Oznaka: znanje

Objavljeno

Megan Miranda: Posljednji gost

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Posljednji gost: © Znanje

Prevoditelj: Lidija Lebinec

Megan Miranda Posljednji gost

Posljednji gost novi je roman autorice Megan  Mirande, nakon knjige Sve nestale djevojke. Knjiga se bavi razvojem prijateljstva i kušnjama koje to prijateljstvo nosi. Glavna je tema odnos  između dvije djevojke: Avery Greer, lokane djevojke i njezine imućne prijateljice Sadie Loman. Nakon što je Sadie pronađena mrtva, Avery je odlučna otkriti istinu. Posljednji gost prvenstveno je roman atmosfere, retrospektiva događanja između nekolicine prijatelja i osjećaja glavne junakinje da nešto ne valja. Možda sam ipak nakon Svih nestalih djevojaka očekivala malo više.

Ljeto 2018.

Avery se nakon tragične smrti roditelja vraća u rodni Littleport u Maineu. A kad joj i baka premine, Avery je izgubljena, bez sigurnih prihoda i posla. Stoga je ponuda da proda kuću obitelji Loman i još da, uz to, upravlja nekretninama za iznajmljivanje istoj obitelji, nešto što se ne odbija. Uz to, Avery je najbolja prijateljica Sadie, nasljednice bogate obitelji Loman. Dvije djevojke razvile su prisno prijateljstvo koje je uključivalo poznavanje života jedna druge gotovo do detalja.

U Littleportu se uvijek bučno proslavljao završetak ljeta u vili obitelji Loman. Avery je glavna organizatorica. Kad shvati da Sadie kasni na završnu zabavu ne zabrinjava se, ali pravi šok nastaje kad je Sadie na kraju večeri pronađena mrtva. Rezultat istrage je samoubojstvo.

I tako sam prodala svoju kuću, a time i svoju dušu, Lomanovima. Str. 98.

Ljeto 2017.

Nakon smrti roditelja, Avery je bila gotovo član obitelji Loman. Sadie je uvela Avery u sve bogataške krugove upoznavši je sa svojim prijateljima i prijateljima svog brata Parkera. Dvije djevojke bile su nerazdvojne. Sadie nije smetalo što je Avery kotirala za  neobuzdanu, pomalo divlju djevojku koja je radila različite probleme u mladosti. Htjela je sve znati o Averynom životu, uključujući i interesiranje za Averyna bivšeg dečka.

Moj dom je tvoj dom. Tvoj život je moj život. str. 101.

Ljeto 2019.

Godinu dana nakon Sadine smrti, Avery još uvijek upravlja posjedima Lomanovih u Littleportu. Sadini roditelji, Grant i Bianca, osnovali su zakladu za prevenciju samoubojstava u Sadienu čast. U grad stiže Sadin brat  Parker koji s Avery organizira ponovno okupljanje prijatelja.

Tih dana počinju se događati neobjašnjive provale u Lomanovim vilama. U nekima su ostavljene zapaljene svijeće, a neke su vile ispreturane. Avery je nemirna. Ne može se opraviti od Sadeine smrti, a intuicija joj cijelo vrijeme govori da se Sadie ne bi ubila. Avery počinje slijediti tragove koji je dovode do zapanjujućih otkrića.

Ali rekao sam joj da samo želiš njezin život. Ne nju. str. 203.

Dojam o djelu

Od romana Posljednji gost očekivala sam više. Neke stvari su mi bile dosta dobre, a neke baš i nisu.

Počinimo s onim što mi se svidjelo. Jako su dobro razrađeni likovi Avery i Sadie, odnosno odlično je prikazana slojevitost ženskog prijateljstva u kojem imate sve. Podršku, razumijevanje, rivalstvo, zavist, ljubomoru, zauzimanje jedna za drugu i sve ono što dvije prijateljice mogu zajedno proći tijekom vlastitog odrastanja.

Dobra mi je atmosferičnost romana. Slutnja da nekog ima i da je prati prožima Avery cijelim romanom. Ne znamo je li to povezanost sa Sadie koju Avery prepoznaje u raznim tragovima ili netko uistinu prati Avery i Lomanove.

Mišljenja sam da je autorica trebala malo „pojačati“ radnju koja je na trenutke mrtva, monotona. Previše ima razmišljanja, nedoumica, reminiscencija koje otupljuju radnju romana. Tek se u zadnjih desetak stranica događa epilog koji objašnjava cijelu knjigu, a dok dođete do tog dijela, već ste malo umorni.

Uvijek preporučam pročitati knjigu, ali moja ocjena je osrednja.

Megan Miranda Posljednji gost

O autoru

Megan Miranda je autorica bestselera New York Timesa Sve nestale djevojke, Savršeni stranac, The Last House Guest – odabir Reese Witherspoon Book Club, Djevojka s Udovičkih brda, Takvo mirno mjesto i The Last to Vanish . Napisala je i nekoliko knjiga za mlade. Odrasla je u New Jerseyju, diplomirala na MIT-u i živi u Sjevernoj Karolini sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Dok niste znali moje ime: ©Znanje

Prevela: Mirna Čubranić

Mrtvih djevojaka kao što sam ja dovoljno je na ovom svijetu. Iz daljine mnoge naše priče izgledaju jednako. … Ako vam ispričam svoju priču. Ako vam kažem što mi se dogodilo. Možda ćete shvatiti tko sam bila. Tko jesam. (str. 1.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Dok niste znali moje ime – Alice Lee

Osamnaestogodišnja Alice Lee stiže u New York, grad svojih snova i snova svoje pokojne majke. U džepu ima nešto malo novca, a oko vrata ukradeni fotoaparat.

Možda ljudi koje drugi smatraju hrabrima samo rade ono što moraju. Tad više nije pitanje hrabrosti spakirati svoje stvari i napustiti dotadašnji život. Tad se radi samo o tome da nemaš nijednu drugu opciju i da naglo shvatiš da ti vjerojatno više nije ostalo ništa što bi mogao izgubiti. (str. 21.)

Bježeći od dosadnog gradića i ljubavne veze koja to nije, vjeruje da njezina sreća leži u blještavim svjetlima i slobodi velikog, slavnog New Yorka.

Mjesec dana kasnije, Alice Lee je mrtva.

Sad znam da možeš plakati, vrištati, zavijati kao ranjena životinja što u tom trenutku i jesi. Ali oni neće prestati. Njih to neće dirnuti. Nastavit će dok ništa ne ostane, dok te ne raskomadaju, posve unište.
Gotovo kao da zapravo nikad nisi postojala. (str. 100.)

Dok niste znali moje ime – Ruby

I trideset šestogodišnja Ruby bježi. Iz daleke Australije u New York, grad koji obećava zaborav.

Evo u čemu je problem: Ruby je prije otprilike tri godine prestala biti lijepa. Iako su filteri današnjih fotoaparata smišljeni da sakriju istinu, zrcalo joj svako jutro pokaže stvarno stanje: obješenu kožu na obrazima, spuštene kutove usana, zaobljeni trbuh i mesnate bokove. Nije imala priliku s nekim ostarjeti, ima samo sebe… (str. 10.)

Isprva se nikako ne snalazeći, utjehu traži u votki i trčanju. A onda je, jednog kišnog, olujnog jutra, ovo drugo dovede do obala rijeke Hudson gdje, licem nadolje, leži mrtva djevojka.

I od tog trenutka, njih su dvije zauvijek povezane. Duša Alice Lee odbija napustiti ovaj svijet dok se ne otkrije njezin ubojica. I dok se ne sazna ono njoj puno važnije – njezino ime.

Jer zasad, za policiju, javnost i samu Ruby, Alice je Jane Doe – nepoznata ubijena djevojka.
Ruby joj želi dati kraj kakav zaslužuje. A to znači – otkriti njezino ime, put, sudbinu koja ju je dovela do rijeke.

Jer čak i ako toga još nije posve svjesna, namjerno je izabrala ne zaboraviti me. Iako bi zaborav nedvojbeno bio lakši put. (str. 112.)

Udružena s prijateljima iz Kluba smrti, kluba ljudi koji su se suočili sa smrću, Ruby kreće i za onim najopasnijim – Aliceinim ubojicom. 

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Žrtva umjesto ubojice

Dok niste znali moje ime predivna je, potresna priča koja se, za razliku od većine, ne bavi potragom za ubojicom. Ubojica ovdje nije važan. On je životinja, hodajuća okrutnost koja u trenutku prekida obećavajući život mlade djevojke.

U ovom je romanu važna žrtva. Tko je ona bila? Što ju je dovelo do New Yorka? Što ju je dovelo do ubojice te olujne, mračne noći?

I baš nam ona priča ovu priču. Alice Lee gleda svoje mrtvo tijelo kako leži na obali rijeke. Gleda Ruby, kako užasnuto bulji u kosu koja leluja u vodi i krvavu ranu na glavi.

Alice povlači konce svoje priče, i u smrti zadržavajući pravo na svoj život. Ne dopušta ubojici da bude glavni. Ne želi zauvijek ostati nepoznata mrtva djevojka. Ostaje uz Ruby dok se ova bori s noćnim morama, usamljenošću, vlastitim demonima. Usmjerava njezinu pažnju na važne detalje, daje joj hrabrost za istraživanje nepoznatog. Uz nju je i kad se ova odluči uključiti u Klub smrti.

Klub smrti

Ovu zajednicu neobična imena čine ljudi koji su se susreli sa smrću. Tu su Lennie, Sue i Josh, svatko sa svojom pričom. Kada im Ruby povjeri da je upravo ona ta džogerica koja je pronašla Jane Doe, žele joj pomoći da prebrodi tu traumu, ali i da se aktivno uključi u potragu za imenom ubijene djevojke i njenim ubojicom.

Kako ja to vidim, Klub smrti ima odgovore. Istina će se uskoro otkriti. Pod uvjetom da ova četiri znatiželjna uma … nastave pritiskati svoje nosove o smrt. …
S Ruby u sredini.
I sa mnom, njihovom petom članicom, koja čeka na drugoj strani. (str. 168.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Ženska priča

Dok niste znali moje ime roman je koji je odlikuje predivno oblikovanim, poetskim rečenicama, opisima, dijalozima. Uživali biste čitajući čak i da je priča slabija – a nije!

Priča je izvrsno zamišljena, neobična i drugačija. Pomalo podsjeća na Ljupke kosti Alice Sebold jer se, baš kao i taj književni hit, fokusira na žrtvu umjesto na ubojicu.

Ovo je priča koju preporučujem svima, ali ponajprije ženama. Ona nam pokazuje koliko je zapravo lako postati žrtva. Kako te lako i brutalno slome. Kako je lako izgubiti fokus i smisao u životu. Kako je lako postati suvišan, nepotreban, potrošan.

No isto tako, ova je priča vrisak svake žrtve. Uzvik prkosa i bijesa. Žrtve zaslužuju vječnost svoga imena, a ne ubojičinog, ne silovateljevog. Žrtve su te koje zaslužuju biti upamćene. Njihova imena trebaju odzvanjati kao upozorenja. Jer svijet je pun predatora koji će za svoje ogavne postupke kriviti žrtvu. Dovoljan je treptaj oka pa da netko završi naš život, našu priču.

Ali priča Alice Lee pokazuje da smrt nije kraj. I neće biti, dok se računi ne poravnaju.

Nadam se da će vas ova teška, topla, nezaboravna priča oduševiti kao što je oduševila mene. Da će vas dotaknuti na nekoj dubljoj, unutarnjoj razini. Da će vas rastužiti, ali i umiriti.

Meni je bila sve to. Oluja i smiraj. Vrisak i tišina. Isprepleteni do same srži – život i smrt.

Ostali naslovi ove autorice:

Dok niste znali moje ime debitantski je roman autorice Jacqueline Bublitz. Ona sada radi na svom drugom romanu u kojem nastavlja istraživati teme ljubavi, povezanosti i gubitka.

Gdje kupiti roman Dok niste znali moje ime:

Znanje

Objavljeno

Madeline Martin: Posljednja knjižara u Londonu

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Posljednja knjižara u Londonu: ©Znanje

Prevoditelj: Jelena Pelin

Madeline Martin Posljednja knjižara u Londonu

Posljednja knjižara u Londonu knjiga je koja me na prvu kupila. Savršenim spojem povijesne fikcije s natruhama romantike i onog starinskog udvaranja, integriranjem meni jedne od najdražih knjiga, knjige Grof Monte Christo u sadržaj romana, otkrivanjem Jane Austen i Charlesa Dickensa u teškim vremenima, borbom za očuvanjem male knjižare u bombardiranom gradu i ustrajnosti u čitanju u vrijeme kada to nikome nije  padalo na pamet i mnogim, mnogim drugim stvarima.

Grace Bennett dolazi u London

Kolovoz je 1939. godine. Hitler je započeo svoj suludi pohod i pred vratima je Londona. Ali Grace Bennett to još uvijek ne zna. Nakon smrti majke, odlazeći od nevoljene rodbine, s radošću dolazi u London kod gospođe Weatherford, majčine prijateljice. S Grace je i prijateljica Viv. Dvije djevojke žele što prije naći posao i osamostaliti se.

I dok se Viv zapošljava u robnoj kući, gospođa Weatherford pronalazi za Grace radno mjesto pripravnice u Primrose Hillu, neuglednoj, nekonvencionalnoj knjižari smještenoj u srcu grada.

Posao u knjižari za Grace je nešto potpuno novo. Nije oduševljena, nije osobno ni zainteresirana za čitanje, ali odlučuje odraditi šest mjeseci kako bi od vlasnika, gospodina Evansa, dobila preporuku za bolji posao.

Grace samo slaže knjige i rješava nered u knjižari, sve do dana kada u knjižaru uđe mladi inženjer George Anderson i potakne je da počne čitati. Kad joj ponudi Grofa Monte Crista, Grace kreće u čitalačke pustolovine i cijelim svojim bićem zaroni u svijet književnosti.

Čitanje je…putovanje na kojem vam nikad ne treba vlak ili brod, razotkrivanje novih i nevjerojatnih svjetova. Čitati znači živjeti životom u kojem se niste rodili i prilika da gledate očima neke druge osobe. To je učenje bez suočavanja s neuspjehom, učenje kako uspjeti. str. 60.

Rat je došao u London

Dok Hitler iz noći u noć baca bombe na grad, razorni napad ostavlja knjižnice i trgovine londonskog književnog središta u ruševinama.  Graceina knjižara preživjela je vatrenu stihiju, ali kupaca nema. Ljudi su bezvoljni, uplašeni, zabrinuti. Muškarci su većinom pozvani u vojsku. George Anderson također, ali njegova pisma stižu na knjižaru.

Grace je odlučna da pomogne što više može. Javlja se za volontiranje kao nadzornica mjera opreza pri zračnom napadu. Obavljajući taj zadatak noću, Grace vidi strahote: porušene i spaljene kuće, poginula i raskomadana tijela, beznađe ljudi, ali i otpor stanovnika protiv uzurpatora. Grace daje duhovnu potporu ljudima čitajući naglas u skloništima razne knjige kako bi ih na trenutke odvela u neki drugačiji svijet. Svijet bez rata, mržnje i osvajanja.

U jednom trenutku i Graceina je knjižara pogođena i zapaljena. Grace je očajna. Ali ljudi ne zaboravljaju Graceinu dobrotu.

Popravimo li vam knjižaru, vi ćete nam nastaviti čitati. str. 266.

Danas u skloništu, dok ste čitali za te uplašene ljude, imali ste moć u svojim rukama. str. 164.

Dojam o djelu

Madeline Martin napisala je jednu dirljivu bezvremensku knjigu nadahnutu istinitom poviješću Drugog svjetskog rata o nekolicini knjižara u Londonu koje su preživjele ratna razaranja. Posljednja knjižara u Londonu predivna je priča o prijateljstvu, ljubavi, gubitku, nadi, vjeri i otporu.

Kao što sam napisala u uvodu, posebno mi se svidjelo kako je Madeline Martin pametno iskoristila velikane klasične književnosti Alexsandra Dumasa, Jane Austen i Charlesa Dickensa kako bi popularizirala knjige i čitanje. Po autoričinim riječima, na to ju je potaknuo vlastiti otac jer i sama dolazi iz obitelji čitatelja knjiga.

Univerzalna poruka koju nosi ova predivna knjiga je: I u najgorem crnilu i paklu koji donosi svaki rat, može se naći trunčica svjetla. Čitajući u skloništima, Grace Bennett bila je mali svjetionik u dušama ljudi stisnutih u tamnim i vlažnim podrumskim prostorima dok su bombe padale na London. Slušajući Grace, čuli smo da ljudski duh i vjera pronalaze put i kad se sve čini bezizlazno.

Razni su načini borbe protiv oružja. To mogu biti pjesme, dosjetke, šale, priče i naposljetku knjige.

Izlažući sebe i svoj život kako bi zaštitila ostale, velikoga srca i suptilne duše, Grace Bennett sigurno je bila svojevrsna heroina tog vremena.

Ovu knjigu s radošću svima preporučujem!

Madeline Martin Posljednja knjižara u Londonu

O autoru

Madeline Martin autorica je bestselera New York Timesa i USA Todaya. Živi na Floridi s dvjema kćerima, dvjema nevjerojatno razmaženim mačkama i divnim muškarcem. Kada ne piše ili istražuje, pronaći ćete je u parku s obitelji ili sklupčanu s knjigom. Voli putovati, a ljubav prema povijesti pripisuje djetinjstvu koje je provela u Njemačkoj kao dijete vojnika.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Poštovani gospodine M.: ©Znanje

Preveo: Mate Maras

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Poštovani gospodine M. – afera koja pokreće roman

Prije dosta godina u Nizozemskoj se zbio zločin koji je zgrozio javnost. Zapravo, samo se sumnjalo na zločin jer tijelo nikad nije pronađeno.

Pojedinosti su bile dobro poznate. Svakoga je bila potresla ona afera. Dvoje mladih ljudi – još djeca, doista – riješe se profesora. Ili se barem pobrinu da on nestane. Tijelo nikada nije bilo nađeno. (str. 247.)

Riječ je bila o sljedećem: mladi je profesor Landzaat imao aferu sa svojom prelijepom sedamnaestogodišnjom učenicom Laurom. Nakon što ona prekida taj odnos, on ju nastavlja proganjati. Laura i njezin novi dečko odlaze u njenu vikendicu, a do tamo ih slijedi  profesor. Nakon niza slučajnosti (koje možda i nisu toliko slučajne), profesor zauvijek nestane.

Moram priznati da sam tada – prvi put – pomislio kako osoba kao što je g. Landzaat možda ne zaslužuje živjeti. U starija vremena, kada su se gladijatori borili i gubitnik se ponašao na kukavički način, gomila mu je pokazala palac dolje. Upravo tada sam ja njemu pokazao palac dolje. (str. 56.)

Zaintrigiran neriješenim slučajem, pisac M. o njemu piše roman Odmazda koji postaje bestseler i njegovo najpoznatije djelo.

Poštovani gospodine M. – danas

Danas, M. je ostario pisac koji poslije romana o nestalom profesoru nije imao književni hit. Odmazda je obilježila njegovu karijeru i, usprkos svim romanima koji su došli kasnije, ostaje roman po kojem se poznat i koji ga čini književnom veličinom. Teško je reći da M. živi na staroj slavi, no definitivno se tako čini. Zanimljivo je da M. nije osoba koja nam pripovijeda ovu priču, ne! Glavni pripovjedač je osoba čije ime saznajemo tek pretkraj romana, no vrlo nam je brzo jasno da je imao ulogu u onom davnom zločinu, na temelju kojeg je M. napisao svoje glasovito djelo.

Ima knjiga u kojima se pojavljuje i sam pisac. Ili postoji lik koji se upušta u raspravu s piscem. Siguran sam da znate o kojim knjigama govorim. I sami ste neke od njih napisali.
Po tome je to različito. Ja nisam lik. Ja sam stvaran. (str. 24.)

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Iz pisama gospodinu M.-u, iz pripovjedačevih refleksija na prošlost, iz prisjećanja na tinejdžerske dane, kupimo komadić po komadić priče da bi na kraju došlo do iznenađujućeg, šokantnog kraja.

Gdje je nestao profesor Landzaat? Je li uopće ubijen i tko ga je u tom slučaju ubio? Gdje je nestalo tijelo? I ne ono manje zanimljivo pitanje – tko je pripovjedač koji nam crnohumorno, pomalo  seksistički, ali na zabavan i inteligentan način, donosi priču punu spletki, slučajnosti, opsesije, zločina i književnosti.

Žene imaju više vremena nego muškarci. Čim završe usisavanje prašine, one otvaraju knjigu… i počinju čitati. I te večeri u krevetu one će još čitati. Kada se njihov muž okrene na svoju stranu i stavi ruku na njihov trbuh, blizu pupka, ili tik ispod grudi, one odgurnu tu ruku. „Pusti me na miru, u redu, želim samo završiti ovo poglavlje“, kažu one, zatim čitaju. Katkad žene imaju glavobolju, katkad imaju menstruaciju, katkad čitaju knjigu. (str. 13.)

Dvojbeni dojam

Poštovani gospodine M. treći je roman Hermana Kocha koji sam pročitala. Moram priznati, i najmanje mi se svidio. Ljetnikovac i Večera puno su kraći te samim time i zanimljiviji i dojmljiviji, stoga mislim da bi se Koch trebao držati kraćih romana. Poštovani gospodine M. ima malo više od 350 stranica i premda to za roman stvarno nije puno, neka su poglavlja pomalo dosadna i nekako nepotrebna.

E sad, ako se imate volje uhvatiti ukoštac s ovim romanom, unatoč ovom gore napisanom, mogli biste se iznenaditi zapravo intrigantnom pričom, samo pomalo razvučenom.

Kao što sam već napisala, priča ima dosta kvaliteta. Sviđa mi se rasprava o književnosti, odnosu među piscima, lovu na bestselere, profesionalnoj ljubomori…

Tajanstveni pripovjedač svojim nas poglavljima navlači na daljnje čitanje; duhovit je, zabavan, pomalo odvratan – baš taman sve da vam bude i ne bude simpatičan.

Zabaviti čitajući – da, to je ono što pisci katkad napišu na naslovnici svojih knjiga… Zabaviti čitajući ovo. Ne znam kako je to kod vas, ali ja se rijetko zabavljam dok čitam. To me navodi da pomislim na nekoga tko se od veselja udara po koljenima dok okreće stranice. (str. 64.)

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Čitati ili ne čitati?

Svi su likovi jako dobro opisani. Nisu ni dobri ni loši, a ako vam se takvima čine, niste pažljivo čitali. Svi nešto kriju. Svi imaju tajnu. Neke ćete naslutiti, neke ćete otkriti prije kraja, a neke će vas, bome, itekako iznenaditi.

Tehnika Kochova pisanja možda nam se neće svima svidjeti, ali ne možemo zanijekati to da je pravi majstor pripovijedanja. Golemo klupko priče u priči grana se na mnoštvo niti kojih možda ima previše, ali svaka nešto znači i negdje vodi.

„Bila je to ljubav na prvi pogled“, rekao je Herman. „Na Davidovoj zabavi, prvi put kada sam te sreo. Je li i kod tebe bila ljubav na prvi pogled, Laura? Na onoj zabavi?“
Nije odgovorila, nije kimnula ni zatresla glavom. Nastavila je gledati…
Da, mislila je, bila je i kod mene.(str. 221.)

Kraj je izvrstan i ne znam hoće li ga ijedan čitatelj ikad pogoditi i zbog njega, čini mi se, Poštovani gospodine M. vrijedan je čitanja.

Ostali naslovi ovog autora:

Herman Koch nizozemski je pisac, glumac i scenarist. Poštovani gospodine M. njegov je osmi roman, a u izdanju Znanja kod nas su objavljeni još i Ljetnikovac te Večera. Ovaj potonji Kochov je najpoznatiji roman prema kojem je snimljen i film.

Volite li romane koje pokreću romani ili one koji se bave književnošću, pročitajte recenzije romana Gospodari vremena autorice Eve Garcije Saenz de Urturi te Uvez Bridget Collins. Roman u neku ruku sličan ovome (samo meni puno bolji), čiji je glavni lik profesor(ica) i koji obiluje crnim humorom je i Vladimir, autorice Julie May Jonas.

Gdje kupiti roman Poštovani gospodine M.:

Znanje

Objavljeno

Nir Hezroni: Komora užasa

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Komora užasa: ©Znanje

Preveo: Neven Dužanec

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa

U Tel Avivu, jedna je djevojka pronađena ubijena, nakon što ju je netko automobilom udario i pobjegao s mjesta nesreće.

Nedugo zatim, jedna djevojka nestaje.

Daphne Dagan mlada je policajka kojoj se čini da su ta dva slučaja povezana i dat će sve od sebe da to i dokaže.

Jednostavno je ubio tu djevojku i nestao. … Nije to samo još jedna obična nesreća. … Imam jako loš predosjećaj. Čak i najveći seronje na svijetu zakoče prije nego što u panici pobjegnu. (str. 21.)

Osim što istražuje sumnjivu nesreću i nestanak, Daphne se bavi i istraživanjem lucidnih snova. Naime, godinama je progoni strašna noćna mora koja je svaki put izbezumi i Daphne je odlučna u tome da je zaustavi. Međutim, lucidni snovi nisu igra. Jer iako to možda zvuči neobično, ljudski je mozak moćniji nego bilo što drugo – i u snovima se može zaglaviti…

A onda, iz četiri različita rodilišta nestaju četiri tek rođene bebe.

Četiri bebe su otete. …
Iz četiri bolnice. Ukupno četiri različita mjesta zločina. (str. 89.)

Javnost je šokirana stravičnim zločinom.

Daphne, uz pomoć svoje misteriozne prijateljice Rotem, povezuje sve končiće u jedno veliko klupko zločina i zaključuje – nestanak studentice medicine povezan je s nestankom novorođenčadi.

Netko se sprema učiniti nešto strašno.

Prinošenje žrtve. Spaljivanje radi žrtvovanja. Ovan i bik na oltaru. … Krv za krv, krv za krv – sve je povezano. Na kraju će ih sve natjerati da razumiju. (str. 29.)

Hoće li se Daphne, progonjena jezivim snovima, uspjeti snaći u kompliciranom slučaju i na vrijeme spasiti bebe?

Što god da planira, moramo doći do njega prije nego što uspije ostvariti svoj plan. A trenutačno ne možemo učiniti ništa nego čekati da on napravi svoj sljedeći korak. (str. 118.)

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa – nešto novo

Komora užasa krimić je koji mi se jako svidio i da dajem ocjene, bila bi to jedna čvrsta četvorka. Mislim da nikad nisam čitala roman koji se događa u Izraelu, tako da mi je taj dašak egzotike baš utjecao na dojam. Mada, mislim da je autor mogao još bolje iskoristiti tu mistiku Izraela i detaljnije je uklopiti i u radnju i u ludost počinitelja. Ovako, mjesto radnje je samo sporedno, a savršeno bi zaokružilo priču.

Osim Tel Aviva, jako mi se svidio i počinitelj. Znam da to zvuči užasno, ali lik je totalno poremećen – a pisac to izvrsno dočarava kratkim, sažetim rečenicama kojima ga opisuje. Počiniteljeve riječi o njemu samom govore najviše – a to su nebuloze od kojih će vam se obrve podignuti, a srce preskočiti jedan otkucaj.

Drugi lik koji mi se urezao u pamćenje je Daphneina prijateljica Rotem. Od nje me podilazila jeza i voljela bih da joj je posvećeno više prostora. Pomalo je strašna jer je prepametna i jako lukava, a budući da mi Komora užasa miriše na serijal, radujem se vidjeti što će od nje postati. Tko je zapravo ona – ostaje nam vidjeti.

Lucidni snovi

Ipak, najbolja strana ovog romana meni su lucidni snovi i čitava ta priča vezana za njih. Neki su mi prijatelji blogeri rekli da je njima to bilo najgore i nisam se mogla prestati čuditi. Čak mi je palo napamet i na sebi iskušati lucidne snove, ali pisac odmah na početku naglašava da opisano ne pokušavamo izvesti sami jer svaka osoba drugačije reagira na snove i paralizu sna i mogu se javiti psihološke traume.

Budući da sam par puta doživjela paralizu sna i budila se užasnuta, sama pomisao da se svjesno uvedem u takvo stanje izazivala mi je jezu pa sam odustala.

Dakle, priča kao takva nije mi bila jeziva. Bila je napeta, zanimljiva i stvarno je vukla na čitanje. Dozu tih žmaraca niz kičmu dobila bih samo kad bih se baš uživjela u tehniku lucidnih snova i pokušala zamisliti samu sebe kako se u snu borim s traumama i fobijama.

Hvala, ali ne, hvala.

Za kraj – preporuka

Komora užasa nije jedan od onih romana koji ćete pamtiti cijeli život, ali sasvim sigurno, nećete ga ni tako brzo zaboraviti. Mislim da to, prije svega, može zahvaliti glavnom negativcu koji je poseban i tehnici lucidnih snova koju će bar neki od vas doći u iskušenje probati.

Ako tražite krimić ili laganiji triler, mislim da je Komora užasa roman u kojem ćete uživati. Brzo se čita, nije pretjerano zahtjevan, a jako je neobičan, dojmljiv i drugačiji.

Nir Hezroni: Komora užasa

Ostali naslovi ovog autora:

Komora užasa roman je prvijenac autora Nira Hezronija. Hezroni, koji živi u Tel Avivu, gdje se događa i radnja njegova romana, odslužio je nekoliko godina u vojnoj obavještajnoj službi, a danas gradi karijeru u području visoke tehnologije.

Gdje kupiti roman Komora užasa:

Znanje

Objavljeno

Sharon Cameron: Svjetlo u skrovištima

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Svjetlo u skrovištima: ©Znanje

Prevoditelj: Mate Maras

Sharon Cameron Svjetlo u skrovištima

Svjetlo u skrovištima istinita je priča o Stefaniji Podgórski, poljskoj tinejdžerici koja je odabrala hrabrost i humanost skrivajući trinaest Židova na svom tavanu, tijekom Drugog svjetskog rata, u gradu Przemyslu u Poljskoj.

I te noći, prvi put, razumjela sam s čime sam se suočavala. Prije je lako bilo zamisliti da su sve te užasne stvari bile neka vrsta pogreške. str. 51.

Stefanija

Šesnaestogodišnja Stefania radi za židovsku obitelj Diamant u njihovoj trgovini mješovitom robom u Przemyslu u Poljskoj. Ratna je godina 1943. Lijepo prihvaćena u židovskoj obitelji, Stefanija gaji tople osjećaje prema Izziju, sinu gospođe Diamant. Osjećaji dvoje mladih obostrani su i oni su na pragu zaruka koje ipak taje jer je Stefanija katolkinja, a Izzy Židov. No sve se mijenja onaj dan kada nacisti umarširaju u grad. Židovi su suočeni s brojnim zabranama, a uskoro bivaju prisiljeni otići u geto.

Okupacija

Stefanijin djevojački svijet vrlo se brzo počinje raspadati. Roditelji se odvajaju od Stefanije i mlađe kćeri i za neko vrijeme im se gubi trag. Od rodbine Stefaniji ostaje jedino šestogodišnja sestra Helena za koju se mora brinuti. Svaki trenutak slobodnog vremena Stefanija prilazi ograđenom prostoru u kojem su smješteni Židovi kako bi naizgled trgovala, odnosno mijenjala različite usluge i robe, a zapravo donosila hranu i pomoć za zatočene Židove. Ali Stefanijino zadržavanje blizu geta nije prošlo nezapaženo od strane njemačke policije. Upozorena je da joj tu nije mjesto, ali Stefanija ne odustaje.

Uskoro njemačke vlasti donose strašnu odluku. Deportiraju tisuće Židova u koncentracijski logor. Među odabranima je i obitelj Diamant. Stefanija zna da je to za njih smrtna presuda.

Mi smo još bili živi. Ali morali smo živjeti u paklu. str. 90.

Max

Jedini koji je izbjegao smrt stariji je sin Diamantovih, Max, koji je jedne noći pokucao na Stefanijina vrata iskočivši iz vlaka. Stefanija riskira sve odlučivši skrivati Maxa, a njemu se malo po malo pridružuju ostali odbjegli Židovi, ukupno njih trinaest. Stefanija zatraži od Nijemaca stariju kuću na korištenje. Kad ju dobije, u njoj, na tavanu, skriva 13 Židova. Ali i Nijemci imaju plan za kuću u kojoj živi Stefanija…

S dva nacista dolje, u prizemlju kuće, trinaest skrivenih Židova iznad i mlađom sestrom uza se, Stefania mora donijeti još jedan mučan izbor.

Dojam o djelu

Roman je potresan, a kad znate da se ne radi o fikciji već o istinitom događaju, zapanji vas hrabrost i neustrašivost mlade Stefanije koja je riskirala svoj i život svoje sestre Helene kako bi spasila grupu Židova. Uvjeti u kojima su se upoznali i preživljavali zbližili su Maxa i Stefaniju koji su se  poslije završetka rata i oženili.

Najviše su me se se dojmile izvorne fotografije koje su prilog romanu, a koje je autorici ustupila sama Stefanija Podgórska. Svi članovi obitelji Podgórski preživjeli su rat, uključujući Stefanijinu majku i brata u radnom logoru u Salzburgu. Međutim, oni nisu odobravali Stefanijinu udaju za Židova i odrekli su se obiju sestara zbog toga što su spašavale Židove za vrijeme okupacije. Stefanija i Max odgojili su Helenu do studentske dobi. Godine 1979. Stefanija i Helena Podgórska proglašene su Pravednicama među narodima u Yad Vashemu, Svjetskom centru očuvanja sjećanja na žrtve holokausta.

Sharon Cameron Svjetlo u skrovištima

O autoru

Sharon Cameron (1970.) američka je spisateljica za djecu i mlade, autorica bestselera New York Timesa. Njezin prvijenac, The Dark Unwinding osvojio je i čitatelje i kritiku, ali i nekoliko uglednih literarnih nagrada. Priča o hrabroj Poljakinji Stefaniji Podgorskoj i njezinoj šestogodišnjoj sestri Heleni toliko se dojmila Cameron da ju je odlučila ispričati u romanu Svjetlo u skrovištima, koji je postigao svjetski uspjeh i dosad je preveden na 20 jezika.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Susanna Leonard: Madame Curie i snaga jednog sna

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Madame Curie: ©Znanje

Prevoditelj: Mario Režić

Susanna Leonard Madame Curie

Priča o Madame Curie u ovoj knjizi je romansirana biografija, a ne šturi životopis jedne od najznačajnijih žena dvadesetog stoljeća. Nije važno jeste li poznavatelj kemije i fizike, ovo je knjiga iz koje ćete naučiti puno više od pojma radioaktivnosti. Naučit ćete, kako to podnaslov lijepo kaže, kako ostvariti svoje snove bez obzira na milijun prepreka.

Marie

Marie, u djetinjstvu zvana Mania, poljska je djevojčica čija obitelj, kao i druge poljske obitelji, stenje pod ruskom čizmom. Rusko nasilje i ugnjetavanje snažno su oblikovali Marijino djetinjstvo i mladost. Za žene, Poljakinje, pohađanje boljih škola nije bilo moguće, a o studiranju su mogle samo sanjati. Najveći uspjeh bilo je podučavanje bogataške djece, kao i posao pomoćnice  u obiteljima. Ipak, u Marijinoj obitelji roditelji ulažu u obrazovanje kćeri uz velika odricanja. Obitelj podržava poljske pozitiviste kao napredne opcije za ravnopravnost muškaraca i žena pod jednakim uvjetima. Nakon što obitelj pohara tuberkuloza koja odnese Marijinu majku i sestru, Marijin  otac ulaže ogromne napore kako bi preostaloj djeci dao šansu za bolje obrazovanje. I sam otac radi kao učitelj i prenosi znanje drugima cijeli svoj život. To je obiteljska crta koju je naslijedila i Marie. Jedno vrijeme Marie radi kao učiteljica kako bi mogla školovati sestru Broniu koja studira medicinu u inozemstvu.

Mi poljski pozitivisti jednom za svagda prekidamo s onom zastarjelom predodžbom da su žene slabiji spol i ljudska bića drugog reda… str. 75.

Maria postaje Madame Curie

Ostavivši teško djetinjstvo iza sebe, Marie sjeda u vlak za Pariz i upisuje studij na Sorboni, slavnom pariškom sveučilištu. Ni u Parizu nije bilo lako. Premda su žene tamo mogle studirati, sve zasluge za znanstvena otkrića pripadale su muškarcima. Marijna nevjerojatna želja da istražuje i eksperimentira u teškim  istraživačkim uvjetima, šalje je u potragu za radnim laboratorijem. U jednom takvom pohodu upoznaje Pierrea Curiea, svoju drugu polovicu, veliku ljubav i srodnu dušu te postaje Madame Curie.

Otkrića

Marie i Pieer pioniri su kemijskih i fizikalnih otkrića u to doba. Njezin život postao je poseban nakon što je upoznala Curiea i nakon dugog oklijevanja udala se za njega. Vezivali su ih isti pogledi na svijet, isti ciljevi i isti žar za otkrićima, s tim da je Marie bila ambicioznija od svog supruga. Ubrzo rađa prvu kćerku, a nakon nje ima spontani pobačaj zbog kojeg pada u depresiju iz koje se teško izvukla. U isto vrijeme, Marie i i Pieer počinju bivati poznati. Dobivaju Nobelovu nagradu koju supružnici dijele s fizičarem Becquerelom,  ali najveće zasluge za nju ima Marie. Ali Francuska akademija još uvijek nije bila spremna nagradu dati samo ženi. To je učinila tek 1911. kada je dobila Nobelovu nagradu za kemiju.

Što se tiče samog zračenja, mademoiselle Sklodowska-Curie odlučila ga je ubuduće zvati „radioaktivnost“ str. 268.

Dajem mu ime svoje domovine, neka se zove polonij. str. 273.

Dojam o djelu Madame Curie

Madame Curie i snaga jednog sna nevjerojatno je inspirativan roman o istraživačici, buntovnici, revolucionarki – jedinstvenoj ženi koja je promijenila svijet!

Knjiga daje tako dobru poruku kako nikad ne trebamo odustajati od svojih snova, čak ni pod cijenu naizgled nepremostivih prepreka. Lik Marie Curie zaslužuje toliko poštovanje da joj se svi, od običnih ljudi do njezinih kolega znanstvenika, trebaju nakloniti do poda. Marie je nesumnjivo jedna od najznačajnijih žena dvadesetog stoljeća. Ova biografija govori o toj neobičnoj ženi koja je dobila dvije Nobelove nagrade – 1903. za fiziku i 1911. za kemiju.

Autorica  ima lagan, a istovremeno dubok stil pisanja koji vam omogućuje da živite priču. Priču o životu Marie opčinjeno sam pratila od prve do posljednje stranice. Sve teškoće, prepreke i svi padovi samo su očeličili jednu nevjerojatnu, snažnu ženu koja je bila ispred svog vremena. Ova prekrasno ispričana priča trebala bi biti ispričana svakom učeniku , srednjoškolcu ili studentu koji odustaje na prvoj životnoj stepenici jer mu se nešto čini teško i nemoguće.

Od mene velika preporuka.

Susanna Leonard Madame Curie

O autoru:

Susanna Leonard profesorica je  književnosti i pisanja, ravnateljica diplomskog studija rodnih i kulturoloških studija te koordinatorica sveučilišnog interdisciplinarnog studija filma i medija. Također je supredsjedateljica odbora koji nadzire Graduate Consortium in Gender, Culture, Women, and Sexuality. Predaje na Sveučilištu Simmons koje je nacionalno priznato privatno sveučilište smješteno u srcu Bostona.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

D. J. Palmer: Savršena kći

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2023.

Naslovnica knjige Savršena kći: ©Znanje

Prevoditelj: Perina Kulić

Eksplozivni triler Savršena kći idealno je štivo za sve one koji vole mentalne kreacije koje samo ljudski mozak može iskreirati.

Koliko zbunjujuće mora biti živjeti na taj način, s mislima i sjećanjima koji se stalno izmjenjuju poput pješčanih dvoraca na plaži: u jednom trenutku su tu, a u drugom ih nema. str. 19.

To najbolje zna Penny, djevojka kojoj je dijagnosticiran DPI (disocijativni poremećaj identiteta), a koja je upravo osumnjičena da je surovo ubila svoju biološku majku.

Grace

Grace i Arthur Francone imali su već dvojicu sinova kada su pronašli promrzlu djevojčicu u parku, ostavljenu samu bez roditelja, poznanika, bez ikog. Bez sjećanja. Nakon što se saznalo da je djevojčičina majka narkomanka koja ju je napustila, mala Isabella je dana na usvajanje obitelji Francone i ona postaje Penny. Obitelj Francone sve je napravila da Penny bude prihvaćena u njihovom domu. Braća Jack i Ryan je obožavaju, a Penny postaje kćerka kakvu su Grace i Arthur davno željeli.

Kad smo je onoga dana zatekli u parku, imala sam osjećaj da nam je to dijete došlo s razlogom, kao da smo odabrani. str. 182.

Jedanaest godina poslije

Grace prima groznu vijest. Njezina kći Penny uhićena je pod sumnjom da je počinila ubojstvo. Da stvar bude još gora, Penny je zadržana na zaključanom odjelu psihijatrijske bolnice jer ona je osoba sa psihijatrijskom dijagnozom disocijativnog poremećaja identiteta. Penny se ničega ne sjeća, ali njezini su otisci prstiju na oružju ubojstva, a krv žrtve posvuda po njezinu tijelu. A i žrtva nije nepoznata javnosti. To je Rachel Boyd, Pennyna biološka majka. Grace se odluči boriti za Pennynu nevinost.

Pitanje je bilo kako pronaći pravi hodnik u labirintu uma njegove pacijentice.
str. 224.

 Penny

Sve od trenutka usvajanja djevojčice, Grace shvaća da je Penny drugačija. S vremenom se Penny počinje neobično ponašati, postajući sve čudnija, bijesna i agresivna. Kako bi pomogla kćeri, Grace je vodi različitim psihijatrima koji ni sami nisu sigurni u dijagnozu, radi li se o psihičkom poremećaju ili je djevojka vrhunska manipulatorica. Jer Penny je nekad Penny, nekad Eve, nekad Ruby, a ponekad i Chloe. Svaki taj alter ego ima svoja odličja, jezik, mimiku i stereotipe. Nijedan lik nije sličan onom drugom.

Penny počinje pratiti zatvorski liječnik, psihijatar Mitchell McHugh. S jedne strane, želi pomoći Grace jer i sam ima kompliciran obiteljski život, a s druge strane, otkrivanje tko je zapravo Penny za njega je izazov. Kako Mitch skida sloj po sloj sjećanja s Penny, događaji se počinju šokantno otkrivati.

Bila si jedna osoba s višestrukim stanjima ličnosti, pri čemu je svaki identitet izražavao dio cjeline. str. 211.

Dojam o djelu Savršena kći

Knjiga počinje furiozno i vrlo ste brzo uvučeni u radnju. Grace policija obavještava da joj je kći uhićena s opravdanom sumnjom za ubojstvo. Knjiga je puna obrata, iako se većina radnje događa u psihijatrijskoj ustanovi. Upoznajemo različite identitete koji predstavljaju uhićenu tinejdžerku. Zadivljuje lojalnost obitelji koja je, bez obzira na zločin, bezuvjetno uz Penny.

Osim Penny i Grace, jedan od glavnih likova je liječnik, psihijatar Mitchell McHugh. Svidjelo mi se što je on osoba od krvi i mesa, empatičan, znanstveno potkovan i osoba od povjerenja. Spreman je izložiti svoj osobni život i priznati greške koje je radio kao roditelj. Uvidom u život liječnika, Anne, sestre Graceinog supruga, braće Jacka i Ryana, i još nekih likova gradi se mozaik osjećaja i mišljenja koji nam objašnjavaju Penny.

Sve u svemu, knjiga je odličan krimić koji će zadovoljiti ljubitelje žanra. Malu zamjerku imam na tijek suđenja Penny koji mi je malo neuvjerljiv jer se ipak o maloljetnoj djevojci sa psihijatrijskom dijagnozom koja ne bi smjela imati javno suđenje. Ali ovo je ipak samo roman.

O autoru:

D. J. Palmer autor je nekoliko trilera koji su dobili pohvale kritike i čitatelja, uključujući bestselere The New Husband, Saving Meghan i Savršena kći. Živi uz ocean u Massachusettsu gdje uživa u pisanju poezije i proze, jogi, obiteljskom životu i šetnjama sa svojim vjernim psom. Trenutačno radi na novom romanu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Ožiljci prošlosti: ©Znanje

Prevela: Marina Kopjar

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Ožiljci prošlosti

Sektor Q, na čelu s inspektorom Carom Mørckom, našao se pred velikim izazovom.
Prvo, pokušavaju riješiti ubojstvo mlade učiteljice otprije dvanaest godina. Zatim, u tajnosti bacaju oko na novo ubojstvo starije udovice, koje vraški sliči ovom starom ubojstvu kojim se već bave. Osim toga, ionako mali tim Sektora Q umanjen je za jednog člana – Rose se još uvijek bori sa svojim demonima o kojima se govorilo o prethodnom nastavku serijala.

Periskop je sada trebao usmjeriti na tri slučaja: ubojstvo žene prije dvanaest godina, na jedno staro tri tjedna i sada i na ubojstvo onoga što su znali kao Roseina osobnost.
Jedva je više znao koji je od tih slučajeva bio prvi na redu. (str. 130.)

Slučaj prvi

U kopenhagenskom je parku pronađeno tijelo starije žene, za koju se ispostavi da je udovica okrutnog nacističkog zapovjednika, koji je i sam skončao u relativno čudnim okolnostima. Modus operandi ovog ubojstva sumnjivo je sličan onome na kojem Sektor Q već radi, a u kojem se skončala mlada i lijepa učiteljica. Bez ikakvih tragova, dokaza, motiva – jedan udarac u glavu i gotovo.
Isto se dogodilo i sada.

Naravno da ih nije bilo briga, što drugo? U ovom društvu nikoga nije bilo briga i svi su okretali glave kad je trebalo nešto poduzeti. Kako bi u suprotnom sve moglo poći toliko prokleto po krivu? (str. 43.)

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Slučaj drugi

U isto vrijeme, netko autom juri na mlade i lijepe djevojke. Jedno im je zajedničko – korisnice su socijalne pomoći dok ne nađu posao. Posao, dakako, ne traže, već novac ulažu u odjeću, nokte, šminku i frizure, što neizmjerno ide na živce njihovoj socijalnoj radnici. Anneli radi u Zavodu za zapošljavanje i zadužena je za davanje socijalne pomoći mladim ženama koje smatra pokvarenima, neradnicama, parazitima na plećima države.

Nakon dugog niza žalosnih veza sada je spadala u trideset i sedam posto odraslih Danaca koji su živjeli sami i zato je posljednjih godina u pravilu jela previše i loše i sada završila u trajnom stanju razočaranja svojim bezobličnim tijelom i gotovo nepodnošljiva umora, no najgori od svih tih životnih promašaja bio je posao na kojem je završila. (str. 40./41.)

Anneli uskoro saznaje da ima rak, a u isto vrijeme, djevojke počinju stradavati pod gumama odbjeglog vozača. Ima li naša Anneli neke veze s tim?

Slučaj treći

I Rose, naravno. Cijenjena članica sektora za istraživanje hladnih, starih zločina. Bori se s bipolarnim poremećajem, koketira s disocijativnim poremećajem identiteta, a sada upada u psihički mrak gonjena krivnjom zbog smrti oca zlostavljača.

Može li Sektor Q razjasniti sve ove slučajeve?
Jesu li oni uopće povezani?
Mogu li Carl, Assad i Gordon pronaći poveznicu na vrijeme kako zaustavili dvoje ubojica, ali i spasili Roseinu psihu?

Ožiljci prošlosti – Sektor Q

Sektor Q dio je kopenhagenske policije koji je bavi starim, neriješenim slučajevima. Međutim, nije rijetkost da se stari slučaj ispreplete s nekim novim pa članovi ovog odjela, prigodno smještenog u podrum, često rješavaju i ubojstva novijeg datuma.

Tim Sektora Q čine Carl Mørck, uglavnom neuspješan na svim ostalim poljima, osim na ovom poslovnom. Muči ga krivnja radi davne pogibije jednog kolege, dok je drugi tada ostao trajni paraplegičar. Carl danas živi s njim, i pokušava mu olakšati život. Međutim, Mørck je izuzetno sposoban inspektor koji, uz svesrdnu pomoć svog malog tima, brzo i lako dolazi do rješenja i najteže zagonetke.

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Assad je sirijski izbjeglica oko kojeg je obavijen veo tajni. Ne znamo kako je došao u zemlju, kako je naučio danski (koji mu iz nastavka u nastavak sve bolje ide) te što je sve prošao dok se nije našao u zemlji svojih snova. Možemo samo naslućivati da ga život uopće nije mazio, no ostao je vjeran svojoj religiji, običaju ispijanja ekstra jake kave te vječnom optimizmu.

Rose je žena s mnoštvom psihičkih problema, a u romanu Ožiljci prošlosti otkrivamo i otkud joj. Preko ruba i unutar zidova psihijatrijske ustanove gura ju slučaj koji na površinu izvlači i smrt njezina oca koji ju je godinama brutalno psihički zlostavljao. U ovom dijelu serijala, Rose neće patiti samo psihički nego i fizički, no muški članovi odjela dat će sve da joj pomognu i da se Rose vrati u normalu.

Zadnji član Sektora Q je Gordon, mršav, visok, nesnalažljiv u društvu kao, zapravo, i svi ostali članovi. Osjetljiv je i nježan, no pametan i sposoban, a vrlo brzo saznajemo da je zaljubljen u Rose. Dat će sve od sebe kako bi pomogao u rješavanju slučajeva i kako bi Rose napokon bila dobro.

Ožiljci prošlosti – dojam vjerne čitateljice

Ožiljci prošlosti sedmi su dio serijala i to se primijeti. Iako meni nije bio ni upola toliko loš, kolegica ga uopće nije mogla pročitati do kraja. Rekla je da joj je bio naporan, nejasan i težak. Meni je bio ok, čitak, zanimljiv, no – ako se prisjetim prethodnih nastavka – ne vjerujem da će mi dugo ostati u pamćenju. Doduše, pred sam kraj dogode se neke sitnice koje će se očito razriješiti u sljedećim dijelovima pa ću ih svakako pročitati.

Vidjela sam u recenzijama da se ljudima uglavnom svidio, a meni se čini da bi i moj dojam bio bolji da je roman kraći. Imam osjećaj da sam se u zadnje vrijeme stvarno okomila na dužinu romana koje čitam – stvarno mi nije jasno zašto se neke stvari ne mogu reći u manje stranica. Vidjet ćete kad budete čitali – mislim da bi Ožiljci prošlosti bili vrlo dobri ili odlični da, umjesto 490, imaju 350 stranica.

Što se tiče preporuke, ako volite ovaj serijal, svakako pročitajte. Slučajevi su zanimljivi i premda je komplicirano pratiti toliko toga, sve se na kraju lijepo poveže u skladnu, smislenu cjelinu.

Ako još niste čitali ništa o Sektoru Q, počnite s prvim romanom i postepeno gradite priču. Ako se navučete na prva dva nastavka, navući ćete se i na ovaj.

Ostali naslovi ovog autora:

Jussi Adler-Olsen pojavio je na danskoj književnoj sceni 1997. godine, romanom Kuća abecede. Ipak, najveću je popularnost i van granica svoje države stekao serijalom o inspektoru Carlu Mørcku i Sektoru Q.

Serijal zasad broji sljedeće nastavke:

  • Žena u kavezu
  • Ubojice fazana
  • Poruka u boci
  • Okus osvete
  • Leptirov efekt
  • Bez granica
  • Ožiljci prošlosti
  • Žrtva 2117
  • Natrijev klorid.

Moj najdraži roman iz ovog serijala je svakako Ubojice fazana, koji je toliko mučan da je nezaboravan. Ako niste znali, postoje i filmovi koji prate ovaj serijal i danske su produkcije. Opet, gledala sam samo Ubojice fazana i film je odličan. Atmosfera je teška i mračna baš kao i knjiga stoga, ako imate želudac, i za film imate moje preporuke.

Članak koji mi se svidio, a govori o Jussiju Adler-Olsenu i romanu Ožiljci prošlosti, možete pronaći na linku ovdje.

Gdje kupiti roman Ožiljci prošlosti:

Znanje

Objavljeno

Jodi Picoult: Knjiga o dva puta

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Knjiga o dva puta: ©Znanje

Prevoditelj: Lidija Milenkov Ećimović

Jodi Picoult Knjiga o dva puta

Knjiga o dva puta Jodi Picoult knjiga je izbora. Koji je izbor ispravan, a koji pogrešan pita autorica suočavajući se s izborom da ostane ono što je postala ili da traži izgubljenu sebe, onu kakva je nekoć htjela postati. I jedan i drugi su nemogući izbori i ni zbog jednog nije sretna. Ostati sa suprugom  i kćeri tinejdžericom te poslom u hospiciju kao smrtna doula ili nastaviti gdje je stala prije petnaest godina kao studentica egiptologije, otići u Egipat i završiti  projekt koji je započela dok je radila kao arheologinja. Egipat nisu samo iskopine, već i susret s bivšom ljubavi Wyattom.

Dawn Edelstein- drugi život

Ponekad je jedan traumatičan događaj dovoljan da pokrene sve stare sumnje. Za Dawn je to bila avionska nesreća koju je čudom preživjela. Dawn živi u Bostonu sa suprugom Brianom, fizičarem, i četrnaestogodišnjom kćeri Meret koja je u pubertetu. Nakon smrti majke koja je preminula u hospiciju, Down otkriva da može olakšati umirućima prijelaz iz života u smrt i ostaje raditi kao smrtna doula. To je Downin drugi život.

Ljubav nije savršen spoj dvoje ljudi, nego nesavršen. str. 226.

Dawn Edelstein- prvi život

Negdje u Egiptu je Wyatt Armstrong, arheolog koji radi na iskopinama drevnih grobnica. On je Downina prva ljubav, srodna duša, ljubavnik i partner u istraživanju egipatskih grobnica. Down i Wyatt proučavaju drevnu Knjigu o dva puta kojom su se ljudi pripremali za smrt i bogat zagrobni život.  Kad sazna da joj je majka na umoru, Down napušta Egipat bez objašnjenja i hita k majci kako bi joj olakšala zadnje dane. Spletom okolnosti upoznaje Briana, a uskoro otkriva da je trudna i započinje drugi život. I to dobar život, ali Down ne može prestati razmišljati je li moglo biti drugačije. Odluči se vratiti u Egipat da to otkrije.

Živim dobar život. Ali možda sam mogla živjeti fantastičan život. str. 123.

Knjiga o dva puta-prva poznata karta o zagrobnom životu

Knjiga o dva puta uistinu je postojala i nađena je iscrtana u sarkofagu žene po imenu Ankh u Deir el-Bershi. Na temelju zapisa, to je do sada najpoznatija verzija Knjige o dva puta. Prikazivala je dvije ceste koje vijugaju kroz Ozirisovo kraljevstvo mrtvih: crni kopneni i plavi vodeni put, razdvojeni plamenim jezerom. Oba puta završavaju na istom mjestu: na Poljani darova.

Doula

Doula smrti ili doula na kraju života osoba je koja pomaže umirućoj tranziciji na miran način, nudeći podršku njima i njihovim obiteljima. Poput doule rođenja ili babice, doule smrti pomažu svojim pacijentima da preuzmu kontrolu nad vlastitim procesom umiranja.

Jedno od pitanja koje postavljam svojim klijentima glasi: Što je ostalo nedovršeno? Što to još niste učinili, a mislite da morate učiniti prije nego što napustite ovaj svijet? str. 14.

Dojam o djelu

Knjiga ima neke jako dobre, a neke dosta loše aspekte. Počnimo s dobrima. Početak je dosta zanimljiv, a Dawnina profesija smrtne doule neobičan je izbor zanimanja. Usporedba Dawninog posla  s Knjigom o dva puta koja vodi u zagrobni  život drevnih Egipćana  jako je dobra, potiče na razmišljanje o smislu života,  o izborima na kraju života, potpomognutom umiranju, posljednjim voljama i na koncu, potrebi da smrt prihvatimo kao sastavni dio života kojim se zatvara puni krug od rođenja do kraja života.

Ne volim kritizirati knjige, ali Knjiga o dva puta nije ispunila moja očekivanja. Jako cijenim trud autorice koja se potrudila približiti nam egiptološke reference, hijeroglife, povijest Egipta i grobnice iz Doline kraljeva uz podosta ilustracija, ali to je primjerenije znanstvenoj knjizi, monografiji ili udžbeniku, ali ne i romanu. Veliki broj ovih informacija za prosječnog čitatelja zamoran je i nepotreban.

Isto se odnosi i na dio o fizici koja je područje rada Downinog supruga Briana.

Nadalje, kronologija događaja u knjizi zbrkana je i bez reda, što je po meni trebalo urediti podnaslovima. Ovako se skokovito miješaju prošli i budući događaji pa priča nema potrebnu fluidnost i tečnost.

I na kraju, najveća moja zamjerka je to što knjiga nema kraj. Bez obzira kakav bio Downin izbor, svidio se nama ili ne, ona ga treba izreći. Down to nije učinila. Moram priznati, Dawn je svojim neizborom pokazala veliku dozu licemjerja  i zapravo mi se kao osoba nije svidjela pa su mi Brian i Wyatt ispali moralno pozitivniji likovi od glavne junakinje.

Ako vam se sviđa pisanje ove autorice, svakako pogledajte našu recenziju romana Da si barem tu.

Jodi Picoult Knjiga o dva puta

O autorici

Jodi Picoult autorica je dvadeset šest romana koji su redom bestseleri New York Timesa. U nakladi Znanja objavljeni su još Vrijeme rastanka i Male velike stvari. Sa svojom kćeri Samanthom van Leer napisala je dva romana za mlade, Between the Lines i Off the Page. Jodi Picoult živi u New Hampshireu.

Gdje kupiti:

Znanje