Objave

Objavljeno

Birgit Birnbacher: Ja na svojoj strani

Nakladnik: Hena com, Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Ja na svojoj strani: ©Hena com

Birgit Birnbacher Ja na svojoj strani

Arthur

Ja na svojoj strani roman je koji prati Arthura, mladića koji je upravo pušten iz zatvora i poslan na rehabilitaciju. Boravak u zatvoru za Arthura je bio jako traumatičan, ali on je odlučio izdržati. Samozatajan, ali inteligentan, nakon odležanih 26 mjeseci u zatvoru teško se privikava  na svakodnevni život. Bez stana, bez  posla, bez životopisa koji bi mogao poslati zainteresiranim poslodavcima, Arthur je praktički na ulici. Preživljava od milosti majke koja je voditeljica ustanove palijativne skrbi u Španjolskoj. Ali Arthura to ne zadovoljava. On želi raditi.

Postaje svjestan činjenice da ga nikad nisu istukli. Da je ovo potpuno pogrešno mjesto za njega jer u sebi ne može pronaći ni toliko bijesa da uzvrati udarac.
str. 94.

Program rehabilitacije

Odmah po izlasku iz zatvora, Arthur se uključuje u program rehabilitacije koji bi mu pomogao da počne sa samostalnim životom nakon boravka u ustanovi. Rehabilitaciju vodi dvoje terapeuta u probacijskom centru: poslijedoktorantica Betty i sredovječni terapeut Konstantin Vogl poznat kao  Börd. Ovo je specifičan dvojac,  a pogotovo Börd koji je kao terapeut potpuno osoban, originalan i nekonvencionalan. Börd traži od Arthura da mu šalje svoja  razmišljanja kao sesije snimki koje Arthur govori na vrpci, a mi postajemo svjedoci ponekad naporne, ponekad bizarne terapeutske svakodnevice.  Arthur i Börd potom razgovaraju o tome nadugo i naširoko.

Nema druge prilike

Nakon više uzastopnih negativnih odgovora pri traženju posla, Arthur shvaća da bez pravih dokumenata i potvrda o nekažnjavanju neće dobiti posao. A on ih nema. Od Börda ne nalazi mnogo pomoći. Terapeut, naime ne može pomoći ni samome sebi. Börd se povremeno alkoholizira, pati od depresije i samosažaljenja te na kraju zbog svog nemara i incidentnog ponašanja dobiva otkaz. S druge strane, Arthur stalno preispituje svoju prošlost koja ga je i dovela do počinjenja krivičnog djela. Odnos s prijateljem koji je na granici homoseksualnog i utapanje bliske prijateljice, stalno bude osjećaj grizodušja kod Arthura.

Nerealiziran odnos s vlastitim ocem koji je napustio Arthura i majku također je dio Arthurovih nemira. Osjeća da mu je puno toga u životu ostalo nedovršeno.

Najbolji kontakt  Arthur ima sa starom glumicom Grazettom koju posjećuje kao volonter u domu starih i s kojom se zbližava. U jednom dijelu traženja posla Grazetta mu čak i pomaže.

Bez tebe, oče, ja sam nesumnjivo postao netko. Primjerice muškarac. I dok ovdje danas stojim, s pravim prijateljem na svojoj strani, nisam čak ni sam. str. 120.

Dojam o djelu

Najbliže bi bilo reći da je ovo egzistencijalan roman. Uklopiti se u društvo i postati uzoran  građanin nije jednostavno povratnicima iz zatvorskog sustava. Ova knjiga dala nam je uvid u to da probacija u suvremenom svijetu slabo funkcionira bez obzira o kojoj se državi radi. Društvo ne daje mogućnost rehabilitacije nakon odslužene zatvorske kazne na način da se ljudi zaposle ili uklope u nekakve interesne skupine koje će se podržavati. Sve što sustav može pružiti jest povremena pomoć terapeuta i psihologa.

Uz Arthura, koji je mladić nedefiniranog spolnog opredjeljenja, sklonog samoanalizi i stalnom preispitivanju, nesumnjiva je zvijezda romana terapeut Börd.

Börd, koji je zbog svog načina života i ponašanja na stalnom odstrelu kod svojih nadređenih (na kraju je dobio i otkaz), postavljen je kao glavni Arthurov terapeut. Sesije koje radi s Arthurom trebaju mu pružiti uvid u biografsku pozadinu i motive Arthurovih zastranjivanja. Ali zbog bizarnosti samog Bördovog lika, od tih razgovora nije bilo velike koristi pa mi je zbog toga Bördov lik zapravo vrlo autentičan. Börd  je terapeut koji uopće nije neki jaki lik nego je zapravo gubitnik na svoj način – isto kao i Arthur. Na božićni ručak Börd zapravo nema koga zvati pa – zove Arthura.

Knjiga je drugačija, zanimljiva, potiče da malo kontemplirate o tome kakav je život i kako svi nemaju iste prilike ili ih ne znaju iskoristiti. Autorica ima suosjećanja i za Arthura i za Börda. Vidimo to po toplom načinu pisanja uz povremene ironične upadice.

Pročitajte, razmišljat ćete malo o onima marginaliziranima, koji se ne mogu uklopiti. Ima ih puno u ovoj knjizi, kao uostalom i u životu. Dobra mi je stvar što se glavni lik ne sažalijeva i ne gubi nadu bez obzira na loš start u životu. A terapeut, taj lik je zapravo izvrstan. Onaj tko bi nam trebao pomoći ne može ni sebi. Tako je često i u životu.

Birgit Birnbacher Ja sam na svojoj strani

O autorici

Birgit Birnbacher (1985.) austrijska je sociologinja i književnica. Radila je kao socijalna radnica i sudjelovala je u humanitarnim akcijama u Etiopiji i Indiji. Njezin debitantski roman “Wir ohne Wal” (2016.) priskrbio joj je književnu nagradu Fondacije Jürgen Ponto, nagradu Rauriser Förderungspreis i nagradu Theodor Körner Förderpreis. U godini 2019., zbog svoje je proze nagrađena prestižnim priznanjem Ingeborg Bachmann Prize.

S romanom Ja na svojoj strani, izvorno objavljenim u ožujku 2020., nominirana je za nagradu German Book Prize 2020 i ne silazi s ljestvica čitanosti u Austriji. Živi i radi u Salzburgu.

Gdje kupiti

Hena com

Objavljeno

Laura Lippman: Dama u jezeru

Nakladnik: Stilus knjiga, 2020.

Naslovnica romana Dama u jezeru: ©Stilus knjiga

Postojite li ako nikome ne nedostajete? (str. 52.)

Laura Lippman: Dama u jezeru

Dama u jezeru

Maddie Schwartz naizgled ima sve – dobrog muža, sina tinejdžera, veliku kuću, novac i život iz bajke. No kada joj suprug na večeru dovede njenog bivšeg školskog kolegu, Maddie shvaća da je njen brak odavno gotov i ostavlja supruga, na užas svoje konzervativne majke i tračave okoline. Ipak, šezdesete su godine 20. stoljeća i rijetko se koja žena drzne napustiti obitelj.

Maddie se pitala hoće li na biti nečija druga supruga. Htjela je živjeti strastveno, punim plućima. Je li to moguće u dugotrajnom braku? Ona i Milton bili su vrlo zaljubljeni i romantični u prvim godinama braka. Možda je bila i previše zaljubljena. (str. 65.)

Maddie želi postati novinarka i zapošljava se kao pomoćnica u novinama Star. Uskoro, spletom neobičnih okolnosti, biva uvučena u dva slučaja ubojstva. Prvo je ubojstvo male židovske djevojčice, a drugo je pronalazak ženskog tijela u fontani. Tijela koja kojem Maddie daje nadimak – dama u jezeru.

Živa, zvala sam se Cleo Sherwood. Mrtva, postala sam dama u jezeru, gorda i napukla spodoba, izvučena iz fontane nakon mjeseci koje sam provela natapajući se ondje. (str. 7.)

Svojim upornim njuškanjem Maddie biva uvučena u drugačiji svijet – svijet crne ljepotice Cleo. Žene koja je imala nepoznatog ljubavnika, gomilu skupe odjeće u ormaru i radno mjesto za šankom sumnjiva noćnog kluba.

No, doći do istine nije lako, pogotovo kada si žena. Okružena rasizmom, seksizmom i šovinizmom općenito, Maddie polako napreduje prema istini.

Odlučila je da od muškaraca nema nikakve pomoći. Muškarci međusobno čuvaju svoje tajne. Muškarci daju prednost muškarcima, na kraju krajeva. … Loše stvari neprestano se događaju ženama. (str. 254.)

Dama u jezeru – dobre strane

Budući da u svakom romanu mogu pronaći nešto dobro, volim početi tako da to i istaknem. Iako mi se, ruku na srce, ovaj roman nije svidio, ipak ima izvjesnog šarma.

Za početak, tu je ta neobična, noir atmosfera šezdesetih godina. Ne znam sjećate li se onog crtića Riblje redarstvo, o inspektoru Škrgi. Znala sam ga pogledati kad sam bila mala. Dama u jezeru ima mi takav neki štih – imamo zločin, opskurne noćne klubove, seksističke šale, žrtvu koja iza sebe vuče repove i istražitelja – u ovom slučaju istražiteljicu – koja pokušava doći do istine gurajući nos tamo gdje mu nije mjesto.

Kad u glavi zamislite tu sliku, muškarce u odijelima s cigarom u kutu usana, ružnjikave nasilnike koji im čuvaju leđa i koketne žene zavodljivih oblina, Dama u jezeru nekako se lakše i čita i razumije.

Laura Lippman: Dama u jezeru

Svidio mi se način pisanja – u ulozi pripovjedača izmjenjuju se, osim Maddie i ubijene Cleo, i ostali likovi koje susrećemo. Tu su Kolumnist, Školarka, Konobar, Frajer… Kako na koga nailazimo, tako nam on ukratko ispriča svoju priču, svoje viđenje događaja.

Jeste li primijetili da sam kao pripovjedača spomenula i ubijenu Damu u jezeru? Da, da, i ona sama priča nam dijelove svoje priče i svaka je pričica dio slagalice. Cleo je i najzanimljiviji lik! Ne samo da mrtva komunicira s čitateljem, već je i veoma duhovita djevojka, pomalo zlobna i cinična:

Možda sam očijukala, ne znam. Bilo bi opasno da smo se spetljali, to je sigurno. No ja sam završila mrtva, pa možda ne bi bilo loše da sam se upustila u to, samo jednom. (str. 88.)

Cleo ne želi da Maddie pronađe njena ubojicu.

No, Maddie je uporna, želi tu priču, želi pronaći istinu i etablirati svoje ime u svijetu novinara. 

Dama u jezeru – slabije strane

Glavna je mana ovog romana to da mi je bio – dosadan.

Nisam se povezala s Maddie kao glavnim likom i na trenutke mi je bila potpuno neuvjerljiva. Isto tako, iako je jasno naglašeno vrijeme radnje kao vrijeme rasnih podjela i sveprisutnost seksizma, Maddie plovi tim svijetom kao da joj se ništa loše ne može dogoditi.

I ona čuva tajnu o kojoj čitavo vrijeme saznajemo samo mrvice i uvjereni smo da je to nešto vau. Na kraju, nisam ni iznenađena ni šokirana. Valjda je ta tajna tâjna i sramotna samo zato što su to šezdesete. Mi današnji čitatelji nećemo čak ni podići obrve.

Ipak, kažnjena je za svoje grijehe, zar ne? … Čak i dobre djevojke griješe kada se zaljube. Ali ne zaslužuju zbog toga umrijeti. Maddie se izvukla živa. Cleo Sherwood nije. (str. 275.)

Dobro, priznajem, na kraju ima jedan dobar zaokret u radnji, ali i on nam je nekako ravnodušno ispripovijedan. Ili je to samo moj dojam?

U svakom slučaju, nisam oduševljena. Očekivala sam puno više.

Stvari su vrlo često onakve kakvima se čine. Možda se od toga ne da napraviti dobar film ili članak u novinama, ali tako svijet funkcionira. … Uspješni muškarci, bogati muškarci – oduvijek imaju žene na svojoj strani. Ništa posebno.
(str. 250.-251.)

Laura Lippman: Dama u jezeru

Ostali naslovi ove autorice:

Laura Lippman autorica je mnoštva romana, dobar dio kojih čini serijal o bivšoj novinarki i sadašnjoj  istražiteljici Tess Monaghan. Iz tog su ciklusa kod nas prevedena dva naslova: Baltimorski Blues i Opasan grad.

Dama u jezeru treći joj je kod nas preveden roman. Iako radnjom nije povezan s Tess Monaghan, primjećujemo da je i u njemu glavni lik novinarka. Moguće da je tome tako jer je i sama autorica bila novinarka jednog dnevnog lista i sigurno joj je to iskustvo pomoglo u oblikovanju svojih junakinja.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Taylor Adams: Na nišanu

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Na nišanu: © Znanje

Taylor Adams Na nišanu

Na nišanu- akcijski roman ceste

Na nišanu je uzbudljiv, brzi, napeti triler. Radnja se događa u samo jednom danu na pustinjskoj cesti u području pustinje Mojave, pri iscrpljujućoj ljetnoj žegi od 37 stupnjeva. S malo dodanog crnog humora, uz pomalo tešku pozadinsku priču, ne možete  se ne zapitati što biste  učinili kada biste se s partnerom ili obitelji našli u sličnoj  situaciji. Nakon akcijskog romana Bez izlaza, Na nišanu je drugi  roman istog autora.

Potrčiš….Mrtav si.

Ostaneš iza automobila. Mrtav si. str. 163.

James i Elle kreću u novi život

Na nišanu započinje kad se mladi par James i Elle, opterećeni nizom egzistencijalnih i osobnih problema, odlučuje za promjenu prebivališta. Tulsa im se čini idealno odredište za novi početak, ali do tamo treba preći veći dio pustinje Mojave. Plan je razrađen, no njihov automobil Rav4 nije dorastao uvjetima puta. Pokvario se odmah na početku. Bar su tako oni mislili.  Nezgodno je što se to dogodilo usred užarene pustinje, bez mjesta za odmor ili sklonište. Usput, uz cestu vide čovjeka koji dezorijentirano hoda. Ubrzo ugledaju i drugo vozilo. Vozilo s tri putnika također se zaustavlja.  I njihovo vozilo se pokvarilo. Kolike su šanse da se dva vozila pokvare jedno pored drugog? Elle se prisjeti sumnjivog tipa koji ih je fiksirao kada su se zaustavili da dopune benzin.

Nakon što snajperski hitac pogodi usamljenog pješaka, a kiša metaka zaspe oba dva auta, putnici počinju biti svjesni da su žive mete. Nasukani usred ničega, bez puno vode i bez prijema mobitela, na užegloj vrućini sa strijelcem snajperistom udaljenim milju od njih.

Uspjeti ćeš . Ili samo…Volim te. Uvijek samo to. str. 202.


Na nišanu snajpera

Uskoro je svim putnicima kristalno jasno da su žive mete suludog snajperista. Počinje bespoštedna borba za život, s malim izgledima za izvući živu glavu. James i Roy, putnik iz drugog vozila, pokušavaju smisliti strategiju preživljavanja. Međutim, sve što čine ne daje rezultata. Sadist koji se nalazi na obližnjem brijegu predviđa sve njihove radnje i konstantno ih drži na nišanu. Nakon što stradaju svi putnici iz drugog automobila, James i Elle shvaćaju da snajperist ima i pomoćnike – i to bar dvojicu njih.

Nakon što je i Elle ranjena, James je očajan. Čini se da je ovo bezizlazna situacija… Hoće li uspjeti okrenuti izglede u svoju korist? Srećom, James ima ljepljivu traku, kameru i još par sitnica za koje nije nikad mislio da će mu spašavati život.


Čučiš iza automobila. Snajperist udaljen kilometar i pol, na suprotnoj strani doline ima te na nišanu. Žedan si i umoran. Vani je 37 stupnjeva, a ti imaš samo dvije boce vode. Na četvero ljudi. Str. 59.

Tapp

Portret zločinca, snajperista koji drži putnike, opisan je vrlo temeljito. Sadistički debeljko, nečasno otpušten iz vojne službe, poigrava se životom nedužnih žrtava i kontemplira o svom životu. Nerealiziran na svim poljima na kojima je do sada radio, potpomognut uslugama dvaju besprizornih i ne odveć pametnih pomoćnika, Sovjetskog kauboja Svatomira i čudnjikavog Sergeja, sije strah i trepet u ovom dijelu države. Vidjevši da „luzeri“ kakvi su James i Elle uspijevaju izbjeći  smrtonosne snajperske metke, njegova se frustracija sve više povećava.

Osjetio se malim pod licem tog neizmjernog zla. I gore od malog, osjećao se kao da je već mrtav… str. 158.

Taylor Adams Na nišanu

Dojam o djelu Na nišanu

Ovu mi je knjigu teško ocijeniti. Na nišanu ima sjajnu akciju brzog tempa, a zatim neke pomake u zapletu koji su pomalo nabrijani i dosta nategnuti. Nije mi se svidjelo što većina knjige govori o ubojici  koji se veseli hvatajući i ubijajući ljude koji nemaju kamo pobjeći. Glavni negativac je beskrupulozan sadist koji nema opravdanje za svoje ponašanje. Uz to, njegov pomoćnik priglupog imena Svatomir stalno mi je odvlačio pažnju (zanimalo bi me kako se zove u originalu).

S druge strane, glavni likovi su  jako dobri, posebno James i Elle Eversman, mladi par koji putuje pustinjom Mojave na putu u novi život. Njihovi dijalozi, kao i njihovi unutarnji monolozi izvukli su knjigu. James i Elle su vrlo simpatičan i uvjerljiv par s velikom voljom za preživljavanjem. Ispod sve akcije i napetosti krije se i iznenađujuće dirljiva romansa. Posebno su mi se svidjeli komadići humora raspršeni u cijelom romanu koji su bonus u knjizi. Čak i ako ovakva knjiga, koja sliči na niskobudžetni akcijski triler,
nije vaša šalica čaja, sigurno će imati svoje poklonike koji uživaju u akciji, jurnjavi i borbi na život i smrt.

O piscu

Taylor Adams diplomirao je režiju na Sveučilištu Eastern Washington i redatelj je hvaljenog kratkog filma I Feel Fine. Njegov redateljski rad prikazan je na Nezavisnom filmskom festivalu u Seattleu, a nagrađen je i prestižnom nagradom Edmund G. Yarwood. Napisao je nekoliko romana, a nakon romana Bez izlaza u nakladi Znanje objavljen je roman Na nišanu.

Gdje kupiti

Znanje

Objavljeno

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Nakladnik: Fokus, 2021.

Naslovnica romana Tjeskobni ljudi: Fokus

S jedne strane, ovo izgleda kao najlukavije izvršeno kazneno djelo na svijetu…
…dok s druge strane izgleda kao da ga je izvršio neki idiot. (str. 216.)

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Tjeskobni ljudi

Imamo pljačku banke. Talačku krizu. Pucanj iz pištolja. Hodnik pun policajaca koji samo što nisu banuli u stan. A do svega toga došlo je lako, puno lakše nego što bi se to možda moglo pomisliti. Bila je potrebna samo jedna baš, baš loša ideja.
(str. 7.)

Dan prije Nove godine, na razgledavanju stana okuplja se šaroliko društvo: agentica za nekretnine, zaposlena u agenciji neobičnog imena ŠTO IMA?, zatim devedesetogodišnja starica Estelle, bračni par u mirovini, Roger i Anna-Lena, koji kupuju, renoviraju i preprodaju stanove kako se ne bi morali baviti svojim brakom. Tu su i Ro i Julija koje čekaju bebu i traže dom, bogata Zara koja ne planira kupovati, već samo želi vidjeti kako živi „srednja klasa“.

A tu je i Lennart, zec…

Pojavio se čovjek prerušen u zeca. Ili dobro, ako ćemo biti sitničavi, ne baš u potpunosti prerušen. Zapravo, na sebi je imao samo glavu zeca, a osim toga je bio u čarapama i gaćama. Bilo mu je pedesetak godina i, diplomatski rečeno, njegovom fizičkom izgledu nije išao u prilog takav odnos odjeće i kože. (str. 163.)

U tu ekipu odjednom, bježeći od policije, upada pljačkaš banke! Bolje rečeno, neuspješni pljačkaš banke – pljačka nije uspjela jer je banka, dakako, bila bezgotovinska. I tako mogući kupci postaju TAOCI! Ali živopisna skupina ljudi nikad ne čini dobre taoce. Oni bi trebali biti uplakani, uplašeni, poslušni… A ovi naši… Eh! Ne samo da svoju situaciju ne doživljavaju ozbiljnom, nego se i upoznaju, prepiru, druže, savjetuju, čak i naručuju pizzu! I vatromet!

Pljačkaš je ostao sam u predsoblju s pištoljem u ruci. Mumljao je sam za sebe: „Najgori taoci na svijetu. Vi ste najgori taoci na svijetu.“ (str. 196.)

Policija

A policija im to mora omogućiti jer – talačka situacija! A ovo je mali grad i policija se uglavnom sastoji od dvojice policajaca, Jima i Jacka, oca i sina. Jack se želi dokazati i najveći slučaj karijere riješiti sam, no šef šefova šefa šalje ljude iz Stockholma.

…“Stockholm“ je prije izraz nego mjesto … simbolična riječ za iritantne ljude koji staju na put našoj sreći. To su oni koji misle da su bolji od nas. … To su svi oni koji nas ne vide, ne razumiju i ne obaziru se na nas. (str. 171.)

Jack i Jim daju sve od sebe… Dobro, jedan od njih daje sve, drugi ponešto manje, kako bi riješili ovaj cirkus od slučaja prije nego Štokholmljani dođu.

I taoci naposlijetku izlaze iz stana. No, pljačkaš je nestao. U stanu ostaju pištolj i lokva krvi. Ali ne i pljačkaš? Kako je uspio nestati iz zaključanog stana?

Netko ovdje besramno laže…

Jesu li taoci pomogli svom pljačkašu?

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Svi smo mi tjeskobni ljudi

Tjeskobni ljudi još su jedan hit roman švedskog autora Fredrika Backmana, i to vam ne govorim samo kao zagrižena obožavateljica! Sve ono što inače volimo kod ovog autora, nalazimo i u Tjeskobnim ljudima. Uvrnut humor, toplina, emocije… I grupa naizgled nepovezanih čudaka o kojima ćemo otkriti više nego što oni isprva žele, no svakako manje nego što bismo mi čitatelji htjeli. Kako tonemo u priču, tako upoznajemo prošlost i njene fine niti koje povezuju naše junake. Oni su ti tjeskobni ljudi iz naslova. Sve njih muči strah – netko se boji onoga što je napravljeno davno, no utjecalo je i još uvijek utječe na mnoge. Netko se boji razvoda, netko da će biti loš roditelj. Tjeskobni ljudi boje se ljubavi, bliskosti, istine, no ništa od toga, do kraja ovoga divnog romana, neće moći izbjeći.

Ovaj se roman bavi problemima suvremenog čovjeka. Krivnjom koja nagriza i zbog koje oko sebe radimo neprobojne zidove. Nevjerom, otkazom, siromaštvom. Bankama koje ne daju kredite onima koji nemaju nego onima koji imaju – pa vi koji nemaju uvijek nemaju, a ovi koji imaju uvijek imaju i tako unedogled… I internetom. Fucking internetom zbog kojeg nam se čini da su naši životi sranje, a ostali cvijeće. Backman nam pokazuje da životi svima podjednako smrde i mirišu – ovisi u kojem ih trenutku promatramo.

Problem je samo u tome što je sve relativno i sreća se zasniva na očekivanjima, a sada imamo Internet. Čitav svijet koji nas neprestano zapitkuje: „Je li i tvoj život ovako savršen? A? Molim? Je li OVAKO savršen? Ako nije, moraš se mijenjati!“ (str. 71.)

Humor i emocije – kombinacija koja osvaja

Kod Backmanova pisanja najviše volim dvije stvari – humor uz koji se cerimo kao budale i emociju od koje nam se grlo steže svakom novom rečenicom i otkrićem.

Humora je ovdje napretek – mogli ste ga uočiti u citatima koje sam izdvojila. No, prava komedija počinje kada je talačka kriza gotova i policajci, tata Jim i sin Jack, pokušavaju ispitati svjedoke. Vještom igrom riječi svatko se zapliće u svoje pa policija priča o jednom, svjedoci o drugom i na kraju nitko nikome ne odgovara na pitanja, nitko nikoga ne razumije, a mi se hihoćemo i onome što treba i što ne treba, napose definiciji „Štokholmljana“.

Osjećaji su ono čega Tjeskobni ljudi imaju napretek, a volimo ih jer su oni mi, unatoč svim mogućim razlikama. Srce mi se steglo nekoliko puta, a kako i neće kad u likovima prepoznajemo svoju baku, svoje prijateljice, svoju majku…

Ovo je roman koji doista ne smijete preskočiti, posebno ako volite priče od kojih vam srce postaje veće. I cijela se priča događa u jednom danu, što nam pokazuje da je samo par sati dovoljno da nam se život stubokom promijeni. I koliko god se sve čini loše, uvijek ima nade. U to moramo vjerovati.
Backman je tu da nam tu nadu i osvijetli.

Ako ste ikad u životu bili tjeskobni, niste vidjeli izlaz niti svjetlo na kraju tunela, uzmite ovaj roman. Neka vas ogrne svojom toplinom i sjajem i pokaže da, koliko god se situacija činila bezizlazna, uvijek postoji rješenje. I postoje dobri ljudi, znanci i neznanci, koji će pomoći. Samo trebamo pružiti ruku.

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Ostali naslovi ovog autora:

Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!

Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea, nastavilo se svim ovim navedenim romanima i eto, došla sam i do Tjeskobnih ljudi. Budući da pratim Backmanovu stranicu, saznala sam da je napisao i roman Pobjednici, treći i završni dio trilogije o Medvedgradu. Trebam li reći da jedva čekam?

Na Netflixu je dostupna i serija Tjeskobnu ljudi, snimljena upravo prema ovom romanu. Sudeći prema traileru, nekih razlika ima, ali uvjerena sam da je izvrsna, baš poput svog predloška!

Gdje kupiti roman Tjeskobni ljudi:

Fokus

Objavljeno

Harriet Tyce: Laži koje ste rekli

Nakladnik :24 sata d.o.o, 2021.

Naslovnica knjige Laži koje ste rekli: ©24 sata.d.o.o.

Harriet Tyce laži koje ste rekli

Laži koje ste rekli

Laži koje ste rekli roman je koji ide u nekoliko smjerova; dolazak u novu sredinu i pritisci škole, sudski proces i bračni problemi. Sve je to ukomponirano u jednu zanimljivu priču. Pratimo Sadie Roper koja se s kćeri vraća iz Amerike u London, u majčinu kuću, nakon bračnog kraha. Ali dolazak nije nimalo jednostavan. Neprihvaćene u novoj sredini, novoj školi, uz užurbani tempo života koji melje Sadie, novi posao i nova poznanstva, sve su to okidači za stres koji donosi promjena prebivališta.

Prvi put se susrećem s ovom spisateljicom, i odmah mi je bilo jasno da jako dobro poznaje pravosudni sustav. To je stoga što je gotovo desetljeće radila kao odvjetnica za kaznena djela u Engleskoj, što je engleski ekvivalent sudskim odvjetnicima. Ali sudski proces je samo pozadinska priča.

Sadie Roper se vraća u London

Kad se Sadie Roper vrati u London nakon što se njezin bračni život razbio u komadiće, mora svoju kćer Robin smjestiti u novu školu – jednu od najekskluzivnijih u gradu. To je ista škola koju je i Sadie svojevremeno pohađala i mrzi je iz dna duše. To je odredba iz oporuke Sadiene majke koja je svome jedinom nasljedniku, Sadie, omogućila da dobije njezino imanje samo ako nasljednik upiše svoju kćer u školu za djevojčice Asham, koju je i sama Sadie pohađala. Sadie je u stalnom stresu nakon što je otkrila da suprug Andrew ima tajnu aferu. Došla je s djetetom u London, ali njezine financijske i pravne bitke tek počinju.

Sadie pronalazi posao

U ime braka Sadie je žrtvovala vrhunsku odvjetničku karijeru. Dolaskom u Englesku stvari se počinju mijenjati. Sadie se putem poznanice Zore, odvjetnice, vraća na posao u sudskom sustavu i uključuje se u slučaj visokog profila. Skandalozna priroda slučaja nastavnika koji ima vezu s vlastitom učenicom jako zaokuplja Sadie. Radi se o kaznenom postupku od velikog interesa javnosti. Sadie prihvaća izazov da pomogne u pripremi i obrani Jeremyja Taylora, nastavnika koji je još uz to i sin poznatog suca. Ali dok je Sadie zaokupljena suđenjem, svašta se događa u školi koju pohađa Robin.

Spletke

 Sadie i Robin nisu baš dobro prihvaćene u krugu roditelja i učenica škole Asham. Majke najpopularnijih učenica isključuju Sadie sa školskih događanja, priredbi i dobrotvornih akcija, a Robin još nije stekla prijatelje. Sadie provodi vrijeme izbjegavana i ismijavana zbog svoje odluke da se ne pridruži stavovima i ponašanju drugih majki. Najviše je maltretira predsjednica školskog roditeljskog vijeća Julija Burnet, čija kći Daisy ide u isti razred s Robin. Nevolja je što je Robin među najboljim učenicama po postotku riješenosti na testovima, a samo prvi dobiva stipendiju. Ali kako se Robin uopće uspjela upisati u Asham? Na mjesto se čeka nekoliko godina. Sadie poslije nekog vremena otkriva da je prošle godine jedna učenica umrla i mjesto je oslobođeno. I ta je djevojka bila odlična učenica.

Skoro sam tamo. Još nekoliko koraka. Onda ću je pronaći. str. 217.

Harriet Tyce Laži koje ste rekli

Dojam o djelu

Knjiga mi je u nekim dijelovima poprilično dobra, dok mi je u drugima “tanka”. Neke su mi stvari u knjizi nategnute, a vezane su za školski život u Engleskoj. Hrpa “nabrijanih” majki koje se bore za položaj u školskom životu i postignuća svoje djece radeći svakojake spačke, čak i vrlo neslane šale, teško mi je probavljiva. To je poprilično daleko od školskog sustava na koji smo navikli. A opet, vrlo je blisko američkim i engleskim školskim iskustvima, bar po onome što znamo iz filmova.

Nadalje, odnos Sadie i supruga vrlo je nedorečen i nedovoljno razjašnjen u knjizi. Na početku upoznajemo Sadie Roper koja živi u Americi sa svojim suprugom Andrewom i svojom desetogodišnjom kćeri Robin. Zatim se događa nešto što je uništilo život koji su imali te Sadie i Robin odlaze u London, u Sadien dom iz djetinjstva. Ne znamo uistinu sve do samog kraja što je prethodilo odlasku u London i raspadu Sadienina braka.

Najbolji mi je dio koji se odnosi na pravosudni proces. Scene u sudnici su vješto napisane i realistične. Zapravo mi je najbolji kraj, odnosno posljednje stranice koje donose napetost (mada pogađate negativca pred sam kraj) i završavaju roman u stilu dobro strukturirane napetice.

Posljednjom se stranicom autorica iskupljuje. I to mi se jako svidjelo.

Uz opasku – pratite kako se vaše dijete osjeća u školskoj sredini i što ga muči i kada vam ne kaže – preporučujem pročitati ovaj zanimljiv roman.

Nitko me se nikad ne sjeća. Možda ne postojim. Ali mama kaže da postojim. Mama me vidi. Vidi sve što radim. sve radimo zajedno. svaki problem rješavamo zajedno. str. 361.

O piscu

Harriet Tyce odrasla je u Edinburghu. Studirala je najprije engleski jezik na Sveučilištu Oxford, a zatim pravo. Kao odvjetnica bavila se kaznenim pravom u Londonu gotovo deset godina. Njezin prvi roman Krvava naranča bio je bestseler Sunday Timesa. Laži koje ste rekli njezin je drugi roman.

Gdje kupiti

24 sata

Objavljeno

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Zatvorska vidarica: ©Znanje

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Zatvorska vidarica

Kiva Meridan sedamnaestogodišnja je vidarica zatvora Zalindov, gdje se nalazi već deset godina.

Prizori, zvukovi, mirisi… sve joj je izblijedjelo u sjećanju. Sjećala se samo onoga što je osjećala.
Strah.
Tuga.
Beznađe. (str. 46.)

Kada u zatvor dolazi Tilda, za koju se vjeruje da je kraljica pobunjenika, Kiva dobiva tajnu, šifriranu naredbu – ne dopusti da umre. No, Tilda je osuđena na zloglasno, smrtonosno Suđenje kušnjom.

Četiri elementarna zadatka – koji se nazivaju kušnjama – kojima se određuje krivnja osobe: Suđenje zrakom, Suđenje vatrom, Suđenje vodom, Suđenje zemljom. … Ako osoba preživi, smatra se nevinom. …
Nitko nikad nije preživio cijelo Suđenje kušnjom… (str. 71./72.)

Svjesna da će okrutno suđenje ubiti Tildu, koja je previše bolesna čak i da se probudi, Kiva ne vidi drugog načina da je održi na životu, osim ovoga – preuzet će njezinu kaznu i suđenje.

Drhtavo uzdahnuvši, Kiva se uspravi i pogleda preko stražara u maskiranog princa i princezu te izrekne glasno jedine riječi koje su Tildu mogle održati na životu.
-Zovem se Kiva Meridan i preuzimam njezinu kaznu. – (str. 108.)

A ako preživi, i Kiva i Tilda išetat će iz Zalindova, sasvim slobodne.

Ali Suđenje kušnjom nije jedini izazov s kojim se Kiva suočava. U zatvoru bukti neizlječiva epidemija a ona, kao vidarica, odlučuje pronaći lijek. Dakako, za pronalazak lijeka najprije treba pronaći uzrok bolesti pa se Kiva baca u istraživanje.

U zatvor dolazi i novi zatvorenik, Jaren, koji skriva više nego se na prvi pogled čini.

Čini se da Kivine kušnje tek počinju.

Prvi dio trilogije Zatvorska vidarica

Zatvorska vidarica prvi je dio istoimene trilogije i malo je reći da jedva čekam prijevod ostala dva dijela! Inače nisam baš ljubitelj fantastične književnosti (osim kad je riječ o Harry Potteru i Gospodaru prstenova), ali ovaj me roman oduševio! Već od prve stranice utonula sam u magijski svijet – dovoljno realan da imamo dojam da negdje postoji, dovoljno fantastičan da nam mašta radi sto na sat!

Zatvorska vidarica zove na čitanje već prvim pogledom na prekrasnu naslovnicu. Svaka čast ljudima koji su je oblikovali! A zatim… Šifre, pobunjenici, tajanstvena epidemija, novi zatvorenik, kraljica pobunjenika… Stranice se same čitaju!

Mnogo je toga što trebaš znati, ali trebaš zapamtiti jednu stvar: u Zalindovu možeš vjerovati samo sebi. (str. 56.)

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

I premda su glavni likovi Kiva i Jaren stariji tinejdžeri, roman mogu čitati svi uzrasti – od osmog razreda naviše! Budući da ima dosta brutalnih dijelova, jer Zalindov je ipak poznat kao zatvor smrti, kao i aluzija na različite načine na koje stražari muče zatvorenike i zatvorenice, ne bih ga baš rado dala petašu, mada će, oni ozbiljniji i već navikli na ovakva djela, definitivno ostati začarani.

Kako nema apsolutno ništa što mi se nije svidjelo, navest ću vam još nekoliko mamaca koji bi vas trebali povući na stranu zatvorske vidarice, u slučaju da se još dvoumite oko zaranjanja unutar okrutnih zidova Zalindova i tajanstveni svijet Kivine zatvorske ambulante.

…Kivi je bilo stalo hoće li živjeti ili umrijeti te je shvatila da će uz poslušnost vjerojatno ostati na ovoj strani vječnog svijeta. Igrala je igru, davno izabravši da će žrtvovati dušu da spasi život. Ostali su joj zatvorenici zamjerali zbog toga. Posebice pobunjenici. A ipak, i dalje je disala, dok su mnogi od njih bili mrtvi.
(str. 184.)

Drugi svijet za pet!

Lynette Noni talentirana je pripovjedačica o čemu svjedoče njeni megapopularni fantastični serijali. Tom talentu svjedočimo i mi – premda je Zatvorska vidarica roman od 400 stranica i sve se vrijeme događa na istom mjestu – moglo se dogoditi da radnja skrene u dosadu i postane naporna. Vjerujte, to ovdje nije slučaj. Sve što se događa savršeno je smisleno, logično; svaka rečenica ima svoje mjesto i svoj značaj, a ako ste imalo poput mene, nakon čitanja ćete se vraćati na neke dijelove jer ćete, tek kad iščitate zadnje slovo, shvatiti koliko je toga rečeno u natruhama, zagonetkama, insinuacijama…

Drugi svijet koji Noni stvara nije čaroban – to nije svijet iz bajke! On je ogrezao u pobunu, nepravdu, siromaštvo, zlo, prljavštinu. Svijet zatvora smrti sve je samo ne čudesan. Ipak, tragovi magije svuda su oko nas. Magija se odvija negdje vani, dok teče u venama kraljevske obitelji koja može manipulirati četirima elementima – zrakom, vatrom, vodom i zemljom.

A onda, kraj! Naravno, budući da je ovo prvi komad slagalice, jasno je da završava cliffhangerom. Ali kakvim, hej! Ne znam kako nisam uspjela predvidjeti ni jedan jedini dio raspleta! Dakle, zadnjih me dvadeset stranica izulo iz cipela! Kad gledam unatrag, vidim da sam neke stvari trebala i pogoditi, ali eto, doista nisam i zadnje sam stranice čitala nekoliko puta da vidim je li sve to stvarno tako!

-Koja je tvoja tajna? Za preživljavanje, mislim? – …
– Pomaže ako ima nešto za što živiš. Za što se boriš. Prizemlji te, daje ti razlog da ustaneš svako jutro. Daje ti razlog da želiš preživjeti. A ta želja nekad čini razliku. Jer jednom kad ovdje odustaneš, – pokaže na svoje srce, – onda je isto kao da si mrtav. – (str. 53.)

Ako volite fantastiku, druge svjetove, magiju – a sve u doba nekakvog maglovitog srednjeg vijeka – obožavat ćete roman Zatvorska vidarica.

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Ostali naslovi ove autorice:

Lynette Noni nagrađivana je autorica fantastičnog serijala The Medoran Chronicles te duologije Whisper.
Drugi dio trilogije Zatvorska vidarica zove se Zlatni kavez, a uzbuđeno čekamo i prijevod završnog nastavka, Krvni izdajnik.
O samoj autorici više možete saznati na njezinoj web-stranici, a možete je pratiti i na društvenim mrežama.

Gdje kupiti roman Zatvorska vidarica:

Znanje

Volite li fantasy romane, koji su usput i trilogije, bacite oko na trilogiju o grišama Leigh Bardugo te onu Tomi Adeyemi.

Objavljeno

Leigh Bardugo: Opsada i oluja

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica knjige Opsada i oluja: ©Znanje

Leigh Bardugo Opsada i oluja

Opsada i oluja nastavak je priče o Alini Starkov-Suncozovki, mladoj djevojci, griši koja ima fantastične moći i bori se protiv Mračnjaka koji je zaposjeo njezinu voljenu Ravku i veliki dio kraljevstva.

 Ako vam se svidio prvi dio trilogije  Sjena i kost  pročitajte Opsadu i oluju, jer već je stigao  i treći nastavak Propast i uspon, u izdanju nakladničke kuće Znanje. 

Alina je Mračnjakova  zarobljenica

Nakon sukoba s Mračnjakom na Velikom rasjedu gdje su s jedne i s druge strane pretrpljeni veliki gubitci, Alina je u progonstvu kako bi se sakrila od Mračnjaka, a istovremeno sakrila svoj identitet Suncozovke. Cijelo vrijeme progoni je grižnja savjesti je li ona pridonijela smrti mnogih osoba svojim odlukama da se bori za narod Ravke. S druge strane, Mračnjak je preživio napad volkri u Sjenovitom Rasjedu i sada posjeduje stravičnu novu moć, kao i opasan plan da zauzme ravkansko prijestolje. Bježeći od Mračnjaka, Alina i njezin vjerni Mal borave u gradu Coftonu pokušavajući naći posao i sakriti se u mnoštvu naroda. Ali nakon izdaje poznanika, Alinu i Mala zarobljava Mračnjak i odvodi na brod ravkanskog gusara i krijumčara Sturmhonda.

Na kitolovcu

Dok Alina i Mal razmišljaju kako pobjeći budnom Mračnjakovom oku, brod ulazi sve dublje u zaleđeno more na sjeveru. Mračnjak je odlučan da nađe dodatne pojačivače moći od kojih je jedan Rusalye –morski bič, a drugi plamena ptica. Mal je kao najbolji tragač jedini u stanju pratiti tragove morskog biča kojeg na kraju uhvate. Ali, Mračnjak ne zna da je opasni Sturmond zapravo odbjegli Nikolai,  kraljević Ravke koji s bratovom Vasilyem nasljeđuje prijestolje Ravke. Sturmond usmjeri brod prema Velikom Rasjedu gdje se u borbi Mračnjaku izgubi trag, a Alina i Mal vraćaju se u Ravku.

Zauvijek ću preko ogrlice biti povezana s Mračnjakom. str. 288.

Alina okuplja Drugu armiju

Dolaskom u Ravku, Alina otkriva svoje moći plemstvu, ali ne i puku. Najveća joj je želja okupiti Drugu armiju kako bi se suprotstavila Mračnjaku za kojeg još nema dovoljno moći. Za borbu s Mračnjakom potrebno je još pronaći plamenu pticu.

Ti si došla zbog Ravke. Zbog plamene ptice. Da bi postala vođom Druge armije. Ja sam došao zbog tebe. Ti si moja zastava. Ti si moja nacija. No čini se da to više nije bitno. str. 284.

Dojam o djelu

Drugi dio ovog fantastičnog serijala nastavlja borbu Aline Suncozovke s opakim Mračnjakom. Alina se uz pomoć tajnovitog i zloglasnog gusara za koga se ispostavlja da je odbjegli kraljević, vraća u zemlju koju je napustila, odlučna u nakani da se suprotstavi snagama koje se okupljaju protiv Ravke. No dok njezina moć jača, Alina tone sve dublje u Mračnjakovu igru zabranjene magije i udaljava se od Mala. Naposljetku će morati odabrati između domovine, moći i ljubavi i se izložiti opasnosti da u oluji koja se približava ostane bez svega.

Priča je zanimljiva, čita se brzo pa ako volite utonuti u svijet mašte i imaginarnih svjetova prepunih čuda, svidjet će vam se. S nestrpljenjem čekamo treći dio i završetak ove raskošne sage o borbi dobra i zla.

Leigh Bardugo Opsada i oluja

O autoru:

Leigh Bardugo autorica je fantastičnih romana iz serijala Grishaverse. Uz više od tri milijuna prodanih primjeraka, Grishaverse obuhvaća trilogiju Sjena i kost, duologiju Šest vrana te romane Jezik Trnja, Kralj Ožiljaka i Život Svetaca.

Netflix je otkupio filmska prava za trilogiju Sjena i kost te duologiju Šest vrana i prema njima je snimljena originalna serija. Leigh je rođena u Jeruzalemu, odrasla u južnoj Kaliforniji i studirala na Sveučilištu Yale.

Opsada i oluja drugi je nastavak trilogije o Alini Starkov- Suncozovki.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Sandie Jones: Druga žena

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Druga žena: ©Mozaik knjiga

Riječ „zajedništvo“ ne postoji kada je riječ o njegovoj majci. … S jedne su strane njih dvoje, a s druge ja. Dolaze u paru. (str. 118.)

Sandie Jones: Druga žena

Druga žena

Kad Emily upozna Adama, njezinoj sreći nema kraja. On je naprosto savršen, a ona je toliko zaljubljena, naprosto očarana njime i već vidi sretnu budućnost – brak, kućicu u cvijeću, djecu i ono slavno „živjeli su sretno do kraja života“.

Imala sam osjećaj da smo oduvijek zajedno, a ipak mi je ono početno uzbuđenje izazvano njegovom prisutnošću još uvijek kolalo tijelom, čineći da svako živčano vlakno u njemu bridi. Poželjela sam da taj osjećaj nikada ne prestane. (str. 28.)

Ipak, pred Emily je jedna prepreka. Čim upozna Adamovu majku Pammie, naoko skromnu, ugodnu, nježnu udovicu, Emily instinktivno osjeća da joj se ne sviđa i da, blago rečeno, neće biti najbolje prijateljice. Pammie čini sve što je u njezinoj moći kako bi razdvojila Emily i Adama, a ovaj kao da je slijep na sve njezine mane i smicalice.

-Reci mi, kakva je? – priupitala sam. …
-Ništa drukčija od bilo koje majke, rekao bih. Miroljubiva domaćica, krajnje odana i požrtvovna kada su njezina djeca u pitanju. Nadam se da joj njezinu odanost vraćam istom mjerom. Ne trpim prigovore na njezin račun. Dobra je osoba. (str. 39.-40.)

Emily i Adam uskoro se zaručuju i čini se da njihovoj sreći nema kraja, no ako se Pammie pita, ne trebaju se pretjerano radovati jer do vjenčanja neće doći. Služeći se najprepredenijim trikovima kojima se majka može poslužiti, Pammie čini sve da zagorča život budućoj snahi.

A Emily je prisiljena šutjeti jer zna da joj Adam neće povjerovati ni riječ.

Kad svekrvini postupci preliju čašu strpljenja, snaha odlučuje uzvratiti udarac.

Igra mačke i miša

Druga žena zabavno je i napeto štivo koje će vas već od prve stranice tjerati na čitanje. Premda je roman pun psiholoških igrica koje se i čitatelju uvuku u glavu, ne bih ga baš okarakterizirala kao psihološki triler, ali nije ni daleko od toga. Budući da stvarno volim romane ovog tipa, klaustrofobične i pomalo jezive, a opet lagane i šarmantne, pročitala sam ga u svega dva popodneva. Sve mi se sviđa, a najviše izvrsno opisane sitnice koje buduća svekrva čini budućoj snahi – uvredljive dovoljno da je povrijede, a opet dvojbene dovoljno da se mogu objasniti na sasvim nevin, racionalan način. I to je ono u čemu sam najviše uživala! Sva ta odvratna podbadanja, aluzije na ovo ili ono, suptilne uvrede… Pammie nam se uskoro čini kao najgora svekrva na svijetu! Prava manipulatorica, toliko vješta da je nitko ne može pročitati. Osim Emily. I nas čitatelja.

Sandie Jones: Druga žena

A onda, tu je i Adam. Otpočetka mi se nije svidio, mada ga Emily vidi isključivo kao savršenog muškarca.
Nisam htjela nikakve tajne među nama, no što sam mu trebala reći? – Mislim da bi tvoja mati mogla biti osvetoljubiva kuja? – Riječi bi zazvučale suludo, uostalom, kakve sam mu dokaze mogla podastrijeti u prilog svoje tvrdnje? … Ne, bilo kakvo mišljenje koje bi njegovu majku prikazalo kao poremećenu osobu, morat će ostati neizrečeno, barem zasad. (str. 83.)

Majci vjeruje u potpunosti jer za svaku Emilyinu riječ Pammie ima bolje, razumnije objašnjenje. Na kraju, čini se da je luda snaha, a ne svekrva. Čak i Emily počinje sumnjati u samu sebe, svoje osjećaje i zapažanja. Možda joj se čini?

Možda je stvar ipak bila u meni. Možda Pammie uopće nije bila problem. Što ako je stvar u meni? Ili čak i gore od toga, što ako me Pammie uspjela uvjeriti da je problem u meni? (str. 355.)

Snaha i svekrva – arhetip neprijateljica

Odnos snahe i svekrve kao iskonskih neprijateljica golica maštu svakome tko voli kvalitetan sukob. Druga žena nije prvi roman koji se bavi tom tematikom, a svakako nije ni zadnji. Ako se sjećate, na blogu ste već mogli pročitati i recenziju romana Svekrva autorice Sally Hepworth koji mi se također veoma svidio. I dok je Svekrva obiteljska drama, Druga žena koketira sa psihološkim trilerom, i to veoma uspješno. Osjećaj klaustrofobije i nekog maglovitog straha koji se javlja u čitatelja najjača je karika ovog romana. Način na koji se svekrva poigrava snahinim umom i doživljajem stvarnosti maestralno je prikazan i baš me dotaknuo jer sam se potpuno suživjela sa sirotom Emily kojoj rijetki vjeruju. Na trenutke ona ne vjeruje ni samoj sebi jer kako je moguće da je Pammie sa svima tako ljubazna, pristojna i fina, a s Emily joj rastu rogovi?

Tu je i kraj… Ooooo, kraj je udarac samo takav. Iako sam znala da nije sve takvo kakvim se na prvi pogled čini (naravno), finale dolazi naglo i meni neočekivano! Možda je taj kraj ostao malčice nedorečen i vjerujem da će čitatelji s njim imati najviše problema, meni je skroz u redu i funkcionira, čak me i veseli.

Što se tiče preporuke – definitivno pročitati! Druga žena neće vas umoriti, ali će zaokupiti vašu pažnju, dobro vas iživcirati, zabaviti i ostati vam u sjećanju.  

Sandie Jones: Druga žena

Ostali romani ove autorice:

Sandie Jones slobodna je novinarka, a Druga žena njezin je roman prvijenac.

Gdje kupiti roman Druga žena:

webshop Znanje

Objavljeno

Taylor Jenkins Reid: Dok nas brak ne rastavi

Nakladnik: Vorto Palabra, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Dok nas brak ne rastavi: ©Vorto Palabra

Taylor Jenkins Reid Dok nas brak ne rastavi

Svađamo se jer nismo sretni. Svađamo se jer više ne usrećujemo jedni druge.
str. 65.

Jeste li se zapitali zašto vam, ponekad, vaš partner ili partnerica užasno ide na živce i zašto biste tada najradije bili pet milijuna svjetlosnih trenutaka udaljeni od njega (ili nje) ?Jeste li se zapitali zašto ponekad tako jako uživamo biti sami sebi dovoljni? Vjerujem da se to događa povremeno svakome tko je dio nekog para.

Ova knjiga izgleda tako nevjerojatno jednostavna, ali zapravo je jako duboka. Muž i žena koji su došli do raskrižja u svom braku, jer se nisu dovoljno trudili međusobno, pristaju se razdvojiti na godinu dana kako bi saznali može li njihov brak ponovno funkcionirati.

U životu je važno samo da se trudiš. str. 322.

Lauren i Ryan

Dok nas brak ne rastavi knjiga je čiji su protagonisti Lauren i Ryan. Na početku njihove ljubavne priče, Lauren je studentica psihologije koja osjeća da je veza počinje gušiti jer se “mora boriti za riječ”, a Ryan je samouvjereni frajer koji je upao u rutinu svakodnevnice u kojoj su mu najveća briga “nabrekli bicepsi ”. Sve je idilično neko vrijeme, oboje osjećaju leptiriće u trbuhu pri pomisli na ono drugo, a onda nastupaju svakodnevne rutine, obaveze i navike pa uskoro krenu prve svađe, prve šutnje, prva predbacivanja i zamjeranja.

Sam si rekao da je lijepo kad čovjek preraste ideje o tome kakav život treba biti i jednostavno uživa u njemu takvom kakav jest. str. 279.

Probna rastava

Lauren i Ryan imaju dvije mogućnosti: ostati u jalovom braku koji je pred raspadom ili otići. Prva mogućnost više ne zadovoljava ni jednog od njih, došli su do točke u svojoj vezi u kojoj se više ne trude govoriti drugome što im je važno. Komunikacija je ugušena, a oni postaju toliko povučeni da počinju prezirati onog drugog  zbog vlastitih nedostataka. Stoga smišljaju neobičan plan. Razdvojit će se na godinu dana. Neće se ni vidjeti ni čuti. I imat će potpunu slobodu.

Put samootkrivanja

Nakon rastanka Lauren kreće na putovanje samootkrivanja. Tko je, što želi, koga uostalom želi, na koji način želi živjeti, što očekuje od samostalnog života, sve su to pitanja koja si postavlja. Brzo otkriva da njezini prijatelji i obitelj imaju vlastite ideje o značenju braka. Ti utjecaji, kao i njezin vlastiti proces ozdravljenja i izazovi života odvojenog od Ryanova, počinju mijenjati Laurenine ideje o monogamiji i braku. S Ryanom je slično; istovremeno je sretan i nesretan zbog novostečene slobode. Oboje si postavljaju pitanja: Za što smo se spremni boriti? Što nam je važno u životu?

Imaš tog nekog. Samo sam ti to pokušala reći. Nemoj odustati od njega samo zato što ti je dosadan. Ili ne posprema čarape za sobom. Str. 291.

Dojam o djelu

Dok nas brak ne rastavi vrlo je istinita, zrela analiza jednog braka. Do te mjere istinita i ogoljena da se pitate jesmo li svi mi Lauren, jesmo li svi mi Ryan. Nakon jedanaest godina više se ne poznaju, ne komuniciraju, ne slušaju jedan drugog, svađaju se i zamjeraju; Laurenina i Rayanova priča slična je milijunima drugih bračnih priča. S dozom humora, vrlo realno i iskreno, bez odabiranja strana, autorica nam daje prikaz jednog braka. I sa svime se mogu složiti. Osim s rješenjem. Činjenica jest da probna rastava ili slobodan brak od godine dana nikako ne prolazi u našim tradicionalnim “balkanskim” gabaritima. Ali vjerovat ćemo na riječ Taylor Jenkins Reid da je i takvo što moguće.

Bez obzira na to, knjiga je zanimljiva, s poznatom tezom da u životu nema pravila; nema standardne formule koju treba slijediti da bi ljubav uspjela. Knjiga je prepuna predivnih, mudrih rečenica o ljubavi dvoje ljudi koji nisu isti. Svatko od njih ima svoju osobnost, identitet, interese i afinitete. Pitanje je samo kako sve to uskladiti jer “život” se događa bez obzira, i to je ono što ovaj roman čini jedinstvenim i osvježavajućim štivom. U ovim rečenicama se možete pronaći bez obzira jeste li u braku ili ne. Istina je da su Lauren i Ryan najviše naučili nešto o sebi.

Istina naučila sam nešto o sebi. Naučila sam da ljubav i romantika nisu nužno jedno te isto. Naučila sam da ne žele svi jedno ili drugo. str. 306.

Taylor Jenkins Reid Dok nas brak ne rastavi

O autoru

Dok nas brak ne rastavi druga je knjiga američke autorice koja je domaću publiku osvojila knjigama Sedam muževa Evelyn Hugo, Daisy Jones i Šestorka, Malibu gori, Povratak Carrie Soto, Atmosfera i Ljubav(i) mog života. Reid je karijeru započela u filmskoj produkciji. Odmah nakon studija zaposlila se kao asistentica u filmskoj industriji i naredne tri godine zadržala se u tom poslu. Još od srednje škole honorarno se bavila pisanjem pa je tako nekoliko godina kasnije dobila i ugovor za prvi roman „Forever interrupted“ (2013).

Gdje kupiti

Znanje

Objavljeno

C. J. Tudor: Drugi ljudi

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Drugi ljudi: ©Znanje

C. J. Tudor: Drugi ljudi

Drugi ljudi – potraga

Jedne večeri, vozeći se kući i zapeo u prometu, Gabe ispred sebe ugleda automobil i u njemu poznato lišce. Lišce svoje petogodišnje kćeri Izzy koja bi trebala biti doma.

Zurila je u njega. Razrogačila oči. …
Ustima je oblikovala: „Tata!“
I tada je ruka posegnula prema njoj, zgrabila je za nadlakticu i potegnula je prema dolje. Nestala je. Više je nije bilo. (str. 5.)

I to je posljednji put da je vidi jer kad napokon stigne kući, tamo zatekne tragediju.

Tri godine kasnije, Gabe svaki budni trenutak svog sve jadnijeg i tužnijeg života provodi na autocesti, tražeći otrcani automobil koji mu je odveo kćer.

Kad ste nestali, nije kao kad ste mrtvi. Na neki je način još i gore. Smrt nudi nešto konačno. Smrt vam omogućava tugovanje. … Puštanje.
Kad ste nestali, u limbu ste. Zapeli ste; na nekom ste mračnom i sumornom mjestu gdje nada slabašno treperi na obzoru, a jad i očaj kruže nad vama poput lešinara. (str. 13.)

Uz pomoć opskurnog Samaritanca, Gabe na dnu jezera doista i pronalazi automobil. I ne samo njega – jer je u prtljažniku skriven i već raspadnut leš.

Potraga ga uskoro vodi do misteriozne organizacije Drugi ljudi. Oni su ljudi kao i svi ostali. Samo što ih je zadesila tragedija. Osjetili su jad, bol, tugu.

I nemaju ništa protiv toga da pravdu uzmu u svoje ruke.

P: Zašto se zovete Drugi ljudi?
O: Svi mi mislimo da se tragedije događaju drugima. Sve dok se ne dogodi nama. Mi smo ljudi kao vi. Ljudi kojima se dogodilo nešto užasno. Pronašli smo utjehu u tome što nismo ni zaboravili ni oprostili. Pronašli smo utjehu u pomaganju drugima da dođu do pravde. (str. 141.)

Drugi ljudi – bijeg

Gotovo svaki trenutak svojih života na cesti provode i Fran i njezina kći Alice. No, one nikoga ne traže, upravo suprotno! One bježe jer nigdje nisu sigurne.

Jer je njihov neprijatelj nevidljiv, moćan i može biti bilo tko – starac u parku, dostavljač, simpatična prodavačica…

A Alice nije obična djevojčica. Ona može zaspati bilo kad, bilo gdje. I kad se probudi, uza se uvijek ima jedan suvenir. Kako? Otkud?

Putevi Gabea i Fran ukrstit će se na gotovo nemoguć način.

Gabe i Fran povezani su više nego što to mogu iti zamisliti. Tajna njihova susreta leži duboko u njihovoj prošlosti.

Tajne… Nisu to velike laži, nego one male, poluistine – te se poslože jedna na drugu poput goleme sante prevare. I kad se ta santa sruši na vas, onda ste u problemu. (str. 279.)

Čini se da neke pogreške nikad ne možemo dovoljno okajati…

C. J. Tudor: Drugi ljudi

Drugi ljudi – mi, samo hrabriji (i luđi)

Nakon što sam pročitala Čovjeka od krede koji mi je bio tako-tako i Skrovište koje mi je bilo fantastično, s uzbuđenjem sam čekala novi roman C. J. Tudor. Drugi ljudi su negdje između prethodna dva romana – ne tako dobri kao Skrovište, ali ne ni toliko osrednji kao Čovjek od krede. E sad, budući da su rijetki oni koji nisu fanovi ovih neobičnih trilera, Drugi ljudi su roman koji morate pročitati – bilo da uživate u još jednom uzbudljivom djelu ove hvaljene autorice, bilo da se zapitate oko čega sav taj hype.

Drugi ljudi, za početak, nisu triler. Više je to teška obiteljska drama s natruhama nadnaravnog. Možda ima i koketiranja sa psihološkim trilerom, ali nedovoljno da ga okarakteriziramo kao takvog.

Sam koncept „drugih ljudi“ – onih koji su iskusili bol i žalost, a onda i nepravdu (bilo društva, bilo sudstva) intrigantan je i sam po sebi dovoljan da zgrabite i ne puštate ovaj roman. Svijest o tome da postoje ljudi koji će se u vaše ime osvetiti i ostvariti pravdu golica misli ljudi otkad je svijeta i vijeka.

Pa se onda osjećaš ljuto i nemoćno. Puno se ljudi tako osjeća. … Život nije pošten. Obični ljudi ne dobiju uvijek pravdu.
A sad zamisli da ti netko ponudi priliku da ispraviš krivdu. Priliku da ih natjeraš da plate, da ih boli kao što boli tebe. Ne moraš zaprljati ruke. Nikad te neće povezati s time. (str. 126.)

No, uzimanje pravde u svoje ruke može itekako poći po krivu…

Naposljetku, jesmo li i mi potpuno bezgrešni i čisti? Nismo li i mi koji puta kome naudili? Možda smo i mi nekada izbjegli pravdi – a sada nas, u sjenama, čekaju drugi ljudi?

Može se dogoditi, zar ne?

Nitko nije bez grijeha.

Pohvale i jedna mala zamjerka

Roman Drugi ljudi toliko mi se svidio da sam ga pročitala u dva dana!

Napet je, neobičan, brz do samoga kraja! Priča je izvrsna – otac koji, ne znajući, svjedoči otmici vlastita djeteta da bi zatim, godinama, uporno tražio i najmanju naznaku svoje Izzy koja može biti živa, ali i ne mora. Jer on je jedini koji u to vjeruje. Svi ga uvjeravaju u suprotno – od policije do članova obitelji. No Gabe ne odustaje i to je ono što mi se najviše svidjelo u ovom romanu! Savršen portret čovjeka koji ne odustaje ni pod cijenu vlastita života. Njegovo psihičko i fizičko propadanje dok jedini vjeruje i traži, a svi su ostali digli ruke.

Svidjelo mi se (OBOŽAVALA SAM) što spisateljica detaljno razrađuje priču i sve je povezano. Svaka je sitnica važna, čak i ona koju ste samo ovlaš pročitali. Drugi ljudi su svugdje, ukopani duboko u društvo. Povezani sa svima i svime. Ne možete im pobjeći.

Sviđa mi se element nadnaravnog, s kojim je Tudor koketirala i u Skrovištu. Voljela bih da je malo više vremena posvetila razvijanju tog elementa jer mislim da bi roman tako bio jeziviji i dojmljiviji.

Sad zamjerkica – kraj. Sve je super razrađeno, osim kraja! Kraj mi ostaje pomalo maglovit i nedefiniran. Isto tako, voljela bih da su Drugi ljudi malo bolje objašnjeni. Oni su strah i trepet iz sjene, ali ako već nose cijeli roman, trebali bi biti u središtu radnje, a ne sa strane vući konce.

C. J. Tudor: Drugi ljudi

Ostali naslovi ove autorice:

C. J. Tudor britanska je spisateljica nama itekako poznata po hit-romanima Čovjek od krede i Skrovište.

Čitala sam sva tri romana ove spisateljice i Skrovište mi ostaje najbolji među njima. Zašto – klikom na naslov doći ćete do recenzije pa provjerite.

Gdje kupiti roman Drugi ljudi:

Znanje