Oznaka: fokus na hit

Objavljeno

Fredrik Backman: Pobjednici

Nakladnik: Fokus, 2023.

Naslovnica romana Pobjednici: ©Fokus

Prevela Maja Bitunjac

U hokeju znamo tko su pobjednici, jer pobjednici pobjeđuju. To je sport učinilo jednostavnim…, ali na kraju je ipak ispalo nepodnošljivo. (str. 165.)

Fredrik Backman: Pobjednici

Trilogija Medvedgrad

Prije nego počnemo pričati o romanu Pobjednici, napravit ćemo jedan mali uvod, osvrćući se na prethodne nastavke trilogije.

Prvi je dio Medvedgrad i apsolutno je izvrstan.
Drugi je dio Mi protiv vas i  apsolutno je izvrstan.
Treći su dio Pobjednici i – uviđate li uzorak?

Sva su tri nastavka predivno štivo! Toliko su topli, emotivni, dirljivi… Preplakala sam svaki…

Ono što je najbolje (i istodobno najgore) jest da pisac već u prvom dijelu naviješta neke stvari. Na primjer, kad opisuje trojicu likova s kojima smo se jako povezali, reći će, parafraziram: Za deset će godina jedan biti otac, jedan profesionalni igrač hokeja, a jedan će biti pokojni.

Još od tog prvog dijela neprestano strepim za voljene likove i da… Pobjednici donose kraj. Jedan od onih dječaka, danas mladića, doista je pokojni.

Naravno da smo se nadali. Bože, kako smo se samo nadali. Naivni snovi posljednja su linija obrane u ljubavi, pa sami sebe na neki način uvijek uvjeravamo da nikakve strašne tragedije neće zadesiti upravo one koje volimo… Za njihovo dobro sanjamo o vječnom životu, želimo supermoći i pokušavamo vratiti vrijeme. Nadamo se. (str. 7.)

Trebam li prepričavati radnju prethodnica?

Medvedgrad, Mi protiv vas, Pobjednici

Prvo što moramo razumjeti jest da gradić Medvedgrad možda nema ništa, ali ima svoju istoimenu hokejašku momčad za koju živi i za koju umire.

Što je vojnik bez vojske? …
Što je jedan Medvedgrad bez svog hokejaškog kluba? (str. 197.)

Drugo što moramo znati jest da su Medvedgrad i Hed susjedni gradići. Oba imaju svoju hokejašku momčad i jednako odane navijače. Sve počinje tako da Hedu ide dobro, Medvedgradu loše, ali kotač sreće neprestano se okreće. Do romana Pobjednici, situacija s klubovima potpuno je suprotna.

A onda, glavni i najbolji igrač Medvedgrada, buduća zvijezda, skroz-naskroz omiljen i popularan momak siluje Mayu Andersson. Umjesto da se pokunji, zaboravi i pusti zvijezdu da zablista i klubu donese dugo žuđenu pobjedu, Maya prijavljuje silovanje. I tu sve kreće naopako. Anderssoni su praktički izopćeni iz grada. Svi o „skandalu“ imaju neko mišljenje. Odvaguje se krivnja. Postavljaju se pitanja. Tko smije kršiti zakon? Tko smije gaziti po ljudima? Jesu li svi jednaki ili ipak postoje jednakiji? Netko će umrijeti, netko će otići, netko će se vratiti. Nešto će se srušiti, nešto će biti zapaljeno, puno će toga biti uništeno.

U mjestima u kojima je divljina blizu, ljudi su povezani nevidljivim nitima, ali i oštrim kandžama, tako da kad se jedan prebrzo okrene, nije uvijek samo košulja ono što se drugome razdere. Ponekad pukne i srce, svima nama. (str. 26.)

Dvije godine kasnije nakon svega toga, počinju Pobjednici.

Fredrik Backman: Pobjednici

Pobjednici

Medvedgrad cvate, klub napokon ima novca i veliko klizalište za trening. Grad potresa smrt još jednog dragog nam lika. Maya Andersson i Benji Ovich vraćaju se na sprovod.

Dom. Stvarno bi trebalo postojati više riječi za to. Jedna za ljude koje imamo tamo i jedna za one koje smo izgubiti. (str. 101.)

Sve se promijenilo. Brakovi nisu što su nekad bili. Poslovi nisu što su nekad bili. Ljudi su uglavnom nesretni…

…volumen tuge nije određen onim što je čovjek izgubio, nego onim tko čovjek jest. (str. 498.)

Pritajeno nasilje kucka negdje u glavama svih likova, čak i u onima za koje nikad ne biste rekli. Jedan dječak čini se premalen za to pa nitko na njega neće obraćati pozornost, dok ne bude prekasno.

Ne možemo se boriti protiv zla. To je ono najnepodnošljivije u svijetu koji smo izgradili. Zlo se ne može uništiti, niti zaključati; s čim se više nasilja na nj okomljujemo, to je ono jače kada sipi ispod vrata i kroz ključanice. Nikada neće nestati jer raste unutar nas… Nemamo oružja protiv toga. Samo nam je darovana ljubav da izdržimo. (str. 635.)

Jedna će novinarka zagrebati malo preduboko u poslovanje hokejaškog kluba Medvedgrad, što bi moglo doći glave onima koji su nam najdraži.

Tako se mjeri korupcija u jednom društvu. Nije prevara ako nitko nije uhvaćen i nije skandal ako se ništa ne otkrije. Dotad su sve to samo tajne. Sve šume su ih pune. (str. 437.)

A onda počinje i oluja. Oluja koja se razbuktava i bjesni isprva izvana, a kako se stranice okreću i okreću, i unutar samih likova.

Medvedgrad više nikad neće biti isti.

Često se kaže da pobjednici pišu povijest, ali ovdje nema pobjednika. (str. 270.)

Ili jesmo ili nismo pobjednici

Trilogija Medvedgrad jedna je od najboljih trilogija koje sam ikada pročitala! Sva su tri dijela podjednako savršena, i premda je ovaj zadnji bucko od 660 stranica, uživala sam u svakoj. Isplakala sam se kao rijetko kad. Romani su toliko nabijeni emocijama, a stil pisanja… Bože, Backmanove rečenice teku kao rijeka i ulijevaju vam se ravno u srce. Ako bih se ikad bavila pisanjem, pisala bih baš ovako! Toliko je života u njegovim riječima, a likovi su međusobno povezani kao korijenje stabala neke stoljetne šume. Svi su nekome nešto, a korijenje je toliko duboko da napokon na vidjelo izlazi ona istina koju odavno slutimo: Medvedgrad ne može bez Heda, Hed bez Medvedgrada.

Likovi su toliko napredovali, čak i oni koji su moralno dvojbeni imaju ljudsku stranu. Naravno, vrijedi i obrnuto. Oni od kojih to nikad ne bismo očekivali slomit će nam srce. Čitat ćemo, znat ćemo, bit ćemo korak ispred svih, ali nećemo moći učiniti ništa…

Pobjednici imaju mnoštvo likova, ali nije ih teško pratiti, pogotovo jer ćete se u njih zaljubiti već u prvom dijelu. Čak i ako čitate s odmakom od nekoliko mjeseci ili godina (tako sam ja), sjetit ćete sve svake sitnice. Ovo je jednostavno takva trilogija. Useli vam se u srce i tamo živi dok i vi živite.

Neke nas knjige doista prate vječno, a ovo je jedna od njih.

Fredrik Backman: Pobjednici

Ostali naslovi ovoga autora

Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!

Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea i nastavilo se svim ovim navedenim romanima.

Čovjek zvan Ove

Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao

Britt-Marie je bila ovdje

Medvedgrad

Mi protiv vas

Pobjednici

Sve što moj sin treba znati o svijetu

Svakog jutra put do kuće sve je duži

Prilika života

Tjeskobni ljudi

Moji prijatelji

Gdje kupiti roman Pobjednici

Fokus

Objavljeno

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Nakladnik: Fokus, 2025.

Naslovnica romana Moji prijatelji: ©Fokus

Preveo Igor Rendić

Teško je ispričati priču, naročito kad ne dožive svi likovi iz nje sretan kraj.
(str. 343.)

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Moji prijatelji – Ona s morem

Louisa je tinejdžerica, najbolja sorta ljudskog bića. Dokaz toga vrlo je jednostavan: mala djeca tinejdžere smatraju najboljim ljudima, tinejdžeri tinejdžere smatraju najboljim ljudima, a jedini koji tinejdžere ne smatraju najboljim ljudima su odrasli. Uzrok je tome, jasno, taj što su odrasli najlošiji ljudi. (str. 9.)

Louisa se tako nađe u umjetničkoj galeriji kako bi si ispunila san. Želi uživo vidjeti sliku s razglednice koju čuva otkad je bila djevojčica. A na slici, na molu, sjede prijatelji i Louisi se čini da se smiju iz dubine duše. Običnim osobama, odraslima, to je samo slika mora. Doduše, izuzetno vrijedna slika, jedna od najvrjednijih i najskupljih na svijetu. Odrasli, dakako, žele vidjeti i posjedovati sliku radi prestiža. Louisa je previše siromašna da bi je posjedovala, ali vidjeti je želi iz čiste ljubavi.

Prije dvadeset pet godina i tijekom jednog potpuno drugačijeg djetinjstva bilo je to jedno veliko more. Sunce je sjalo, ljetu nije bilo konca, a preko beskrajne i bistre modre vode protezao se ribički mol na kraju kojeg su sjedila najbolja moguća ljudska bića. Bilo im je četrnaest, gotovo petnaest… I taj je trenutak postao ta slika. (str. 27.)

Uglavnom, jednu staru gospođu, nekoliko zaštitara i par limenki boje dalje, Louisa upoznaje najposebniju osobu u cijelom svom svijetu. Spletom ekstremno neobičnih okolnosti, Louisa dobiva i najposebniji dar u cijelom svom životu.

Taj je dar, najprije, vodi u jedan vlak, onda iz vlaka, a naposljetku i u potjeru za tim istim vlakom.

Do odredišta – a imajte na umu da Louisa ne zna gdje je odredište – ta jedva punoljetna djevojka upoznaje mnoštvo ljudi od kojih… eto… i nisu svi živi…

…a ponajviše je ljutit na smrt što ima tako dobar ukus. Što sebi uvijek najprije uzme one najbolje. (str. 112.)

Moji prijatelji – Louisa i Ted

Kako je Louisa upoznala Teda i tko je uopće Ted neka ostane tajna. Važno je da su se upoznali. Ted je sredovječni bivši učitelj i pomoći će Louisi, iako nevoljko, otkriti što više o omiljenoj joj slici. Kako je nastala? Tko je na njoj? Tko su ti prijatelji koji se tako sretno smiju na ljetnom suncu uz modro more, zauvijek ovjekovječeni na jednoj od najslavnijih slika na svijetu?

Jer umjetnost ti je krhka magija, baš kao i ljubav, i čovječanstvu je jedina obrana od smrti. To što stvaramo i slikamo i plešemo i zaljubljujemo se, to je naša pobuna protiv vječnosti. Sve lijepo je štit. (str. 407.)

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Moji prijatelji roman je ispričan dvjema vremenskim linijama. Louisina je priča u sadašnjosti, ali Tedova nas vraća u prošlost, dvadeset i pet godina ranije kada upoznajemo tu predivnu djecu koja se sunčaju na molu. Čitamo o njihovim mladim životima koji su sve osim bezbrižni. Da nemaju jedni druge, ne bi imali ništa. Novca je bilo malo ili ga nije bilo. Ljubavi su najviše imali jedni od drugih. A nasilje… Nasilje im je bilo svakodnevica.

Nasilje nije genska bolest, nasilje je zaraza, prelazi s kože na kožu. Srce je ono koje se zarazi. (str. 320.)

Njihove nas priče ostavljaju bez daha i s gorkim okusom u ustima. Čitamo malo-pomalo jer Backman ne piše pričice koje se pročitaju u jedno popodne. Ono što nam on iznosi uzima se polako, previše tuge prebrzo bi nam slomilo srca. Ipak, u trenutcima dok brzo trepćemo želeći otjerati suze, osjećamo i toplinu. Prijateljstvo, ljubav, hrabrost i prkos. Sve je tu.

Neobična priča protkana temperom i emocijama

Roman Moji prijatelji prvenstveno je roman o prijateljstvu, kao što vidimo iz naslova. Isto tako, to je roman o umjetnosti. O nastanku One s morem, slike toliko lijepe da vam duša zatitra dok ju gledate.

Toliko mi je bilo žao djece sa slike, dok su još bili djeca. Sve ih je trebalo spasiti. Neke od roditelja, neke od samih sebe. Željela sam ući u roman i zaštititi ih, ponajviše onoga čime ime počinje na J. Strepila sam za njega do samoga kraja, iako nije glavni lik. A Backman… Čitavo nam vrijeme podmeće. Nagoviješta smrt, uporno. Netko je umro, znamo. Netko više nije tu. Tko? Moj omiljeni lik? Vaš omiljeni lik? Želimo saznati, listamo, čitamo (neki od nas gutaju suze, na primjer ja).

Kletva je ista za sve koji su voljeli nekoga tko je umro…; mislimo da se to nikad ne bi dogodilo samo da smo bili kraj svoje najdraže osobe cijeli dan, čitav dan. Nikad to ne prestane biti naša krivnja. (str. 233.)

Pročitala sam neke osvrte na roman Moji prijatelji i ljudi pišu da im je to jedna od najdražih njegovih knjiga. Meni će njegov Ove uvijek ostati broj jedan, a zatim i trilogija Medvedgrad. Premda se nisam toliko povezala ni s Louisom ni s Tedom, i Moji prijatelji ostat će mi u trajnom sjećanju kao jedan od romana toliko emotivnih da mjestimice nisam mogla disati. A slika… Slika je toliko lijepo opisana da gotovo osjetimo miris tempere (znam da su vodene boje u pitanju, ali meni je cijelo vrijeme na pameti bila tempera, možda zbog naslovnice).

Moji prijatelji vjerojatno će mi ostati jedna od najljepših knjiga pročitanih ove godine.

A tek je veljača…

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Ostali naslovi ovoga autora

Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!

Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea i nastavilo se svim ovim navedenim romanima.

Gdje kupiti roman Moji prijatelji

Fokus

Objavljeno

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Nakladnik: Fokus, 2023.

Naslovnica memoara Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar: ©Fokus

Prevela Iva Ušćumlić

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Ovisnost je poput Jokera.
Želi vidjeti svijet kako gori. (str. 137.)

Početak

Hej, zovem se Matthew, ali vi me možda poznajete pod drugim imenom. Prijatelji me zovu Matty.
I trebao bih biti mrtav. (str. 13.)

Planetarno popularan i jedan od meni najdražih glumaca, Matthew Perry, umro je u svom domu 28. listopada 2023. godine. Malo je reći da sam bila šokirana i beskrajno, beskrajno tužna.

Pričalo se o predoziranju, čak i samoubojstvu, o različitim kombinacijama lijekova koje njegovo tijelo više nije moglo izdržati… Što je istina – vjerojatno nikad nećemo znati, no meni ona nije toliko bitna. Ostajem u čvrstom uvjerenju da se ovaj šarmantni šaljivac uspio riješiti ovisnosti i da mu se smrt prišuljala, točno onda kada je nije očekivao.

Vrlo brzo nakon tužne vijesti o odlasku voljenog Chandlera, objavljeni su njegovi memoari koje sam naprosto morala imati. Kupila sam ih u preprodaji, ali nekako su čekali, strpljivo stajali na polici dok nije došlo pravo vrijeme.

Stišali su se dojmovi oko Perryjeve smrti, potisnula sam nepovoljne osvrte na njegovu autobiografiju i bacila se na čitanje.

Dječak

Matthew Perry u svojoj nam autobiografiji, na duhovit, ali ranjiv način pripovijeda o svom životu od najranije dobi pa do onoga što su, čini se, bile njegove posljednje godine. Čim sam počela čitati steglo me oko srca… Znate ono kad se netko toliko trudi biti smiješan kako bi prikrio strah, usamljenost i još koješta loše? E, točno sam to osjetila u velikom broju Mattyjevih rečenica.

…to je strah od samog sebe; strah od vlastitih misli; strah da će me um prisiliti da posegnem za drogama, kao što je to učinio već toliko puta. Moj um želi me ubiti i ja sam svjestan toga. (str. 14.)

Njegovo djetinjstvo obilježila je razdvojenost njegovih roditelja. Prelijepa majka, očiju prilijepljenih za sebe kud god je prošla. Zbog nje se, kaže, uvijek zaljubljivao u najljepše žene. Otac, glumac, model, poznata ličnost. Isprva dalek, kasnije pomalo zavidan sinu na uspjehu.

Gledao sam kako mi otac pije šest votka s tonikom i vodi savršeno funkcionalan život pa sam smatrao da je to moguće. Smatrao sam da ću ii ja to moći. No nešto je čučalo u mojim sjenama i mojim genima, kao jeziva stvar u mraku, nešto što sam ja imao, a moj otac nije… Alkoholizam, ovisnost, zovite to kako želite, ja to zovem velika užasna stvar. (str. 53.)

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Prijatelji…

Nakon selidbe iz Kanade, gdje je proveo djetinjstvo samo s majkom, seli se u L.A. k ocu. Svjestan je da L.A. nudi više mogućnosti za ispunjenje njegove najveće želje – postat će slavan jer slavni ljudi sve mogu i sve im se oprašta!

Svi su se elementi spojili u urnebesno smiješnu, koherentnu, moćnu cjelinu. I svi smo to znali.
Serija će uspjeti i svima će zauvijek promijeniti živote. …
Bilo je to sve što sam vjerovao da želim. Prijatelji poput nas ispunit će sve moje praznine. … Bit ću toliko slavan da će se sva bol koju sam nosio sa sobom otopiti poput snijega na suncu… (str. 97.)

Nakon nekoliko manjih uloga, napokon mu se osmjehnula sreća. Dobio je ulogu u seriji radnog naziva Prijatelji poput nas. Ona će postati jedan od najpoznatijih, najzabavnijih, najvoljenijih, najuspješnijih i sve ostalo naj sit-comova na svijetu – Prijatelji.

…nisam samo mislio da bih mogao glumiti Chandlera, ja sam bio Chandler.
(str. 82.)

I dan-danas, milijuni ljudi provode svoje vrijeme pred ekranima gledajući zgode i nezgode šestero mladih, lijepih, duhovitih ljudi koji vraćaju vjeru u ljubav i sretan kraj.

Matthew Perry taj sretan kraj, nažalost, nije dočekao.

…ljubavnici…

Njegov ljubavni život nije nepoznanica. Vjerujem da svi znamo za vezu s tada najljepšom ženom svijeta, Juliom Roberts. Hodao je i s Yasmine Bleeth, zgodnom spasiteljicom iz serije Baywatch. (Ako ste obožavatelji serije, sjetit ćete se odmah kako je i Chandler bio lud za tom ljepoticom koja skakuće po plaži u crvenom kupaćem kostimu.)

Iz memoara saznajemo i za brojne druge veze. Neke je žene volio, neke su voljele njega, no svima je zajedničko jedno – nisu uspjeli.

…kad dobijem nekoga, moram ga ostaviti prije nego taj netko ostavi mene jer nisam dovoljno dobar i uskoro ću biti razotkriven, ali kad netko koga ja želim ne odabere mene, to samo dokazuje da nisam dovoljan i da su me razotkrili. Pismo – oni pobjeđuju, glava – ja gubim. (str. 127.)

Panično strahujući od odbijanja i napuštanja, bježao je od ljubavi. Tek nam je sada priznao da je više od svega želio ono što želi i većina… Suprugu, djecu, dom…

Bila je to jedna od rijetkih želja koju nije ostvario.

Ispriječila mu se velika užasna stvar. Ovisnost.

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

…i velika užasna stvar

Priznaje da je s prekomjernim alkoholom počeo još kao tinejdžer. Ostali to prerastu, on je, kako kaže, u sebi nosio neki gen za ovisnost. Uz alkohol se osjećao boljim. Osjećao se dovoljnim.

Alkohol mi je bio najbolji prijatelj jer nikada nije htio pričati o sebi. Jednostavno je uvijek bio uz mene… Ublažio mi je puno boli… Od alkohola su filmovi bili bolji, pjesme su bile bolje, ja sam bio bolji. (str. 71.)

Nema što nije isprobao, kaže. Alkohol, tablete. Tablete, alkohol. Tablete koje mu pomažu da se skine s drugih tableta. I tako ukrug.

Jedan od najdražih i najgorih citata koji upravo to opisuje jest ovaj:

Možete pratiti putanju moje ovisnosti ako gledate moju težinu iz sezone u sezonu – kad imam višak kilograma, u pitanju je alkohol. Kad sam mršav, u pitanju su tablete. Kad imam kozju bradicu, onda je u pitanju puno tableta. (str. 123.)

Nakon što sam ovo saznala, a to je bilo dosta prije čitanja Mattyjevih memoara, nikad više Prijatelje nisam gledala istim očima.

A onda, zdravlje mu je postalo toliko loše da je pao u višednevnu komu. Prema liječničkim prognozama, trebao je umrijeti. Ali nije, izvukao se. Iako cijelo vrijeme vjeruje u Boga, njegova se vjera tada učvršćuje. Shvaća da je pošteđen jer ima svrhu. Pomoći drugima da se izvuku iz pakla ovisnosti.

Kad me ljudi zamole da im pomognem u odvikavanju od alkohola, a ja to prihvatim i pritom promatram kako im se polako vraća sjaj u oči – u tome vidim Boga.
(str. 195.)

Tako završavaju Perryjevi memoari. S nadom i vjerom u bolje, zdravije, svrhovitije sutra. Nama, nakon svega što se dogodilo, ostaje gorak okus u ustima.

Velika užasna stvar naposljetku ga je sustigla i progutala.

Naposljetku

Što reći na kraju svega? Mogu li vam uopće preporučiti nešto što nije fikcija i čiji dojam ovisi o vama samima, o tome tko ste i što ste sve proživjeli…

Ne znam pa, evo ovako…

Matthew Perry nije pisac, unatoč tome što se bavio pisanjem kazališnih komada. Vidi se to u nekim nelogičnostima i nedosljednosti radnje. Rečenice nisu literarno izbrušene, no ni ne trebaju biti. Htio nam se predstaviti, ostaviti još nešto, osim Chandlera, iza sebe. Ocjenjujem da je u tome uspio. Njegova mi priča nije bila dosadna. Bila mi je gorka. Tužna. Samotna.

Iz memoara se vidi koliko je ovisnost gospodarila njegovim životom, koliko je konzumirala i uništavala sve što je bilo dobro i sve što mu je bilo važno. Djetinje traume nije uspio zaliječiti na funkcionalan način. Odao se užicima koji su ga nakratko činili sretnim i manje usamljenim. Na trenutak bi zaboravio koliko se malo voli i cijeni…

Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar bili su mi jako emotivni. Bilo mi je jako žao otkriti da je najduhovitiji lik televizije zapravo izmučen i usamljen čovjek. Memoari završavaju optimizmom i nadom. Nadam se da je ovaj veliki zabavljač doista zadnje godine proveo miran, sretan i s osjećajem svrhe. Da je uspio održati zdravlje. I nadam da je, naposljetku, znao koliko je voljen.

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Ostali naslovi ovog autora:

Matthew Langford Perry (1969.-2023.) bio je kanadsko-američki glumac, izvršni producent i dramski pisac. Planetarnu je popularnost i slavu stekao ulogom zafrkanta Chandlera u jednom od najvoljenijih sit-coma na svijetu, Prijateljima. Gotovo cijeli svoj odrasli život borio se s različitim ovisnostima. Ipak, naslijeđe koje nam je ostavio unoseći dio sebe u nezaboravnog Chandlera nikad neće izblijediti i ostat će upamćen kao jedan od najduhovitijih i najdobrodušnijih likova s TV-ekrana ikad.

Gdje kupiti memoare Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar:

Fokus

Zanimaju li vas memoari, svakako bacite oko na sljedeće:

  • S ljubavlju, Pamela, Pamela Anderson
  • Plavuša, fiktivna biografija najpoznatije plavuše na svijetu, Marilyn Monroe, autorice Joyce Carol Oates
  • Poslije kiše, autobiografska proza Rade Šerbedžije.

Objavljeno

Fredrik Backman: Sve što moj sin treba znati o svijetu

Nakladnik: Fokus, 2019.

Naslovnica ove zbirke crtica: ©Fokus

Preveo: Nikša Odić

Mojem sinu:
Želim se ispričati.
Zbog svega onog što ću učiniti u sljedećih osamnaestak godina. Zbog svega što ću propustiti učiniti. Zbog svega što neću razumjeti. (str. 9.)

Fredrik Backman: Sve što moj sin treba znati o svijetu

Sve što moj sin treba znati o svijetu

Sve što moj sin treba znati o svijetu zbirka je epizoda, crtica i bilješki iz razdoblja kada je Backman prvi put postao otac i kada mu je sin napunio godinu dana.

Sve što želi jest sinu pokazati koliko je voljen i koliko željen, unatoč ogromnom broju pogrešaka koje su pratile prve dane i mjesece roditeljstva.

Jer vas volimo.
O tome je riječ. Želimo da budete bolji od nas. Jer ako naša djeca nisu bolja od nas, koji je onda smisao svega ovoga? Želimo da budete ljubazniji, pametniji, skromniji, velikodušniji i nesebičniji od nas. Želimo vam omogućiti najbolji mogući početak. (str. 17.)

Pisac želi pokazati sinu kako biti dobar čovjek i kako je to važnije od bilo čega ostaloga što može ostati. U tim uglavnom duhovitim pričicama čitatelj lako vidi koliko Backman zapravo voli svoju malu obitelj, svog sina i suprugu te svoje prijatelje i roditelje.

Dakle, sine, dopusti da ti objasnim da je sve ovo što vidiš oko sebe „život“. Katkad će biti kompliciran i zahtijevat će od tebe određene stvari. Trebat ćeš biti iskren, hrabar i pravedan. Voljeti i biti voljen. Podbaciti. Osramotiti se. Trijumfirati. (str. 140.)

Fredrik Backman: Sve što moj sin treba znati o svijetu

Crtice iz stvarnog života

Pročitala sam sve Backmanove romane i ovo je jedini koji me se nije dojmio. Možda je stvar u tome što ovo uopće nije roman, već zbirka pričica u kojima je Backman glavni lik i nisam sigurna funkcionira li to. Makar meni.

Pročitala sam nekoliko recenzija za ovu zbirku i svi je hvale, ali meni nikako nije sjela. Fore mi nisu ni duhovite ni zabavne, nedostajalo mi je nešto da me takne, ono nešto što imaju sve ostale njegove knjige. Dakle, humor mi se učinio malo isforsiran, a za pola epizoda stvarno ne vjerujem da su se dogodile. Kao na primjer, pljuvanje na dijete umjesto na ubrus ili neke budalaštine o tome kako je bočicu zamotao u papirnatu vrećicu kako bi izgledala kao alkoholno piće.

Sve ono čemu Backman želi podučiti svog sina hvale je vrijedno i vjerujem da svi dobri roditelji teže istim stvarima za svoje dijete.

Zato se igraj. Uči. Odrastaj. Slijedi svoje snove. Nađi nekog koga voliš. Daj sve od sebe. Budi ljubazan kad možeš, nepopustljiv kad moraš. Drži se svojih prijatelja. … I bit će ti skroz dobro. (str. 33.)

Ipak, meni je Backman draži u dužoj formi, u romanima u kojima on nije glavni lik. Vjerujem kako za njega osobno ova zbirka ima veliko značenje jer su to uspomene na prvu godinu njegova očinstva, ali dojma sam da smo mi, kao čitatelji, mogli bez nje.

Isto tako, vjerujem kako će se puno vas čitatelja pronaći u ovim pričicama, ali ne zbog njihove radnje upitne vjerojatnosti. Pronaći ćete se zato što svi roditelji žele najbolje svojoj djeci. Žele im slobodu, prijateljstvo, ljubav, sposobnost snalaženja u svijetu i – ako je suditi po Backmanu – ljubav prema Manchester Unitedu.

Što se tiče moje ljubavi prema ovom autoru, ona ostaje vječna i bezgranična.

Fredrik Backman: Sve što moj sin treba znati o svijetu

Ostali naslovi ovog autora:

Budući da većinu informacija o Backmanu imate u mojim prethodnim recenzijama, neću ponavljati. Stavljam samo popis njegovih dosad objavljenih djela, s poveznicama  na naslove koje sam već recenzirala.

Gdje kupiti knjigu Sve što moj sin treba znati o svijetu:

Fokus, webshop Znanje