Oznaka: triler s nadnaravnim elementima

Objavljeno

Daphne du Maurier: Rebecca

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Rebecca: ©Mozaik knjiga

Prevela: Svetlana Grubić Samardžija

Daphne du Maurier: Rebecca

Nova gospođa de Winter

Glavna junakinja ovog romana je nekoć naivna i bojažljiva bezimena djevojka koja sada, sa svojim pratiocem, boravi po hotelima prisjećajući se velebnog zdanja u kojem su nekoć živjeli.

Kuća je bila grobnica, naš strah i patnja ležali su u ruševinama. Neće biti uskrsnuća. Kad budna pomislim na Manderley, neću biti ogorčena. Trebam ga zamišljati onakvim kakvim je mogao biti da sam ondje mogla živjeti bez straha. (str. 8.)

Sad žive u miru, bez negdašnjih uzbuđenja, strahova i utvara, a ona nam govori kako su se našli tu gdje jesu.

Naime, dok je radila kao družbenica za napornu bogatašicu, gospođu Van Hopper, u mondenom odmaralištu u Monte Carlu junakinja upoznaje dvostruko starijeg Maxima de Wintera. Svi znaju o strašnoj nesreći koja ga je zadesila i koja je odgovorna za bljedilo njegove kože, podočnjake i vječito natmureno lice.

-To je Max de Winter – rekla je – vlasnik Manderleya. Sigurno si čula za to. Izgleda loše, zar ne? Priča se da ne može preboljeti ženinu smrt… (str. 16.)

Nekim čudom, de Winter se zagleda u junakinju. Nakon samo dva tjedna potajnih sastanaka oni se nabrzaka vjenčaju i on je vodi na Manderley, svoje voljeno imanje. Junakinja ne može vjerovati sreći, oduševljena je udajom za voljenog čovjeka. Ipak, ne može ne zapitati se kako će popuniti ogromnu prazninu koju je ostavila pokojna gospođa de Winter, Rebecca.

Smiješila sam se sama sebi obujmivši koljena na klupi kod prozora. Mislila sam kako je to divno, kako ću samo biti sretna. Udat ću se za muškarca kojeg volim. Bit ću gospođa de Winter. Bilo je glupo osjećati bol u želucu kad sam tako sretna. Živci, naravno. (str. 69.)

Rebecca je, kako nova gospođa de Winter uskoro saznaje od služinčadi, bila savršena u svemu. Bila je predivna, dobra, draga, vodila je imanje, priređivala zabave… Nema tko ju nije volio!

Daphne du Maurier: Rebecca

Rebecca

A najviše ju je voljela njena najodanija sluškinja i bivša dadilja, gospođa Danvers.

Ponovno sam ju pogledala i ponovno susrela njezin pogled, onako taman i mračan, na tom bijelom licu koje mi je, nisam znala zašto, ulijevalo čudan osjećaj nemira, zle slutnje. Pokušavala sam se nasmiješiti, ali nisam mogla. Kao da su me prikovale te oči bez sjaja i bez imalo naklonosti prema meni. (str. 89.)

Gospođa Danvers uopće nije oduševljena Maximovom brzom ženidbom i od prvog trenutka čini sve da novoj gospođi de Winter zagorča život. Ali njoj je život dovoljno gorak i bez svakodnevnih muka koje joj Danversica priprema. Rebeccini su tragovi posvuda. Cijela kuća odiše njezinim stilom i ukusom. Sobama kao da još uvijek lebdi dašak Rebeccinog parfema.

…pomislih kako ja nisam prva koja se tako odmarala na tom naslonjaču; jedna druga je to radila prije mene i sigurno je ostavila trag… (str. 95.)

Svakodnevno je proganja pitanje – voli li Maxim još uvijek Rebeccu. I ono najvažnije, kako se boriti protiv nekoga tko je mrtav i pokopan?

Rebecca, uvijek Rebecca. Gdje god sam hodala u Manderleyu, gdje god sam sjedila, viđala sam Rebeccu, čak i u mislima i u snovima. … Rebecca, uvijek Rebecca. Nikada se neću riješiti Rebecce. (str. 281.)

A onda joj Maxim otkriva šokantnu tajnu koja bi njihove živote mogla uništiti do temelja.

Daphne du Maurier: Rebecca

Mit imena Rebecca

Rebecca je jedan od onih klasika čija zanimljivost i aktualnost ne prestaje čak ni prolaskom gotovo stotinu godina od prvog objavljivanja. Ovaj gotički roman i današnjem čitatelju pruža isti onaj užitak čitanja kakav je jamačno pružala i davne 1938. godine.

Za Rebeccu svi znamo i neću posebno pametovati. Reći ću samo da ovo nije niti horor niti nadnaravni roman od kojeg će vas podilaziti jeza – a na taj je način najčešće opisivan. Ima nekoliko dijelova koji koketiraju s nadnaravnim, ali sve se vrlo brzo logično objasni. Ipak, to ne umanjuje uživanje u čitanju, dapače, ako niste ljubitelj duhova i utvara, velika je vjerojatnost da ćete voljeti Rebeccu.

I samoj mi se roman jako svidio i uopće nisam imala osjećaj da čitam nešto što je već postalo klasik. Rebecca je doista svevremena i vjerujem da će takvom i ostati. Mijenjat će se samo pitanja koja obuzimaju čitatelje kad zatvori posljednju stranicu. Meni su se po glavi najčešće motala ova: Zašto glavna junakinja nema ime? Što to simbolizira? Vjerujem da je riječ o životu u Rebeccinoj sjeni – glavna junakinja, premda živa, manje je važna nego savršena, premda mrtva Rebecca. Sve je Rebeccino i sve je njoj podređeno – iako je više nema. Premda, ako je riječ o tome, jači bi dojam na čitatelja ostavilo junakinjino ime, spomenuto na samom kraju, kada se situacija ipak okreće u njezinu korist.

Za zaključak, ako još uvijek ima čitatelja koji nisu pročitali ovaj slavni roman Daphne de Maurier, svakako preporučujem čitanje! Radnja je napeta i drži pozornost, opisi Manderleya su bajkoviti i zastrašujući u isto vrijeme, a zagonetka same Rebecce golica maštu gotovo do samoga kraja.

Ostali naslovi ove autorice:

Daphne du Maurier (1907. – 1989.) rođena je u Londonu, a pisala je romane, drame, kratke priče i biografije. Najpoznatija je po priči Ptice i romanu Rebecca, a oba je ta naslova ekranizirao slavni Alfred Hitchcock.

Hitchcockova Rebecca iz 1940. godine:

Netflixova Rebecca iz 2020. godine:

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Doba nevinosti autorice Edith Wharton, Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.

Gdje kupiti roman Rebecca:

Mozaik knjiga, web shop Znanje

Objavljeno

Laura Purcell: Korzet

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Korzet: ©Znanje

U klesanju ženskog tijela leži posebna ljepota. Ono mlitavo meso učvrsti se i preobrazi u nešto drugo. Kada je gol, ženski trup je želatinozan krajolik, različitih nijansi. Ali stavite ga u korzet i dobit ćete snagu i oblik. Dobit ćete svojevrstan oklop. … Drži sve vaše rasute dijelove na mjestu. Nema na svijetu takvog odjevnog predmeta kao što je korzet. (Ruth, str. 2016.)

Laura Purcell: Korzet

Korzet

Pomalo dokona dvadeset petogodišnja bogatašica Dorothea voli dvije stvari –  dobra djela i frenologiju. To je naslijedila od pokojne majke, koja se s protestantizma preobratila na katoličanstvo i zbog toga bila izopćena iz visokog društva.

Dotty, dakle, te svoje dvije ljubavi ujedinjuje u dobrotvornom radu sa zatvorenicama.

U tim svojim posjetima vidjela sam mnogo nesretnih žena. Očajnih, usamljenih, gladnih utjehe. Ali nikad nisam upoznala zločinku kao što je bila ona.
(Dorothea, str. 3.)

Tako susreće Ruth, siromašnu šesnaestogodišnju krojačicu optuženu za ubojstvo svoje gazdarice. Ona je, naravno, želi utješiti i navesti na pokajanje, no čak i više od toga, želi joj izmjeriti lubanju i vidjeti je li Ruthina ubojita ćud u njoj upisana.

Frenologija je jedina disciplina koja može objasniti obrasce ponašanja u ovih žena. One su rođene s nagonom da ubiju. Sve je to ondje, ispisano im je na lubanji. Ako se na vrijeme ne poduzmu mjere opreza … one će se predati porocima. Naše društvo griješi što zanemaruje ovu elementarnu znanost. (Dorothea, str. 3./4.)

Dok čeka suđenje, Ruth Dorothei priča svoju mučnu životnu priču i priznaje ne samo jedan – nego brojne zločine koje je počinila – šijući. Ruth vjeruje da može u svoje šavove ušiti ubojite, nasilne misli koje će u najstrašnijim mukama ubiti svoga vlasnika.

„Iglom ne možeš nikome nauditi, Ruth.“ Ruth je lagano nakrivila glavu i pogledala me. A ja sam osjetila kako se ježim, od glave do pete.
„Mislite?“ (Dorothea, str. 11.)

Isprva sumnjičava, Dotty sve dublje i dublje tone u Ruthinu nadnaravnu priču punu boli, grozota, ubojstava, mržnje i šavova. Jer, svu svoju nesreću, jad i bijedu Ruth ušiva u korzete i haljine.

Kako se priča bliži kraju, Dorothea će početi povezivati konce koji svima izmiču. Je li Ruth manijakalna ubojica ili žrtva tragičnih okolnosti? I koja je šansa da njeni korzeti doista, DOISTA ubijaju?

Dorothea

Gotički roman Korzet smješten je u London 19. stoljeća i njegov smrad, bijeda i prljavština izvire iz svake stranice. Baš zato još su očitije razlike između dvije mlade žene koje nam pričaju priču.

Prva je Dorothea, bogata, privlačna, lijepa… Godinama na granici između djevojke i usidjelice, uporno odbija sve udvarače koje joj otac nameće. Zanima je znanost, bolje rečeno, frenologija. Mjestimice djeluje praznoglavo, ograničeno, sputano pravilima ponašanja i društvenim očekivanjima od jedne gospođice. Poglavlja koja nam ona pripovijeda lepršava su, čak i smiješna.

Plosnat nos, plosnat um, kaže se u narodu. Doista, pomislih u tom trenutku, ubilačke misli rijetko more one lijepe i pomodne. (Dorothea, str. 7.)

Jednostavnost života u novcu izvire iz svake rečenice. No i Dorothea ima svoje skrivene tajne i boli, a vjerujte mi, i pametnija je nego to njeni frivolni komentari daju naslutiti.

Život dame u visokom društvu sigurno se može usporediti sa stajanjem u močvari. Prati vas osjećaj kao da tonete, polako ali sigurno. (Dorothea, str. 209.)

Laura Purcell: Korzet

Ruth

Ruth je sušta suprotnost. Ona nije ni glupa ni priprosta, samo neobrazovana. Sva njena nesreća proizlazi iz toga što se rodila kao žensko – da je kojim slučajem bila dječak, nikad se ne bi latila igle i šivanja i sve bi bilo drugačije. Tako, naravno ona misli, jer šivanje vidi kao uzrok svih svojih zala. A u šivanju je bila izvrsna.

Možete živjeti život kroz šivanje; to je ono što ljudi ne shvaćaju. Možete provlačiti iglu kroz tkaninu s bilo kojom emocijom svojstvenom ljudskom srcu, a konac će tu emociju upijati. Možete šivati s nježnošću, možete šivanjem odagnati tjeskobu i prizvati mir… Ali bolje je čekati mržnju. Polaganu, odmjerenu mržnju. Nitko ne može vidjeti da je ondje, da vam vrije u vršcima prstiju, osim vas i igle.
(Ruth, str. 12.)

Njezine osobne tragedije vežu se jedna za drugu. Propast obitelji, prisilan rad, grozomorne scene kojima je svjedočila i jezivi događaji u kojima je sudjelovala igraju se s njezinom krhkom sviješću i ona počinje kriviti sebe, svoje misli i svoju iglu za sve.

Kad otkrije svoju sposobnost ušivanja mržnje u odjeću, nekim se ljudima želi osvetiti, a sredstvo osvete su igla i tkanina. Pri kraju priče čiji mahniti kraj neminovno juri prema čitatelju, Ruth stvara najljepši korzet ikad.

Tog dana zaklela sam se da ću stvoriti nešto snažno poput svog bijesa. Izradit ću nešto više od korzeta, nešto više od običnog odjevnog predmeta. Sašit ću nešto što nijedna sila na svijetu neće moći slomiti. (Ruth, str. 49.)

Korzet – dvije žene, jedna priča

Još otkad sam pročitala Nijeme pratitelje, veliki sam fan Laure Purcell i jedva sam čekala primiti Korzet u svoje ruke! Znala sam otprilike što očekivati i nisam se prevarila, Korzet je uistinu jedinstven, maštovit, dirljiv i mjestimice brutalan roman! Meni nije bio nešto posebno jeziv, no atmosfera nadnaravnog koja lebdi oko Ruth te nedoumica oko toga koliko je njezinih riječi zapravo istina, dovoljne su da se čitatelj osjeti pomalo nelagodno.

Samo vas patnja može natjerati da shvatite što je u životu dobro. (Ruth, str. 171.)

Korzet sam pročitala u manje od dva dana, nisam se mogla zaustaviti! Priča je toliko nova i neobična, uvuče vas u sebe. Očajnički želimo saznati je li Ruth odgovorna za sve te smrti, hoće li biti osuđena na smrt vješanjem. Krije li se doista tajna njezine ćudi u mjerama i izbočinama njene lubanje? Kako će Dorothea riješiti svoje probleme? Hoće li povjerovati Ruth i stati na njezinu stranu?

Kako se kraj približava, priče ove dvije žene isprepliću se više nego što smo mogli i naslutiti. Odjeci Ruthine užasne priče u Dotty bude davno potisnuta sjećanja.
I znate kako inače, kad na knjizi piše da je kraj šokantan i neočekivan, već na pola pogodimo sve? Vjerujte mi, ovdje to nije slučaj! Ne da nisam naslutila kraj, nego nisam bila ni blizu! Na granici između fantazije i zbilje, Laura Purcell ispisala je finale toliko dojmljivo da ćete se nekoliko puta na njega vraćati!

Korzet je roman koji se svakako mora naći na vašoj listi za čitanje jer ima sve – fantastičnu, potresnu priču, izvrsno okarakterizirane likove, mnoštvo tajni, laži i kraj koji briše granice između dobra i zla!

Laura Purcell: Korzet

Ostali naslovi ove autorice:

Laura Purcell radila je u knjižari gdje se rodila njena ljubav prema pisanju. Osim romana Korzet, kod nas je preveden još i roman Nijemi pratitelji koji sam čitala davno, a još ga se sjećam do u tančine. I za njega imate toplu preporuku! Sličan je Korzetu – također je gotički roman, glavni je lik mlada žena, a ima elemenata nadnaravnog koji se mogu, ali i ne moraju racionalno objasniti. Nijemi pratitelji su, makar meni, bili puno jeziviji od romana Korzet i nisam ga mogla čitati noću, dok sam bila sama u kući.

Gdje kupiti roman Korzet:

Znanje

Objavljeno

Jess Kidd: On

Nakladnik: Hena com 2021.

Naslovnica knjige On: ©Hena com

Jess Kidd On

On je neobična, totalno pomaknuta knjiga koja vas u više navrata iznenađuje i oduševljava istovremeno. Pisana je s takvom lakoćom pripovijedanja u koji je utkana suptilna doza humora, a sve to začinjeno nadnaravnim elementima, što čini  spoj  koji malo gdje nalazimo. Ovo je knjiga koju ne treba propustiti što zbog neobičnosti kakvom je autorica obradila jedan misterij, a što zbog načina pripovijedanja koji je toliko drugačiji, liričan, mekan, s rečenicama koje samo klize i izazivaju podjednako oduševljenje kako čitatelja tako  i kritike. Priča koja je istovremeno kombinacija krimića i bajke toliko je drugačija od svega pročitanog da je od srca preporučujemo.

Kroz otvoreni prozor noćni zrak prikrada se u tihu sobu da svojim šaptom osuši sapun u posudici. str. 36.

On dolazi u gradić Mulderrig

Muškarac sazdan od kletvi i olujnog vjetra, mračne strasti i gnjeva. str. 204.

U živopisno irsko mjestašce  Mulderrig, koje se nalazi na rubu svih glavnih puteva, sedamdesetih godina 20. stoljeća stiže privlačan mladić iz Dublina, siroče i sitni kriminalac Mahoney, neodoljivi šarmer duge kose s cigaretom u ustima, probisvijet, sa željom da otkrije što se dogodilo s njegovom majkom za koju cijelog života nije znao ni tko je ni je li živa. Napušten kao beba i ostavljen ispred vrata samostana, Mahoney odrasta u surovim uvjetima crkvenog sirotišta, u kojem se svako dijete borilo za sebe kako je znalo i umjelo. Nakon smrti jedne od redovnica, Mahoney otkriva da je zajedno s njim u košari ostavljeno pismo o njegovom imenu i porijeklu. Kako je cijeli život vjerovao da ga je majka napustila, pismo ga potakne da se vrati na mjesto od kojeg sve počinje. U Mulderrig.

Uz tebe je ostavljeno pismo…

Za dijete kad odraste:

Tvoje je ime Francis Sweeney. Tvoja mama bila je Orla Sweeney. str. 17.

Mulderrig ne voli strance

Dolazak Mahoneya u mjesto ne prolazi nezapaženo. Mahoney je glavna tema svakodnevnih razgovora i ogovaranja lokalnih stanovnika. Većina od njih nije sretna što se Mahoney pojavio. Njegovo istraživanje otvara davno potisnute seoske priče. Čitava  galerija neobičnih likova, od Tadga vlasnika krčme, pretilog muškarca koji obožava žene, stanodavke Bridget, čelične žene grubih manira, ali dobrog srca, mlade Shaune, koja se zagledala u došljaka, neuravnotežene gospođe Lavell, zločestog i prijetvornog velečasnog Qinna, lukavog  šerifa Jacka Brophya, bizarne i potpuno otkačene gospođe Cauley, pričaju nam priču o Mahonyevoj majci Orli.  Ali priču priča i sama Orla.

Dvije perspektive

Mahoney propituje okolnosti u kojim je nestala njegova majka, uvjeren da je ona ubijena i da nikada nije napustila selo. U potrazi mu zdušno pomaže gospođa Cauley, ostarjela glumica koja želi u mjestu napraviti predstavu koja će biti njezino životno djelo, glavni čin i kruna njezine umjetničke karijere. Mahoneya postavlja za glavnog glumca. Naravno, u Mahoneya se zaljubljuju sve djevojke u selu pa i  neke  udane mlade žene.

S druge strane nekih dvadesetak godina ranije, priču nam priča mlada Orla. Nije ona bila baš uzorna djevojka. Bježeći od prezira okoline, koji prati siromašne, bijedne i besposlene, a uz to vrlo svoja, divlja i ponosna, Orla ulazi u usputne veze s mnogim muškarcima u selu. S jednim od njih začne dijete. Ali, taj jedan joj je i presudio. Orline kosti zakopane su negdje na riječnom sprudu, ali njezin je duh živ i zove Mahoneya.

Oduvijek je vjerovao dvije stvari: da je njegova majka mrtva i da ju je upoznao.
str. 107.

Jess Kidd On

Mrtvi pričaju priče

Mahony se redovito susreće i priča s ljudima koji nisu više živi. Svi mu oni žele nešto reći. Neki prenose poruke, neki razmjenjuju s njim informacije o događajima koji su se zbili davno ranije. Svi oni dodaju neku sličicu o životu u mjestu kao što je Mulderrig. Mahoney uči o stanovnicima i shvaća da je mjesto puno nasilne prošlosti i da mnogi ljudi o tim događajima znaju puno više od onoga što su spremni izreći.

Miruj. Mrtvi dolaze. Samo žele biti viđeni. str. 38.

Ljudi koje smo izgubili vraćaju nam se kad oni to žele. str. 52.

Dojam o knjizi On

Ovo nije prvi put da se susrećem s irskom književnošću i moram priznati da mi je vrlo posebna. Jess Kidd je napisala vrlo neobičnu, pomaknutu knjigu koja je spoj više žanrova. Oduševilo me kako autorica kombinira noir krimić s elementima crne komedije, a još više kako u cijelu priču ubacuje nadnaravne elemente. Humor je toliko dobro uklopljen da dok čitate ne možete da se spontano ne počnete smijati na nekim dijelovima.

Roman je iskren i na trenutke brutalan, dok mu je stil pisanja  predivan, liričan, što je još jedna suprotnost koja iznenađuje. Atmosfera bajkovitosti i nadnaravnog cijelim se romanom izmjenjuje s naturalističkom zbiljom. Oni koji vole čitati nešto potpuno drugačije, ludo i originalno doći će na svoje. Iako se čini zbog svega nabrojenog da će se roman teško čitati, prepreke nema, jer riječi teku slobodno, razumljivo i lako, tako da sve na kraju pohvatate. Velike pohvale i prevoditeljici Mirni Čubranić koja je odradila odličan posao.

O autorici:

Jess Kidd irsko-engleska je književnica. Rođena je 1973. godine. Odrastala je u velikoj obitelji i   hvaljena je zbog svoga zaista jedinstvenog pripovjednog glasa. Njezin debitantski roman On bio je u finalu nagrade za Irish Book Awards 2016. godine. Osvojila je Costa Short Story Awary iste godine. Književni rad Jess Kidd opisivan je kao spoj Gabrijela Garcije Marqueza i irskog glazbenog sastava The Pogues.

Gdje kupiti roman On:

Hena com

Podsjećamo na prijašnje recenzije irskih književnika ukoliko ste ih propustili:
Jo Spain: S našim blagoslovom, Ispod površine

Edna O’Brien : Male crvene stolice

Neil Jordan: Utopljeni

Adrian McKinty: Lanac

Objavljeno

Stephen Chbosky: Imaginarni prijatelj

Nakladnik Vorto Palabra, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Imaginarni prijatelj: ©Vorto Palabra

Kako bi zadržao moć moraš je dati. Nije potrebno nasilje kako bi se ubilo zlo. Potrebna je dobrota. str. 634.

Stephen Chbosky Imaginarni prijatelj

Imaginarni prijatelj- Stephen Chbosky ponovno iznenađuje

Imaginarni prijatelj neobična je, metaforična knjiga za koju trebate imati vremena. Knjiga je to koju nije lako čitati. Započinje u maniri klasičnog trilera, koji se postupno pretvara u horror priču, prepunu neočekivanih obrata. Knjiga je to koja izaziva podijeljena mišljenja, od oduševljenja do zamjerki na prevelikom korištenju horror scena. Ali svakako, to je knjiga koja je zaljuljala književnu scenu, kako svojom uzbudljivošću tako i metaforičkim porukama koje daju dublji smisao svemu pročitanom. Knjiga je duga (oko 640 stranica), ali ako se upustite, čeka vas fantastično putovanje..

Christopher I Kate počinju iznova…

Sedmogodišnji Christopher Reese s majkom Kate doseljava u novi grad. Ovaj put to je Mill Grove. Kate ga je izabrala jer je siguran, malen i ima izvrsnu osnovnu školu, a to je Kate važno. Mill Grove izvrsno je sklonište, jer Kate bježi. Bježi od problema, bježi od nasilnog partnera Jerrya, bježi od uspomena na supruga koji je prije četiri godine napravio samoubojstvo.

Kate pokušava naći posao u novom gradu. Nakon niza neuspješnih pokušaja zapošljava se kao njegovateljica u domu starih. Troškovi su veliki, plaća je mala, ali Kate je sretna jer je s Christopherom sama i u miru. Premda još nemaju smještaj i žive u motelu, Kate osjeća da će ovdje biti sretna.

50 god prije…

Maleni dječak David Olson, iskrao se iz sobe i spustio niz bršljan bez znanja brata i roditelja. Nešto ga je vuklo prema određenom dijelu gradića gdje se nalazi Misijska šuma. David je čuo glas koji ga poziva. Bio je to glas žene koja ga je pozivala šapatom. A David je bio znatiželjan. Pa je ušao u Misijsku šumu. I nikad više nije izašao..

Ne postoje luđaci, dječače. Luđak je samo osoba koja te promatra. str. 74.

U školi

Christopher je loš učenik. Jako se trudi, ali njegovi rezultati su loši. Njegovi testovi su na rubu prolaznosti. Većina učenika u razredu mu se ruga jer ne zna sva slova i teško čita. Christopher je bio žalostan jer je znao da mama puno očekuje od njega, a on je nemoćan. Čitanje mu stvarno ne ide. Nasilni dečko iz razreda Brady Collins i napadna djevojčica Jenny Hertzog rade mu različite spačke. Ali i Christopher ima svoje prijatelje: debeli dječak Ed, nadimkom Specijalac, i dvojica blizanaca staju na Christopherovu stranu. Knjižničaraka mu preporučuje knjige kako bi poboljšao čitanje. Knjige su stare, a na jednoj je napisano ime D. Olson. Christoper otvara knjigu i odjednom osjeća da nije više sam. Osjeća trnce u tijelu. Netko je s njim…

Stephen Chbosky Imaginarni prijatelj

Christopher ulazi u Misijsku šumu

Noćima Christopher razmišlja o svom problemu sa školom i tome kako žalosti mamu, a to nikako ne želi. Kroz prozor vidi oblak. Oblak mu se odjednom obraća i Christopher kreće za njim. Niz puteljak. Pravo u Misijsku šumu. I nije ga bilo punih šest dana. Šestog dana sam će uskrsnuti iz šume na rubu grada, neozlijeđen, ali promijenjen. Vratit će se s glasom koji samo on može čuti, s neobičnom misijom koju samo on može izvršiti – u suprotnom ni njegova majka niti itko u gradu neće biti siguran.

Ja sam samo dječak. Nisam moćan. Nisam snažan.

Nisi moćan zato što si snažan, Christophere, moćan si zato što si dobar. str. 400.

Kad je izašao…

 Christoper vidi buduće događaje, osjeća ih iako, ne zna zašto. Njegova disleksija odjednom nestaje i on se odjednom popravlja u učenju toliko da rješava testove prvi u razredu. Pogađa brojeve lota i dobiva veliki novčani dobitak koji omogućuje njemu i majci da kupe kuću. O svemu ga savjetuje imaginarni prijatelj, ljubazni gospodin, nekad vojnik, s kojim svaku večer priča u svoj sobi. Kuća koju su kupili nalazi se na rubu Misijske šume. A u šumi Christopher ima poseban zadatak. Treba onemogućiti Siktavicu da zavlada gradom. Christopher uz pomoć prijatelja gradi kućicu na stablu u Misijskoj šumi. Iz kućice je ulaz u imaginarni svijet..…

Ne mogu ti to reći, ali ti mogu pokazati, samo zapamti…

Možemo ili progutati strah ili dopustiti strahu da nas savlada.

Dojam o djelu

Ova knjiga predstavlja nevjerojatno putovanje. Premda naoko triler, koji se postupno prevara u horror, knjiga je metaforička poruka čovječanstvu. Ratovi, nasilja bilo koje vrste, sukobi i prevrati, mogu zaprijetiti čovječanstvu, ali dobrota ljudi, opraštanje, poniznost i iskupljenje, kozmičke su vrijednosti koje drže ovaj svijet u ravnoteži. Još, kad su pokretači svega dobrog nevina dječja srca, snaga dobrote premašuje snagu zla. Knjigu sam doživjela kao da mi osobno Stephen King šalje biblijske poruke. Imaginarni prijatelj je neobična, uzbudljiva knjiga, koja će vas taknuti u srce i zbog koje ćete zdušno navijati za malenog dječaka da pobjedi sile zla. Knjiga nam pokazuje kako nije važno koliko su mračna mjesta na kojima smo bili ili strašne stvari kojima smo svjedočili. Sve je podložno iskupljenju. Pogotovo je kraj knjige otkrivenje sa svojim proročanskim porukama. Moja jedina zamjerka knjizi je što je apsolutno preduga. Po mom mišljenju, knjiga je komotno mogla biti i dvjestotinjak stranica kraća. Ovako od čitatelja zahtjeva dovoljno vremena kako bi je pročitali. Ako to imate, svakako je preporučujem pročitati, isplati se.

O autoru

Stephen Chbosky (1970.) američki je romanopisac, scenarist i filmski redatelj najpoznatiji po bestseleru New York Timesa – Charliejev svijet (The Perks of Being a Wallflower) – prema kojem je snimljen istoimeni filmski hit s Loganom Lermanom, Ezrom Millerom i Emmom Watson u glavnim ulogama. Svojim je prvijencem, romanom Charliejev svijet, u rekordnom roku osvojio književni svijet. Bestseler iz 1999. godine danas ima kultni književni status pa se na policama američkih knjižara može naći hrptom uz hrbat s Lovcem u žitu. Njegovo novo djelo, Imaginarni prijatelj, također se prometnuo u bestseler, a oduševljene recenzije nemoguće je i pobrojati. Ovom uzbudljivom romanu također predstoji ekranizacija, a Vorto Palabra hrvatskim ga čitateljima predstavlja u vještom prijevodu Petre Pugar.

O prevoditeljici

Nemam običaj pisati o prevoditeljima. Ovaj put činim iznimku jer sam apsolutno oduševljena prijevodom koji je odradila Petra Pugar, koja je vještim stilom dočarala svijet dislektičnog dječaka kao i jako dobro, što tekstualno, što interpretativno, odradila pretvaranje radnje iz krimića u horror.

Gdje kupiti

Vorto Palabra

Ako volite Kinga, recenzije romana Misery, Isijavanje i Uljez pronađite klikom na naslov, a ako volite atmosferu mračne šume i djeteta koje u nju ulazi, a vraća se promijenjeno, bacite oko na recenziju romana C.J. Tudor, Skrovište.

Objavljeno

Neil Jordan: Utopljeni

Nakladnik: Ljevak, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Utopljeni: © Naklada Ljevak

Neil Jordan Utopljeni

Utopljeni- naslov koji je upravo to!

Postoje knjige koje nas zabave, knjige koje nas prodrmaju ili prestraše, knjige koje nas odvedu u neke imaginarne svjetove, a postoje i  knjige koje su jednostavno vrijedne čitanja. Takva je knjiga irskog književnika Neila Jordana, Utopljeni. Vrlo vješt spoj trilera i nadnaravnih elemenata, noir romana i prave  egzistencijalističke proze, s prekrasnim lirskim i vrlo poetskim rečenicama, prometnuo je književnika Neila Jordana u izvrsnog pripovjedača. Britki, kratki rezovi, uz atmosferu depresivnog oblaka koji se nadvija nad većinom likova, čine ovaj roman jako specifičnim i drugačijim od mnoštva romana slične tematike.

Imam osjećaj da se utapam, rekla je ona, tek napola budna.

Stvar je u kiši, rekao sam ja. Zatvorio sam sve prozore. Ne, rekla je ona. Imam osjećaj da se utapam, u tebi. str. 167.

Jonathan, Sara i Jenny-sretna obitelj ili samo privid

U nedefiniranoj državi za koju naslućujemo da je negdje na području današnje Njemačke, živi britanska obitelj: otac Jonathan, privatni istražitelj, majka Sara,  arheologinja, i djevojčica Jenny. Otac se bavi pronalaskom mlade djevojke koja je nestala prije duže vremena i kojoj se gubi svaki trag. Majka je u svom svakodnevnom poslu iskapanja artefakta, a djevojčica se igra s imaginarnim prijateljicama, lutkicama koje oživljava u mašti, kao i sva ostala djeca na svijetu. Sve se čini naizgled u redu, ali nad obitelji visi aureola nesreće, besmisla i depresije koja malo po malo obuzima supružnike. Preljub koji s Jonathanovim kolegom čini supruga, samo je zadnja kap koja je prelila čašu i i urušila temelje već uzdrmalog braka. Supružnici posjećuju psihoterapeuta kako bi dali šansu svom braku, ali čini se bezuspješno.

Pokušali su se prestati voljeti. Tako bi im bilo lakše. Ali nisu uspjeli. Misliš li da mi možemo prestati? Str. 92.

Petra

Petra je talentirana violončelistica, djevojka koja je nestala i kojoj nitko ne može ući u trag. Roditelji angažiraju Jonathana, a on najbolju prijateljicu vidovnjakinju. Djevojka je „zatočena u malom prostoru iz kojeg ne može izaći“. Gdje je to mjesto? Što je s Petrom: je li živa, oteta, pobjegla ili negdje sklonjena?

Jonathan jedne sumorne večeri spašava djevojku koja želi počiniti samoubojstvo skokom s mosta. Ime joj je Petra. Uvučen u čudnu priču o odbačenoj ljubavi, Jonathan se povezuje s djevojkom na metafizičkoj razini. Poslije nekog vremena njegova kćer Jenny započinje fantastično svirati violinu. Uči je imaginarna prijateljica – tvrdi Jenny….

Biti živ znači da je vrijeme fluidna rijeka, pa tako minuta može trajati cijeli sat, a sat može trajati samo minutu. Str. 67.

Zanima te što radim?

Pronalazim ljude.

Bit će onda da si dobar. Zašto to kažeš ?Jer si me pronašao. str. 98.

Neil Jordan Utopljeni

Dojam o romanu Utopljeni

Svašta bih mogla reći o ovom romanu. Ali prvo, za mene je ovaj roman veliko iznenađenje. Roman podsjeća na stare Hitchcockove filmove ili filmove detekcije i proganjanja, gdje imate pripovjedača koji nenametljivo prati radnju. Kao nevjerojatno vješt pripovjedač, Neil Jordan je spojio atmosferu, maglovitost i mutnoću grada, koprenu magle nad rijekom, somnambulizam, klasičnu glazbu i masu simbola, čak i vidovnjakinju koja pomaže istražitelju. Sve se to isprepliće u više deja vu učinaka, da se čini da ste sad u sadašnjosti, sad u prošlosti i slijedite događaje koji će se tek zbiti.

Sam lik Johnatana donesen je fenomenalno: prevareni muž koji ne zna u kojem smjeru ići dalje, suprug koji je izvrstan u anatomiji ljubomore, potpuni društveni autsajder kojeg nešto metafizički progoni i nadilazi njegove spoznajne dosege.

Roman je izvanredan, ali nije za širok krug čitatelja. Ako tražite pitki, zabavni kriminalistički roman, ovaj roman to nije. On je, uistinu, štivo za nešto izbirljivije čitatelje. Meni se osobno veoma svidio. Filmski senzibilitet cijelog romana podsjetio me na melankoličnog Radu Šerbedžiju koji recitira stihove o davno zaboravljenim ljubavnicima – nesretnima, dakako.

Velike pohvale i prevoditelju Damiru Biličiću koji je savršeno donio atmosferu besciljnosti uz savršeno pogođen naslov romana.

O autoru

Neil Jordan rodio se 1950. u Sligu. Njegova prva zbirka kratkih priča Noć u Tunisu osvojila je 1079. Guardianovu nagradu za najbolju prozu. Filmovi koje je napisao i režirao dobili su brojne nagrade, među kojima i Oskar (Plačljiva igra), Zlatni lav u Veneciji (Michael Collins), Srebrni medvjed u Berlinu (Mali mesar) i više nagrada BAFTA. Živi i radi u Dublinu.

Gdje kupiti roman Utopljeni:

Ljevak

Objavljeno

Simone St.James: Motel Zalaz

Nakladnik: 24 sata d.o.o Stilus knjiga

Naslovnica knjige Motel Zalaz: ©24 sata.d.o.o., Zagreb 2020.

Simone St.James Motel Zalaz

Motel Zalaz

Motel Zalaz nalazi se u gradiću Fellu, na sjeveru američke savezne države New York smješten uz lokalnu, prašnjavu cestu. Neugledan je, trošan i otrcan. Nema razloga da ga netko izabere za odmorište, osim ako mu je neophodno potrebno noćenje. Vlasnik ga je naslijedio od svojih roditelja i kako je rekao, mrzi ovo mjesto, ali eto, donosi mu kakav takav prihod. U motelu se ne zadržavaju djelatnici, a za rad u noćnoj smjeni nitko se ne trga. Zbog toga je mlada Viv Delaney posao dobila bez problema.

Činilo se da je motel utonuo u mrak, ali ipak je imao neku tajanstvenu, jezivu energiju koju sam osjetila kad sam prvi put došla ovamo. str. 79.

Viv Delaney- noćni posao (1982.)

Trebao je to biti samo privremeni posao noćne službenice u motelu Zalaz. Viv je imala samo dvadeset godina i drugačije snove. Želja joj je bila dokopati se New Yorka, okušati se u nekoj glumačkoj agenciji kako bi dobila glumački angažman, ali sudbina ili slučajnost odredili su drugačije.

Viv je gotovo odmah shvatila da motel Zalaz živi svoj unutarnji život. Niz znakova ukazivao je na to: tajanstvene žene i muškarci  koji se pojavljuju u praznim sobama, a nisu gosti hotela, miris parfema ili cigareta koji je kružio motelom, ovisno o tome tko je od „stanara“ odlučio te noći boraviti u njemu, dječak koji je stradao u bazenu, sve su to bili likovi koje je Viv vidjela. Ono što je svima bilo zajedničko jest – svi su oni mrtvi. Uz to, motel proizvodi najrazličitije zvukove i šumove,: šum cijevi, ledomata, automata za prodaju pića i čokoladica, zvukovi razgovora više ljudi, kao da se radi o najprometnijoj ulici, a ne o uspavanom motelu na pustoj cesti.

Ali Viv Delaney znala je istinu. Motel zalaz samo je izgledao prazno. Ali nije bio. str. 8.

Nešto iznutra mi je govorilo, nešto nije u redu. str. 80.

Mlade mrtve djevojke, Viv nestaje

Fell je maleni gradić, ali stopa ubojstava jako je velika. Kad se tome doda da su sve žrtve mlade djevojke, koje su nestale ili ubijene u rasponu od nekoliko godina, jasno je da se nešto krajnje čudno događa u tom gradiću. Ljudi su slijegali ramenima, a policija neučinkovito provodila izvide i slijedila tragove. Nakon što je Viv shvatila da su te smrti zasigurno povezane i da ubojstvo prijeti još jednoj djevojci, odlučila je za vrijeme noćne smjene uzeti stvari u svoje ruke. Nakon toga, nitko više nije vidio Viv.

Lovim lovca, a on to zna.

Igra je počela. str. 183.

Trideset pet godina poslije (2017.)

Mlada Carly Kirk dolazi u Fell s namjerom da sazna što se prije trideset pet godina dogodilo njezinoj teti. Carlyna majka je umrla, a da nije saznala kamo je nestala njezina sestra Viv. Carly je odlučila prihvatiti  posao u noćnoj smjeni u motelu Zalaz, isti onaj koji je njena teta radila kad je nestala. Ubrzo i Carly vidi sumnjive i neobjašnjive stvari, kao i njezina teta mnogo ranije. Automat koji sam radi, zvonjava telefona iz kojeg se nitko ne javlja, osjećaj nelagode, jeze i neobjašnjivog osjećaja da te netko motri i prati, i nakon toliko godina događaju se u motelu Zalaz. Carly, uz pomoć prijateljice i nekoliko poznanica njezine tete (policijska inspektorica, zatim crnkinja, fotografkinja, koje su radile u Vivino vrijeme ), malo pomalo povezuje konce, ali misterija nije ni izbliza riješena.

Čuo se tihi zvuk iza vrata, kao da tamo netko stoji. Šuškanje odjeće. Tiho lupkanje koraka. Osjetila sam dašak cvjetnog parfema. str. 80.

Simone St.James Motel Zalaz

Dojam o knjizi Motel Zalaz

Knjiga mi se svidjela. Misterij ukletog motela zapravo je triler s nadnaravnim elementima (neki ga karakteriziraju kao horor, ali po meni to ipak nije). Atmosfera nelagode i prijeteće napetosti koja vas tjera da se osvrćete preko ramena dok čitate ovu knjigu , najbolja je preporuka za čitanje knjige. Lik Viv odlično je donesen i po mom mišljenju jači od lika Carly, iako su oba lika vrlo dobra i vjerodostojna. Muški likovi opisani su površnije i ne uspijevaju se nositi s jakim ženskim likovima. Najbolje je  opisan, zapravo, sam motel Zalaz koji, dolaskom noći, predstavlja živo tijelo. Fenomenalno je opisano kako se u noćnim satima motel budi. Autorica je čak u jednom dijelu u knjizi usporedila Motel Zalaz s legendarnim hotelom Overlook u Kingovu Isijavanju i nije pogriješila. Razliku vidim samo u tome što je hotel Overlook u  Isijavanju istinsko zlo,  dok motel Zalaz izgleda kao da ga muče neke stare traume koje noćima izlaze na površinu. U svakom slučaju, knjiga je za svaku preporuku. Malo me razočarao kraj jer je predvidiv, ali sve drugo je za peticu.

O autorici

Simone St. James autorica je bestselera Slomljene djevojke i Motel Zalaz.

Nakon godina pisanja i skupljanja odbijenica, Simone St.James osvaja nagrade RITA američkih romantičara i nagradu Arthur Ellis kanadskih pisaca zločina.

Simone je provela dvadeset godina iza kulisa u televizijskom poslu prije nego što je postala spisateljica s punim radnim vremenom. Živi neposredno izvan Toronta u Kanadi sa suprugom i razmaženom mačkom. Ovisna je o sushiju, kišnim danima, kavi i pričama o ubojstvima.

Gdje kupiti roman Motel Zalaz:

Stilus knjiga