Oznaka: FokusNaHit

Objavljeno

Fredrik Backman: Sve što moj sin treba znati o svijetu

Nakladnik: Fokus, 2019.

Naslovnica ove zbirke crtica: ©Fokus

Preveo: Nikša Odić

Mojem sinu:
Želim se ispričati.
Zbog svega onog što ću učiniti u sljedećih osamnaestak godina. Zbog svega što ću propustiti učiniti. Zbog svega što neću razumjeti. (str. 9.)

Fredrik Backman: Sve što moj sin treba znati o svijetu

Sve što moj sin treba znati o svijetu

Sve što moj sin treba znati o svijetu zbirka je epizoda, crtica i bilješki iz razdoblja kada je Backman prvi put postao otac i kada mu je sin napunio godinu dana.

Sve što želi jest sinu pokazati koliko je voljen i koliko željen, unatoč ogromnom broju pogrešaka koje su pratile prve dane i mjesece roditeljstva.

Jer vas volimo.
O tome je riječ. Želimo da budete bolji od nas. Jer ako naša djeca nisu bolja od nas, koji je onda smisao svega ovoga? Želimo da budete ljubazniji, pametniji, skromniji, velikodušniji i nesebičniji od nas. Želimo vam omogućiti najbolji mogući početak. (str. 17.)

Pisac želi pokazati sinu kako biti dobar čovjek i kako je to važnije od bilo čega ostaloga što može ostati. U tim uglavnom duhovitim pričicama čitatelj lako vidi koliko Backman zapravo voli svoju malu obitelj, svog sina i suprugu te svoje prijatelje i roditelje.

Dakle, sine, dopusti da ti objasnim da je sve ovo što vidiš oko sebe „život“. Katkad će biti kompliciran i zahtijevat će od tebe određene stvari. Trebat ćeš biti iskren, hrabar i pravedan. Voljeti i biti voljen. Podbaciti. Osramotiti se. Trijumfirati. (str. 140.)

Fredrik Backman: Sve što moj sin treba znati o svijetu

Crtice iz stvarnog života

Pročitala sam sve Backmanove romane i ovo je jedini koji me se nije dojmio. Možda je stvar u tome što ovo uopće nije roman, već zbirka pričica u kojima je Backman glavni lik i nisam sigurna funkcionira li to. Makar meni.

Pročitala sam nekoliko recenzija za ovu zbirku i svi je hvale, ali meni nikako nije sjela. Fore mi nisu ni duhovite ni zabavne, nedostajalo mi je nešto da me takne, ono nešto što imaju sve ostale njegove knjige. Dakle, humor mi se učinio malo isforsiran, a za pola epizoda stvarno ne vjerujem da su se dogodile. Kao na primjer, pljuvanje na dijete umjesto na ubrus ili neke budalaštine o tome kako je bočicu zamotao u papirnatu vrećicu kako bi izgledala kao alkoholno piće.

Sve ono čemu Backman želi podučiti svog sina hvale je vrijedno i vjerujem da svi dobri roditelji teže istim stvarima za svoje dijete.

Zato se igraj. Uči. Odrastaj. Slijedi svoje snove. Nađi nekog koga voliš. Daj sve od sebe. Budi ljubazan kad možeš, nepopustljiv kad moraš. Drži se svojih prijatelja. … I bit će ti skroz dobro. (str. 33.)

Ipak, meni je Backman draži u dužoj formi, u romanima u kojima on nije glavni lik. Vjerujem kako za njega osobno ova zbirka ima veliko značenje jer su to uspomene na prvu godinu njegova očinstva, ali dojma sam da smo mi, kao čitatelji, mogli bez nje.

Isto tako, vjerujem kako će se puno vas čitatelja pronaći u ovim pričicama, ali ne zbog njihove radnje upitne vjerojatnosti. Pronaći ćete se zato što svi roditelji žele najbolje svojoj djeci. Žele im slobodu, prijateljstvo, ljubav, sposobnost snalaženja u svijetu i – ako je suditi po Backmanu – ljubav prema Manchester Unitedu.

Što se tiče moje ljubavi prema ovom autoru, ona ostaje vječna i bezgranična.

Fredrik Backman: Sve što moj sin treba znati o svijetu

Ostali naslovi ovog autora:

Budući da većinu informacija o Backmanu imate u mojim prethodnim recenzijama, neću ponavljati. Stavljam samo popis njegovih dosad objavljenih djela, s poveznicama  na naslove koje sam već recenzirala.

Gdje kupiti knjigu Sve što moj sin treba znati o svijetu:

Fokus, webshop Znanje

Objavljeno

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Nakladnik: Fokus, 2021.

Naslovnica romana Tjeskobni ljudi: Fokus

S jedne strane, ovo izgleda kao najlukavije izvršeno kazneno djelo na svijetu…
…dok s druge strane izgleda kao da ga je izvršio neki idiot. (str. 216.)

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Tjeskobni ljudi

Imamo pljačku banke. Talačku krizu. Pucanj iz pištolja. Hodnik pun policajaca koji samo što nisu banuli u stan. A do svega toga došlo je lako, puno lakše nego što bi se to možda moglo pomisliti. Bila je potrebna samo jedna baš, baš loša ideja.
(str. 7.)

Dan prije Nove godine, na razgledavanju stana okuplja se šaroliko društvo: agentica za nekretnine, zaposlena u agenciji neobičnog imena ŠTO IMA?, zatim devedesetogodišnja starica Estelle, bračni par u mirovini, Roger i Anna-Lena, koji kupuju, renoviraju i preprodaju stanove kako se ne bi morali baviti svojim brakom. Tu su i Ro i Julija koje čekaju bebu i traže dom, bogata Zara koja ne planira kupovati, već samo želi vidjeti kako živi „srednja klasa“.

A tu je i Lennart, zec…

Pojavio se čovjek prerušen u zeca. Ili dobro, ako ćemo biti sitničavi, ne baš u potpunosti prerušen. Zapravo, na sebi je imao samo glavu zeca, a osim toga je bio u čarapama i gaćama. Bilo mu je pedesetak godina i, diplomatski rečeno, njegovom fizičkom izgledu nije išao u prilog takav odnos odjeće i kože. (str. 163.)

U tu ekipu odjednom, bježeći od policije, upada pljačkaš banke! Bolje rečeno, neuspješni pljačkaš banke – pljačka nije uspjela jer je banka, dakako, bila bezgotovinska. I tako mogući kupci postaju TAOCI! Ali živopisna skupina ljudi nikad ne čini dobre taoce. Oni bi trebali biti uplakani, uplašeni, poslušni… A ovi naši… Eh! Ne samo da svoju situaciju ne doživljavaju ozbiljnom, nego se i upoznaju, prepiru, druže, savjetuju, čak i naručuju pizzu! I vatromet!

Pljačkaš je ostao sam u predsoblju s pištoljem u ruci. Mumljao je sam za sebe: „Najgori taoci na svijetu. Vi ste najgori taoci na svijetu.“ (str. 196.)

Policija

A policija im to mora omogućiti jer – talačka situacija! A ovo je mali grad i policija se uglavnom sastoji od dvojice policajaca, Jima i Jacka, oca i sina. Jack se želi dokazati i najveći slučaj karijere riješiti sam, no šef šefova šefa šalje ljude iz Stockholma.

…“Stockholm“ je prije izraz nego mjesto … simbolična riječ za iritantne ljude koji staju na put našoj sreći. To su oni koji misle da su bolji od nas. … To su svi oni koji nas ne vide, ne razumiju i ne obaziru se na nas. (str. 171.)

Jack i Jim daju sve od sebe… Dobro, jedan od njih daje sve, drugi ponešto manje, kako bi riješili ovaj cirkus od slučaja prije nego Štokholmljani dođu.

I taoci naposlijetku izlaze iz stana. No, pljačkaš je nestao. U stanu ostaju pištolj i lokva krvi. Ali ne i pljačkaš? Kako je uspio nestati iz zaključanog stana?

Netko ovdje besramno laže…

Jesu li taoci pomogli svom pljačkašu?

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Svi smo mi tjeskobni ljudi

Tjeskobni ljudi još su jedan hit roman švedskog autora Fredrika Backmana, i to vam ne govorim samo kao zagrižena obožavateljica! Sve ono što inače volimo kod ovog autora, nalazimo i u Tjeskobnim ljudima. Uvrnut humor, toplina, emocije… I grupa naizgled nepovezanih čudaka o kojima ćemo otkriti više nego što oni isprva žele, no svakako manje nego što bismo mi čitatelji htjeli. Kako tonemo u priču, tako upoznajemo prošlost i njene fine niti koje povezuju naše junake. Oni su ti tjeskobni ljudi iz naslova. Sve njih muči strah – netko se boji onoga što je napravljeno davno, no utjecalo je i još uvijek utječe na mnoge. Netko se boji razvoda, netko da će biti loš roditelj. Tjeskobni ljudi boje se ljubavi, bliskosti, istine, no ništa od toga, do kraja ovoga divnog romana, neće moći izbjeći.

Ovaj se roman bavi problemima suvremenog čovjeka. Krivnjom koja nagriza i zbog koje oko sebe radimo neprobojne zidove. Nevjerom, otkazom, siromaštvom. Bankama koje ne daju kredite onima koji nemaju nego onima koji imaju – pa vi koji nemaju uvijek nemaju, a ovi koji imaju uvijek imaju i tako unedogled… I internetom. Fucking internetom zbog kojeg nam se čini da su naši životi sranje, a ostali cvijeće. Backman nam pokazuje da životi svima podjednako smrde i mirišu – ovisi u kojem ih trenutku promatramo.

Problem je samo u tome što je sve relativno i sreća se zasniva na očekivanjima, a sada imamo Internet. Čitav svijet koji nas neprestano zapitkuje: „Je li i tvoj život ovako savršen? A? Molim? Je li OVAKO savršen? Ako nije, moraš se mijenjati!“ (str. 71.)

Humor i emocije – kombinacija koja osvaja

Kod Backmanova pisanja najviše volim dvije stvari – humor uz koji se cerimo kao budale i emociju od koje nam se grlo steže svakom novom rečenicom i otkrićem.

Humora je ovdje napretek – mogli ste ga uočiti u citatima koje sam izdvojila. No, prava komedija počinje kada je talačka kriza gotova i policajci, tata Jim i sin Jack, pokušavaju ispitati svjedoke. Vještom igrom riječi svatko se zapliće u svoje pa policija priča o jednom, svjedoci o drugom i na kraju nitko nikome ne odgovara na pitanja, nitko nikoga ne razumije, a mi se hihoćemo i onome što treba i što ne treba, napose definiciji „Štokholmljana“.

Osjećaji su ono čega Tjeskobni ljudi imaju napretek, a volimo ih jer su oni mi, unatoč svim mogućim razlikama. Srce mi se steglo nekoliko puta, a kako i neće kad u likovima prepoznajemo svoju baku, svoje prijateljice, svoju majku…

Ovo je roman koji doista ne smijete preskočiti, posebno ako volite priče od kojih vam srce postaje veće. I cijela se priča događa u jednom danu, što nam pokazuje da je samo par sati dovoljno da nam se život stubokom promijeni. I koliko god se sve čini loše, uvijek ima nade. U to moramo vjerovati.
Backman je tu da nam tu nadu i osvijetli.

Ako ste ikad u životu bili tjeskobni, niste vidjeli izlaz niti svjetlo na kraju tunela, uzmite ovaj roman. Neka vas ogrne svojom toplinom i sjajem i pokaže da, koliko god se situacija činila bezizlazna, uvijek postoji rješenje. I postoje dobri ljudi, znanci i neznanci, koji će pomoći. Samo trebamo pružiti ruku.

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Ostali naslovi ovog autora:

Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!

Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea, nastavilo se svim ovim navedenim romanima i eto, došla sam i do Tjeskobnih ljudi. Budući da pratim Backmanovu stranicu, saznala sam da je napisao i roman Pobjednici, treći i završni dio trilogije o Medvedgradu. Trebam li reći da jedva čekam?

Na Netflixu je dostupna i serija Tjeskobnu ljudi, snimljena upravo prema ovom romanu. Sudeći prema traileru, nekih razlika ima, ali uvjerena sam da je izvrsna, baš poput svog predloška!

Gdje kupiti roman Tjeskobni ljudi:

Fokus

Objavljeno

Iva Kolega: Sjeme tame

Nakladnik: Fokus komunikacije d.o.o., 2019.

Naslovnica romana Sjeme tame: ©Fokus komunikacije d.o.o.

Iva Kolega: Sjeme tame

Sjeme tame

Iris je kućanica i majka troje djece. Njezina obitelj je nesretna kao i mnoge druge obitelji pa Iris svoju nesreću umanjuje svakodnevnim čitanjem crne kronike.

Treba mi nešto da me podsjeti kako se ljudima u životu događaju grozne stvari, te da se u mojem životu zapravo ne događa ništa strašno. Ništa što se ne može, kao i uvijek dosad, otrpjeti. Pregrmjeti. I preživjeti. Zato se jutros, dok pijem kavu, umjesto kroasanom hranim nesrećama propucanih, izbodenih, poginulih u prometnim nesrećama… (str. 10.-11.)

Suprug Saša, glava obitelji i obiteljski nasilnik, pod velikim je stresom zbog posla i svi mu se miču s puta, premda povremeno ipak ne mogu umaknuti njegovu bijesu.

Ostatak obitelji čine kćeri Diana i Julija te sin Luka.

Dijana je kao tinejdžerica ostala trudna te je s dečkom pobjegla u Njemačku. Obitelji se javlja slabo i nikako i bavi se svojim problemima.

Julija je srednjoškolka koja se školuje u drugom, većem gradu. Kući dolazi slabo i nikako.

Luka je najmlađi, još osnovnoškolac, majčin ljubimac koji od straha pred ocem sve češće muca.

 Saša se više bavi svojim ljubavnicama nego obitelji. Iris je toga svjesna i Saši zamjera u tišini, uglavnom držeći svoje prigovore za sebe.

… ne mogu reći da je najgori, čak i kad je gadno raspoložen, jer ipak se brine za nas. Na njegovim leđima leži odgovornost za sve nas, za obitelj.
A to je u cijeloj priči ipak najvažnije. Egzistencija. (str. 30.)

Čitajući tako crnu kroniku, Iris nalazi na vijest kako se u blizini dogodilo silovanje. Šokirana tim događajem, uviđa kako se Saša te noći vrlo kasno vratio doma. A odjeća koju je ujutro skupila s poda bila je krvava.

Iris na pamet pada strašna pomisao – da njen Saša nije silovatelj?

Na njegovom računalu pronalazi stravičnu snimku.

Događa se još jedno silovanje.

Hoće li Iris reagirati?

Zatvori oči i šuti

Iris i njezina obitelj žive u malom selu u kojem svatko svakoga zna. Naravno da Iris, u neku ruku, shvaća da je njezin suprug zlostavljač.

Nisam ogrebala svog muža. Da jesam, vjerojatno bi mi glava poletjela ustranu jer bi to grebanje, pogotovo ugriz, shvatio kao rezultat nekakvog mojeg pokušaja dominacije. A on voli da sam podčinjena. (str. 17.)

No kako ga i kome prijaviti? Zašto, pita se Iris, bolno svjesna činjenice da je Saša jedini koji zarađuje i prehranjuje obitelj. Osim toga, svjesna je i toga da prijava rijetko kada kome pomogne, a obitelj je nakon toga dovedena na stup srama.

Činjenica je kako se nitko nije primirio, mislim istinski primirio, nakon posjeta policijskoj postaji. Odatle izlaze samo još bješnji.
A jednom kad uđeš u sustav, prljavo rublje postaje javno.
Evidentirano.
Zabilježeno.
Imaju te na oku.
Ali neće ti pomoći – prije nego te upuca ili izbode, oni mogu samo konstatirati koliko si ga puta prije toga prijavila. (str. 27.)

Iva Kolega: Sjeme tame

Kada se zaredaju silovanja, Irisin mučno izgrađeni svijet iluzija polako se ruši, jer sve je više dokaza da bi baš Saša mogao biti silovatelj. Umjesto da ga suoči s time, ona zatvara oči još jače i više nego prije.

Poznato je da nas ono što pregrizemo, izjeda iznutra. Mnoge žene zato dobiju rak. Možda je rak rezultat živciranja zbog svih onih sitnih prešućivanja … ili pregrmljenih velikih izjedanja, kada ne znaš gdje ti je muž, koga jebe i kad se vraća kući. (str. 131.)

Do kraja romana naučit ćemo da su Irisine oči predugo i prečvrsto bile zatvorene.

Do kraja romana zapitat ćemo se, i više nego jednom, jesu li doista?

Izvana gladac, iznutra…

Suprug Saša zgodan je muškarac, šarmantan i karizmatičan. Okružen ljubavnicama, mačo muškarac, pravi jebač.

Osim u svoja četiri zida, gdje pokazuje svoje pravo lice.

Ali moj je muž lukav: svima pokazuje samo onu najbolju, najfiniju stranu.
Najgoru čuva za nas.
Za svoju obitelj. (str. 76.)

Pod velikim je stresom na poslu, sluti da mu se sprema otkaz. Sve češće pije, juri žene, upada u probleme. Uskoro počne primjećivati rupe u pamćenju, ogrebotine po rukama, krv na odjeći.

Dakako, ne želi da se supruga zaposli jer em nije papučar da ga uzdržava žena, em se boji njezine neovisnosti.

Ne želiš ni razmišljati o mogućnosti da Iris potraži neki posao. Bilo bi to dvostruko poniženje: dokaz da nisi u stanju samostalno se brinuti o obitelji i stres zbog vječnog pitanja koje bi ti lebdjelo nad glavom… Gdje je? S kim je? Što zapravo radi? Ali ne zato što je posebno voliš. … Iris ti je, prije svega, korisna. Iris je majka tvoje djece. (str. 39.)

Saša se, u maniri pravog zlostavljača, previše boji Irisinog pogleda u svijet, jer ako ona progleda, njihova će se sretna obitelj raspasti kao kula od karata.

Je li sjeme tame u nama od rođenja ili ga sadi okolina?

Ovaj mučni psihološki triler pročitala sam u hipu. Znala sam da je težak, ali ovoliko… Dugo nakon zatvaranja zadnje stranice razmišljala sam o likovima i njihovim sudbinama.
Je li moguće da sjeme tame nastavlja klijati i dalje, da se zlo nikada ne može istrijebiti?

Ono što me uistinu sablaznilo jest to da je inspiracija za pisanje romana Sjeme tame zapravo stvarni događaj, slučaj koji se dogodio baš u mojoj blizini.
Zar je moguće da, u našoj blizini, takva čudovišta dišu i postoje usporedno s nama? A mi naivni, ništa ne slutimo?
Ili ipak slutimo, poput Iris, no zatvaramo oči jer se bolje ne miješati…
Kako volimo reći, bolje se ne petljati, ipak je to obiteljska stvar.

Jesmo li svi kolektivno odgovorni za sjeme tame, korov koji raste u srcima naših bližnjih?

Zašto neki ljudi postanu monstrumi? Rode li se takvi? Oblikuje li ih obitelj koja ih zlostavlja i društvo koje im nameće zahtjeve koje nisu sposobni ostvariti?

Ako žrtve nasilja postanu nasilnici, može li se sjeme tame ikad iščupati, iskorijeniti, uništiti?

Sjeme tame jedan je od romana koji se čitaju jednom. To je roman koji boli, koji nam izaziva mučninu, strah, gađenje, klaustrofobiju.

I do zadnjeg se poglavlja nadamo da ono što nam se javlja u podsvijesti nije istina. Kao i Iris, i mi žmirimo, držimo dah da se ipak događa nešto drugo.

Ali istina je. I ta je istina gora, teža i strašnija od svega ostalog o čemu čitamo ovih na 250 stranica.

Iva Kolega: Sjeme tame

Sjeme tame roman je koji će vam itekako ostati u pamćenju.  

On je dokaz – čudovišta postoje. I jako su, jako blizu.

To je ono što zastrašuje, to što nikad ne znaš što se kome mota po glavi. Možda taj netko, dok ti se smješka, upravo smišlja kako bi te silovao, opljačkao ili – pojeo. (str. 225.)

Ostali naslovi ove autorice:

Iva Kolega zadarska je autorica koju je za ovaj roman, inspirirao stvarni zločin baš iz njezine blizine. Prije romana Sjeme tame, napisala je psihološko-erotski triler Ljubavna glad.

Intervju sa spisateljicom u kojem govori baš o ovom romanu te o motivima koji su je ponukali na pisanje, možete pročitati ovdje.

Gdje kupiti roman Sjeme tame:

webshop Znanje

Objavljeno

Riley Sager: Dođi prije mraka

Nakladnik: Fokus, 2021.

Naslovnica romana Dođi prije mraka: ©Fokus

Svaka vam kuća može ispričati priču i s vama podijeliti tajnu. (prolog)

Riley Sager: Dođi prije mraka

Dođi prije mraka

Prije dvadeset pet godina, Ewan i Jess Holt te njihova mala kći Maggie sele se u prekrasno viktorijansko zdanje Baneberry Hall. Tu počinje njihova noćna mora i, dvadeset dana kasnije, otamo bježe glavom bez obzira, u gluho doba noći, ostavljajući sve što imaju.

Nisam imao pojma što nam Baneberry Hall sprema. Nisam imao pojma da će nas povijest kuće, unatoč našim najboljim naporima, pokušati udaviti. Da će nam dvadeset dana između tih zidova biti noćna mora na javi.

Da smo išta od toga znali, okrenuli bismo se na mjestu, otišli iz Baneberry Halla i nikad se više ne bismo vratili.

str. 61.

Ewan Holt zatim piše Kuću užasa, horor roman o tome što im se dogodilo u ta tri tjedna i kako je, od savršenog obiteljskog doma, Baneberry Hall postao kuća strave. Roman postaje hit, a Baneberry Hall obilježen kao ukleta kuća.

Danas, Maggie Holt dizajnerica je interijera. Nakon očeve smrti naslijedila je omraženu kuću i odlučna je otkriti što se zapravo tamo dogodilo dok je bila petogodišnja djevojčica. Jer, interesantno, Maggie se iz tog razdoblja ničeg ne sjeća.

Svaka kuća ima priču. Baneberry Hall također. Ta priča – istinita priča – možda je još uvijek tamo. Zašto smo otišli. Zašto je otac imao potrebu lagati o tome. što sam ja uistinu tamo doživjela. Svi se ti odgovori možda skrivaju među tim zidovima, možda čekaju da ih pronađem.

str. 54.

Ipak, u jedno je uvjerena – očev jezivi hit-roman nije istinit.

Zašto su joj roditelji cijelo vrijeme lagali, toliko da ih je to stajalo braka?

-Zašto ste se onda razveli?-

-Jer ponekad, Mags, parovi prožive nešto toliko užasno da čak ni ljubav ne može popraviti stvar.

str. 160.

Kakve to tajne vrebaju u ukletoj kući Maggiena djetinjstva?

Možda je bolje da se neke istine nikad ne saznaju…

I da tajne ostanu zauvijek skrivene.

Ukleta kuća

Maggie dolazi u Baneberry Hall potpuno uvjerena da je svaka riječ očeva romana velika debela laž. No već nakon prve noći, sve u što vjeruje poljuljano je – zvukovi previše zlokobni, a da bi bili slučajni, stvari koje nestaju, sjene koje vrebaju u blizini…

Je li moguće da je otac ipak bio u pravu?

Je li moguće da je kuća – ukleta?

Riley Sager: Dođi prije mraka

… plačem zbog svih verzija sebe koje su postojale tijekom godina. Zbunjena petogodišnjakinja. Snuždeno dijete razvedenih roditelja. Gnjevna devetogodišnjakinja. Znatiželjna ja. Prkosna ja. Poslušna ja. Toliko inkarnacija, i svaka je tražila odgovore i sve su me dovele ovamo i sada, dovele mogućoj istini s kojom nemam pojma kako se nositi.

str. 210.

Maggie počinje preuređivati kuću, a svaka nova soba u koju uđe otkriva novi užas.

Likovi iz njenih dječjih noćnih mora opet su tu – Gospodin Sjena, Gospođica Kovanica i Curica.

I što više čitamo ovaj roman, oni postaju likovi i iz naših noćnih mora.

Kuća užasa unutar romana Dođi prije mraka

Jedan od najboljih dijelova romana definitivno je priča u priči – unutar romana Dođi prije mraka umetnut je i roman Maggienog tate Ewana Holta Kuća užasa! Na taj nam način autor daje šansu da čitamo čak dva vrhunska djela – njegov psihološki triler i Holtov horor!

Dok čitamo dvostruko viđenje iste radnje – ono tate Holta, puno duhova i drugih natprirodnih pojava i ono Maggieno, realno i s nogama čvrsto na zemlji, i sami se osjećamo poput lika u knjizi. Lika koji želi saznati istinu o događajima u Baneberry Hallu otprije četvrt stoljeća.

Zašto su Holtovi onako naglo pobjegli iz svog novog doma?

Zašto Maggie tako uporno niječe očevu istinu?

I što se, dovraga, dogodilo?

Tata tvrdi jedno, kći uporno traži dokaze za drugo.

No, kada se i sama suoči sa zvukovima i sjenama svoje stare, strašne kuće, sve u što Maggie vjeruje bit će poljuljano i stavljeno na kušnju.

Nije valjda tata cijelo vrijeme govorio istinu?!

Duhovi vrebaju iz mraka

Malo je reći da me roman Dođi prije mraka oduševio! Inače uopće ne vjerujem u duhove, uklete kuće i takve stvari pa sam bila pomalo sumnjičava prema kvaliteti ovog romana, ali bila sam potpuno u krivu! Riley Sager opet uspijeva!

Bila sam prikovana uz knjigu od prve stranice i nikako ju nisam mogla ispustiti iz ruku!

Moram priznati, nisam ju mogla čitati prije spavanja jer mi je stvarno bila jeziva…

Svi ti zvukovi, kuckanje, tupkanje, gramofoni koji se sami pale, zmije koje plaze u zidovima…

I najgore od svega – duhovi!

Gospodin Sjena koji viri kroz pritvorena vrata ormara…

Gospođica Kovanica koja vreba iz kuta sobe…

Ajme! Sve je to bilo previše za moje nježne živce… Kunem se, imala sam osjećaj da ću, kad uđem u tamu hodnika, iza sebe osjetiti ledeni dah nekog od njih dvoje.

Jednu sam noć jedva zaspala, neprestano osluškujući zvukove svog (starog) stančića…

E sad, kraj. Pretpostavljam da će mnogi čitatelji imati problem s krajem ovog romana.

Ni ja nisam sigurna što o njemu mislim.

Na trenutke mi se ne uklapa, a onda opet, čini mi se kao jedini logični i mogući završetak.

Možda bih voljela da se sve odvilo nekako drugačije, ali neću vam spoilati radnju.

Sami pročitajte i vidite.

Čitanje definitivno nećete požaliti!

I malo upozorenje za kraj – ne čitajte dok ste sami.

Ne čitajte prije spavanja.

Riley Sager: Dođi prije mraka

Ostali naslovi ovog autora:

  • Preživjele
  • Zadnje što sam vam lagala
  • Dođi prije mraka

Pročitala sam sve Sagerove romane i stvarno volim ovog pisca. Sposoban je u čitatelju probuditi neku jezu i postići da se i mi skeptici osvrćemo preko ramena (skeptično, naravno 😉).

Najmanje mi se svidio roman Zadnje što sam vam lagala. Iskreno, upravo preturam radnju po mozgu i ne mogu se sjetiti zašto. Valjda mi nije bio toliko strašan koliko su to bila ova druga dva.

Roman Preživjele bio mi je izvrstan, Dođi prije mraka još bolji!

Sagera svakako preporučujem!

Gdje kupiti roman Dođi prije mraka:

Fokus

Roman Dođi prije mraka uvrstile smo na svoj popis 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Ako vas zanima koje smo to romane, osim ovog, izdvojile za ljetno čitanje, kliknite ovdje i saznajte! 😍

Objavljeno

Fredrik Backman: Čovjek zvan Ove

nakladnik: Fokus, 2015.

naslovnica romana Čovjek zvan Ove: ©Fokus

Čovjek zvan Ove i kaktusi

Pokušati prepričati Ovea za mene je kao pokušati prepričati Bibliju. Otkud početi? Svaka priča vodi u svom smjeru, svaka priča znači jednu novu misao. Svaka misao obogaćuje nas u nekom novom pogledu. Ipak, pokušat ću, a vi imajte na umu da u Oveu ništa nije onakvo kakvim se čini.

Ove ima pedeset i devet godina. Vozi saab. Od one je vrste ljudi koja upire prstom u sve druge koji mu se ne sviđaju, kao da su oni provalnici, a njegov kažiprst policijska džepna svjetiljka.

Tko je čovjek zvan Ove?

Čovjek zvan Ove čangrizav je i tvrdoglav starac. Nikoga ne voli, niti itko voli njega.

Ustvari, Ove voli samo svoju suprugu Sonju. Sonja voli ružičasto cvijeće.

U Oveovo se susjedstvo doseljava glasna obitelj, tata, mama, dvije živahne djevojčice i beba (koja je još u maminom trbuhu). Naravno da susjedi čovjeku zvanom Ove idu na živce kao što mu, uostalom, sve ide na živce.

Ali Ove ima zdravstveni problem: ima preveliko srce.

Citat, 226. str.

Zašto baš Ove?

Kad sam se počela baviti mišlju da otvorim blog i sve uz to ide, veliku sam većinu vremena posvetila razmišljanju o svojoj prvoj objavi. Koja je to knjiga koja zaslužuje biti broj jedan? Čak i prije nego se misao oblikovala znala sam! Moja najdraža knjiga svih vremena! Čovjek zvan Ove!

Prvi sam je put pročitala prije tri godine, u jednom dahu (i danu).

Nikad neću zaboraviti kako me je muž pogledao kad je došao s posla. Zašto plačeš?, pitao me šokirano. Upravo sam pročitala savršenu knjigu, rekla sam mu.

Nije shvaćao. Plakati zbog knjige? Ali Ove… Zbog Ovea ćete plakati i smijati se u isto vrijeme, jer Ove je sve ono što je u ljudima divno i sve ono zbog čega volimo ljude i divimo im se.

Recenzija:

Roman ima cikličku strukturu – prvo poglavlje događa se zapravo tek pretkraj knjige, ali smješteno je na sam početak kako bismo odmah upoznali Oveov zanimljiv karakter. Osim sadašnjosti, dijelovi poglavlja odvijaju se i u prošlosti gdje upoznajemo suprugu Sonju, bivše prijatelje, a sadašnje neprijatelje Anitu i Runea te saznajemo koji su to događaji obilježili Oveov život i oblikovali ga u čovjeka kakav danas jest.

Ne želim reći previše toga da ne kvarim čitanje knjige, ali iako po žanru nije krimić (naravno da nije!) i u Oveu ćete pronaći nekoliko zanimljivih preokreta koji će vas taknuti ravno u srce. Nakon čitanja, kada vam sve sjedne i kada se (ako ste imalo slični meni) dobro isplačete, poželjet ćete knjigu pročitati opet i opet i opet.

Baš to je razlog zbog kojeg sam, već dan nakon čitanja, pojurila u knjižaru i kupila čak dva primjerka ove knjige – jedan sebi, da ga mogu iznova i iznova čitati, a drugi teti – bližio joj se rođendan i malo je, priznajem, slična Oveu.

Na kraju…

Ove je lik koji živi u svima nama: nama koji smo tvrdoglavi, mrzovoljni, ljuti na cijeli svijet i bližu okolicu, nama koji preziremo sve one koji nisu poput nas, nama kojima na živce idu loši vozači, lijeni prodavači, glasni susjedi… Ali nama koji, kad zatreba, uvijek imamo veliko srce u koje stanu svi gore nabrojani, pa i više.

Ostali naslovi ovog autora:

Iako se naslovi mogu čitati zasebno, Moja baka i Britt-Marie povezane su istim likovima pa je za potpuno razumijevanje radnje najbolje da se čitaju po redu. Njihove recenzije neću pisati jer sam ih pročitala malo davnije, ali ih preporučujem od sveg srca, divne su! Isto su tako povezani i Medvedgrad  i Mi protiv vas, no o njima ću uskoro pisati i objasniti zašto te knjige volim skoro kao Ovea. Skoro.

Gdje kupiti:

FokusNaHit