestiti joj majku. Ceciliu zbunjuje nepoznata žena u kući. Smatra je čudnom. Rachel /May u međuvremenu shvaća da joj je jedina šansa prijateljstvo s Ceciliom, ali to ne ide baš glatko.
Dojam o djelu
Roman se razvija u nekoliko naratorskih niti. Uz May, priču još pratimo na osnovu Cecilinog pripovijedanja, kao i pripovijedanjem konobarice Emily s kojom Aidan započinje novu vezu. Osim njihovih priča, u interludiju čitamo razmišljanje žena-žrtava koje autorica naziva broj jedan, dva, pa sve do broja devet, što se čini jako uznemirujućim zbog načina na koji autorica opisuje žrtve kao anonimne nesretnice. Nešto slično radi i s Rachel /May koju u podnaslovima autorica naziva Žena u šupi, Žena u kući, Žena u kamionu i slično.
Upravo to oduzimanje identiteta, dostojanstva i ljudskosti te svođenje žrtve na objekt čini roman toliko intenzivnim da je nemoguće ne uvući se u priču.
Aidana upoznajemo kroz oči samih žena. On sam ne priča svoju priču niti tumači razloge svojeg ponašanja. Uvjeren je da je žena koju zove Rachel kako bi je dodatno ponizio, nakon pet godina bivanja zatočena u šupi, toliko slaba i toliko ispranog mozga da joj neće pasti na pamet bijeg. I tu Aidan čini prvu i ključnu grešku.
Jer jedino o čemu May razmišlja je – kako pobjeći.
Moralna pitanja
Tiha podstanarka uključuje nekoliko moralnih pitanja vezanih za dvojaku sliku čovjeka, jednu prema javnosti i drugu koju pokazuje u svoja četiri zida. Knjiga se vrlo detaljno referira na opise ponašanja i zločine serijskog seksualnog sadista i ubojice. Scene nesretne žene u zatočeništvu brutalne su i uznemirujuće. Strahovita je manipulacija poremećenog čovjeka koji osim tjelesnog (seksualnog) napada, osuđuje žrtvu na socijalnu deprivaciju uvjerivši je da je bijeg nemoguć.
S druge strane, autorica vrlo polako i pomno plete mrežu oko žena u Aidanovom životu, tako da one postaju povezane na nekoj astralnoj razini. Cecilia u nekoliko navrata pomaže May iako je ne razumije, Emily osjeća da se nešto čudno događa u kući, May ne želi napustiti kuću bez Cecilije. Sve su to veze na razini malih papilarnih linija na dlanu, sve različite, ali funkcioniraju. Paukova mreža nad Aidanom malo se po malo steže.
Tiha podstanarka debitantski je roman Clémence Michallon. S nestrpljenjem čekamo njezin drugi roman.
Ne sviđa ti se to. Nimalo ti se ne sviđa. Negdje vani je strankinja. Strankinja u opasnosti. I ona bi mogla biti tvoj kraj. str. 132.
O autorici
Clémence Michallon rođena je i odrasla u blizini Pariza. Studirala je novinarstvo na londonskom sveučilištu, a magistrirala na kolumbijskom. Godine 2018. počela je raditi kao novinarka Independenta. Često objavljuje postove o kriminalističkim romanima, misterijima i trilerima. S mužem i psom Claudine živi između New Yorka i Rhinebecka. Ljubiteljica je krimića još od tinejdžerske dobi. Tiha podstanarka njezin je roman prvijenac.
Nekad davno, dok su još bili klinci, a onda i tinejdžeri, Perzefona Fraser i Sam Florek bili su nerazdvojni. Najprije najbolji prijatelji, a potom i zaljubljeni par. Jedni od onih ljudi koji svoju srodnu dušu pronađu vrlo, vrlo mladi.
Svakog se ljeta Percy vraćala u obiteljsku kolibicu na jezeru, u gradić Barry’s Bay, i družila s braćom Florek. Charlie, stariji, premda privlačan, u njezinim se očima nije mogao mjeriti s mlađim Samom, koji je bio sve ono što Percy nije ni znala da je tražila.
A onda se nešto dogodilo i ona je pobjegla natrag u grad, glavom bez obzira, i nikad se više nije osvrnula.
Prošlo je dvanaest godina. Dvanaest godina otkad sam otišla daleko od mjesta koje mi je bilo poput doma više od ikojeg ikada prije ili poslije. Dvanaest godina otkad sam prvi put skočila na glavu u jezero. Dvanaest godina otkad se moj život spektakularno urušio. Dvanaest godina otkad sam posljednji put vidjela Sama. (str. 6.)
Sva nova ljeta – danas
Dvanaest godina poslije, kao grom iz vedra neba, Charlie nazove Percy javljajući joj loše vijesti.
-Znam, prošlo je puno vremena. Bože, čak i ne znam koliko -, rekao je kao da se ispričava. No ja sam točno znala koliko. Jer računala sam vrijeme do tada i od tada. (str. 4.)
Prisiljena vratiti se u gradić koji se svim silama trudila zaboraviti, ona shvaća da joj je sav trud bio uzalud. Niti je zaboravila Barry’s Bay, niti jezero, niti okus Samovih usana.
Kada ga opet vidi, svi se osjećaju vraćaju, a odmah je jasno da ni on nije ravnodušan. No između njih je tajna koju Percy brižljivo čuva, tajna zbog koje mu je dvanaest godina ranije slomila srce.
-Volio sam te -, rekao je. -Znam -, odvratila sam. … -Slomila si mi srce. – -I to znam. – (str. 180.)
Mogu li se ispraviti pogreške iz prošlosti? Može li se prošlost zaboraviti i ustupiti mjesto sadašnjosti? Je li Percy dovoljno hrabra da Samu prizna što se dogodilo tih davnih dana? Voli li je on još uvijek dovoljno da joj oprosti?
Ova topla priča pokazat će nam da ljubav, ako je prava, nikada neće nestati.
Savršeno ljetno štivo
Od romana Sva nova ljeta nisam imala nikakva očekivanja. Bolje rečeno, bila su stvarno niska, imajući na umu da je nekoliko blogera koje pratim reklo da ih je razočarao.
Kad sam počela čitati – paf! Odmah sam zaronila u nostalgični svijet Percyna djetinjstva. Roman sam čitala na plaži i pokraj bazena i toliko se uklapao u cijeli taj trenutak mog života! Kupanje, plivanje, skakanje… Kod nje jezero, kod mene (uglavnom) more… Snažna, seksi ljubavna priča dvoje sramežljivih tinejdžera pa zbunjenih odraslih ljudi koji i znaju i ne znaju kako dalje…
…Sam i ja bili smo poput hrpe krhotina nečeg što je nekad vrijedilo, no razbilo se i trebalo je davno biti odbačeno i zaboravljeno, umjesto što više od desetljeća obitava obavijeno veliko tajnom između nas. (str. 212.)
Uživala sam od prve do posljednje stranice!
Sva nova ljeta roman je savršen za ljeto. A možda i za ovu toplu, crvenkastu jesen, koja i sama kao da u sebi nosi zrnce nostalgije…
Pisanje autorice Carley Fortune toliko je atmosferično i blisko čitatelju da gotovo možemo čuti valiće koji zapljuskuju obalu jezera. Možemo vidjeti čamac kako se ljuljuška i namirisati piroge iz restorana u kojem Sam i Percy rade. Imala sam osjećaj da me Sva nova ljeta doista i vraćaju neko tinejdžersko doba bez brige i pameti, doba kada je bitno gdje se kupa dečko koji ti se sviđa i hoće li te (i kada) napokon poljubiti.
Odrastanje, prijateljstvo, ljubav
Sva nova ljeta nisu napeti triler, a ipak sam sa strašću okretala stranice. Zašto?
Vidite, tajna koju Percy čuva i koja joj je gotovo uništila život nama iskusnim čitateljima i nije toliko misteriozna. Većina nas pogodila je, ili bar naslutila otkud puše vjetar. Unatoč tome, čitala sam kao luda. Zanimalo me hoće li Percy napokon smoći snage prevaliti preko usana ono što je godinama muči. Valjda sam željela vidjeti i kako će se Sam ponijeti i je li ljubav stvarno jača od svega.
Izdaje se međusobno ne poništavaju. Samo više bole. (str. 290.)
A ponajviše, željela sam uživati u maglovitoj atmosferi ljeta koja su prošla, u ljubavi koja je bajkovita i stvarna u isto vrijeme i u priči koja na dirljiv način povezuje jučer i danas.
Od mene imate preporuku! Uzmite Sva nova ljeta dok ljeto još nije potpuno pobjeglo! Osjetite to (bablje) sunce na licu i uronite u nježnu priču o ljetu, ljubavi, pogreškama i oprostu.
Ostali naslovi ove autorice:
Carley Fortune kanadska je spisateljica koja je inspiraciju za svoj prvijenac Sva nova ljeta crpila iz vlastitog djetinjstva, kada je s obitelji živjela u kući na jezeru, u gradiću Barry’s Bayu.
Sličan ugođaj nezaboravnog ljeta imao mi je i roman Nezaboravno ljeto Mary Jane, a kuća na jezeru i velika tajna odmah su me asocirale na Palaču od papira. Zavirite u naše recenzije ako još uvijek niste čitali te (meni izvrsne) romane!
Ako sam u ovom svom dugom životu nešto naučila, to je da u ljubavi otkrivamo tko želimo biti, a u ratu – tko jesmo. (str. 1.)
Slavujeva pjesma
Danas, neimenovana žena oprašta se od doma u kojemu je provela pola života.
Na tavanu pronalazi stari kovčeg prepun uspomena i prisjeća se prošlosti…
Francuska, 1939. godina. Vianne Mauriac oprašta se od voljenog supruga koji je mobiliziran i odlazi u rat. Sve joj se čini nevjerojatnim, cijela ta pošast koja je zahvatila Europu. Nacisti, kukasti križevi i tenkovi… Bila je uvjerena da to zlo nikada neće stići u njezin gradić.
No stiglo je. Vianne ostaje sama s kćeri, a u njezinu se kuću doseljava njemački časnik.
Njezin je ljubljeni grad nalikovao nekoć prelijepoj kurtizani, ostarjeloj i omršavjeloj, iznurenoj, napuštenoj. U manje od godinu dana, taj je veličanstveni grad bio otrgnut od svoje suštine beskonačnim topotom njemačkih čizama na ulicama, unakažen zastavama s kukastim križevima koje su se vijorile sa svakog spomenika. (str. 165.)
Viannina mlađa sestra Isabelle izbačena je iz još jedne škole. Dok s tisućama Parižana bježi od vojnika i rata, zaljubljuje se u mladog partizana koji joj slama srce. Brinući se malo ili nimalo za vlastiti život, divlja se Isabelle pridružuje Pokretu otpora. Zadatci koje obavlja isprva su lakši, ali kako se zahuktava rat, tako i Isabelle obavlja sve teže i teže poslove. Vrlo brzo, njezin je život, kao i životi svih onih koje voli, u velikoj opasnosti.
Kako će i koliko rat uništiti živote otuđenih sestara Vianne i Isabelle?
Ima li života nakon rata ili ga on nepovratno oštećuje, toliko da je, kada sve završi, nemoguće nastaviti dalje?
-Znaš li što sam shvatila u logorima? … Da mi ne mogu dotaknuti srce. Nisu uspjeli promijeniti moju dušu. Moje tijelo… to su slomili prvoga dana, ali ne i moje srce. Što god da ti je učinio, učinio je tvome tijelu. A tijelo će zacijeliti. (str. 460.)
Dvije sestre, dva različita života
Vianne i Isabelle oduvijek su različite. Još od djetinjstva, otkad im je umrla majka, a otac ih napustio iz nekih svojih razloga, sestre su se, umjesto zbližavanja, potpuno udaljile.
Vianne je poštovala pravila, a Isabelle ih je kršila. Čak i dok su bile djevojčice, dok su tugovale, drukčije su izražavale osjećaje. Vianne je utihnula nakon majčine smrti, … dok je Isabelle bjesnjela, bježala i tražila pažnju. Majka je obećala da će jednoga dana biti najbolje prijateljice. Sada se, više nego ikad, to činilo nevjerojatnim. (str. 98.)
I zato, kada u jeku rata neobuzdana Isabelle stiže na vrata Viannina pitomog kućerka, slutimo da će razlike ovih sestara biti jedan od glavnih pokretača radnje. Isabelle želi nešto napraviti, želi se boriti, no Vianne mora misliti na kćer i želi šutjeti, želi se skriti i biti nevidljiva do kraja rata. Kada se k njima doseljava nacistički vojnik, Isabelle je revoltirana. Vianne pak, svjesna da se zlo vrlo lako dogodi, prihvaća njega i svako zrnce dobrote koje joj ponudi. Shvaća da ljudi nisu samo dobri i zli te da postoji mnoštvo onoga između. Iako s ljubavlju i vječnim strahom očekuje suprugov povratak iz rata, mladi joj se vojnik sve češće uvlači u misli.
Gadne se stvari događaju, madame. Nemoguće stvari. Učio sam da budem vojnik, da se borim za svoju zemlju i da se moja obitelj ponosi mnome. Bio je to častan odabir. Što će misliti o nama kad se vratimo? Što će misliti o meni? (str. 278.)
Dirljiva priča o ljubavi i ratu
Iako nisam čitala puno romana ove autorice, shvaćam zašto je milijuni čitatelja toliko vole. I dok me prethodno pročitani roman Njezina bitka i nije nešto oduševio, Vučja djevojčica i ovaj sad, Slavujeva pjesma, jako su mi se svidjeli.
Slavujevoj pjesmi doista ne nalazim mana. Čak me malo podsjetila na moj najdraži ratni roman Aliceina mreža, a kad to kažem, onda znate da je stvarno i više nego dobar.
Priča o dvjema sestrama i načinima na koje pridonose ratu jako je emotivna i iako nećete plakati, nekoliko ćete puta progutati knedlu koja će vam se stvoriti u grlu. Radnja je dirljiva, ali zapravo, ne izvještačeno i zato je životna i sa svime što se događa lako se možemo povezati. Odnosno, lako se možemo zamisliti u cipelama naših glavnih junakinja, bilo da stremimo sigurnosti i šutnji kao Vianne, ili da smo ratoborni i neobuzdani, kao Isabelle.
Slavujeva pjesma, nezaobilazno, nosi i snažnu anti-ratnu poruku.
-Teško je zaboraviti… I nikad neću oprostiti. -Ali ljubav mora biti snažnija od mržnje. Ili za nas nema budućnosti. (str. 445.)
Ona nam govori ono što svi odavno znamo, ali uvijek se valja podsjetiti – rat ne utječe samo na vojnike. Rad dotiče sve. Žene koje čekaju očeve, muževe, braću da se vrate s fronta. Djecu koja gube djetinjstvo. One koji pomažu iz sjene. I one koji šute i samo se trude preživjeti.
E tu se sad, dakako, postavlja pitanje. Što smo sve spremni napraviti za domovinu? Što smo spremni napraviti za ljude koje volimo? I ono najvažnije – kome ćemo prije priteći u pomoć? Domovini ili voljenoj osobi? Jer ponekad… Ponekad to dvoje stoji na različitim stranama.
Najbolji dio – tajnovita žena s početka
Ono što je mene odmah uvuklo u priču je tajnovita žena koju susrećemo na početku i koja nam pripovijeda svoj život. Jasno nam je da je ona jedna od sestara, no koja? Želeći saznati tko nam priča strašnu priču o Drugom svjetskom ratu, počela sam čitati i… Nisam uspjela stati.
Slavujeva pjesma pročitana je učas. Pred očima su mi promicale pitoreskne slike francuskog sela, okrutnosti rata, prijateljstvo, obitelj, ljubav.
Neke priče nemaju sretan kraj. Čak ni one ljubavne. Možda pogotovo ove ljubavne. (str. 413.)
Roman na ponajbolji način ujedinjuje sve navedeno. Nema preživljavanja bez ljubavi, ona je glavni pokretač svega. Isprepliće se s tragedijom – jer što je rat doli tragedija? I tako ujedinjena, ta dva motiva pričaju nam emotivnu, tešku, napetu, toplu i predivnu priču o ljudima koji su dali najviše od sebe onda kada je to najviše trebalo.
Od mene preporuka!
I ako ste nježnijeg srca, svakako pripremite maramice!
Ostali naslovi ove autorice:
Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.
Kako se ne bih ponavljala, klikom na osvrt njezina prethodno objavljenog romana Vučja djevojčicadoći ćete i do popisa romana koje je ova plodna autorica dosad napisala.
Nora O’Malley naizgled je sasvim obična tinejdžerica koja tog jutra dolazi u banku uplatiti novac. U pomalo je kompliciranom i trenutno vrlo napetom odnosu s vršnjacima Wesom i Iris, koji joj prave društvo. A tada, sve se dodatno zapliće kada u banku upadaju dvojica pljačkaša.
Nori je vrlo, ali vrlo brzo jasno da to ni po čemu nije obična pljačka te da razbojnici imaju neki drugi cilj.
Mama mi je običavala govoriti: Daš li čovjeku ono što želi, jest će ti iz ruke. To je još primjenjivije u slučaju pljačkaša banaka čiji se plan potpuno izjalovio. (str. 20.)
Kako joj je jasno – to je tajna. A ona započinje majkom kriminalkom koja je Noru cijelog djetinjstva učila samo dvije stvari – varati i krasti.
Ja, ja sam rođena da budem prevarantica. Stigla sam na ovaj svijet s laži na usnama, sposobnošću da se smješkam i očaram, baš kao i moja majka. Ljudi to zovu šaromom. Vrlo korisna vještina. Umjeti pročitati ljude i smjesta im se upravo zrcalno prilagoditi. To nije dar ni prokletstvo. To je oruđe. (str. 23.)
Izvodile su svoje prevare na bezbroj maštovitih načina i sada će Nora morati zaroniti duboko u svoju prošlost kako bi našla izlaz iz opasne situacije u kojoj se našla. I nije njoj do sebe – više od svega želi spasiti Iris i Wesa, dvoje od troje ljudi koje voli najviše na svijetu.
Prisjećajući se svih djevojčica koje je nekada bila, Nora u svega nekoliko sati saznaje tko je danas.
Ali, nije Nora jedina koja se drži prošlosti. Jedan mračan lik, dio njezina djetinjstva, vreba iz mraka i čeka pogrešan korak.
A ova bi pljačka mogla biti baš to – veliki pogrešan korak koji će Noru odvući natrag u pakao iz kojeg je došla i koji taji – gotovo svima koje voli.
Osvježavajuće i jako, jako pitko
Sva moja lica roman je koji sam dobila davno, ima skoro godina dana. Zašto ga nisam ranije uzela za čitanje? Nemam pojma, ali znam da sam ga pročitala u treptaju oka! Zabavan, lagan, osvježavajući – Sva moja lica roman je nepravedno zapostavljen! Uopće se ne sjećam da sam o njemu ikad išta pročitala, a evo, jako mi se svidio i imate moje preporuke!
Za početak, stil pisanja je odličan! Glavni je lik tinejdžerica Nora pa je i sam jezik potpuno prilagođen mladima. Nema nepotrebnih komplikacija, nema opisa. Nema lamentacija likova koje se protežu sa stranice na stranicu i čine da vam se sklapaju oči…
Toliko mrzim onu izreku što te ne ubije, čini te jačom. Kakvo sranje. Ponekad je ono što te ne ubije gore. Ponekad bi bilo bolje da te ubije. Ponekad te ono što te ne ubije tako slomi da se moraš neprekidno boriti kako bi preživio s onim što je ostalo. (str. 25.)
Čitava se radnja odvija u manje od 24 sata. Poglavlja su kratka, brzo se izmjenjuju, a pozornost nam drži (i ne pušta!) Norino skakanje u prošlost, u dane kada nije bila Nora. Kao što sam već rekla, Sva moja lica sva su Norina lica, jer ona je bila puno djevojčica. A neke od tih curica uvalile su se u prave probleme i naučile Noru svemu što ona danas zna.
Te djevojčice, koje se sastoje od svega tri riječi (vidjet ćete kad budete čitali) i koje jesu i nisu Nora, naučile su je hrabrosti, požrtvovnosti, laganju, šutnji, manipulaciji… Sve su to vještine koje se nadamo da nam nikad neće trebati, ali evo – ponekad se dogodi sasvim slučajna pljačka banke u kojoj nam sve to može dobro doći…
-Što ja obično govorim o nedaćama? -Ako si pametna, čine te boljom. (str. 215.)
Teške teme
Sva moja lica mješavina su obiteljske drame i trilera za mlade. Nakon svih onih ubijanja koja redovito čitam, ovaj mi je roman došao kao ogromno osvježenje. Pun humora i zafrkancije, on istodobno progovara o temama koje su bliske ne samo svijetu mladih, nego i onih malo starijih. Majka prevarantica i užasni očevi samo su neke od njih.
Na pristupačan, ali i dubok način, Sva moja lica pričaju nam o tome kako zlostavljanje nisu samo modrice i ozljede koje se vide na koži. Zlostavljanje je puno toga – manipulacija, laži, izvrtanje istine, ucjenjivanje, stav „pretrpi, preživjet ćeš“… Načini na koje roditelji uništavaju svoju djecu mnogobrojni su i svi podjednako okrutni. Ipak, ovaj roman nije obojen crnilom. Iz svake rečenice izbija nada i osmijeh. Volimo Noru, Wesa i Iris te navijamo za njih svim srcem. To troje mladih ljudi tako su lijepo portretirani – mladi, ali bogati iznutra i moramo biti na njihovoj strani, nema nam druge.
Sva moja lica uzbudljiv je roman koji ćete pročitati u hipu. Neobičan je, drugačiji, težak i optimističan istodobno pa se nadam da će i vama, kao i meni, nakon čitanja ostati sladak okus u ustima.
Svakako preporučujem – uvijek – a posebno za ove divne ljetne dane! Ova će vas priča osvježiti poput najfinijeg koktela!
P. S. Znam da je već hladno i čini se kao da ljeta nikada nije ni bilo. Ipak, ovaj sam osvrt pisala u vrijeme najvećih srpanjskih vrućina i zadnje mi se rečenice jako sviđaju, zato ih ostavljam. Iako nam sada više treba topao čaj, a ne osvježavajući koktel…
Ostali romani ove autorice:
Tess Sharpe kaže da su joj knjige spasile život dok je bila tinejdžerica, zato se danas u svojim romanima bavi baš temom odrastanja. Sva moja lica prvi su njen u nas preveden roman.
Nisam dosad još čitala ovako lagan, duhovit, ali i dubok roman. Ipak, budući da su tema tinejdžeri, navodim još neke YA romane koje sam čitala i za koje sam pisala osvrte:
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
