Oznaka: triler

Objavljeno

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica romana Lažni svjedok: ©Znanje

Prevela Dubravka Pleše

I najbolji i najlošiji alibiji ponekad su zvučali kao potpune slučajnosti. (str. 74.)

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Lažni svjedok

Leigh Collier uspješna je odvjetnica, predana majka i, prema vlastitom mišljenju, ne baš tako dobra supruga. Od muža Waltera razdvojena je već neko vrijeme, ali nikako se ne uspijeva natjerati finalizirati razvod.

Svakodnevno zaokupljena sitnicama, uporno se trudi duboko u sebi potisnuti sjećanje na jednu noć iz djetinjstva. Jednu stravičnu noć koja bi je, ako se ikada otkrije, sasvim i zauvijek upropastila.

Leighin se cijeli život okreće naglavce kada je šef upućuje na novi slučaj. Mladi je i zgodni bogataš uhićen za zvjersko silovanje.

…policija, odvjetnici, suci, svi će reći da je željela taj odnos jer, što god se dogodilo ženi, muškarci uvijek, uvijek jedni drugima čuvaju leđa. (str. 110.)

Postavlja se pitanje – zašto, pokraj toliko boljih i poznatijih odvjetnika, mladi Andrew želi baš Leigh?

Nakon što ga susretne, Leigh vrlo brzo shvaća da se dogodilo ono čega se već godinama boji. Njezina užasna tajna mogla bi biti otkrivena. Naime, Andrew je poznaje. I zna što je učinila.

Pitam se (…) kada bi ti namjeravala počiniti strašan zločin, zločin koji bi uništio život druge osobe, bi li znala kako se iz toga nekažnjeno izvući? … Nije to kao kad smo bili djeca. Onda se čovjek mogao izvući s hladnokrvnim ubojstvom. (str. 84.)

I ako ga ne uspije obraniti, pustit će u javnost sve ono što Leigh pokušava sakriti, a ona će izgubiti puno više od pukog slučaja.

Jedina koja joj može pomoći njezina je mlađa sestra. A ona ima toliko svojih problema da u njima nema mjesta za Leighine. Ili ipak ima?

Dvije sestre počinju igrati igru mačke i miša s poremećenim psihopatom. Mogu li pobijediti? 

Dvije sestre

Motiv dviju sestara jedan je od najsnažnijih i najboljih motiva na kojima Karin Slaughter, moja obožavana autorica, gradi svoje romane. Sestre i neki vid sestrinstva makar se spominju u većini romana, a meni je najdraži (usudila bih se reći, uz ovaj) Dobra kći, koji prati dvije sestre tinejdžerice, čiji su životi brutalno i nepovratno uništeni u samo jednoj noći.

Osjećala je kako joj se noge odižu od poda. Ruke su joj počele lamatati zrakom kao da joj je krv zamijenjena helijem. Prepoznala je isti onaj osjećaj koji je iskusila prije nekoliko dana, lakoću koja je pratila činjenicu da njezina duša više nije mogla izdržati ono što se zbivalo pa je napuštala njezino tijelo i ostavljala ga da se nosi s posljedicama. (str. 323.)

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Lažni svjedok roman je koji sam progutala u svega par večeri i nikako ga nisam mogla prestati čitati. Radnja je toliko zanimljiva i toliko užasna u isto vrijeme (klasična Slaughter, tko zna na što mislim, zna). Sadašnjost i prošlost neraskidivo su povezane u gadno klupko još gadnijih zločina. Leigh i njezina sestra morat će dati sve od sebe kako bi se riješile sadističkog psihopata koji im visi nad glavom. Njihova sestrinska povezanost nikada ne dolazi u pitanje, čak ni kada su godinama razdvojene, čak ni kada su suučesnice u neizrecivom, čak i kada je jedna (možda) kriva za sve zlo koje je snašlo ovu drugu.

Preporuka vam ne treba

Znate me već dovoljno dobro da su, kada je riječ o ovoj autorici, moje riječi irelevantne i neće vam ponuditi ništa novo. Svaki njen roman mogu vam preporučiti i bez prethodnog čitanja, jer ZNAM da će biti dobar. Jedna je od rijetkih autorica čije riječi i godinama nakon prvog romana ne gube snagu i vau-efekt. Uvijek je sposobna izmisliti nešto novo, neko drugačije zlo koje čovjek može nanijeti čovjeku, najčešće muškarac ženi.

Čak i kada pleše oko istih motiva, kao što su silovanje, ubojstvo, pedofilija i razne vrste sakaćenja (vjerujte mi, svjesna sam da ova rečenica zvuči lepršavije nego što bi trebala) uvijek ih uspijeva upakirati u nešto što želimo pročitati. Sve te okrutne zločine, kao nekom čarolijom, na kraju isplete u priču koja zapravo i nije o njima. Češće je riječ o emocijama – o ljubavi, povezanosti, odanosti. Kao i uvijek, ova se autorica dotiče i nekih aktualnosti, pa tako u ovom romanu imamo osvrt na pandemiju virusa covid-19, a jedan od, nažalost, uvijek aktualnih motiva jest i ovisnost o drogama.

Iako ima gotovo petsto stranica, Lažni svjedok jedan je od onih romana koji se čitaju brzo, lako i napeto, tako da su sva osjetila uključena. Ako ne volite (detaljne) opise nasilja (fizičkog, psihičkog, seksualnog), onda ovo možda i nije roman za vas. Ali, ako želite pročitati trilerčinu koja će vam se uvući u misli i koja vas neće puštati iz stiska dok ne pročitate zadnju stranicu, a onda će vas držati još malo, čisto da vam se bolje ureže u kosti, Lažni svjedok štivo je za vas.

Brutalan, snažan i bolan kao šaka u lice. I jednako tako ostavlja trag.

Uz Dobru kći, ovo mi je jedan od najdražih romana Karin Slaughter.

Dovoljno rečeno.

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Ostali naslovi ove autorice:

Klikom na recenziju romana Dobra kći (link je gore drugom odjeljku) doći ćete ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter. Popis uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.

Gdje kupiti roman Lažni svjedok:

Znanje

Objavljeno

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

Nakladnik: Egmont Puls, 2023.

Naslovnica romana Sve sami dobri ljudi: ©Egmont Puls

Prevela Valentina Markasović

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

Sve sami dobri ljudi

U Wakarusi, gradiću iz kojeg Margot Davies potječe, sve su sami dobri, bogobojazni ljudi. Zato su, kad se dogodi strašan zločin i djevojčica January Jacobs nestane, sve dobre i bogobojazne oči uprte u njezinu obitelj. January Jacobs vrlo je brzo pronađena ubijena i wakaruški jezici počinju lamatati. Neslužbeni je zaključak, i javna tajna, da ju je zatukla vlastita majka, Krissy Jacobs.

Stanovnici Wakaruse, u Indiani, znali su širiti tračeve brže nego što pauk plete svoju mrežu. Svaki put kada bi netko njihov učinio nešto što nije trebao … tračerski lanac Wakaruse zaklepetao bi i svaku sitnicu nemilog događaja prežvakao toliko temeljito da je, kada bi je naposljetku ponovno ispljunuli, Istina bila izobličena i neprepoznatljiva, iskrivljena u priču. (str. 7.)

Dvadeset i pet godina kasnije, Margot se vraća u svoj gradić kako bi se brinula o voljenom ujaku Lukeu, koji boluje od demencije.

…izostanak očeve nježnosti, kao i majčine, kad smo već kod toga, za Margot nije bio ništa novo. Njezin je dom u djetinjstvu bio ispunjen vikom i svađom isprekidanima razbijanjem čaša zavitlanih u zidove. (str. 14.)

Ni nakon svih ovih godina, Margot ne može zaboraviti Januaryno ubojstvo. Naime, January je bila Margotina najbolja prijateljica i prva susjeda. I zato Margot neprekidno proganja misao na ubojicu koji stoji između dva prozora, Januarynog i njenog, i bira u koju će kuću provaliti, koju će djevojčicu ubiti.

A onda, Wakarusu potresa vijest o još jednoj djevojčici koja je nestala u susjednom gradiću. Ima li to veze s January? Margot počinje istraživati davni zločin. Mora se probiti između istine i priča koje su odavno ispreli mještani. Kad nabasa na neočekivano, šokantno otkriće, iako više nije šestogodišnja djevojčica, njezin se život nađe u velikoj opasnosti…

Prije čitanja

Prije čitanja romana Sve sami dobri ljudi o njemu sam čula puno toga. I pohvale i pokude. Nekima je bio izvrstan, drugima ajme majko. Ali svi, BAŠ SVI, isticali su kraj.

I tako sam prionula na čitanje, čitavo se vrijeme veseleći kraju! Kakav je to kraj, kad je ostavio toliki dojam na čitatelje?

I da, kraj je doista pamtljiv. Neću reći da mi se ne sviđa, ali frustrira.

Toliko o tome.

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

A sad u maniri ovog romana, koji se događa između prošlosti i sadašnjosti, vratimo i se i mi na početak. Rekla sam vam svoj dojam o kraju, a sad malo više o onome što vodi do tog kraja.

Bivši detektiv odmahnuo je glavom. „Ne treba vam motiv da dokažete ubojstvo. Dokazi to čine umjesto vas.“
Dok je to možda bila istina što se tiče rješavanja zločina, Margot je bila novinarka. Bavila se pričama, a likovi u pričama trebali su motive. (str. 116.)

Nigdje nisu sve sami dobri ljudi

Sve sami dobri ljudi roman je koji mi se jako svidio. Ljudi uglavnom spominju sporu radnu, meni je bila ok. Ima par onako baš napetih dijelova i moram reći da sam se veselila trenutcima u kojima bih uzela knjigu u ruke. Nije mi ovo nešto najbolje ikad, ali triler je skroz solidan, bolji od trećine pročitanih prošle godine.

Kao što znate, jedan od omiljenih motiva u trilerima i krimićima svakako mi je mala zajednica sklona nabrzaka osuditi ljude. Obožavam osjećaj klaustrofobije koji mi takva priča izaziva!

Stoga će ljudi pričati, svakako, ali nećeš moći vjerovati nijednoj njihovoj riječi.
(str. 42.)

Osim toga, volim i kada se istražuje neki zločin iz prošlosti, to romanu daje neki posebni šarm i kao da pojačava jezu ili, bolje rečeno, boji radnju nekim zloslutnim osjećajem. Taj osjećaj zle kobi pojačava i pripovijedanje u dva vremenska razdoblja. U prošlosti, točno u danu u kojem je umrla January Jacobs. I u sadašnjosti, kada Margot shvaća da se mora, ne pretjerano oduševljeno, vratiti u rodni grad. Zanimljivo što je Margot jedini lik kojem možemo vjerovati, premda ona nije jedina koja nam priča što se dogodilo. Svi ostali likovi potpuno se nepouzdani jer svi nešto kriju, čak i oni od kojih to ne biste očekivali.

I za zaključak – Sve sami dobri ljudi roman je idealan za ljeto i čitanje na plaži pa ga stavite na svoju tbr listu za ovo ljeto – naravno, ako ga još niste pročitali. Neće vas opteretiti, a uvući će vas u sebe. Željet ćete saznati više, ali ne toliko da biste zanemarili plivanje i brčkanje u moru. Meni je bio skroz ok i nije mi žao što sam mu poklonila vrijeme za čitanje.

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

Ostali naslovi ove autorice:

Ashley Flowers voditeljica je popuarnog podcasta o stvarnim zločinima Crime Junkie, a Sve sami dobri ljudi njezin su debitantski roman. Vjerovali ili ne, jedan od zločina koji je bio tema tog podcasta, postao je inspiracija za ovaj roman.

Gdje kupiti roman Sve sami dobri ljudi:

Egmont Puls, webshop Znanje

Romana o (zaboravljenim) zločinima u malim, pitomim gradovima ima more sinje i nema šanse da nabrojim sve koje smo pročitale i recenzirale.

Navest ću samo sljedeće:

Objavljeno

Anna Bailey: Visoke stijene

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Visoke stijene: ©Znanje

Prevela Alica Bjeli Duduković

Anna Bailey: Visoke stijene

Visoke stijene

Jedne noći Emma ostavlja svoju najbolju prijateljicu Abigail podno Visokih stijena, misleći da će se ova, kao i mnogo puta dotad, sama vratiti doma.

No Abigail se nikad ne vraća. Policija počinje istragu, no Abigail se gubi svaki trag.

Kako vrijeme odmiče, istraga se hladi, no Emma je puna pitanja. Što se dogodilo njezinoj najboljoj prijateljici? Tko je momak čiju je sjenu vidjela uz Abigail one kobne noći? Kakve veze s nestankom djevojke ima vrećica kokaina pronađena u blizini?

Tko je kriv za Abigailin nestanak? Možda Rat, mladi privlačni Rumunj koji se mota gradićem? Možda Hunter, bogataški sin poznat po dilanju droge? Možda i sama Abigailina obitelj koja, kako vrijeme prolazi, više ne može skrivati zlo koje u njoj čuči…

Ako je Bog uistinu uzeo moju curicu, to je zato što zna da je svugdje bolje nego ovdje. (str. 52.)

Visoke stijene roman su laganog ritma i poezije u rečenicama. Ipak, kako potraga za tinejdžericom napreduje, ali ne daje ploda, čitatelj je uhvaćen u zamku grozničavog okretanja stranica. Zlostavljanje, mržnja, netrpeljivost prema strancima, rasizam i gotovo bolesna pokornost uskogrudnom pastoru prelijevaju se sa svake stranice ravno u naša srca i misli. I kad god priča postane previše teška, nastavljamo dalje. Abigailin nestanak nije jedina zagonetka u gradiću punom tajni. A mi, čitatelji, želimo ih rasplesti sve. Zato nastavljamo čitati. I kad postane teško, i kad se čini da se sve raspliće, nastavljamo čitati.

Prijateljstvo, ljubav i sve najgore u ljudima

Čitanje romana Visoke stijene odgađala sam unedogled, ni sama ne znajući zašto. A onda, nekako su našle put do mene – i neka su!

Radnja ovog neobičnog, ali izvrsnog trilera nije nešto o čemu dosad nismo čitali, no način na koji autorica tka priču drugačiji je i pamtljiv, da ne kažem nezaboravan.

Tinejdžerica nestaje, no nije njezin nestanak ono na što se fokusiramo. Naš je pogled na truleži provincijskog gradića, na tajnama koje ljudi kriju, na mržnji koju održavaju živom čak i kad zaborave zašto su uopće počeli mrziti.

Nitko ne zna ništa o tebi. To čini ljude nervoznima, razumiješ? Ljudi će pronaći nešto što će ti prišiti, ovako ili onako. To ovdje jednostavno tako funkcionira.
(str. 154.)

Anna Bailey: Visoke stijene

Emma je napola latina, tamnije je boje kože i kao takva, drugačija je od većine. Podrugljivi pogledi i komentari na račun oca koji je iz nekog razloga pobjegao prate je otkad je bila djevojčica.

Rat, Rumunj, u očima zatvorene zajednice samo je Ciganin i ništa drugo. Do kraja romana, pretrpjet će pakao SAMO zbog svog podrijetla.

A Abigailina bogobojazna obitelj i otac koji u mjesnoj crkvi najglasnije izgovara AMEN priča su za sebe. Ta poglavlja gotovo fizički bole svakog iole emotivnijeg čitatelja.

I meni su bila teška, meni koja sam navikla čitati stravu i užas.

Jer Abigailina nesretna obitelj nije strava i užas na koji se vrišti. To je jeza od koje se šuti. Ali složit ćete se, takva je gora nego ona glasna.

Visoke stijene roman su koji razotkriva sve najgore u čovjeku i zajednici.

Visoke stijene ogoljuju do kosti

Visoke stijene emotivan su, potresan roman koji do kosti ogoljuje sve ono što je loše u malim zajednicama. Dakako da u svakoj od njih žive i dobri ljudi, ali nekako su duboko zakopani ispod dominantne hrpe koja, ne vidjevši sebe, osuđuje i prezire druge. A drugi su svi oni koji su različiti.

Uvijek je mislila da su ove visoke, blijede stijene jezovite, ali sada joj izgledaju poput ogledala čitavog svijeta: dopola su ukopane u zemlju, dopola sežu prema nebu, one su mjesto gdje se sastaju dva svijeta – stvarni i mogući, prošli i budući. (str. 305.-306.)

Visoke stijene su i napet, veoma zanimljiv roman u kojem glavno pitanje nije gdje je Abigail nestala. Glavno je pitanje – ZAŠTO je nestala. A to zašto neće nam dati spavati. Kopkat ćemo dok ga ne otkrijemo. Dok se dobro ne razbjesnimo na likove, skoro sve. Dok se ne naljutimo i dok ne oprostimo. Sve to, u tristotinjak stranica.

Joj, kako sam uživala! Nadam se da ste i vi.

Ako još niste, nadam se da uskoro čitate Visoke stijene. I da će vas obuzeti, baš kao što su obuzele i mene.

Anna Bailey: Visoke stijene

Ostali naslovi ove autorice:

Anna Bailey rođena je 1995. u Bristolu. Njezin debitantski roman Visoke stijene inspiriran je životom u provincijskom američkom gradiću. Trenutno živi u Francuskoj i radi na svom drugom romanu.

Gdje kupiti roman Visoke stijene:

Znanje

Poetski, neobični trileri moja su ljubav. Ako se i vama sviđaju, ne propustite moje osvrte na romane Kad zvijezde potamne Paule McLain i Rijeka svjetla i tame Liz Moore.

Jedan od meni najboljih trilera u kojem su likovi tinejdžeri, a radnja je dovoljno strašna da bude za odrasle jest Vrisak i tišina Codyja Andersena pa bacite oko i na taj osvrt.

Objavljeno

Sebastian Fitzek: Zatvorenik

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Zatvorenik: ©Mozaik knjiga

Prevela Alica Bjeli

Sebastian Fitzek: Zatvorenik

Zatvorenik

Till Berkoff vatrogasac je i otac šestogodišnjeg Maxa. Kada se Max jedne večeri ne vrati s kratke šetnje do susjede, Till shvaća da se dogodilo nešto strašno – baš ono čega se svaki roditelj tih dana strahovito plašio. Max je otet! I već mu se zna otmičar – to je neuhvatljivi Guido Tramnitz – koji ipak, vlastitom pogreškom – biva uhvaćen!

Guido je zvijer koja uživa u mučenju. Smješten u psihijatrijsku ustanovu, priznaje dva stravična ubojstva, no ne i Maxovo.

Nije postojalo ništa što bi se moglo učiniti da se ovu zvijer natjera da progovori.
Ništa osim…
Tillu je kroz glavu prošla misao. Bila je apsurdna, gotovo smiješna, potpuno neizreciva. Ipak je to bila prva poticajna misao nakon dugo vremena. (str. 32.)

I tako se Till dosjeti rješenju. Uz pomoć šogora policajca, koji mu sredi novi identitet, ulazi u kliniku u kojoj se nalazi ubojica kao lažni pacijent. Till Berkoff uvjeren je da će Tramnitza nekako prisiliti na priznanje i otkrivanje mjesta na kojem se nalazi Maxovo tijelo. Jer za očajnog roditelja ne postoji ništa gore od neznanja i neizvjesnosti. Ili barem tako Till misli.

Znao je što vijest o smrti djeteta izaziva kod roditelja. To je dovodilo njihov život do kraja. … Ali time su još bili u prednosti u usporedbi s onim roditeljima koji nikada nisu bili sto posto sigurni što se dogodilo s njihovom djecom. Jer njihovoj agoniji nikada nije došao kraj. (str. 39.)

No u bolnici koja se bavi najgorima od najgorih kriju se mnoge tajne. Uskoro će i Till posumnjati u svoje duševno zdravlje, a onih koji mu vjeruju sve je manje.

Zahvaljujući svojoj glupoj ideji, on je sada bio zdrav čovjek, zatvoren među duševnim bolesnicima, od kojih mu je barem jedan želio smrt. (str. 133.)

Sebastian Fitzek: Zatvorenik

Igra očajnika

Zatvorenik je psihološki triler koji na papiru ima baš sve! Inače sam veliki Fitzekov fan pa sam očekivala trilerčinu koja mi neće dati spavati.

Nažalost, to nisam dobila. I premda Zatvorenik nije loš, napet je i brzo se čita, kao da mu nedostaje ono nešto. To nešto je, čini mi se, uvjerljivost. Krenut ću od onog što mi se najmanje svidjelo – kraja. Naime, kraj mi je totalno zbrzan i „navrat-nanos“. Inače, ako kraj ni ne naslutim, to mi je vrhunac romana! Što luđi kraj, meni bolji! Što nevjerojatniji, odlično, tu sam!

Ali! Ali – kraj mora proizlaziti iz onog što je rečeno prije, a ne biti ubačen u zadnjih nekoliko poglavlja kao bomba. To mi nije uvjerljivo i dojam mi bude – meh.

Istina koju tražiš neće ti donijeti olakšanje. Prije će djelovati poput dijagnoze raka, bez koje bi čovjek jednako dugo živio, ali bez mučne svijesti o smrti koja polako preuzima njegovo tijelo. (str. 249.)

Ni Guido me nije nešto posebno isprepadao, mada je izvrsno zamišljen. Psihopat nepopravljivo oštećen u djetinjstvu, mogao je biti jedan od najgorih negativaca o kojima smo čitali. On to nije, samo zato što mu je pisac posvetio svega par stranica (ako i toliko) karakterizacije.

Inače, zamjerka velikoj većini romana jest duljina. Skoro u svakom ima pet-šest poglavlja previše. Kod romana Zatvorenik upravo je suprotno.

Da je sto stranica više, kvalitetno popunjenih, mogao je bili odličan psihološki triler. Ovako je osrednji.

Možete li zamisliti koliko mora biti strašno neprekidno bježati sam od sebe. Samo da biste svaki put iz početka shvatili kako ne možete pobjeći od vlastite duše? (str. 323.)

Sebastian Fitzek: Zatvorenik

Preporuka

Iskreno, da sam znala da će radnja biti ovako slaba, na Zatvorenika ne bih trošila vrijeme. Ali, pazite sad – većina naših pratitelja na Facebooku oduševljena je pročitanim.

Ne znam, možda je kod mene jednostavno došlo do zasićenja ovakvim temama…

Evo što smatram da je dobro. Kao što sam već rekla, jako se brzo čita. Priča je napeta, ne mogu reći da nije. Toliko je potencijala bilo u premisi oca koji dobrovoljno postaje zatvorenik psihijatrijske ustanove, u klaustrofobiji četiriju zidova i konstantnog nadzora.

Ako volite trilere, ali ne prestrašne; ako radnju nećete dodatno propitkivati već od nje tražite zabavu i opuštanje, Zatvorenik bi mogao biti baš to.

Pokušajte i obavezno javite dojmove!

Ostali naslovi ovog autora:

Sebastian Fitzek najuspješniji je njemački pisac psiholoških trilera. Prvi je njemački pisac odlikovan Europskom nagradom za kriminalističku književnost.

Publika s naših prostora upoznala ga je izvrsnim romanima Terapija, Skupljač očiju, Paket, Zatvorenik, Nećeš stići kući.

Gdje kupiti roman Zatvorenik:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Minka Kent: Stranci

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Stranci: ©Mozaik knjiga

Prevela Lidija Toman

Minka Kent: Stranci

Stranci – izvana

Camille Prescott savršena je supruga i majka. Uvijek je nasmiješena i dobre volje, ispunjava gotovo svaku želju svoje male, savršene obitelji. Predivan suprug, liječnik Will, dvoje preslatke djece, Georgiana i Jackson, velika, osunčana kuća s vrtom u bogatom predgrađu – čini se da Camille doista ima sve što može poželjeti!

Ne ponosim se time, ali laž je postala čvrsto ljepilo koje čuva naš brak. Omogućuje nam da budemo što savršeniji, da budemo prekrasna mala obitelj.
Lažem im zato da im pružim najbolju verziju sebe…
Ali najviše od svega, lažem im zato da ih sačuvam od prošlosti… (str. 16.)

No njezin je život jedna velika laž. Laž koju ona brižno čuva i njeguje jer njezina obitelj nikad, apsolutno NIKAD ne smije saznati tko je i što je zapravo Camille.

Stranci – iznutra

A Camille je žena s ogromnom tajnom… Cijeli život bježi i skriva se od svog najgoreg, najstrašnijeg neprijatelja – svoje majke. Okrutna, psihotična, osvetoljubiva i iskonski zla, majka je na Camille ostavila neizbrisive ožiljke.

Lice koje pokazuje ostatku svijeta – lice sasvim obične samohrane majke – samo je maska ispod koje se krije čudovište. (str. 9.)

I nema tog straha koji je veći i strašniji od ovoga – Camille ne smije dopustiti obitelji da sazna za njezinu majku i nikako, ni pod koju cijenu, ne smije riskirati da ih njezina majka pronađe.

Ne znam kamo idem; znam samo da ovdje ne mogu ostati… zato što me na ovom svijetu samo jedno istinski plaši: moja majka. (str. 13.)

Zato kada jednoga dana iz škole dođe šestogodišnja Georgie i počne pričati o imaginarnoj prijateljici, Camille gubi tlo pod nogama. Georgie odjednom zna sve okrutne igre koje je majka igrala s Camille u djetinjstvu.

Ona se pretvarala da sam nevidljiva. Pa sam ja na trenutak pomislila da možda to i jesam. (str. 75.)

Georgie pjevuši jezive pjesmice kojima je majka plašila Camille. Djevojčica kao da zna za sve užase kojima je majka podvrgavala Camille dok je i sama bila djevojčica. Užase koje Camille nikada nikome nije rekla.

Fasada savršenog života počinje se raspadati. Camille puca po šavovima.

Tko je imaginarna najbolja prijateljica njezine male kćeri?

Što ako je to najužasnije stvorenje iz Camilline prošlosti – njezina majka?

Minka Kent: Stranci

Čudovišta iznutra i izvana

Roman Stranci jako mi se svidio! Uživala sam u čitanju od početka do samoga kraja! Koji, vjerovali ili ne, ovaj put nisam pogodila! Kao, osjećala sam da nešto smrdi, ali nikako nisam mogla uprijeti prstom u to nešto. I onda – paf!

Camille je kompleksan lik i iako u čitatelju mjestimice pobuđuje neku vrstu odbojnosti, možemo ju prihvatiti, pa čak i razumjeti njezine postupke. Ona je, prije svega, dobra majka. Savršena majka, vjerovali ili ne. Jer čak i uz „poteškoću“ (ne želim vam kvariti doživljaj čitanja pa ću to zvati poteškoćom) koju ima, Camille je predana, brižna, pažljiva, sve što majka mora biti. Nikad ne odbija priču za laku noć. Nikad ne odbija kupanac i češljanje kose. Napravila bi sve što je u njezinoj moći da joj obitelj bude sigurna.

Camille, naravno, ne zna kako biti savršena majka, ali zna kakva NE SMIJE biti. Njezina psihotična majka tome ju je itekako naučila. I nije ju podučila samo tome pa kad se nad Camillin savršeni život i obitelj nadvije mračna, nepoznata prijetnja, Camille itekako zna što učiniti. Spremna je za svaki napad jer ga neprestano iščekuje – još otkad je pobjegla od manijakalne majke bojeći se toga da je ne ubije, strahujući podjednako i za svoj, i za njezin život.

Sad još jednom pročitajte gornju rečenicu. Nije vam jasno tko je koga pokušao ubiti? Točno to.

Minka Kent: Stranci

Stranci – savršen triler?

Stranci možda nisu baš ono apsolutno savršeni triler, ali su definitivno jedan od onih koje se isplati pročitati! Što mi se svidjelo? Mogu čak reći – sve!

Camille je izvrstan lik. Većina nas neće se povezati s njom, ali suosjećat ćemo i shvaćati njezinu motivaciju. Radnja je mjestimice stvarno jeziva. Možda vama neće biti jer vas plaši nešto drugo, ali zlostavljačka majka te podmukli načini na koje maltretira vlastitu kćer dovoljni su da mi se digne svaka dlaka na glavi. Osim toga, oduvijek volim romane koji se igraju razumom čitatelja. Ovdje se događa baš to! Mi nismo sigurni što jest, a što nije stvarno. I sve ono neizrečeno, sve ono što bi moglo biti, ali i ne mora, čini roman Stranci jednim od pamtljivijih trilera.

Pomalo me podsjeća na izvrstan roman Nancy Tucker, Prvi dan proljeća, pa ako ste ga voljeli, voljet ćete i Strance.

Najiskrenije, roman Stranci nije nešto čime ćete ubiti jedno ili dva popodneva. Iako kratak, jednostavno i lako napisan, itekako djeluje na čitatelja pa ćete o njemu misliti još dugo nakon čitanja.

Ja sam, na primjer, jako dugo mislila o tome koliko takvih ljudi živi u mojoj blizini. Ljudi kao Camille. Ljudi kao njezina majka. Ono što istinski plaši jest činjenica da se i jednih i drugih treba bojati…

Kažu da je vrag kojeg poznaješ bolji od vraga kojeg ne poznaješ.
Nekoć sam se slagala s tom izrekom.
Sada više nisam tako sigurna. (str. 251.)

Minka Kent: Stranci

Ostali naslovi ove autorice:

Zlo mjesto prvi je roman autorice Minke Kent koji je preveden na hrvatski jezik. Bio mi je jako dobar, ali naivan. Stranci su mi, što se toga tiče, puno PUNO bolji.
Veselimo se prijevodu ostalih romana, kao što su, na primjer, The Thinnest Air i The Memory Watcher.

Gdje kupiti roman Stranci:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Sierra Greer: Annie Bot

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Annie Bot: ©Mozaik knjiga

Prevela Dijana Štambak

Sierra Greer: Annie Bot

Annie Bot

Annie Bot je Stella – vrhunski robot koji izgleda i radi sve što radi i savršena žena. Ispod toga se, dakako, krije puno jednostavnija istina – Annie je sofisticirana lutka za seks.

Njezin vlasnik Doug postavio ju je na autodidaktički način rada, što znači da visoko inteligentna Annie samostalno uči o emocijama, o ljudima i svijetu – a to znanje integrira u sebe i neprekidno se nadograđuje kako bi postala još savršenija žena za Douga.

Dosad nije shvaćala koliko žudi za dokazom da je cijeni, ne samo zbog seksa nego zbog toga kakva je postala, zbog svega što jest: pažljiva, ljubazna, znatiželjna, privlačna. … Silno se trudila biti ono što on želi… (str. 92.)

Doug je dobar vlasnik. Ima neobične metode discipliniranja Annie, ali kako će ona naučiti ako je on ne kazni? A onda jednog jutra Annie napravi pogrešku – nesvjesna da je to pogreška – i sad ima tajnu koju Doug nikad, ali nikad ne smije saznati.

Ovo znači imati tajnu. Sve što Doug kaže imat će više od jednog značenja, jer on ne zna što je učinila a sve što ona kaže morate će sakriti ono što ona zna. Mora biti pametnija nego prije. Mora biti oprezna i to ne pokazati. (str. 37.)

Sierra Greer: Annie Bot

Distopija kao nijedna prije

Brojni su distopijski romani koje sam već čitala, ali Annie Bot nešto je sasvim posebno. Ovo je intrigantna priča o svijetu u kojem su žene zamijenjene robotima, Stellama. Tu su seksi, umiljate, nježne Maze – program za ljubavnice, zatim Abigail – program za čišćenje i kuhanje i Dadilje – program za, očigledno, čuvanje djece.

Još uvijek postoje i prave žene, dakako. Stelle su dostupne samo bogatima, pogotovo one najbolje, najstvarnije, kakva je i Annie.

Ona smatra da sa svojim vlasnikom živi jako lijepo i da je Doug – u jednom trenutku nekakve nesebičnosti – nije prebacio na autodidaktičan način rada – živjela bi zauvijek (koliko god to Doug želi) sretno i zadovoljno kao Maza.

Ali Annie Bot sada svakodnevno uči i razvija se. Njezina je znatiželja nepresušna, njezina inteligencija iznimna, a uči osjećati čak i emocije.

Annie već razmišlja ubrzano, razmatra proturječne odgovore. On je već nezadovoljan, 3 od 10, i ne smije još pogoršati stvar. Može reagirati razigrano. Zavodljivo. Ispričati se. Postati tiha i oprezna. No, sve se to čini pogrešnim. Želi napasti, no to ne smije. (str. 44.)

Kad se između nje i Douga ušulja izdaja, Annie shvaća da bi mogla biti u opasnosti.

Poznaje ga dovoljno da zna kako je bijesan. Pravila više ne vrijede. … Doug će se vratiti i povrijediti je, u to nema sumnje. … Više se boji Douga nego bilo čega nepoznatoga. (str. 113.)

Sierra Greer: Annie Bot

Annie Bot – robot, ali i žena

Annie Bot roman je kojem dajem čistu peticu! Ne samo zbog originalne priče – koja je začudna, stvarna i nestvarna u isto vrijeme, moguća i nemoguća – nego i zbog jednostavnog i lakog načina pisanja koji vas već od prve rečenice uvlači u svoju radnju i iz nje vas ne pušta! Roman je izvrstan i iako je naša Annie robot, ona je više čovjek od svih ostalih likova koje upoznajemo luđački okrećući stranice.

Zapravo si ljudska u većoj mjeri nego mnogi ljudi koje znam. (str. 82.)

Annieno je tijelo hladno, ali je njena duša topla. Njezina je ljudskost opipljiva u humori koji posjeduje, u načinu na koji se ophodi s Dougom (baš me zanima što ćete o njemu misliti!). Ona mu želi udovoljiti, ali ne želi zato poniziti sebe. A mora, jer je osmišljena samo s jednim ciljem – usrećiti vlasnika i ostvariti sve njegove želje.

Annie Bot bolno je stvarna. Naučila je osjećati, a i mi učimo s njom, od stranice do stranice. Od prvog događaja zbog kojeg posumnjamo u Douga, do onog posljednjeg, u kojem se pitamo – koliko zapravo ljudi mogu biti sebični?

Sve što se događa tjera nas da pogledamo u sebe i promislimo, kakvi bismo bili kao roboti, a kakvi bismo bili kao vlasnici? I bi li nam se ta osoba svidjela?

Da ne duljim, jako, JAKO preporučujem ovo neobično štivo koje doista nećete moći ispustiti iz ruku! Navijat ćete za Annie, bojati se s njom, strepiti, plakati i… Osjećati.

A kraj?

Za Annie Bot nema kraja, ona je tek počela!

Postat ćete ispunjeni kad budete zaista iskreni prema sebi. Ne prema drugima. Prema sebi. A to je teže nego što mislite. (str. 225.)

Ostali naslovi ove autorice:

Annie Bot roman je prvijenac autorice Sierre Greer.

Ne mogu vam opisati koliko se veselim njezinim sljedećim romanima!

Gdje kupiti roman Annie Bot:

Mozaik knjiga

Dosad smo (kolegica i ja) čitale sljedeće distopije:

Objavljeno

John Marrs: U ime braka

Nakladnik: Fokus Komunikacije, 2024.

Naslovnica knjige U ime braka: ©Fokus

Prevoditelj: Morana Mazor

John Marrs U ime braka

Je li ova književna fikcija moguća, pitate se nakon pročitane knjige Johna Marrsa U ime braka. S obzirom na sve veći utjecaj umjetne inteligencije na našu svakodnevicu, sama me pomisao, moram priznati, užasnula. Pitanje svih pitanja: koliki bi postotak nekog stanovništva pristao živjeti po uvjetima napredne tehnologije koja ih nadzire, u zamjenu za lagodan život, određene beneficije, prednosti kod zapošljavanja, zdravstvenu njegu, školovanje djece, stanovanje i život bez poreza?

U ime braka prilično je pametno napisan roman. Roman koji opominje, koji na trenutke izaziva nelagodu i želju za bijegom u malu ruralnu sredinu bez ikakve tehnologije u blizini. Nakon romana Onaj pravi i Putnici, psihološki triler U ime braka još je jedan Marrsov uznemirujući triler.

Zakon o braku

Vlada u Velikoj Britaniji donosi zakon o braku kako bi vjenčanim parovima pružila ogromnu korist, dok su nevjenčani parovi, samci, udovci i razvedeni, opterećeni višim porezima, skupim hipotekama i ograničenim javnim sredstvima. Ako imate teškoće ili nesuglasice u braku, odmah vam dolazi bračni savjetnik koji će utvrditi u kojoj je fazi vaš brak i treba li mu popravak od strane države, ali zauzvrat, dok ste u braku, imate razne beneficije. Jedina je caka: gleda vas i sluša – kamera.

Oboje smo se obvezali Zakonu o braku, ne samo ti, podsjetila ga je June. Nismo imali drugog izbora, morali smo si osigurati budućnost. str. 65.

Parovi

U knjizi pratimo život četiriju bračnih parova koji su pristali na to da država ima uvid u njihovu privatnost u zamjenu za lagodniji život. Pratimo influencericu Roxi koja se hrani time što joj raste broj pratitelja i supruga od kojeg se postupno udaljuje. Tu su i stariji par Arthur i June koji pokušavaju sakriti Juninu bolest od državnih institucija. Sljedeći par su Anthony, koji radi tajni posao za Vladu vezan uz prisluškivanje i umjetnu inteligenciju, i Jade sa sinom koji ima ADHD. I na kraju, pratimo i homoseksualni par Lucu i Nou. Upoznajemo i njihovog nadglednika Jeffreya koji je u najmanju ruku problematičan i iskompleksiran  lik.

Sve u svemu, velika šarada likova koji nisu u potpunosti oduševljeni potpisanim ugovorom s vladom. Počinju prva neslaganja, a uskoro i jači otpori od kojih jedan pravac preraste u pravi pokret otpora. Pokret Sloboda za sve zagovara potpuno vraćanje na situaciju otprije nadzora.

Tvoji profili na društvenim mrežama čine te onim tko jesi baš kao i odjeća koju nosiš, barovi u koje izlaziš, glazba koju slušaš, auto koji voziš ili marke tvoje odjeće. str. 54.

Dojam o djelu

U ime braka psihološki je triler s elementima distopije. Čitate ga brzo, bez obzira na znatan broj likova koje morate zapamtiti. Parovi koji su u središtu ove knjige postepeno otkrivaju probleme u vezama kada je Vlada ta koja određuje pravila življenja.

Sama pomisao da bi u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti umjetna inteligencija preuzela upravljanje svim sferama našeg života izaziva nelagodu i uznemiruje nas. Ali takvo što zapravo nije nemoguće. Ovu ne tako nemoguću perspektivu Marrs je opisao na inteligentan i u nekim dijelovima zastrašujući način.

Priču pratimo opisanim životima četiriju obitelji, glavnih i nekoliko sporednih likova i uloga unutar svake obitelji. Svaka obitelj sretna je i nesretna na svoj način, a ono što im je zajedničko, osim uredbi Vlade, jest pretjerana upotreba društvenih medija i ovisnost o njima, bilo da su glavni akteri kao vlogerica Roxi ili su samo ciljana skupina koju ti uređaji prate. Pritisak da budete savršeni i sveprisutni akteri na društvenim mrežama postaje sve veći i veći i polako se prenosi na odnose u brakovima i svakodnevnim životima ljudi, mijenjajući njihova mišljenja, stavove i uvjerenja.

Grupa koja djeluje kao pokret otpora vraća vam nadu da u ovoj civilizaciji (u romanu) nije sve izgubljeno. Uvijek će biti ljudi koji će misliti drugačije od sustava, ljudi koji se neće bojati izreći svoje misli i koji će se usprotiviti tehnokratskom načinu kojim država želi kontrolirati pojedinca. Svjesna sam da je U ime braka fikcija, ali poruka koju John Marrs šalje vrlo je jasna.

Od mene preporuka za ovu knjigu!

John Marrs U ime braka

O autoru

John Marrs britanski je autor poznat po svojim psihološkim trilerima i romanima znanstvene fantastike. Prije nego što se potpuno posvetio pisanju, radio je dugo godina kao novinar. Marrs je postao poznat po svojim napetim i uzbudljivim pričama, od kojih su najpoznatiji romani “The One”, “The Passengers”, “The Good Samaritan” i “What Lies Between Us”. Njegova djela često istražuju teme identiteta, moralnih dilema i utjecaja tehnologije na društvo. U ime braka svojom napetošću i zanimljivošću nimalo ne zaostaje za drugim njegovim romanima. John Marrs živi u Northamptonu u Engleskoj.

Gdje kupiti:

Fokus, webshop Znanje

Objavljeno

Stephen King: Holly

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Holly: ©Znanje

Preveo Damir Biličić

Stephen King: Holly

Holly

Holly Gibney upoznali smo kao uplašenu sredovječnu mišicu s popriličnim brojem ajmo reći poteškoća zbog kojih joj je bilo teško doista živjeti. U izvlačenju iz čahure u koju ju je zatvorila dominantna majka uvelike joj je pomogao njezin sad već pokojni prijatelj i poslovni partner Bill Hodges. Bill joj je oporučno ostavio i malu detektivsku agenciju Tko nađe, njegovo.

Holly je danas gotovo pa nova žena, a tome su, osim Billa – ali na sasvim drugi način, pripomogli i brojni negativci s kojima se borila. Vodi agenciju, istražuje slučajeve, ima prijatelje i živi samostalno, daleko od majčine čizme.

A onda dolazi korona i svijet se potpuno mijenja. Holly postaje još simpatičnija, makar meni. Panično se boji virusa, gotovo opsesivno nosi masku i dezinficira ruke – i usput puši kao Turčin!

Jednoga dana nazove je Penelope Dahl, zabrinuta majka čija je kći Bonnie nestala prije gotovo tri tjedna.

Holly zna ovo: Zabrinuta Penelope pogledala je stranicu agencije Tko nađe, njegovo … te je pronašla dva službena broja dvoje partnera, muškarca i žene. Zabrinuta Penelope nazvala je muškarca, jer kad se suočiš s problemom – … ne tražiš pomoć kobile, barem u početku. Zoveš pastuha. Kobila je rezervna opcija. Holly je naviknuta na ulogu kobile u staji njihove agencije. (str. 28.)

Holly zna da ne bi trebala prihvatiti slučaj, no zbog hitnosti i očaja u Pennynom glasu, ipak pristaje.

U blizini mjesta s kojeg je Bonnie iščezla, žive profesori Emily i Rodney Harris, cijenjeni pripadnici akademske zajednice. Iako su premašili osamdesetu, i dalje se vole kao i kad su se tek upoznali. Vjerojatno ih je zbližio i neobičan hobi kojim se bave…

Mnogi su profesori ćaknuti, kao gostujući pisac bio je na dovoljno visokoškolskih ustanova da to zna – ali supružnici Harris na posve su drugoj razini. (str. 13.)

Imaju li kakve veze s Bonnienim nestankom?

Krimi-roman iz pera kralja horora

Najnoviji roman Stephena Kinga dočekala sam kao i svaki prethodni – luđački uzbuđena i užasno nestrpljiva! Zato vas vjerojatno ni ne čudi da sam Holly izabrala kao prvi roman za čitanje u 2025. godini! I satrala ga u tri dana!

Ovim romanom King ponovo odmiče od horora, žanra koji ga je proslavio, i plovi vodama krimi-romana. Veoma uspješno, ako smijem dodati! Njegov izlet u trilere i krimiće obožavala sam u romanu Gospodin Mercedes, u kojem se, uzgred rečeno, Holly prvi put pojavljuje. Gospodin Mercedes jedan mi je od najdražih Kingovih romana i premda nije horor, bio mi je jeziv na jednoj ljudskijoj, realnijoj razini.

Isti je takav i roman Holly. U njemu nema ništa nadnaravno. Sve je vrlo stvarno, vrlo nama blisko i – strašno ko sam vrag!

„A onda sam joj rekla… Što su joj učinili. Pokušavala sam se služiti eufemizmima… ali bilo joj je jasno o čemu govorim. Ili što pokušavam ne spomenuti. Samo je tako nekoliko trenutaka sjedila ruku sklopljenih u krilu i gledala me. … A onda je počela vrištati.“ (str. 482.)

King nam odmah na početku servira glavne krivce, a vrlo brzo imamo i naznake onoga što rade svojim žrtvama. Kvaliteta, napetost i ogromna zanimljivost ovog romana leže u onom detektivskom dijelu. Istraga, tragovi koje Holly prikuplja, način na koji povezuje sve što sazna u jednu veću (užasniju) cjelinu… Gotovo petsto stranica čita se samo, vi samo sjednite i skuhajte si kavu!

„Gdje si…?“ pita tiho Holly, ali sad zapravo misli Tko te oteo? (str. 235.)

Stephen King: Holly

Holly ne treba komplimente

King je autor kojeg ne treba posebno hvaliti jer on svoju publiku ima i bez obzira na to što napiše, odani će ga fanovi čitati. Jedan od tih obožavatelja sam i ja! Njegove romane ne dijelim na dobre i loše, nego na super i mrvicu manje super. Holly mi definitivno spada u prvu skupinu i od mene imate sve preporuke!

Ljudi inače kažu da je King slab s krajevima. Nikako se s tim ne slažem, pogotovo u ovom romanu. Kraj je savršen, lijepo objašnjen, logičan, grozan i optimističan u isto vrijeme.

Zašto grozan? Zato što King u krajeve uvijek nekako utka istu premisu – zlu nema kraja.
Zašto optimističan? Zato što uvijek ima onih koji će se protiv njega boriti.

Kad već pomisliš da si vidjela i sve ono najgore što čovjek može ponuditi, otkriješ da si u krivu. … Zlu nema kraja. (str. 491.)

Holly je roman kojim sam otvorila svoju čitateljsku 2025. godinu i baš sam sretna zbog toga jer vjerujem, kakav ti je prvi roman koji pročitaš, takva će ti biti cijela godina! A mene, čini se, čeka mnoštvo sjajnog, sjajnog štiva!

Ostali naslovi ovog autora:

Što još reći o Kingu, a da to nisam rekla u prethodnih deset osvrta? Kliknite na onaj za, na primjer, Zelenu milju, a on će vas odvesti do popisa (malog dijela) njegovih romana, a usput ćete moći vidjeti i koje smo romane dosad čitale i recenzirale, bilo ja, bilo kolegica.

Stephen King: Holly

Gdje kupiti roman Holly

Znanje

Objavljeno

Dennis Lehane: Male milosti

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica romana Male milosti: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Il’ se boriš ili bježiš. A ako bježiš, kad-tad će ti ponestati ceste. (str. 17.)

Dennis Lehane: Male milosti

Male milosti

Boston, ljeto, 1974. U socijalnim stanovima irsko-američke zajednice Southie živi Mary Pat Fennessy. Njezin život nosi debele ožiljke načinjene smrću prvog muža, odlaskom drugog te onim najgorim – predoziranjem voljenog sina.

Nisu siromašni zato što se ne trude, zato što nisu vrijedni, zato što ne zaslužuju bolje. … Nisu siromašni zato što su lijeni, to nipošto. Siromašni su zato što na ovom svijetu postoji ograničena količina sreće, a oni nisu dobili ni mrve. (str. 31.)

Jedino svjetlo njezina mraka je Jules, njezina sedamnaestogodišnja kći.

Jules je oduvijek bila ljepotica. Oduvijek krasna. A sada je naočigled ostarjela. U sedamnaestoj. Od koječega – odrastanja u Commonwealthu (…), gubitka brata, suočavanja s očuhovim odlaskom…, prisilnog preseljenja… u novu školu… (str. 16.)

A onda jedne noći Jules nestaje.

Iste noći, u istom susjedstvu, mladi Afroamerikanac završava pod vlakom.

U pozadini ovih dviju međusobno (ne)povezanih nesreća, nazire se pokušaj rasne desegregacije državnih škola – dio učenika bjelačkih mora ići u crnačku školu i obrnuto.

Dok tinjaju rasni sukobi, Mary Pat počinje grozničavu potragu za svojim jedinim preostalim djetetom. Iza sebe ostavlja tragove krvi i nasilja, a prati ih lokalni mafijaški boss Butler, kojem se nimalo ne sviđa što jedna sredovječna žena njuška oko njegova poslovanja.

Southiejem vlada kodeks. Postoje neke stvari koje se ne rade.
Ne cinkaš.
Ne okrećeš leđa članu obitelji (čak i ako ga mrziš).
Ne govoriš nikome izvan kvarta što se događa u kvartu.
I…
Ne prodaješ drogu.
Nikad. (str. 254.)

Dennis Lehane: Male milosti

Male milosti – mračno i sumorno štivo koje se čita bez predaha

Male milosti mračno su, teško, tegobno i sumorno štivo koje nisam mogla prestati čitati. Način na koji Lehane bilježi riječi i rečenice poetski je, ali i jednostavan. Svaka rečenica puna je emocija i težine i čitatelja uvlači u sebe, u vrijeme rasnih nemira, u siromaštvo, jad i bijedu Southieja koja je bila podnošljiva – dok je bilo nade.

…tada mu je palo na pamet da suprotnost mržnji možda i nije ljubav. Već nada. Zato što se mržnja gradi godinama, ali nada ti se može prikrasti iza ugla dok ne gledaš. (str. 156.)

Kad Mary Pat izgubi nadu, gubimo je i mi. I dok ona šakama češlja sirotinjsko predgrađe u potrazi za istinom, mi zadržavamo dah. Znamo da ne ništa dobro neće proizaći iz svega, ali budno, škrgućući zubima, pratimo njezin mahniti pohod na Southie, sve dok Mary Pat ne nađe istinu. A istina je ružna, kao i predgrađe u kojem se skriva.

Život nam se istrošio. Otkako sam naučio hodati, vidio sam samo mržnju, bijes i ljude koji se nalijevaju cugom da otupe. A onda bi sljedeći dan ustali iz kreveta i sve ispočetka. Cijeli život proveo sam umirući. (str. 80.)

Roman me taknuo ne samo svojim prelijepim, životnim rečenicama, nego i gorko-slatkim, crnkastim humorom koji se provlači iz poglavlja u poglavlje. Na primjer, ovaj dio o nadimcima u Southieju; čak sam se i naglas nasmijala.

Susreo se s tipovima koje zovu Žuti, Lopata, Roštilj i Mudo (…). Naišao je i na Kriglu, Žicara, Kiselog, Ječmenca (koji je slijep), Tabana (koji šepa) i Šakicu (koji nema ruke). (str. 126.)

Zašto „male milosti“?

U Mary Pat ne bujaju milosti – u njoj buja mržnja. Cijeli život obojen joj je mržnjom i mržnja će je koštati glave. No tu su i drugi likovi – simpatičan detektiv Coyne, bolno odvratni Marty Butler i njegovi još odvratniji podanici.

Rasizam je u srži ovog romana. On je pokretač mržnje, ali i razlog sveg zla koje je palo na obitelj Mary Pat. Vidjet ćete, priče o Jules i o mladom Afroamerikancu neraskidivo su povezane. Rasa je ono što lebdi iznad njih, što vodi njihove živote prema neizbježnom kraju.

Male milosti su uf… Zahtjevne, na trenutke mučne. Pogotovo nama u kojima rasizam nije povijesno uvjetovan. Male milosti roman su koji slama i likove i čitatelje. Užasan je i predivan u isti mah.

Na kraju… Što su male milosti? Kaže li se i kod vas tako – ono kad u svakom zlu ima neka mrvica dobra pa zahvalimo Bogu na malim milostima?

Dakle, do samog kraja ovaj roman nema milosti. Melje vas i melje od početka do kraja koji ne donosi katarzu – donosi još jedan kamen i polaže ga na vaše srce. Ipak, tu su negdje utkane i male milosti. Male stvari na kojima možemo biti zahvalni.

Ostali naslovi ovog autora:

Dennis Lehane suvremeni je američki pisac i autor četrnaest romana. Među njima se svakako izdvaja Mistična rijeka, roman prema kojem je Clint Eastwood snimio i istoimeni, Oscarom nagrađeni film.

Neki od ostalih romana (za čije ste filmske adaptacije sigurno čuli) su Nestala bez traga, Otok Shutter, Prljavi novac i Zakon noći.

Gdje kupiti roman Male milosti:

Sonatina naklada

Romani koji me svojom atmosferom podsjećaju na ovaj su Rijeka svjetla i tame Liz Moore i Kad zvijezde potamne Paule McLain.

Objavljeno

Robert Galbraith: Vodeni grob

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Vodeni grob: ©Mozaik knjiga

Prevela Mirna Čubranić

Ona sluša. Znat će ako lažeš. Doći će i naći će te u tami. (str. 211.)

Robert Galbraith: Vodeni grob

Vodeni grob – UHC

Privatnog istražitelja Cormorana Strikea i njegovu partnericu Robin Ellacott  angažira zabrinuti otac čiji se sin pridružio neobičnoj Univerzalnoj humanitarnoj crkvi.

UHC se na prvi pogled čini kao miroljubiva organizacija koja pomaže siromašnima, pokušava iskorijeniti glad u svijetu i sve to, no kako Strike istražuje sve dublje, tako na površinu izlaze prave stvari – užasne stvari.

Duhovi su stvarni. Zagrobni svijet postoji. To posve sigurno znam. UHC je zla i pokvarena crkva, ali to ne znači da neka njegova učenja nisu istinita. Vidio sam nadnaravne događaje koji nemaju „razumnog“ objašnjenja. Jonathan i Mazu loši su ljudi i još uvijek nisam siguran jesu li prizvali duhove ili demone, ali vidio sam da to čine. (str. 77.)

Postaje jasno da je to kult – i to ne jedan od onih simpatičnih. Sve više i više osoba umire, sve više osoba nestaje.

Na čelu crkve karizmatični je Jonathan, kojeg članovi zovu tata J. A tu je i njegova supruga Mazu, na prvi pogled odbojna spodoba koju, naravno, zovu mama Mazu. Njih dvoje imaju i moći kojima svim skepticima mogu dokazati da su baš oni odabrani. Izabrani od Boga kako bi vodili svoje stado sljedbenika.

I ja… čovjek mu je jednostavno vjerovao. To što je rekao zvučalo je… u tome nije bilo ničeg s čim se nisi mogao složiti, jer govorio je o okončanju siromaštva i postajanju najboljom inačicom svog bića, a on je… jednostavno je bio netko s kim si se želio družiti. … bio je tata kakvog bi čovjek izabrao, da može birati. (str. 176.)

A u središtu religije UHC-a njihova je pokojna kći. Djevojčica se prije više godina utopila, a Jonathan i Mazu digli su je na razinu božice, sada poznate kao Utopljena Božica.

Strike i Robin

Strike i Robin znaju da je kult opasan, ali ni ne slute prave razmjere gadosti koje se kriju na Chapmanovoj farmi – sjedištu UHC-a. I zato, misleći da će sve proći glatko, Robin  se infiltrira na farmu kao nova članica Crkve.

Ali bojala se. Sumnjala je da će ikad moći prenijeti Strikeu – svom mjerilu, osobi koja joj je čuvala zdrav razum – koliko je zastrašujuća atmosfera na Chapmanovoj farmi, koliko je strašno znati da si okružen dragovoljnim sudionicima i koliko se sad bojala poziva u sobu za osamu. (str. 435.)

Strah, zlostavljanje, manipuliranje, samo su mali dio kolača koji tata J. i mama Mazu svakodnevno serviraju svojim članovima. Robinin je život u opasnosti kao nikad do sada.

Odvojena od stvarnosti, Robin treba svu svoju mentalnu snagu kako bi se oduprla teroru kulta. Hoće li iz njega uspjeti pobjeći na vrijeme? I kakve će sve tragove na njoj ostaviti boravak na takvom mjestu?

…jaz između onoga što se UHC pravio da jest i onoga što je uistinu bio nikad joj nije bio očitiji i jedan mali dio nje poželio je vrisnuti… (str. 788.)

Vodeni grob – sedmi nastavak serijala

Vodeni grob sedmi je nastavak serijala o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacott. Netko mi je rekao da autorica planira napisati deset nastavaka i svaki od njih iščekujem s jednakom dozom histeričnog uzbuđenja i tugaljivosti.

Zašto sam uzbuđena, ne treba posebno napominjati. Ovo je jedan od najboljih, najzanimljivijih, najneobičnijih serijala koje sam ikada čitala. Svaki je nastavak jednako dobar pa čak i, usudila bih se reći, svaki je mrvicu bolji od prethodnoga.

Zašto tugujem? Zato što će, kad-tad, ovoj književnoj poslastici doći kraj. A najiskrenije, ne znam hoću li ikad biti spremna pustiti ovo dvoje istražitelja…

Jako je važno ne upotrijebiti inkriminirajuće informacije u njihovu pogrešnu kontekstu, čak ni kad su u službi lažne priče. Mnogi lažljivci tako se odaju. One su putokazi do stvari za koje možda ne želiš da ih itko primijeti. (str. 997.)

Osim toga, uvijek me i nekako pomalo strah da će novi nastavak podbaciti… Hvala Bogu, Vodeni grob nije jedan od takvih nastavaka. Oh, kako je dobar! Jednako dobar kao prethodnici, kažem, možda mrvicu bolji, a ako ne bolji, onda mrvicu napetiji, luđi, uzbudljiviji.

Ima li netko tko još nije čitao?

U osvrtima na prethodne romane ove planetarno popularne autorice (da, da, Robert Galbraith je žena i to ni manje ni više nego J.K. Rowling, a nju svi znamo) već sam sve rekla pa imam osjećaj da se neprestano ponavljam, ali ne može škoditi.

Serijali kao ovaj ne susreću se često. Vjerujem da je teško kvalitetu održavati na istoj razini, ali autorica to uspijeva s lakoćom. Rekla bih da je stvar u tome što su svi slučajevi potpuno različiti i apsolutno nedokučivi. Strikeov je privatni život kaotičan kao i uvijek, ali Vodeni grob i tu donosi razrješenje.

Njemu je istina bila nepovrediva. Pravda je bila jedina druga vrijednost do koje je jednako držao. (str. 362.)

Ono što mi se naj-najviše svidjelo jest psihologija kulta. Autorica na izvrstan, dubok i detaljan način opisuje sve što se u Crkvi događa. Način na koji vođe kulta uspijevaju privući i još važnije – zadržati svoje članove lud i koliko i strašan. Sve što se događa u UHC-u neću reći da budi jezu, ali definitivno nas čini nervoznima i u nama pobuđuje duboku nelagodu.

I na kraju, za sve nas koji opsesivno čekamo kad će se Robin i on spetljati… Pa… Pomaka ima, ali više sreće u osmom nastavku, hahaha.

Robert Galbraith: Vodeni grob

Ostali naslovi ovog autora:

Robert Galbraith zapravo je autorica, i to ni manje ni više nego svjetski poznata J. K. Rowling – žena koja je stvorila najpoznatijeg čarobnjaka na svijetu – Harry Pottera. Nastavke o malom čarobnjaku neću nabrajati, jer ne samo da sam sigurna kako ih svi znamo, već i zato što ovdje ipak govorimo o Rowlingčinom pseudonimu Robertu Galbraithu.

Pod tim je imenom napisala zasad pet romana koji čine serijal o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacott. To su:

Klikom na osvrte prethodnih romana saznat ćete razloge moje zaluđenosti ovim duom, a i otkrit ću vam treba li serijal čitati po redu (treba 😀 ) ili možete kako vam puhne (nemojte).

Gdje kupiti roman Vodeni grob:

Mozaik knjiga

Ako vas zanimaju romani o kultovima, a moram priznati da ja takve priče jako volim, pročitajte osvrte na romane Linija između autorice Tosce Lee i Posljednju udovicu neponovljive Karin Slaughter.