Kategorija: Znanje

Objavljeno

Laura Purcell: Korzet

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Korzet: ©Znanje

U klesanju ženskog tijela leži posebna ljepota. Ono mlitavo meso učvrsti se i preobrazi u nešto drugo. Kada je gol, ženski trup je želatinozan krajolik, različitih nijansi. Ali stavite ga u korzet i dobit ćete snagu i oblik. Dobit ćete svojevrstan oklop. … Drži sve vaše rasute dijelove na mjestu. Nema na svijetu takvog odjevnog predmeta kao što je korzet. (Ruth, str. 2016.)

Laura Purcell: Korzet

Korzet

Pomalo dokona dvadeset petogodišnja bogatašica Dorothea voli dvije stvari –  dobra djela i frenologiju. To je naslijedila od pokojne majke, koja se s protestantizma preobratila na katoličanstvo i zbog toga bila izopćena iz visokog društva.

Dotty, dakle, te svoje dvije ljubavi ujedinjuje u dobrotvornom radu sa zatvorenicama.

U tim svojim posjetima vidjela sam mnogo nesretnih žena. Očajnih, usamljenih, gladnih utjehe. Ali nikad nisam upoznala zločinku kao što je bila ona.
(Dorothea, str. 3.)

Tako susreće Ruth, siromašnu šesnaestogodišnju krojačicu optuženu za ubojstvo svoje gazdarice. Ona je, naravno, želi utješiti i navesti na pokajanje, no čak i više od toga, želi joj izmjeriti lubanju i vidjeti je li Ruthina ubojita ćud u njoj upisana.

Frenologija je jedina disciplina koja može objasniti obrasce ponašanja u ovih žena. One su rođene s nagonom da ubiju. Sve je to ondje, ispisano im je na lubanji. Ako se na vrijeme ne poduzmu mjere opreza … one će se predati porocima. Naše društvo griješi što zanemaruje ovu elementarnu znanost. (Dorothea, str. 3./4.)

Dok čeka suđenje, Ruth Dorothei priča svoju mučnu životnu priču i priznaje ne samo jedan – nego brojne zločine koje je počinila – šijući. Ruth vjeruje da može u svoje šavove ušiti ubojite, nasilne misli koje će u najstrašnijim mukama ubiti svoga vlasnika.

„Iglom ne možeš nikome nauditi, Ruth.“ Ruth je lagano nakrivila glavu i pogledala me. A ja sam osjetila kako se ježim, od glave do pete.
„Mislite?“ (Dorothea, str. 11.)

Isprva sumnjičava, Dotty sve dublje i dublje tone u Ruthinu nadnaravnu priču punu boli, grozota, ubojstava, mržnje i šavova. Jer, svu svoju nesreću, jad i bijedu Ruth ušiva u korzete i haljine.

Kako se priča bliži kraju, Dorothea će početi povezivati konce koji svima izmiču. Je li Ruth manijakalna ubojica ili žrtva tragičnih okolnosti? I koja je šansa da njeni korzeti doista, DOISTA ubijaju?

Dorothea

Gotički roman Korzet smješten je u London 19. stoljeća i njegov smrad, bijeda i prljavština izvire iz svake stranice. Baš zato još su očitije razlike između dvije mlade žene koje nam pričaju priču.

Prva je Dorothea, bogata, privlačna, lijepa… Godinama na granici između djevojke i usidjelice, uporno odbija sve udvarače koje joj otac nameće. Zanima je znanost, bolje rečeno, frenologija. Mjestimice djeluje praznoglavo, ograničeno, sputano pravilima ponašanja i društvenim očekivanjima od jedne gospođice. Poglavlja koja nam ona pripovijeda lepršava su, čak i smiješna.

Plosnat nos, plosnat um, kaže se u narodu. Doista, pomislih u tom trenutku, ubilačke misli rijetko more one lijepe i pomodne. (Dorothea, str. 7.)

Jednostavnost života u novcu izvire iz svake rečenice. No i Dorothea ima svoje skrivene tajne i boli, a vjerujte mi, i pametnija je nego to njeni frivolni komentari daju naslutiti.

Život dame u visokom društvu sigurno se može usporediti sa stajanjem u močvari. Prati vas osjećaj kao da tonete, polako ali sigurno. (Dorothea, str. 209.)

Laura Purcell: Korzet

Ruth

Ruth je sušta suprotnost. Ona nije ni glupa ni priprosta, samo neobrazovana. Sva njena nesreća proizlazi iz toga što se rodila kao žensko – da je kojim slučajem bila dječak, nikad se ne bi latila igle i šivanja i sve bi bilo drugačije. Tako, naravno ona misli, jer šivanje vidi kao uzrok svih svojih zala. A u šivanju je bila izvrsna.

Možete živjeti život kroz šivanje; to je ono što ljudi ne shvaćaju. Možete provlačiti iglu kroz tkaninu s bilo kojom emocijom svojstvenom ljudskom srcu, a konac će tu emociju upijati. Možete šivati s nježnošću, možete šivanjem odagnati tjeskobu i prizvati mir… Ali bolje je čekati mržnju. Polaganu, odmjerenu mržnju. Nitko ne može vidjeti da je ondje, da vam vrije u vršcima prstiju, osim vas i igle.
(Ruth, str. 12.)

Njezine osobne tragedije vežu se jedna za drugu. Propast obitelji, prisilan rad, grozomorne scene kojima je svjedočila i jezivi događaji u kojima je sudjelovala igraju se s njezinom krhkom sviješću i ona počinje kriviti sebe, svoje misli i svoju iglu za sve.

Kad otkrije svoju sposobnost ušivanja mržnje u odjeću, nekim se ljudima želi osvetiti, a sredstvo osvete su igla i tkanina. Pri kraju priče čiji mahniti kraj neminovno juri prema čitatelju, Ruth stvara najljepši korzet ikad.

Tog dana zaklela sam se da ću stvoriti nešto snažno poput svog bijesa. Izradit ću nešto više od korzeta, nešto više od običnog odjevnog predmeta. Sašit ću nešto što nijedna sila na svijetu neće moći slomiti. (Ruth, str. 49.)

Korzet – dvije žene, jedna priča

Još otkad sam pročitala Nijeme pratitelje, veliki sam fan Laure Purcell i jedva sam čekala primiti Korzet u svoje ruke! Znala sam otprilike što očekivati i nisam se prevarila, Korzet je uistinu jedinstven, maštovit, dirljiv i mjestimice brutalan roman! Meni nije bio nešto posebno jeziv, no atmosfera nadnaravnog koja lebdi oko Ruth te nedoumica oko toga koliko je njezinih riječi zapravo istina, dovoljne su da se čitatelj osjeti pomalo nelagodno.

Samo vas patnja može natjerati da shvatite što je u životu dobro. (Ruth, str. 171.)

Korzet sam pročitala u manje od dva dana, nisam se mogla zaustaviti! Priča je toliko nova i neobična, uvuče vas u sebe. Očajnički želimo saznati je li Ruth odgovorna za sve te smrti, hoće li biti osuđena na smrt vješanjem. Krije li se doista tajna njezine ćudi u mjerama i izbočinama njene lubanje? Kako će Dorothea riješiti svoje probleme? Hoće li povjerovati Ruth i stati na njezinu stranu?

Kako se kraj približava, priče ove dvije žene isprepliću se više nego što smo mogli i naslutiti. Odjeci Ruthine užasne priče u Dotty bude davno potisnuta sjećanja.
I znate kako inače, kad na knjizi piše da je kraj šokantan i neočekivan, već na pola pogodimo sve? Vjerujte mi, ovdje to nije slučaj! Ne da nisam naslutila kraj, nego nisam bila ni blizu! Na granici između fantazije i zbilje, Laura Purcell ispisala je finale toliko dojmljivo da ćete se nekoliko puta na njega vraćati!

Korzet je roman koji se svakako mora naći na vašoj listi za čitanje jer ima sve – fantastičnu, potresnu priču, izvrsno okarakterizirane likove, mnoštvo tajni, laži i kraj koji briše granice između dobra i zla!

Laura Purcell: Korzet

Ostali naslovi ove autorice:

Laura Purcell radila je u knjižari gdje se rodila njena ljubav prema pisanju. Osim romana Korzet, kod nas je preveden još i roman Nijemi pratitelji koji sam čitala davno, a još ga se sjećam do u tančine. I za njega imate toplu preporuku! Sličan je Korzetu – također je gotički roman, glavni je lik mlada žena, a ima elemenata nadnaravnog koji se mogu, ali i ne moraju racionalno objasniti. Nijemi pratitelji su, makar meni, bili puno jeziviji od romana Korzet i nisam ga mogla čitati noću, dok sam bila sama u kući.

Gdje kupiti roman Korzet:

Znanje

Objavljeno

Jane Sanderson: Pjesma je kriva za sve

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Pjesma je kriva za sve: ©Znanje

Jane Sanderson Pjesma je kriva za sve

Nevjerojatno kako me ova knjiga podsjetila na bezbrižne dane mladosti, prvih ljubavi i rock glazbe. Dakle, ne samo da sam pročitala knjigu, nego sam preslušala sve pjesme glazbene kompilacije koje Dan i Ali šalju jedno drugom. Carol King, Blondie, David Bowie i ostali, uz nježnu ljubavnu priču započetu u tinejdžerskim godinama, toliko su mi  začinili ovaj roman da  je Pjesma je kriva za sve, uz odličnu ljubavnu priču, vrlo inteligentan ljubavni roman koji budi nostalgiju, ali kojeg čitate s osmijehom na usnama.

Daniel

Daniel je novinar i glazbeni kritičar. Netko tko diše, promišlja i živi glazbu. Glazba je njegova  ljubav od kad zna za sebe. A druga je ljubav Allison. Daniel je bio prvi dečko koji je Allison snimio glazbenu kompilaciju. Mladenačka ljubav prekinuta je naprasno jer Allison je otišla. Naglo, bez objašnjenja, bez pozdrava. Dan se uvijek pitao zašto je Ali pobjegla, nikad ne znajući mnogo o sitnicama i drami njezina svakodnevnog života. Nije bilo lako, ali Dan je prebolio. Glazba ga je liječila i hranila. Godine su prošle. Od Allison nigdje ni traga.

Odrasli Dan i dalje se bavi samo glazbom. Dobro, tu je i obitelj, supruga Katelin i sin Alex koji je otišao na studij. Dan i dalje živi u kišovitom i hladnom Sheffieldu, ali ni ne pomišlja da negdje ode. To je grad njegovog odrastanja i mladosti. Grad u kojem je zavolio glazbu. I nikad više vjerojatno ne bi ni čuo za Allison da mu u ruke nije došla informacija o spisateljici Ali Connor. Dan ne može vjerovati. “Njegova“ Allison postala je poznata književnica i živi u Australiji. Sad se zove Ali.

Daniel odluči zapratiti Ali na Twiteru. Tako počinje njihova glazbena korespondencija. A ona vodi sve do susreta…

Dan je u svojim mislima držao Ali Connor, lagano, konstantno, i ako to jest bilo licemjerje njemu nije izgledalo tako, i ako to jest bila nevjera, nije imao dojam da radi nešto loše. str. 152.

Allison

Dok je Danijel imao sve, sređenu obitelj i prijatelje koji ga vole, Allison nije imala ništa. Prljav i neuređen stan, vječno pijana majka koja je dovodila nasilne muškarce, financijska oskudica i život u nespokoju karakteristike su Allisonina odrastanja. Jedina joj je utjeha bio stariji brat Peter. Nakon groznog iskustva u roditeljskom domu, Allison odluči pobjeći što dalje može. Ne oprostivši se ni s kim osim s bratom, Allison napušta Sheffield. Putuje po Europi nekoliko godina. Na jednom od tih bjegova upoznaje mladog liječnika Michaela. Zakopavši ljubav prema Danielu duboko u srce, odlazi u Adelaide, udaje se za Michaela i dobiva dvije kćeri, Stellu i Theu. Postaje Ali i piše knjige.  Jedna od njih postiže međunarodni uspjeh. Ni ne sluti da će glas o njoj doći do Daniela. A sve ostalo je povijest…

Ja sam tvoj život spasila jedanput, ali ti si moj spašavao svaki dan, i sad kad sam otišla, želim da znaš da te volim. str. 280.

Pjesme idu preko oceana

Dan i Ali započinju komunikaciju koja je naprasno  prestala prije trideset  godina. Ali to nije bilo kakva komunikacija. To je glazbena komunikacija ili bolje rečeno, glazbena kompilacija koju stvaraju tako da šalju pjesme jedan drugom naizmjenično, sjećajući se svih dobrih pjesama koje su obilježile njihovu tinejdžersku ljubav. Pjesme – neke nove, neke stare  putuju preko oceana i vremenskih zona, sve dok jedno od njih ne prekrši pravilo i ne pošalje poruku koja će promijeniti sve…

Bez riječi, bez poruke. Samo pjesma, koja govori sama za sebe. str. 53.

Dojam o djelu

Ovaj bi se roman po meni mogao komotno zvati „Život kao glazbena kompilacija“. Likovi su toliko stvarni, realistični, da nisam mogla prestati čitati kad sam započela. Podsjetila me na mladenaštvo, nesretne ili sretne (kako za koga) prve ljubavi, izlaske i život kada je sve uistinu bilo pjesma. Možda zato što sam te 1979e  bila sličnih godina kao  Dan i Ali, ili zbog toga što je to bilo doba i moje glazbene osviještenosti, ne znam zašto, ali ova me  knjiga stvarno takla.

Dva glavna lika predodređena su da budu zajedno. Cijela knjiga vodi tome. Nažalost, kao i u životu, iza sretnih ljudi najčešće ostaju i oni nesretni. To je život. Uvijek na kraju ostane malo gorčine.

Najviše od svega me oduševio koncept knjige. Glazba kao poruka univerzalne ljubavi koja ne zna daljine, ne zna za udaljenost među kontinentima, kulturama , svjetonazorima.

Ideja da glazba nadilazi vrijeme bez obzira radi li se o rocku, popu, countryu  ili klasici i odvodi nas na ona mjesta, nekad zaboravljena, ostala u kutku naše svijesti i onda izvučena na površinu, čini mi se tako briljantno iskorištena da sam, premda ljubavni romani nisu moj primarni izbor, ovom knjigom bila naprosto oduševljena.

Velika preporuka za čitanje. Uživat ćete u ovoj divnoj knjizi.

Jane Sanderson Pjesma je kriva za sve

O autoru


Jane Sanderson rođena je u Južnom Yorkshireu 1962. Studirala je engleski jezik na Sveučilištu Leicester, a nakon diplomiranja postala je novinarka. Nakon niza poslova u lokalnim novinama pridružila se BBCu.

Njezin najnoviji roman, Pjesma je kriva za sve (Mix Tape), objavio je Transworld. Jane živi sa svojim suprugom, novinarom i autorom, u ruralnom Herefordshireu. 

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Melanie Guyard: Tihe duše

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Tihe duše: © Znanje

Mélanie Guyard Tihe duše

Ima li svaka obitelj svog kostura u ormaru? U knjizi Tihe duše oni ispadaju iz svakog ugla. Roman je to koji nosi tajnu čuvanu gotovo 70 godina. Spoj dviju generacija, bake i unuka, koji svatko iz svog vremena pričaju priču. Priča je započela u Drugom svjetskom ratu, a završava u sadašnjem vremenu i predstavlja napetu  i živopisnu scenu na gotovo svakoj stranici romana. Tihe duše je dobro napisan roman s likovima snažnih karaktera, ritmičan i lijepih rečenica od kojih svaka ima težinu.

Kad nemamo prirodnu obranu stvorimo je na drugi način. str. 218.

Loïc

Nakon neuspjelog braka i redovitih posjeta psihijatru, Loïc Portevin ne uspijeva sastaviti komadiće svog života. Prestao se truditi da zadrži iluziju braka i vraća se majci i bratu. Ni s majkom se nikad nije najbolje razumio, ona mu je uvijek bila nepoznanica. Majka mu je žena koja je radila tisuću poslova, a ni muškarce nije znala sretno odabrati. Danas ona ima uređen život s mlađim sinom i Loïc osjeća da ni tu ne pripada.

Kako bi ga nekako zabavila, majka ga šalje u Berry, selo u blizini Pariza, da očisti bakinu kuću koju je naumila prodati. Baka Héloïs preminula je prije nekoliko godina i Loïc je se vrlo slabo sjeća. Odlazak iz Pariza na selo Loïcu se činila spasonosna ideja. Došavši u Berry, upoznaje ne baš gostoljubive mještane, ali i simpatičnu policajku Mathilde.

Bakina kuća malo po malo osvaja Loïca koji prilikom pražnjenja tavana kuće svoje preminule bake pronalazi njezinu dugogodišnju korespondenciju s izvjesnim J.

Njegova znatiželja postaje sve veća s obzirom na činjenicu da nikada nije saznao tko mu je djed. Loïc odluči istražiti bakinu tajnu.

Héloïs

Godina je 1943. Héloïs ima dvadeset i jednu godinu kada u njezino selo dolaze njemački vojnici. Trebalo je to biti samo kratko zadržavanje, ali ispalo je drugačije. Seoski mladići među kojima je i Héloïsin brat Jean u namjeri da provedu otpor potaknu strašnu osvetu Nijemaca. Devetero ljudi je streljano. Od tog dana, svi oni koji imaju posla s Nijemcima obuhvaćeni su kolektivnom mržnjom i vrijeđanjem, a na njihove se obitelji upire prstom. Stoga je Héloïsino druženje s mladim Franzom naišlo na osudu cijelog sela, obitelji, prijatelja i  Héloïsinog bivšeg zaručnika.

Tajnu su znali samo Héloïs i Jean, a oni je neće nikome reći. Kad Héloïs ostane trudna, pakao za nju tek počinje…

Héloïs je umorna od objašnjavanja muškarcima stvari koje trebaju shvatiti. Umorna je od preuzimanja njihovih odgovornosti. str. 184.

Mélanie Guyard Tihe duše

Dojam o djelu

Rat je stanje u kojem su reakcije i ponašanje ljudi potpuno drugačije nego u „normalnom“ životu. Stoga je pitanje krivnje i oprosta vrlo specifično i osobno. Ljudi su skloni optuživati, vrijeđati i mrziti bez pravog povoda. U ratu je to sve više potencirano.

Héloïs je prava heroina. Prezrena od svojih, ošišana od strane svojih mještana zbog prijateljstva s Nijemcem nakon što je zatrudnjela, tragičan je lik ove knjige. Tajnu koju ima nije otkrila nikome do kraja svog života. Tajanstveni J. s kojim je razmjenjivala pisma ostao je nepoznat sve dok se nije pojavio Loïc i zainteresirao za bakina pisma kako bi možda otkrio trag svog djeda.

Tihe duše lijepo je napisan roman usprkos teškoj temi. Rasplet me, moram priznati, malo iznenadio jer sam očekivala skroz nešto drugo. Priznajem da mi se nije  pretjerano ni svidio, ali to ne umanjuje vrijednost ovog romana. Jaki ženski lik Héloïs majstorski je  napisan i nosi cijelu knjigu.

Iako je sličnih tema obrađivanih u literaturi bilo i ranije, Tihe duše svojom dirljivošću i poetičnošću osvajaju srca čitatelja.

Ako želite pročitati roman slične tematike, bacite pogled na našu recenziju romana Dječak iz Toskane.

Zapeli su ovdje, već mjesecima, odsječeni od vijesti, ne radeći ništa osim sanjareći. Kao i svi vojnici, i oni sanjaju o povratku svojim najdražima, ognjištu. Ovo ratno ih već dugo ne grije. Duše su se ohladile. str. 148.

O autoru

Mélanie Guyard, rođena 1981., profesorica je biologije u jednoj školi u pariškoj regiji. Pod pseudonimom Andoryss napisala je scenarije za desetak grafičkih romana i objavila nekoliko romana za mlade. Tihe duše njezin su prvi roman za odrasle.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Sara Blaedel: Djevojka pod stablom

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2022.

Naslovnica knjige Djevojka pod stablom: ©Znanje

Sara Blaedel Djevojka pod stablom

Djevojka pod stablom novi je roman danske spisateljice Sare Blaedel nakon njezinih uspješnica Zaboravljene djevojke, Šuma smrti i Izgubljena žena. Detektivka Louise Rick i ovaj put je jedan od njezinih glavnih likova, ali ne u ulozi istražiteljice već kao osoba čija je uža obitelj povezana sa slučajem davno nestale djevojke Susan Dahlgrard, nestale na školskom izletu na otočiću Bornholmu davne 1995. godine. Priču pratimo kroz pogled same Susan, njezinih razrednih prijateljica, tada trinaestogodišnjakinja, i kroz događaje u sadašnjosti kada je Susanin leš konačno pronađen. Ali misterija nije riješena.

Žao mi je, pisalo je na stražnjoj strani pomalo oštrim rukopisom. Str. 70.

Sadašnjost-Louise se vraća kući

Saznavši da joj je brat Mikkel pokušao počiniti samoubojstvo, uvjeren da ga je supruga napustila, Louise se odluči žurno vratiti kući s egzotičnog putovanja na koje je krenula koristeći odmor od prethodnog posla. Louise želi pomoći Mikkelu da se oporavi, a istovremeno istražiti gdje je zapravo otišla Trine, Mikkelova supruga. Trine je nestala prije tjedan dana napustivši Mikkela i djecu bez razloga. Kako je brak Mikkela i Trine i prije prolazio kroz razne kušnje, Mikkel je uvjeren da je Trina svojevoljno otišla, ali tako ne misli i Louise. Trina nije ponijela ništa, ni dokumente, ni odjeću, ni torbicu. Louise želi otkriti o čemu se radi i pomoći rastrojenom Mikkelu da se stabilizira.

1995.-Susan Dahlgarrd je nestala

Školski izlet na otok Bornholm tradicionalno se provodio u Ostedskoj školi za učenike završnih razreda. Te 1995. godine razred je pratilo dvoje nastavnika. Vesela grupica ukrcala se na trajekt prema Bornholmu. Pia, Susan, Trine i Nina, četiri prijateljice, krenule su na izlet s velikim očekivanjima. Najviše od svega veselile su se upoznavanju s lokalnim dečkima. Postojala je i peta, Mona. Ali ona se nije uklapala. Bila je čudakinja, individualka koja se teško uklapala u društvo. Nakon više dana ispunjenih putovanjem, vožnjom, nastavom i zabavom zadnji dan djevojke su odlučile: Pobjeći će i naći se u luci s lokalnim dečkima. Treba još puno toga doživjeti prije nego se vrate kući. Pod okriljem noći i pod djelovanjem alkohola, djevojke se nalaze s lokalnim momcima. Ali s te noćne zabave jedna se nije vratila u prenoćište. Susan je nestala. Potraga je bila bezuspješna. A onda, nakon više od dvadeset godina pronađeno je truplo Susan Dahlgarrd. U špilji na Bornholmu.

Svu je snagu iscrpla i jedino što joj je preostalo bio je osjećaj koji je dotad bio nepoznat: strah da će umrijeti. str. 284.

Sadašnjost-nakon Trine nestaju i druge djevojke

Dok je Louse opterećena bratovim oporavkom i nestalom bratovom suprugom, slučaj uz policiju pomno prati i Lousina prijateljica, novinarka Camilla. I ona, kao i Louse, ima mnogo osobnih problema. U potrazi za Trinom vraća se u vrijeme kada je i sama pohađala istu osnovnu školu, nekoliko godina ranije od djevojaka. Camilla počinje kopati po prošlosti, a u međuvremenu još jedna djevojka nestaje. Tragične događaje više nitko ne može zaustaviti…

1995. – Susan

Susan je djevojka kakva bi svaka djevojka voljela biti. Duša društva, satelit oko kojeg se svi ostali okreću. Jednako privlači i djevojke i dečke. Ali isto tako, izaziva i puno zavisti. A nije joj u životu lako. Usvojeno je dijete, odgojeno po domovima. Ali to ju je samo izgradilo. Susan ima karizmu vođe i ima stav. To se mnogima ne sviđa.

Sara Blaedel Djevojka pod stablom

Dojam o djelu

Ni s ovim romanom Sara Blaedel nije razočarala. Dapače, čini mi se da je ovaj najnoviji čak i bolji od do sada pročitanih romana. Djevojka pod stablom sve ima: inteligentnu i posve ostvarivu radnju, jake glavne likove prepune svojih osobnih problema, dvostruku radnju prekidanu jezivim flashbackovima, napetu atmosferu i dramski odlično potenciranu priču koja ne gubi ni trenutka na intenzitetu.

Ovoj odličnoj knjizi ipak bih dala malu zamjerku. Naime, čitateljima koji se prvi put susreću s ovom spisateljicom teško je pratiti osobni život glavnih likova, poglavito Louisin. Tako se spominje prekid s Eikom, a ne objašnjava se tko je Eik (iako iz prijašnjih knjiga znamo da joj je to zaručnik, kolega istražitelj), pa Jonas koji joj nije sin, a ona skrbi o njemu i još nekoliko sličnih situacija. To malo ometa praćenje radnje koja je u svakom drugom pogledu jako zanimljiva.

U ovoj se knjizi problematizira okrutnost među adolescentima, bilo verbalno ili fizički, neprihvaćanje pojedinca od strane grupe, izoliranje i zavist. Sve se to događa u mladim godinama kada pojedinci nemaju dovoljno uvida u svoje ponašanje, odnosno nisu svjesni posljedica koje iz tih ponašanja može proizaći. Nažalost, takva nepromišljena ponašanja često dovedu do tragedija od čijih se posljedica pojedinci nikad ne oporave.

Preporuka: pročitati. Svidjet će vam se.

Ako vam se svidjela ova knjiga, pročitajte i drugu knjigu ove autorice koje smo recenzirali Izgubljena žena.

O piscu

Lisa Unger Sara Blaedel suvremena je danska spisateljica trilera. Najpoznatija je po kriminalističkom serijalu o Louise Rick. Njezini su romani prevedeni u više od 30 zemalja i objavljeni u milijunskim nakladama. U izdanju nakladničke kuće Znanje dosad su objavljeni romani Zaboravljene djevojke, Šuma smrti i Izgubljena žena.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Kako uloviti grofa: ©Znanje

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Kako ukrasti grofa

Dodiruj samo ono što planiraš ukrasti.
Od svih mogućih pravila lupeštva kojima ju je otac podučio, to je bilo glavno. Emmy Danvers prekršila ga je one noći kad je milostiva Carlton imala bal pod maskama – dotaknula je Alexandera Harlanda. (str. 1.)

Emmy Danvers je kći slavnog lopova Mračnjaka, koja silom prilika, nakon očeve smrti, nasljeđuje taj nečasni zanat.

Alex Harland, grof od Meltona, nakon povratka iz rata lovi kriminalce za Ulicu Bow. najnoviji mu je zadatak dovesti pred lice pravde (bolje reći, na vješala) zloglasnog Mračnjaka.

Kad se kad se neumornoj lopovici i nepokolebljivom istražitelju ukrste putovi, kreće lov mačke i miša u kojoj se uskoro brišu granice toga tko je mačka, a tko miš.

Sve pršti od strasti pa se Alex čeznutljivo prisjeća misteriozne žene koja mu je četiri godine ranije ukrala poljubac – i srce.

Mogao je, u razumnim granicama. dobiti svaku ženu koju je htio, samo jednim pogledom, samo jednim osmijehom.
Osim te. Te koja mu je izmaknula.(str. 14.)

Emmy zna rješenje zagonetke koja muči Alexa jer upravo je ona ta žena.

Dobar je kradljivac uvijek znao kada treba napustiti mjesto zločina. Ljubiti Alexa Harlana bilo je bolje nego što je uopće mogla zamisliti, ali isto bi tako moglo ispasti i kao najveća pogreška koju je napravila u životu. Zato što je sada točno znala što propušta. (str. 7.)

Sada, strast buknula ispod stabla jabuke ne samo da nije ugasla, nego postaje sve jača. No, između naših junaka stoje, čini se, nepremostive prepreke. Alex je odlučan uhvatiti drskog lopova, a Emmy je još odlučnija u namjeri da pobjegne.

Tko će na kraju koga uloviti?

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Grof i lopovica

Emmy nikad nije imala aspiracije nastaviti očev nezakoniti plan krađe i vraćanja francuskih kraljevskih dragulja. Skoro da bi više voljela živjeti dosadnjikavim, ali životom kasičnim za djevojke 19. stoljeća – udati se za zgodnog kavalira i imati djecu. Prisiljena na nastavak krađe, mora priznati da ipak uživa u uzbuđenju. Pogotovo kada joj se za petama nađe zgodni lovac.

Alex ne vjeruje u olakotne okolnosti, opravdanja i bezizlazne situacije.

„Možda nije imala izbora, znaš. Možda postoje neke olakotne okolnosti.“
„Svi uvijek imaju izbora“, rekao je Alex nepokolebljivo. „Ona zna razliku između dobra i zla.“
„Možda joj je jedina mogućnost bila izabrati manje zlo?“
„Prestani glumiti đavoljeg odvjetnika… Ona je prokleta zločinka.“ (str. 86.)

No, što se više približava lijepoj zločinki, njegova su uvjerenja sve slabija.

Privesti je licu pravde ili ne?

Pomoći joj ili je predati?

Namrštio se, ljut sam na sebe. Ne. Neće ga uspjeti nagovoriti ma koliko ono divno tijelo i one veličanstvene usne bile uvjerljive. Slovo zakona je slovo zakona. Ono je razum oslobođen od strasti. Baš kao što je Aristotel rekao. (str. 123.)

Kako uloviti grofa – ili ne

Kako uloviti grofa solidan je povijesni ljubić, no u zadnje sam ih vrijeme toliko pročitala da su mi se svi već lagano počeli stapati u jedan. Nemam vam ništa novo reći – likovi su simpatični i navijate za njih, ljubavne scene vruće, a kraj predvidljiv. Kao i u svakom ovakvom romanu, imam problem s glavnim muškim likom i tim nekakvim „mačo“ ponašanjem koje mi se mjestimice čini mizogino.

No, kanimo se detaljnog zagledanja u ljubavne romane. Ako inače volite ovakav žanr, mislim da ćete uživati i u romanu Kako uloviti grofa, koji je, uzgred rečeno, drugi dio trilogije Neženje iz Ulice Bow.

To je ljubavni roman izvrstan za vikend čitanje, kada vam treba opuštanje od napornog radnog tjedna. Kada želite uživati u uzbudljivoj romansi, za koju znate da će imati sretan kraj, zabavne dijaloge i junake koji vam mame osmijeh na lice, Kako uloviti grofa je baš ono što vam treba!

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Neprikosnovena kraljica povijesnih erotskih ljubića meni će zauvijek ostati Elizabeth Hoyt, čiji sam Maiden Lane serijal progutala u jako malo vremena. Osim tog serijala, na našem ste blogu mogli čitati i recenzije sage o obitelji Hathaway Lise Kleypas te Byron serijala Tracy Anne Warren. Ako vas zanimaju romani slični onom Kako uloviti grofa i tražite preporuke, bacite oko na naše recenzije. 

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Bateman autorica je brojnih povijesnih romansi. Serijal o Neženjama iz Ulice Bow broji tri nastavka, a oni su:

  • Moj dobri grof
  • Kako uloviti grofa
  • The princess and the rogue

Gdje kupiti roman Kako uloviti grofa:

Znanje

Objavljeno

M. W. Craven: Lutkar

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Lutkar: ©Znanje

M. W. Craven: Lutkar

Lutkar

Kameni krug drevno je, spokojno mjesto. Svaki njegov uzdignuti kameni tihi je stražar. Nepomičan promatrač. Njihov granit blista od jutarnje rose. Odolijevali su tisućama i više zima i premda istrošeni i šibani vremenom, nikada se nisu pokorili stoljećima, godišnjim dobima ili čovjeku.
Nasred kruga, okružen blijedim sjenama, stoji starac. …
Nag je i uskoro će umrijeti. (str. 1.)

U engleskoj pokrajini Cumbriji serijski ubojica svoje žrtve muči i spaljuje na prapovijesnim kamenim krugovima. Ne ostavlja nikakve tragove – osim jednog. Pojavljuje se ime inspektora Washingtona Poea, trenutno suspendiranog i osramoćenog inspektora.

Poe se donekle prisilno vraća na posao, no ubrzo je zainteresiran, neobičnim, iznimno brutalnim ubojstvima. Njegov drugačiji način rada i nepogrešiva intuicija vode ga sve bliže ubojici kodnog naziva Lutkar.

Suhozidi… Dva zida i manje kamenje koje popunjava prazninu u sredini. Poe je razmišljao koliko podsjećaju na dva načina istraživanja složenih ubojstava. Na jednoj su strani Gamble i Flynn, koji metodički grade slučaj, kamen po kamen. Pažljivo i promišljeno. A na drugoj su strani policajci poput njega… Oni s više instinkta, koji ubacuju kamenje u praznine i okreću ga sve dok se ne uklopi. Iskušavaju različite zamisli. I premda je Poe znao da bi se njegova strana raspala bez one koju grade Flynn i Gamble, znao je i da se bez njegove strane određeni slučajevi ne bi nikada riješili. (str. 112./113.)

Uskoro, partnerica mu postaje briljantna, no društveno potpuno neprilagođena Tilly Bradshaw i ovaj čudnovati par vrlo brzo otkriva tragove davnog zvjerskog zločina koji je bio pažljivo zataškan.

Poe i Tilly nezaustavljivi su ne samo u potrazi za ubojicom, već i u borbi za pravdu davno počinjenih zločina.

Broj žrtava raste, a istraga odlazi u sasvim neočekivanom smjeru…

Poe i Tilly – kombinacija koja se ne propušta

Lutkar je roman koji me privukao na prvu, i sažetkom i naslovnicom! Volim kad su mjesta ubojstava neke mistične, drevne lokacije, to mi roman učini još zanimljivijim.

Ali, najsvjetlija točka Lutkara su, svakako, Poe i Tilly! Premda sam, moram priznati, njega zamišljala puno starijim i ostala nemalo iznenađena kad sam otkrila da ima samo 38 godina.

Divan su poslovno-prijateljski par! Ona je potpuno neprilagođena, nema puno doticaja sa stvarnim životom i pomalo je naivna, dok je on stara, zaštitnički nastrojena iskusnjara i taj nesklad karaktera često dovodi do komičnih, crnohumornih situacija. Koje su, uzgred budi rečeno, pravi odmor od stvarno brutalnog slučaja preko kojeg su se njih dvoje i upoznali.

M. W. Craven: Lutkar

Poe je suspendiran kako upitno slučajnog curenja tajnih informacija, živi na osami i općenito se kani ljudi.
Tilly je vrhunska analitičarka koja živi pod staklenim zvonom i koju većina kolega maltretira jer je drugačija.
No, tu je Poe da spasi stvar i otada su njih dvoje neraskidivo povezani. Zajedno istražuju, zajedno upadaju u neprilike i stalno izvlače jedno drugo iz problema u koje ih uvaljuje istraga.

Bradshaw mu je vjerojatno bila najbliži prijatelj kojeg je imao. Bili su sušte suprotnosti – ona je bila svjetlost njegovoj tame – ali ponekad su takva prijateljstva najsnažnija. (str. 369.)

Jako mi je drago vidjeti muško-žensku kombinaciju istražitelja čiji se odnos zadržava na iskrenom prijateljstvu. Baš me zanima kako će se njihov odnos dalje razvijati i jedva čekam sljedeći nastavak Poe serijala.

Lutkar – brutalno do kosti!

Priznajem, trebala sam predvidjeti da ubojica koji spaljuje ljude neće biti lagano štivo, ali roman me stvarno iznenadio količinom i snagom nasilja. Na par mjesta sam morala malo zastati. Doduše, sad kad o njemu razmišljam s odmakom, shvaćam da sam pročitala i puno teže i krvavije stvari (Karin Slaughter – sve), ali autor Craven ima talent da u kratkim rečenicama opiše stvarno gadne scene. Zbog tih je kratkotrajnih, okrutnih bljeskova Lutkar još zanimljiviji i čitatelja tjera na brzo i uporno okretanje stranica. Tome u prilog idu i kratka poglavlja koja završavaju cliffhangerima, i vjerujte mi, ovaj roman nećete dugo iščitavati i nećete se dosađivati ni u jednom jedinom trenutku. Čak i taj hladni, goli, oskudni, kišni kumbrijski krajolik pogoduje građenju napetosti i stvaranju atmosfere straha i tajni.

Poe se sjetio stare kineske poslovice: Prije nego što kreneš na put osvete, iskopaj dva groba: jedan za neprijatelja, a jedan za sebe. (str. 334.)

Nema toga što mi se u romanu Lutkar nije svidjelo, a najviše me zapanjio kraj! Mada sam stranicu ili dvije prije Poea shvatila tko je ubojica, nikako nisam mogla vjerovati pa sam se vraćala malo unatrag kako bih potvrdila sumnje. Najbolje od svega, ne morate čekati zadnje stranice kako biste otkrili tko je kriv! Lutkar je otkriven otprilike nakon dvije trećine romana, ali i dalje se puno toga plete i zapliće, a otkrivamo ponešto i o tome zašto je naš dragi Poe gotovo naglavce izbačen iz policije. 

U svakom slučaju, ako volite intrigantan slučaj čiji krakovi sežu daleko u prošlost, dobar lov na ubojicu, neobičnog istražitelja te ako se ne bojite nekolicine okrutnih scena, Lutkar je definitivno za vas!

M. W. Craven: Lutkar

Ostali naslovi ovog autora:

M. W. Craven dugo je radio kao probacijski službenik i napredovao je sve do vodećeg položaja. Ipak, premda još uvijek pokušava dokučiti tajne zločinačkih umova, danas je posvećen isključivo pisanju. Serijal o inspektoru Washingtonu Poeu zasad broji pet nastavaka, a kod nas je preveden prvi, Lutkar.
Više o piscu saznajte na njegovoj web stranici.

Gdje kupiti roman Lutkar:

Znanje

Ako i vi, poput mene, padate na ubojstva u kombinaciji s drevnim lokalitetima, svakako pročitajte meni izvrsne romane Šutnja bijeloga grada i Rituali vode.

Objavljeno

Miranda Cowley Heller: Palača od papira

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2022.

Naslovnica romana Palača od papira: ©Znanje

Miranda Coeley Heller Palača od papira

Palača od papira autorice Mirande Cowley Heller puno je više od ljubavne priče. To je priča o odrastanju, priča o prvoj ljubavi, priča o adolescentnim godinama koje su za većinu mladih stresne i turbulentne, a za  Elle Bishop i više od toga. Djevojčica rastavljenih roditelja koji se i sami bore sa snalaženjem u roditeljskim ulogama, Elle u najosjetljivijim godinama doživljava i nezaboravnu prvu ljubav i traumatično iskustvo kao žrtva zlostavljanja. Pedeset godina kasnije, ona prvu ljubav još nije zaboravila. Ovo je priča o onome kako je bilo i onome kako je moglo biti.

Palača od papira

Palača od papira naziv je za šumovit predio Back Woods koji se nalazi u Cape Codu, a sastoji se od devet jezera okruženih borovima i kukutom. Duboke rupe u krajoliku ispunjene su čistom jezerskom vodom. Na tom mjestu Ellin je djed sagradio kamp od niza brvnara i nazvao ga Palača od papira. To je mjesto na kojem je Elle doživjela svoje najsretnije i najtužnije trenutke. Trenutke posvemašnje sreće i trenutke neizrecivog užasa. Ali to je i mjesto kojem se vraća već pedeset godina.

No, to je još uvijek moja šuma, moje jezero. Mjesto kojem se vraćam već pedeset godina- svako ljeto svog života. (str. 23.)

Sadašnjost

Kolovoz je. Elle Bishop s obitelji provodi ljeto u kampu u Back Woodsu sa suprugom Peterom i troje djece. U blizini je i Jonas, Ellina prva mladenačka ljubav. Jonas je na odmoru sa suprugom Ginom. Elle i Jonas upoznali su se još kao djeca u ovom istom kampu. Bili su nerazdvojni prijatelji čije je druženje preraslo u prvu ljubav. Kada su bili u najosjetljivijim godinama, tragičan događaj prekinuo je sve. A onda ih je život razdvojio.

Jedna rečenica, ispisana uvijek iznova. Dijelom kazna, dijelom inkarnacija: trebala sam ga spasiti. (str. 256.)

Nakon zajedničke večeri pune sjećanja na drage ljude i minule događaje, Elle i Jonas iskradaju se i provedu strastvenu avanturu. Neproživljena djetinja ljubav, flert ili nešto više, saznat ćemo u priči koja traje, prekida se, ponovno traje i opet se prekida i tako pedeset godina.

Razmišljam o odlukama koje smo donijeli-onima od kojih sam se skrivala čitav svoj život. (str. 366.)

Elle i Peter

Elle je u sretnom braku s Peterom, britanskim novinarem. Peter je staložen, pun razumijevanja, osoba koja stoji čvrsto na zemlji. Peter je muškarac koji je uvijek tu za Elle i kojeg ona beskrajno voli. On je stijena za koju se Elle drži svih ovih godina. Čovjek koji je prošao s njom i gubitak bliske osobe i pomirio je s ocem s kojim nije znala komunicirati, čovjek kojeg Elle ne smije ostaviti jer on to ne zaslužuje.

Ti si moja supruga. Ljubav mog života. Nema toga što ti možeš reći ili učiniti da bi se to promijenilo. (str. 338.)

Elle i Jonas

Jonas je čežnja. Nedovršena ljubav iz mladosti koja godinama tinja, tinja, raste i raste poput kapi vode koje su s godinama punile čašu dok se nije počela prelijevati. Jonas nije samo čežnja. On je i sudionik svih događaja u Ellinom životu od kojih su neki uistinu strašni. Svjedok Ellina zlostavljanja u djetinjstvu, bio joj je pomoć i potpora u najtežim trenucima. Ali i on je tada bio samo dijete. Tajna koju zajednički dijele vezala ih je neraskidivim vezama.

I sada kada su se ponovno našli, Elle shvaća da ne može povući crtu između onoga što jest i onoga što je moglo biti. Odluka je na njoj.

Imam dvije mogućnosti. Jednu ne mogu imati. Drugu ne zaslužujem imati.
(str. 385.)

Palača od papira – more ili luka?

Autorica nam priča dvije priče. Jedna je u sadašnjosti, na Cape Codu, u kampu Ellenog djeda koje je postalo kultno mjesto obitelji Bishop. Druga je u fragmentima Ellina  i Jonasova života, prikazanih kronološki u različitim godinama, sastavljena od života njihovih roditelja, njihovog djetinjstva i mladenaštva pa sve  do Elle i Jonasa kao odraslih osoba.

Puno puta se u životu dogodi da snagu ljubavi shvatimo tek onda kada smo je pustili. Neki ljudi  shvate njezinu veličinu i snagu na vrijeme, a drugi tek s odmakom, kada se ta ljubav pretvori u bolnu čežnju. To se dogodilo i Elle.

Palača od papira nezahtjevnom bi se čitatelju mogla učiniti kao priča o ljubavnom trokutu, ali to je roman koji daje puno više. Čini nam se da roman slijedi život koji čine naša prošlost  i naša sjećanja, mjesto koje smo imali u djetinjstvu i koje je bilo samo naše, tajnovito i skriveno, a mjesto gdje smo uvijek pripadali. Palača od papira za Elle je put koji može naslikati zatvorenih očiju kad god se sjeti svog djetinjstva.

A onda,  u inventuri života, prepoznajemo biće koje će čuvati to sjećanje samo za nas. Za Elle je to bio Jonas. Ali, ona je sada udata žena, supruga  s dvoje male djece i zahtjevnim sinom tinejdžerom. Njezin brak je solidna, mirna luka u koju se s radošću vraća. Vrijedi li to valova uzburkanog mora koje nudi Jonas? Elle mora odlučiti: sigurna luka ili uzavrelo more? Privlačno je i jedno i drugo…

Što je na kraju odlučila Elle, saznat ćete kada pročitate ovu toplu, životnu i vrlo slojevitu knjigu. Palača od papira napunit će nas čitatelje hrpom emocija koje je autorica, uz predivne opise krajolika, dovela do savršenstva i navesti nas na razmišljanje o odlukama koje donosimo u životu.

Topla preporuka za ovu lijepu knjigu!

Miranda Cowley Heller Palača od papira

O autorici

Miranda Cowley Heller  odrasla je u New Yorku provodeći ljeta na Cape Codu. Nakon što je diplomirala na Harvardu, postala je urednica knjiga, a zatim je  radila  kao viša potpredsjednica i voditeljica dramskih serija na HBO-u, razvijajući i nadzirući serije poput The Sopranos, Six Feet Under, The Wire, Deadwood i Big Love. Svoje vrijeme dijeli između Los Angelesa, Londona i Cape Coda. Palača od papira njezin je prvi roman, a mi se unaprijed radujemo svakom sljedećem.
 

Gdje kupiti roman Palača od papira:

Znanje



Objavljeno

Oliver Pötzsch: Vještac

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Oliver Pötzsch Vještac

Naslovnica knjige Vještac© Znanje

Ovo je prvi put da se susrećem s ovim autorom iako znam da on ima vjernu sljedbu ljubitelja povijesnih romana. Nisam si mogla pomoći da  ne uspoređujem Pötzscha s autorima kao što su C. J. Sansom, Philippa Gregory i naša Marija Jurić Zagorka, koji su također vrhunski autori povijesnih romana. Za mene osobno Zagorka je još uvijek broj 1 na toj listi iako je nedvojbeno i Oliver Pötzsch zanimljiv i vješt pisac.

Samostanu Andechs-poprište zločina

U romanu Vještac Pötzsch uvodi čitatelje u mračnu atmosferu Bavarske u sedamnaestom stoljeću. Njegovi omiljeni likovi obitelj Kuisl, Jakob Kuisl, schongauski krvnik i njegova kćerka Magdalena sa suprugom Simonom ponovno se nalaze u središtu uzbudljivih događaja koji nisu nimalo bezazleni. Ubojstva, krađe svetih relikvija, čudni i neprirodni događaji koji drže u strahu pobožni puk, okosnica su radnje romana Vještac. Još kad se pritom sve događa u u samostanu Andechs koji vode redovnici u tišini, redu i strogoj hijerarhiji, zanimljiva radnja je zajamčena.

Magdalena i Simon dolaze na hodočašće

Zajedno s pedesetak građana na hodočašće u samostan Andechs stiže Magdalena, lijepa krvnikova kćer sa svojim suprugom Simonom Fronwieserom. Godina je 1666. U trenutku kada hodočasnici dolaze, ne znaju da su se u samostanu već počeli događati nemili događaji. Kad dvojicu redovničkih pomoćnika pronađu mrtve, a fratar Virgilius koji se bavi urarskim zanatom nestane, za sve je optužen fra Johannes, zvani Nepomuk, redovnik koji skriva svoju krvavu prošlost. Vidjevši da mu se loše piše Nepomuk u pomoć poziva prijatelja Jakoba Kuisla, schongauskog krvnika (Magdaleninog oca) s kojim ga je jednom davno spojila sudbina. Ne časeći ni časa Jakob Kuisl, zajedno s unucima, Magdaleninim sinovima, stiže u Andechs  kako bi pomogao prijatelju, a istovremeno otkrio tko stoji iza nedavnih ubojstava.

Bio je siguran da Bog ne bi dopustio da se takvo svetogrđe nekažnjeno događa .str.2

Ubojica sprema zamku

Nakon što se ubojica kojeg pobožni narod zove Vještac, jer misle da se radi o nekome nadnaravnom, približio Magdaleni i Simonu, oni shvaćaju da su na tragu nečem velikom. Jedva izbjegavši smrt trovanjem, a zatim i „nezgodu“ s padom crkvenog zvona, Magdaleni i Simonu jasno je da su na meti zločinca koji uz to ima i suučesnika.

U sjeni zida srivala se neka prilika i promatrala krvnika kako odlazi.

Bilo je vrijeme da gospodaru podnese izvještaj. str286.

Oliver Pötzsch Vještac

Dojam o djelu

Jako volim romane koji na početku imaju kartu odnosno mapu mjesta. Time nama, čitateljima, olakšavaju praćenje sadržaja. Ovaj roman ima čak i više. Autor nam nudi odmah na početku knjige čitav popis,  odnosno galeriju likova hodočasnika, građana Schongaua i ostalih likova u knjizi tako da stvarno nemate problema s praćenjem likova kojih u knjizi ima podosta.

Što se tiče samog romana dala bih mu osrednju ocjenu. Iako nisam čitala prethodne romane osluhnula sam komentare čitatelja koji govore da su prva tri romana iz serije zanimljivija  (što će mi očito biti motiv da pročitam prethodne). U romanu ima dosta nesimpatičnih likova, a onaj jedan koji mi je simpatičan tog je autor predstavio kao ružnog, grbavog, nepriličnog kako mu i nadimak Nepomuk kazuje.

Magdalena mi je malo premoderno opisana ako znamo da se cijela priča događa u 17.stoljeću. Njezino mi ponašanje „ne drži vodu“. Feministički stavovi i odnos prema suprugu koji uključuje veću ulogu žene u vođenju obitelji nisu mi tipični za to vremensko razdoblje u kojem je bila jasna muško –ženska podjela uloga.

Što se tiče stila pisanja od atmosfere do opisa krajolika Oliver Pötzsch to čini vrlo vješto. Sviđa mi se što koristi autentična povijesna obilježja. Tako samostan Andechs uistinu postoji, ali danas je pretvoren u barokni dvorac otvoren za turiste. Povijest  samostana Pötzschu je ispričao stariji redovnik tako da je povijesna pozornica za pisanje romana bila spremna. A sam Oliver Pötzsch potomak je roda Kuislovih koji su 300 godina bili najčuvenija dinastija krvnika u Bavarskoj.

O autoru

Oliver Pötzsch (1970.) dugi je niz godina radio kao scenarist televizijskih filmova, a danas živi u Münchenu gdje piše romane. I sam je potomak obitelji Kuisl koja je od 16. do 19. stoljeća bila najglasovitija bavarska dinastija krvnika. Njegovi povijesni romani o krvniku Jakobu Kuislu učinili su ga poznatim daleko izvan granica Njemačke.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Michael Robotham: Dobra djevojka, loša djevojka

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Dobra djevojka, loša djevojka: ©Znanje

Michael Robotham Dobra djevojka, loša djevojka

Dobra djevojka, loša djevojka zgodna je igra riječi kojom nas autor Michael Robotham uvodi u radnju koja ima dva kolosijeka. Glavni likovi: prva, savršena djevojka iz susjedstva oteta i usmrćena; druga, problematična djevojka odrasla kao siroče, nedefinirane prošlosti i klinički psiholog između njih, obećavaju  zanimljiv i neobičan roman. I uistinu to jest. Dobra djevojka, loša djevojka početak je nove serije iz pera Michaela Robothama u  kojoj je glavni lik psiholog Cyrus Haven. Osobno jedva čekam nove nastavke.

“Koja je ona?” pitam, naginjući se bliže prozoru za promatranje.
“Plavuša. Vrećasti džemper. Sjedi sama.”
“I nećeš mi reći zašto sam ovdje?”
“Ne želim utjecati na tvoju odluku.”
“Što ja odlučujem?”
“Samo je gledaj.” str. 1.

Cyrus upoznaje Evie

Cyrus Haven forenzični je psiholog koji uglavnom radi na poremećajima osobnosti. Prijatelj ga zove u sigurnu kuću kako bi promatrao mladu tinejdžerku Evie Cormac, nekad znanu kao Anđeosko lice. Evie, možda, posjeduje rijetku sposobnost prepoznavanja laži. Ali Evie je nepredvidiva, divlja i nesocijalizirana. Kao dijete otkrivena je u nepoznatoj kući u  tajnoj sobi uz leš umorenog muškarca. Zapuštenoj  i prljavoj  Evie nije bilo moguće odrediti dob. O njezinim roditeljima, kao ni o njezinom imenu ili porijeklu, nije se saznalo ništa. Je li bila mučena ili skrivana od nekog radi zaštite, ili neke prijetnje, nejasno je. Sklonjena je u prihvatilište, odnosno sigurnu kuću, gdje je dobila novo ime i novi dom. S njom i s drugom poremećenom djecom rade razni terapeuti.

Vjeruj mi Cyruse. Ona zna kad ljudi lažu. str. 12.

Cyrus i Evie- zajednički život

Cyrus se zainteresira za Evie i odluči joj se približiti. On mora utvrditi je li Evie sposobna za samostalan život. Evie je, s druge strane, dosta života u zatvorenom i sigurnom okruženju. Tvrdi da ima 18 godina i da smije samostalno živjeti. Da bi to utvrdio, Cyrus donosi neobičnu odluku: privremeno će postati Evienin skrbnik.

Privremeni zajednički život nov je i za Cyrusa i za Evie. Cyrus je oduvijek bio sam i treba se naviknuti na nekog novog, a kad dobije nefunkcionalnu i nepredvidivu Evie, nije načistu što dalje. S druge strane, Evie nikad nije imala nikog. Nakon početnog otpora i nepovjerenja, Evieini osjećaji prema Cyrusu stalno se mijenjaju i variraju od mržnje do simpatije.

Sad je red na meni. Red za što?

Da budem normalna. str. 87.

Jodie

Jodie Sheehan, omiljena je  srednjoškolske prvakinja u umjetničkom klizanju. Četrnaestogodišnjakinja, odlična klizačica, “zlatna djevojka“, popularna je u školi gdje na svakom koraku izaziva zavist ljubomornih srednjoškolki. Pronađena je umorena  na zabačenoj pješačkoj stazi na povratku s večernjeg izlaska. Što joj se dogodilo? Cyrus je pozvan da sudjeluje u istrazi Jodienog slučaja.

Istragu vodi inspektorica Lenny. Uskoro se otkriva da je Jodie imala svoje tajne. Ljubavnu vezu za koju nisu znali roditelji, drugi mobitel, sakriven novac i život koji je bio drugačiji od onog koji je prezentirala javnosti. Cyrus nehotično povezuje Evie s Jodienim slučajem i shvaća da Evie može biti korisna u istrazi.

Michael Robotham Dobra djevojka,loša djevojka

Cyrus Haven

Cyrus Haven izuzetno je zanimljiv lik. Forenzični psiholog kojeg interesira rad s mladima neprilagođenog ponašanja i sam je osoba  s problematičnom prošlošću. Traume koje nosi iz djetinjstva proganjaju ga cijeli život. Cyrus pomaže istražiteljici Lenny da riješi slučaj ubijene djevojke.

Ja sam dječak koji se vratio s nogometnog treninga i pronašao mrtvog oca u dnevnom boravku, majku na podu kuhinje i sestre blizanke na katu… Str.26.

Dojam o knjizi

Jako me zanima nastavak serijala o psihologu Cyrusu Havenu. Kombinacijia  neprilagođene, emocionalno oštećene Evie i Cyrusa sa svojim demonima koji ga čine povremeno psihički nestabilnim, mogao bi biti zanimljiv tim istražitelja. Mislim da je prva knjiga samo uvertira za nastavke koji tek slijede. Evie i Cyrus malo me podsjećaju na Lisbet Salander i Mikaela Blomkvista iz trilogije Millenium. Dva misterija od kojih je samo jedan riješen u ovoj knjizi naslućuju zanimljive nastavke. Slučaj Jodienog ubojstva ide u nekoliko smjerova, ali brzo shvaćate da se sve vrti oko Jodiene obitelji.  Roman pratimo naizmjenice kroz Cyrusove i Evienine oči što pruža uvid u dvije različite perspektive.

Mislim da je Michael Robotham napisao dobar roman. Istina, ima nekih nelogičnosti u sadržaju, ali to je nebitno za radnju romana. Malo je, po mom mišljenju, upitno posvajanje Evie od strane terapeuta koji je procjenjuje. Pogotovo ako se radi o odraslom  muškarcu i mladoj djevojci. Ali autora ne muče pitanja neprikladnosti njihovog odnosa. Neobična suradnja koja prerasta u prijateljstvo temelj je novih uzbudljivih nastavaka.

U svakom slučaju, radnja u kojoj je jedna djevojka bez prošlosti, a druga s besprijekornom prošlošću (za koju se postupno otkriva da to ipak nije) i neobičan istražitelj između njih garantira zanimljivu i napetu uspješnicu

O autoru:

Michael Robotham rođen je 9. studenog 1960. u Casinu, Novi Južni Wales u  Australiji i odrastao je seleći se u malim seoskim gradovima. Godine 1979. postao kadet novinar u poslijepodnevnim novinama u Sydneyu.

Sljedećih četrnaest godina pisao je za novine i časopise u Australiji, Britaniji i Americi. Godine 1993. napustio je novinarstvo kako bi surađujući s političarima, pop zvijezdama, psiholozima, avanturistima i ličnostima iz medija pri pisanju njihovih autobiografije. Dvanaest naslova bili su bestseleri s ukupnom prodajom u više od 2 milijuna primjeraka. Svi njegovi romani prevedeni su na više od dvadeset jezika. Ima tri kćeri.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Jasper DeWitt: Pacijent

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Pacijent: ©Znanje

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent

Dječji psihijatar Parker H. u nizu online objava bilježi mučno iskustvo koje je proživio na svom prvom poslu.

Zapisujem, jer u ovom trenutku nisam siguran imam li povjerljivu informaciju o jezivoj tajni ili sam i sam poludio. Budući da sam psihijatar, jasno mi je da bi to očito bilo loše po mene, i s etičkog i s profesionalnog gledišta. Međutim, kako ne mogu vjerovati da sam lud, objavljujem ovu priču jer ste vi vjerojatno jedini ljudi koji bi je uopće mogli razmotriti kao moguću. Za mene, ovo je pitanje odgovornosti prema čovječanstvu. (str. 3.)

Godinama prije, dok je još bio mlad, nadobudan i arogantan, Parker H. dobio je posao u Državnom sanatoriju, oronuloj, derutnoj zgradi u kojoj se liječe siromašni psihijatrijski slučajevi.

Vozeći se pored redova napuštenih, daskama zatvorenih ruševina, u koje su nekoć morali biti smješteni odjeli, neke sagrađene od izblijedjele, raspadajuće crvene opeke, a druge od oštećenog, bršljanom nagrizenog smeđeg kamena, jedva da sam mogao zamisliti kako je itko mogao nekoć raditi, a kamoli živjeti u tim sablasnim grobnicama koje su tvorile golem spomenik truleži Državnog sanatorija u Connecticutu. (str. 7.)

Čim stiže u sanatorij, upozoren je na pacijenta koji se tu liječi više od dvadeset godina. Taj je pacijent opasan toliko da svatko tko dođe u dodir s njim poludi. Ili nešto još gore…

…svaka bolnica, čak i ona s pacijentima poput ovih, ima barem jednog pacijenta koji je čudan čak i za psihijatrijski odjel. Govorim o vrsti osobe od koje su čak i liječnici odustali i koje se svi klone, bez obzira na to koliko su iskusni. ova vrsta pacijenta je očigledno bezumna, ali nitko ne zna kako su takvima postali. Ono što, međutim, znate jest da će vas izluditi pokušaji da u to proniknete. (str. 10.)

Tajanstveni pacijent

Pacijent čije je pravo ime nasilu potisnuto i zaboravljeno, a zovu ga Joe, ima bezbroj dijagnoza. I nijednu konkretnu, jer se one stalno mijenjaju. Joe je zatvoren u samici, bez dodira s drugim pacijentima i u minimalnom kontaktu s osobljem. Parker ambiciozno odlučuje biti onaj koji će izliječiti Joea. I iako je više puta upozoren da ga se kloni, i iako se čini da se svi protive njegovom radu s Joeom, Parker dobiva odobrenje za početak liječenja.

Prva zagonetka su zapisi o godinama koje je Joe proveo u sanatoriju. Zašto su cenzurirani?

Druga je zagonetka sam pacijent…

Ono što će Parker doživjeti bit će jezivije od svega što možete zamisliti…

…taj smijeh nije zvučao kao ijedan zvuk koji bi neka osoba bila sposobna proizvesti. Bio je previše promukao, previše prigušen i previše grlen, gotovo kao da je netko dao ritam ljudskog smijeha zvuku pucanja ledenjaka. (str. 84.)

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent – 200 strana čistog užasa

Roman Pacijent ponijela sam sa sobom na odmor jer ima samo 200 stranica i računala sam da ću ga stići pročitati u tih nekoliko dana, da će me zabaviti i da će me opustiti. Inače obožavam horore i čim sam vidjela sinopsis, znala sam da je Pacijent točno za mene.

Međutim… Ne mogu vam opisati količinu jeze i straha, da – pravog, istinskog straha, koji su u meni ostali nakon čitanja… Pacijenta sam pročitala u jednoj večeri i kad sam zatvorila posljednju stranicu, znala sam da te noći za mene nema spavanja. Sjenke koje su vrebale u mraku plesale su oko mene, uvlačile se ispod pokrivača i podizale moj puls na tisuću! Hvala Bogu na mužu kojeg sam grčevito stiskala sve dok nisam zaspala, plašeći se ružnih snova. A da ne govorim da mi je tako bilo i sljedeći dan, kad sam prije spavanja, glupača, opet počela misliti o Joeu. Opet sam zvala muža da malo leži uz mene jer mi je naprosto trebala neka sigurnost.

Evo, ja ne pamtim kad me je zadnji put neka knjiga ovako užasnula! Ovo je pravi, punokrvni horor koji nećete zaboraviti. Čak i ako niste strašljivi, ako ne vjerujete u nadnaravno, nemojte ovo čitati prije spavanja. Nemojte ga čitati dok ste sami.

A najgore, odnosno najbolje od svega je što je napisano ne kao fikcija, već kao dokumentirani stvarni događaj!

Gorivo za sve ljubitelje horora

Budući da je i moja seka ljubitelj horora, već sam joj preporučila Pacijenta i posudit ću joj ga, ali ne prije nego ga sama još jednom pročitam.

Priča je toliko jednostavna, a opet toliko kompleksna i ako volite priče koje će vas užasnuti, koje su toliko nabijene jezom, koje su toliko slikovite da vam strava bubnja u glavi i danima nakon čitanja, Pacijent je roman za vas! Ja sam oduševljena jer mene nije lako prestraviti, a pacijent Joe je to uspio u jako malo stranica. A tek kraj…

Pacijent možda neće postati klasik poput nekih Kingovih romana, ali vjerujte mi, jednako je nezaboravan!

Jasper DeWitt: Pacijent

Ostali naslovi ovog autora

Životopis preuzimam sa stražnje korice romana jer je prelud: Jasper DeWitt nekadašnji je dripac s Redditova foruma strave NoSleep, koji je postao profesionalni pisac horora i fantastike i puno je bolja osoba nego što bi se to dalo zaključiti iz njegovih priča. Živi u Los Angelesu, gdje ima puno ljudi koji bi ga mogli čuti kako vrišti, ali nitko ne bi mario.
Kad ste zadnju put čitali ovakav životopis, ha? Nikada? Ni ja.

Na stranu životopis, Pacijent je prvi roman ovog autora, a prava za snimanje horora prodana su Ryanu Reynoldsu.

Jedva čekam!

Gdje kupiti roman Pacijent:

Znanje

Ako volite knjige slična ugođaja, koje će vam zalediti krv u žilama, pročitajte Uljeza i Isijavanje Stephena Kinga te Skrovište C.J. Tudor. Mene su dobrano isprepadali…