Nakladnik: Vorto Palabra, 2026.
Naslovnica romana Atmosfera: ©Vorto Palabra
Prevela Jelena Pataki Šumiga
Atmosfera
Sve počinje godine 1980., u zlatno doba američkog svemirskog programa. Joan Goodwin, astrofizičarka, pozvana je na obuku u Houston.
Bilo bi lako tvrditi da ljudima nije mjesto u svemiru. Što god da nas je stvorilo, nije to namijenilo za nas. Ipak, Joan ima potpuno suprotno mišljenje. (str. 12.)
Iako odmalena mašta o zvijezdama, tek sad shvaća da bi im se doista mogla i približiti. Usudi li se maštati o letu u svemir?
Učiniti nešto što je toliko rijetkima ikad uspjelo? Nitko nam to nikad neće moći oduzeti. Ako to učinimo, ako odemo s ovog planeta, ta će nas spoznaja pratiti u svaku prostoriju u koju uđemo do kraja života. (str. 45.)
Okružena vrhunskim ljudima, od kojih svaki teži putu u svemir, Joan shvaća da bi joj se snovi mogli ostvariti samo ako bude dovoljno uporna, dovoljno hrabra, dovoljno sve. Ali svi ti kandidati, Lydia, Hank, Donna, John, Vanessa… Svi su oni iznimni i Joan se čini da svima ide bolje nego njoj. Pogotovo jer njezini obiteljski odnosi, umjesto da joj budu vjetar u leđa, kao da je vuku prema dolje, vezuju za Zemlju.
Gledati u noćno nebo znači postati dio dugog niza ljudi koji su kroz ljudsku povijest gledali u iste zvijezde. To znači svjedočiti prolasku vremena. Od takvih su joj stvari klecala koljena. (str. 50.)
Četiri godine kasnije, Joanin je život stubokom promijenjen. A onda dolazi do situacije u kojoj će svaka riječ, svaki korak, svaka pogreška… Odlučivati o životu i smrti.
I, kakva je atmosfera?
Što da vam kažem, a da nisam već sto puta rekla? TJR moja je omiljena autorica i što god žena napiše, ja čitam i čitat ću! Ona ima sposobnost unijeti toliko života u likove da oni prestaju biti papir, a postaju jedni od nas, hodaju, dišu i žive među nama.
Tako je i s romanom Atmosfera. Premda slabiji od moje omiljene četvorke, Evelyn, Daisy, Malibu i Carrie Soto, i dalje je to prepoznatljiv stil pisanja. I dalje je to priča koja se ne može ispustiti iz ruku, mada priznajem, nisam fan astronomije ni svemira ni letova u svemir…
Nisam se uspjela toliko povezati s glavnom junakinjom Joan, ali to ne umanjuje vrijednost priče. A priča je o uspjehu, o strahu, upornosti… Ženama u muškom svijetu. Muškarcima u muškom svijetu. I uvijek, nekako, o ljubavi.
Ljubavni sloj priče nije dominantan, ukopan je u ostalim slojevima, ali lijep je motiv koji nam daje nadu da bi se nešto nekad moglo promijeniti. Osim toga, ostavlja nam i grč u želucu jer duboko u sebi znamo da je promjena veoma spora, ako je uopće i bude. Kad pročitate i dođete do kraja, vidjet ćete.
Znat ćete da je kraj kakav priželjkujemo neizvediv i apsolutno nemoguć. Ali Atmosfera sve ostavlja otvoreno – bit će, nadamo se, onako kako sami zamislimo.
Ljetni must-read
TJR najbolje piše o ljudima, o ženama. Njezini su likovi odreda neobični, moćni, hrabri, uporni. Takva je i Joan, buduća astronautkinja. Puno je toga što je koči, ali ide ona, malo pomalo. Osamdesete su, muški je to svijet, ali šačica žena ipak ustraje.
Trudila se svima njima dokazati da može biti baš kao muškarac. … Zato što je svijet odlučio da biti mekan znači biti slab, iako je, prema Joaninu iskustvu, sve što je mekano i fleksibilno uvijek bilo izdržljivije od tvrdog i lomljivog. Priznati da se bojiš uvijek je iziskivalo više hrabrosti nego glumiti hrabrost. Biti spreman na pogrešku vodilo te dalje od toga da uopće ne pokušaš. Svijet je odlučio da griješiti znači biti slab. Ali svi mi griješimo. Snažni su oni koji to prihvaćaju. (str. 108.)
Sviđa mi se način na koji TJR hvata čitatelja u svoju priču; jednostavnim jezikom, lijepim rečenicama, snažnim epizodama. Ono što mi se manje sviđa jesu klišeji (kojih ima) i čudnjikavo napisani dijalozi, ali opet, možda oni neće svima biti neugodni, možda ljudi doista tako komuniciraju. (Nadam se da primjećujete koliko se očajnički trudim ne spoilati radnju.)
Nije mi se svidjelo ni pretjerano objašnjavanje astronautskih stvari jer mi se činilo da usporavaju priču.
Uz tih par prepreka, koje sam pri čitanju uspješno savladala zbog dijelova koji su i više nego izvrsni (Joanin odnos sa sestrom), Atmosfera mi se na popisu omiljenih TJR romana smješta negdje u sredinu. Ispred, ali svjetlosnim godinama ispred Ljubav(i) mog života i Dok nas brak ne rastavi, ali ispod gore navedene top-četvorke.
Preporuka? Svakako pročitajte! Ovo je TJR, njeno tako-tako je nečije najbolje. Na društvenim smo mrežama već raspravljali o ovom romanu i ljudi su oduševljeni, tako da – navalite!
Atmosfera je odličan roman za ljeto, definitivno zaslužuje mjesto na vašoj TBR listi!
Ostali naslovi ove autorice
Taylor Jenkins Reid (1983.) jedna je od mojih omiljenih autorica i svaki njen roman čitam s jednakim užitkom i svakome se jednako radujem.
Autorica je osam romana – i svi su kod nas prevedeni. Redoslijed pišem ne prema godini objavljivanja, nego od meni najdražeg do onog najslabijeg:
Atmosfera
Kao što vidite, najdraža mi je Evelyn, a Daisy, Malibu i Carrie Soto zapravo su mi vrlo, vrlo izjednačene kvalitetom i jednako drage.
Kod nas je još objavljen i Zauvijek, na čekanju, ali taj još nisam pročitala; strpljivo me čeka na polici.
Gdje kupiti roman Atmosfera
Vorto Palabra, web shop Znanje