Arhiva Zima - Stranica 5 od 18 - Mala od knjiga

8 siječnja, 20258 siječnja, 2025

Ilaria Tuti: Cvjetovi iz kamena

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Cvjetovi iz kamena: ©Znanje

Prevela Morana Mazor

Povijesni okvir

Ilaria Tuti nije nam nepoznata autorica. Serijal njezinih romana u kojima je glavni lik istražiteljica Teresa Battaglia vrlo je popularan. U hrvatskom prijevodu čitali smo odličan roman Cvijeće iznad pakla.

U romanu Cvjetovi iz kamena Ilaria Tuti posegnula je za drugačijom pričom. Pričom o malo poznatoj, ali vrlo relevantnoj povijesnoj epizodi o karničkim nosačicama. Radi se o događajima iz Prvog svjetskog rata. Priča je to o ženama koje su se na visokim prijevojima Karnijskih Alpi penjale na vrhove i opasne planinske usjeke kako bi streljivom i hranom opskrbile vojnike na austrougarskoj bojišnici.

Kad je sve izgubljeno, čast je jedina valuta za razmjenu koja ostaje čovjeku da vidi sebe priznatog kao takvog, a ne kao zlikovca. str. 109.

Agata Primus

Agata je mlada žena koja živi u gradiću Timau brinući se o teško bolesnom ocu. Sve njezine djevojačke maštarije, sanjarenja i htijenja prekida poziv mjesnog župnika koji moli mještane za pomoć izgladnjeloj i ranjenoj vojsci u planinama. U selu su ostale gotovo samo žene. Većina muškaraca je na bojišnici. Neki, kao Francesko izbjegli su odlazak u vojsku zahvaljujući svom bogatstvu. Ali, za Agatu i njezine prijateljice nema dvojbe. Nosit će na leđima teške rance s hranom, streljivom i medicinskim potrepštinama, kroz usjeke do visokog platoa u Alpama na kojem se utaborila talijanska vojska.

Ismar

Ismar je austrijski snajperist koji progoni talijanske trupe. Sakriva se visoko u snježnim gudurama na prijevoju Karnije čekajući da netko od talijanskim vojnika upadne u zasjedu. Ismar nije profesionalni ubojica, nekad je bio inženjer. Ali vihori rata odredili su njegovu sudbinu umjesto njega. Sada je skriven u snježnoj klijeti, promrzao i prepušten svojim mislima, sve dok ga gotovo slučajno ne rani Agatin metak.

Ono što stoji preda mnom je čovjek, bijel poput snijega koji mu pada s ramena.
Nagonski prepoznam njegovu vrstu, i zapucam. str. 137.

Karnijske nosačice

Volim romane koji su, premda fikcija, zasnovani na povijesnim činjenicama. Ilaria Tuti je iskoristila jedan pomalo zaboravljen dio talijanske povijesti kako bi napisala roman Cvjetovi iz kamena. Radi se o ženama koje su u jeku Prvog svjetskog rata, u sukobu Talijana s austrougarskom vojskom, ponijele ogroman teret i pokazale nevjerojatnu hrabrost noseći na leđima prijeko potrebne stvari za talijansku vojsku u Alpama. Slabo odjevene i obuvene, skoro potpuno izgladnjele, riskirale su svoje živote penjući se strmim usjecima po strahovito uskim gudurama stalno očekujući snajperski metak. Vlada Republike Italije posthumno je odlikovala jednu od njih, karnijsku nosačicu Mariu Plozner Mentil, jedinu ženu po kojoj je jedna vojarna dobila ime. Karnijske nosačice zapravo su bile ključne za otpor i opstanak alpskih trupa na Karnijskoj visoravni.

Ponekad je teško učiniti ono što je ispravno, toliko zastrašujuće sa se doima kao neprirodan čin. str. 141.

Dojam o romanu Cvjetovi iz kamena

Svidjelo mi se kako Ilaria Tuti piše o ratu, bez bez želje da indoktrinira čitatelja. Njezin patriotizam i ljubav prema domovini neupitni su, ali zanimljiv je stav prema kojem i prema neprijatelju izražava poštovanje i vjeru da nisu svi s druge strane barikade loši ljudi. Iako su Cvjetovi iz kamena ratna priča, to je priča i o snovima, djevojaštvu, otvorenom i poštenom srcu, ljubavi i i časti. Lik kapetana koji dostojanstveno pregovara s neprijateljem Ilaria Tuti napisala je toliko ljudski i vjerodostojno, tako da nam je taj, zapravo sporedan lik, predstavio pravu definiciju časti kakvu rijetko viđamo.

Radnja teče u prvoj osobi, pripovijedanjem mlade Agate koja je jedna neiskvarena, obična mlada žena koja nikad nije sanjala da će biti heroina. A to uistinu jest. Heroine su i sve njezine prijateljice i sumještanke čije smo opasne uspone pratili u ovoj priči. Na ovom putu nade i očaja, Agata otkriva snagu u sebi za koju nikad nije vjerovala da postoji, kao i vrijednost prijateljstava koja su veća od života.

Jako je lijep ovaj roman o ženskoj snazi. Po literarnoj vrijednosti nadmašuje mi kriminalističke romane Ilarie Tuti. Mada, neki će možda misliti i obrnuto.

A kameni cvijet? Nigdje se ne spominje njegovo ime, ali mislim da se radi runolistu.

O autoru

Ilaria Tuti živi u talijanskoj pokrajini Udine, u općini Gemona del Friuli. Dobitnica je književne nagrade Rapallo za roman Cvjetovi iz kamena, a za roman Nimfa dormiente nominirana je za nagradu Edgar. Autorica je i serijala kriminalističkih romana u kojima je glavni lik detektivka Teresa Battaglia. Njezini su romani objavljeni u dvadeset sedam zemalja.

Gdje kupiti roman Cvjetovi iz kamena:

Znanje

5 siječnja, 20255 siječnja, 2025

Dennis Lehane: Male milosti

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica romana Male milosti: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Il’ se boriš ili bježiš. A ako bježiš, kad-tad će ti ponestati ceste. (str. 17.)

Male milosti

Boston, ljeto, 1974. U socijalnim stanovima irsko-američke zajednice Southie živi Mary Pat Fennessy. Njezin život nosi debele ožiljke načinjene smrću prvog muža, odlaskom drugog te onim najgorim – predoziranjem voljenog sina.

Nisu siromašni zato što se ne trude, zato što nisu vrijedni, zato što ne zaslužuju bolje. … Nisu siromašni zato što su lijeni, to nipošto. Siromašni su zato što na ovom svijetu postoji ograničena količina sreće, a oni nisu dobili ni mrve. (str. 31.)

Jedino svjetlo njezina mraka je Jules, njezina sedamnaestogodišnja kći.

Jules je oduvijek bila ljepotica. Oduvijek krasna. A sada je naočigled ostarjela. U sedamnaestoj. Od koječega – odrastanja u Commonwealthu (…), gubitka brata, suočavanja s očuhovim odlaskom…, prisilnog preseljenja… u novu školu… (str. 16.)

A onda jedne noći Jules nestaje.

Iste noći, u istom susjedstvu, mladi Afroamerikanac završava pod vlakom.

U pozadini ovih dviju međusobno (ne)povezanih nesreća, nazire se pokušaj rasne desegregacije državnih škola – dio učenika bjelačkih mora ići u crnačku školu i obrnuto.

Dok tinjaju rasni sukobi, Mary Pat počinje grozničavu potragu za svojim jedinim preostalim djetetom. Iza sebe ostavlja tragove krvi i nasilja, a prati ih lokalni mafijaški boss Butler, kojem se nimalo ne sviđa što jedna sredovječna žena njuška oko njegova poslovanja.

Southiejem vlada kodeks. Postoje neke stvari koje se ne rade.
Ne cinkaš.
Ne okrećeš leđa članu obitelji (čak i ako ga mrziš).
Ne govoriš nikome izvan kvarta što se događa u kvartu.
I…
Ne prodaješ drogu.
Nikad. (str. 254.)

Male milosti – mračno i sumorno štivo koje se čita bez predaha

Male milosti mračno su, teško, tegobno i sumorno štivo koje nisam mogla prestati čitati. Način na koji Lehane bilježi riječi i rečenice poetski je, ali i jednostavan. Svaka rečenica puna je emocija i težine i čitatelja uvlači u sebe, u vrijeme rasnih nemira, u siromaštvo, jad i bijedu Southieja koja je bila podnošljiva – dok je bilo nade.

…tada mu je palo na pamet da suprotnost mržnji možda i nije ljubav. Već nada. Zato što se mržnja gradi godinama, ali nada ti se može prikrasti iza ugla dok ne gledaš. (str. 156.)

Kad Mary Pat izgubi nadu, gubimo je i mi. I dok ona šakama češlja sirotinjsko predgrađe u potrazi za istinom, mi zadržavamo dah. Znamo da ne ništa dobro neće proizaći iz svega, ali budno, škrgućući zubima, pratimo njezin mahniti pohod na Southie, sve dok Mary Pat ne nađe istinu. A istina je ružna, kao i predgrađe u kojem se skriva.

Život nam se istrošio. Otkako sam naučio hodati, vidio sam samo mržnju, bijes i ljude koji se nalijevaju cugom da otupe. A onda bi sljedeći dan ustali iz kreveta i sve ispočetka. Cijeli život proveo sam umirući. (str. 80.)

Roman me taknuo ne samo svojim prelijepim, životnim rečenicama, nego i gorko-slatkim, crnkastim humorom koji se provlači iz poglavlja u poglavlje. Na primjer, ovaj dio o nadimcima u Southieju; čak sam se i naglas nasmijala.

Susreo se s tipovima koje zovu Žuti, Lopata, Roštilj i Mudo (…). Naišao je i na Kriglu, Žicara, Kiselog, Ječmenca (koji je slijep), Tabana (koji šepa) i Šakicu (koji nema ruke). (str. 126.)

Zašto „male milosti“?

U Mary Pat ne bujaju milosti – u njoj buja mržnja. Cijeli život obojen joj je mržnjom i mržnja će je koštati glave. No tu su i drugi likovi – simpatičan detektiv Coyne, bolno odvratni Marty Butler i njegovi još odvratniji podanici.

Rasizam je u srži ovog romana. On je pokretač mržnje, ali i razlog sveg zla koje je palo na obitelj Mary Pat. Vidjet ćete, priče o Jules i o mladom Afroamerikancu neraskidivo su povezane. Rasa je ono što lebdi iznad njih, što vodi njihove živote prema neizbježnom kraju.

Male milosti su uf… Zahtjevne, na trenutke mučne. Pogotovo nama u kojima rasizam nije povijesno uvjetovan. Male milosti roman su koji slama i likove i čitatelje. Užasan je i predivan u isti mah.

Na kraju… Što su male milosti? Kaže li se i kod vas tako – ono kad u svakom zlu ima neka mrvica dobra pa zahvalimo Bogu na malim milostima?

Dakle, do samog kraja ovaj roman nema milosti. Melje vas i melje od početka do kraja koji ne donosi katarzu – donosi još jedan kamen i polaže ga na vaše srce. Ipak, tu su negdje utkane i male milosti. Male stvari na kojima možemo biti zahvalni.

Ostali naslovi ovog autora:

Dennis Lehane suvremeni je američki pisac i autor četrnaest romana. Među njima se svakako izdvaja Mistična rijeka, roman prema kojem je Clint Eastwood snimio i istoimeni, Oscarom nagrađeni film.

Neki od ostalih romana (za čije ste filmske adaptacije sigurno čuli) su Nestala bez traga, Otok Shutter, Prljavi novac i Zakon noći.

Gdje kupiti roman Male milosti:

Sonatina naklada

Romani koji me svojom atmosferom podsjećaju na ovaj su Rijeka svjetla i tame Liz Moore i Kad zvijezde potamne Paule McLain.

2 siječnja, 20252 siječnja, 2025

Robert Galbraith: Vodeni grob

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Vodeni grob: ©Mozaik knjiga

Prevela Mirna Čubranić

Ona sluša. Znat će ako lažeš. Doći će i naći će te u tami. (str. 211.)

Vodeni grob – UHC

Privatnog istražitelja Cormorana Strikea i njegovu partnericu Robin Ellacott angažira zabrinuti otac čiji se sin pridružio neobičnoj Univerzalnoj humanitarnoj crkvi.

UHC se na prvi pogled čini kao miroljubiva organizacija koja pomaže siromašnima, pokušava iskorijeniti glad u svijetu i sve to, no kako Strike istražuje sve dublje, tako na površinu izlaze prave stvari – užasne stvari.

Duhovi su stvarni. Zagrobni svijet postoji. To posve sigurno znam. UHC je zla i pokvarena crkva, ali to ne znači da neka njegova učenja nisu istinita. Vidio sam nadnaravne događaje koji nemaju „razumnog“ objašnjenja. Jonathan i Mazu loši su ljudi i još uvijek nisam siguran jesu li prizvali duhove ili demone, ali vidio sam da to čine. (str. 77.)

Postaje jasno da je to kult – i to ne jedan od onih simpatičnih. Sve više i više osoba umire, sve više osoba nestaje.

Na čelu crkve karizmatični je Jonathan, kojeg članovi zovu tata J. A tu je i njegova supruga Mazu, na prvi pogled odbojna spodoba koju, naravno, zovu mama Mazu. Njih dvoje imaju i moći kojima svim skepticima mogu dokazati da su baš oni odabrani. Izabrani od Boga kako bi vodili svoje stado sljedbenika.

I ja… čovjek mu je jednostavno vjerovao. To što je rekao zvučalo je… u tome nije bilo ničeg s čim se nisi mogao složiti, jer govorio je o okončanju siromaštva i postajanju najboljom inačicom svog bića, a on je… jednostavno je bio netko s kim si se želio družiti. … bio je tata kakvog bi čovjek izabrao, da može birati. (str. 176.)

A u središtu religije UHC-a njihova je pokojna kći. Djevojčica se prije više godina utopila, a Jonathan i Mazu digli su je na razinu božice, sada poznate kao Utopljena Božica.

Strike i Robin

Strike i Robin znaju da je kult opasan, ali ni ne slute prave razmjere gadosti koje se kriju na Chapmanovoj farmi – sjedištu UHC-a. I zato, misleći da će sve proći glatko, Robin se infiltrira na farmu kao nova članica Crkve.

Ali bojala se. Sumnjala je da će ikad moći prenijeti Strikeu – svom mjerilu, osobi koja joj je čuvala zdrav razum – koliko je zastrašujuća atmosfera na Chapmanovoj farmi, koliko je strašno znati da si okružen dragovoljnim sudionicima i koliko se sad bojala poziva u sobu za osamu. (str. 435.)

Strah, zlostavljanje, manipuliranje, samo su mali dio kolača koji tata J. i mama Mazu svakodnevno serviraju svojim članovima. Robinin je život u opasnosti kao nikad do sada.

Odvojena od stvarnosti, Robin treba svu svoju mentalnu snagu kako bi se oduprla teroru kulta. Hoće li iz njega uspjeti pobjeći na vrijeme? I kakve će sve tragove na njoj ostaviti boravak na takvom mjestu?

…jaz između onoga što se UHC pravio da jest i onoga što je uistinu bio nikad joj nije bio očitiji i jedan mali dio nje poželio je vrisnuti… (str. 788.)

Vodeni grob – sedmi nastavak serijala

Vodeni grob sedmi je nastavak serijala o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacott. Netko mi je rekao da autorica planira napisati deset nastavaka i svaki od njih iščekujem s jednakom dozom histeričnog uzbuđenja i tugaljivosti.

Zašto sam uzbuđena, ne treba posebno napominjati. Ovo je jedan od najboljih, najzanimljivijih, najneobičnijih serijala koje sam ikada čitala. Svaki je nastavak jednako dobar pa čak i, usudila bih se reći, svaki je mrvicu bolji od prethodnoga.

Zašto tugujem? Zato što će, kad-tad, ovoj književnoj poslastici doći kraj. A najiskrenije, ne znam hoću li ikad biti spremna pustiti ovo dvoje istražitelja…

Jako je važno ne upotrijebiti inkriminirajuće informacije u njihovu pogrešnu kontekstu, čak ni kad su u službi lažne priče. Mnogi lažljivci tako se odaju. One su putokazi do stvari za koje možda ne želiš da ih itko primijeti. (str. 997.)

Osim toga, uvijek me i nekako pomalo strah da će novi nastavak podbaciti… Hvala Bogu, Vodeni grob nije jedan od takvih nastavaka. Oh, kako je dobar! Jednako dobar kao prethodnici, kažem, možda mrvicu bolji, a ako ne bolji, onda mrvicu napetiji, luđi, uzbudljiviji.

Ima li netko tko još nije čitao?

U osvrtima na prethodne romane ove planetarno popularne autorice (da, da, Robert Galbraith je žena i to ni manje ni više nego J.K. Rowling, a nju svi znamo) već sam sve rekla pa imam osjećaj da se neprestano ponavljam, ali ne može škoditi.

Serijali kao ovaj ne susreću se često. Vjerujem da je teško kvalitetu održavati na istoj razini, ali autorica to uspijeva s lakoćom. Rekla bih da je stvar u tome što su svi slučajevi potpuno različiti i apsolutno nedokučivi. Strikeov je privatni život kaotičan kao i uvijek, ali Vodeni grob i tu donosi razrješenje.

Njemu je istina bila nepovrediva. Pravda je bila jedina druga vrijednost do koje je jednako držao. (str. 362.)

Ono što mi se naj-najviše svidjelo jest psihologija kulta. Autorica na izvrstan, dubok i detaljan način opisuje sve što se u Crkvi događa. Način na koji vođe kulta uspijevaju privući i još važnije – zadržati svoje članove lud i koliko i strašan. Sve što se događa u UHC-u neću reći da budi jezu, ali definitivno nas čini nervoznima i u nama pobuđuje duboku nelagodu.

I na kraju, za sve nas koji opsesivno čekamo kad će se Robin i on spetljati… Pa… Pomaka ima, ali više sreće u osmom nastavku, hahaha.

Ostali naslovi ovog autora:

Robert Galbraith zapravo je autorica, i to ni manje ni više nego svjetski poznata J. K. Rowling – žena koja je stvorila najpoznatijeg čarobnjaka na svijetu – Harry Pottera. Nastavke o malom čarobnjaku neću nabrajati, jer ne samo da sam sigurna kako ih svi znamo, već i zato što ovdje ipak govorimo o Rowlingčinom pseudonimu Robertu Galbraithu.

Pod tim je imenom napisala zasad pet romana koji čine serijal o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacott. To su:

Zov kukavice
Dudov svilac
Karijera zla
Smrtonosno bijelo
Nemirna krv
Srce crno kao tinta
Vodeni grob.

Klikom na osvrte prethodnih romana saznat ćete razloge moje zaluđenosti ovim duom, a i otkrit ću vam treba li serijal čitati po redu (treba 😀 ) ili možete kako vam puhne (nemojte).

Gdje kupiti roman Vodeni grob:

Mozaik knjiga

Ako vas zanimaju romani o kultovima, a moram priznati da ja takve priče jako volim, pročitajte osvrte na romane Linija između autorice Tosce Lee i Posljednju udovicu neponovljive Karin Slaughter.

13 prosinca, 202416 prosinca, 2024

Victoria Kielland: Moji muškarci

Nakladnik: Petrine knjige

Naslovnica knjige Moji muškarci: ©Petrine knjige

Prevela Anja Majnarić

Bella Gunness poznata je kao prva žena serijski ubojica u povijesti. Rođena je kao Brynhild Storset 1859. u skromnoj norveškoj obitelji u kojoj je vjera igrala važnu ulogu. Victoria Kielland, zvijezda u usponu norveške književne scene, rekonstruira Bellinu sudbinu i njezin unutarnji svijet spektakularnim načinom, prozom koja graniči s poezijom.

Brynhild

Na početku upoznajemo Brynhild, skromnu sedamnaestogodišnjakinju iz konzervativne i siromašne norveške obitelji. Brynhild čezne za ljubavlju nekoga kome će ona biti posebna. Međutim, kada ostvari ljubavnu vezu, ta je veza jednostrana. Nakon što ostaje trudna, šokirana shvaća da je nekome bila samo tjelesna zadovoljština. Ali stvarno otrježnjenje dolazi kada poslije nasilnog seksualnog čina doživi pobačaj. Emocionalno i psihički slomljena djevojka odlazi na dugotrajno i iscrpljujuće putovanje brodom od Norveške do Sjedinjenih Država.

Ima toga što nikad ne mogu priznati, šapnula je, ima toga što je preveliko. str. 12.

Bella

Dolaskom u SAD, Brynhild mijenja ime u Bella, a zatim Belle. Privremeno se nastanjuje kod sestre, ali ni tu ne nalazi mir. Radi kao krojačica i ponovno se nada da bi mogla upoznati nekog tko će joj podariti ljubav. Usamljena i psihički nestabilna Bella pronalazi utočište u crkvi. Slučajno upoznaje Madsa Sørensena, i unatoč njegovoj ljubavi prema njoj, Bella osjeća nemir kojem se ne može oduprijeti. Istovremeno, prati oglase koje usamljeni muškarci objavljuju u lokalnim glasilima…

Od tuge se nitko ne može izliječiti, ona zauvijek sve mijenja, ali koliko precizno može biti sjećanje? str. 89.

Bellin je život sačinjavala tanka membrana slučajnosti. Uvijek bi novi muškarac pokucao na vrata, spokojan i odlučan, gotovo mučno točan svaki put. str. 139.

Dojam o djelu Moji muškarci

Ne nailazim često na djelo koje je istovremeno jasno i nejasno kao što je to knjiga Moji muškarci. Takav dojam ostavlja nakon čitanja i onda shvaćate da se ne radi o stilu pisanja jer djelo je, premda prozno, napisano veoma poetično. Prepuno pjesničkih figura, usporedbi i metafora, Moji muškarci spremaju vas za nešto lirično, eterično, ali ono što dobivate vrlo je teško, gusto, misaono i meditativno. Djelo je napisano u snažnoj poetskoj prozi i tijekom čitanja shvaćate da je autorica jednostavno izvanredan pripovjedač.

Knjiga nije laka za čitanje. Nimalo. Ni zbog teme kojom se bavi, ni zbog unutarnjeg monologa žene čiji je poremećeni svijet kombinacija nesretnih okolnosti i psihičke bolesti.

Pokušala sam razumjeti Bellu. Rođena u krajnje fanatičnoj, vjerskoj, da ne kažemo “zatucanoj” obitelji, Bella (prvotno Brynhild) pokušava slijediti pravila koja se očekuju od mladih djevojaka u to doba: biti pokorna, radišna, vrijedna, na usluzi roditeljima. Također se očekuje od nje da nađe prikladnog ženika, vjenča se, rodi djecu i skrbi o obitelji. U ranim djevojačkim godinama, Belli se događa seksualno nasilje koje ona isprva ne razumije i brka ga s ljubavlju, ali kada shvati da je samo predmet za zadovoljenje muškaraca, javlja se prva pukotina u njezinoj krhkoj psihi. To je početak procjepa koji postepeno dovodi do raspada ličnosti i posvemašnjeg ludila.

Pojam serijski ubojica obično povezujemo s krajnjim odsustvom emocija, psihopatskim profilom ličnosti i hladnokrvnim egzekutorom. Sve to Bella nije.

Djevojka je prvenstveno tragičan lik čija djela ukazuju na krajnju surovost. Njezina nezasitna potreba da bude voljena i bol koju osjeća zbog toga odredili su njezinu kaznenu putanju mnogo prije prvog ubojstva. U knjizi nećete pročitati opise niti jednog čina ubojstva. Sve što dobivate posljedica je onoga što se upravo dogodilo. Čak i kad pročitate da su te osobe ubijene zapitate se: zar je ta krhka žena uistinu počinila takve zločine?

Još jednom: knjiga je lijepa i strašna na neki način. Takav dualitet ne možete vidjeti u puno knjiga. To čini Moje muškarce neobičnom, mračnom, a opet nekako senzualnom knjigom.

Bella je bila odgovorna samo za sebe, to je počela shvaćati. str. 63.

O autoru:

Victoria Kielland (Fredrikstad, 1985.) norveška je spisateljica. Magistrirala je kazališne studije na Sveučilištu u Kopenhagenu, a pohađala je i studij pisanja. Do sada je objavila tri knjige, zbirku priča te dva romana. Njezina debitantska zbirka kratkih priča, I Lyngen (2013.), ušla je u uži izbor za nagradu Tarjei Vesaas First Book Prize, a njezin prvi roman, Dammyr (2016.), bio je u užem izboru za Nagradu mladih kritičara. Posljednji roman, Mine menn (2021., Moji muškarci, Petrine knjige 2024.) naišao je na jako dobar prijem norveške kritike te je preveden na 16 jezika. Autorica živi i radi u Oslu.

Gdje kupiti:

Petrine knjige

7 prosinca, 202410 prosinca, 2024

Guy Gavriel Kay: Sva mora svijeta

Nakladnik: Vorto Palabra

Naslovnica knjige Sva mora svijeta: ©Vortopalabra

Prevela Petra Pugar

Dok sam čitala ovu zanimljivu knjigu, stalno sam se pitala na kojeg me književnika podsjeća stil Guya Gavriela Kaya i zaključila sam da je on negdje između J. R. R. Tolkiena i Georga R. R. Martina. Na svoje iznenađenje, nakon knjige pročitala sam intervju s autorom (što inače činim, uvijek me zanima tko je i zašto napisao pojedinu knjigu) i uvidjela da je autor uistinu radio s J. R. R. Tolkienom kao stručni suradnik na izdanju Silmarilliona.

Sva mora svijeta, knjiga prekrasne naslovnice, treći je dio trilogije. Prve dvije knjige nisam čitala, ali zato je ova treća, koja se može čitati zasebno, potakla moju znatiželju tako da ću sigurno potražiti prethodne dvije.

Mapa

Na početku knjige imamo mapu koja nas morskim putem vodi do tri naroda Jadita, Asharita i Kindatha. Predstavnike tih triju naroda upoznajemo u kazalu na prvim stranicama koje navodi popriličan broj likova i to vas, moram priznati, na početku prilično preplaši. Zapitate se, tko će to sve popamtiti? Ali čitajući Sva mora svijeta , radnja i likovi nekako se slože pa praćenje romana ne predstavlja napor.

Ljudi umiru u pričama kao i u životu. To je utkano u svijet koji imamo i u brojne priče koje pripovijedamo, ako želimo da sadržavaju i prenesu određene istine.
str. 325.

Robinja

Rafael ben Natan trgovac je iz Kindatha čija je obitelj pobjegla od progona u Esperañi. Snalažljivi Rafael prihvaća poslove koji mu se ponude pa se u zadnje vrijeme bavi poslovima korsara (morski razbojnik) za veliku plaću. Uglavnom se nalazi na piratskom brodu s odanom posadom, u pratnji koje nakon obavljenog posla brzo bježi iz luke u luku. Na brodu s Rafaelom se nalazi žena, Nadia. Saznajemo da je ona odbjegla robinja Nadia bint Dhiyan/Lenia Serrano, koju su ašaritski pljačkaši kao mladu djevojku odveli iz njezina doma u Batiari i nekoliko godina držali kao robinju.

Bilo je dobro osjetiti smijeh, otpustiti ga. Vjerovati da je dopušten. str. 288.

Nadia bint Dhiyan/Lenia Serrano

Nadia, koja se do petog poglavlja zove imenom koje su joj nadjenuli nakon što je oteta, vješta je ratnica. Luk i strijele te ostalo hladno oružje, ubojiti su u njezinim rukama. Zadatak koji dobivaju Rafael i Nadia težak je: treba ubiti bogatog i zaštićenog Khalifa od Abenevena po nalogu imućnih nalogodavaca. To je samo početak prve borbe, nakon koje Nadia ponovno uzima svoje rodno ime Lenia Serrano. Iz borbe u borbu, Lenia Serrano jača kao lik i dobiva samopouzdanje koje joj je urušeno bivanjem u zarobljeništvu.

Uzeo je njezine ruke u svoje i dijete u njemu iz dubine je srca kriknulo. U tome je bilo radosti i boli, i toliko svjesti o izgubljenom i proteklom vremenu. str. 281.

Dojam o djelu

Roman Sva mora svijeta pustolovni je roman s elementima fantazije. Roman ima jako puno likova što sam naglasila već u uvodu, ali pojedini su likovi ograničeni uglavnom samo na jedan grad, luku ili zemlju, ovisno kako Lenia i Rafael mijenjaju prebivalište. Svaki put u novom gradu upoznajete nove likove.

Zapravo se cijeli roman vrti oko sudbine dvoje glavnih likova Lenie i Rafela i još nekoliko sporednih likova s njima povezanih te jako puno, rekla bih, dopunskih likova koji čine radnju napetom i zamršenom. Malo mi je zasmetalo što glavni lik Nadia na polovini knjige mijenja ime. Ali ta promjena imena očito je povezana sa Nadijinim/Lenijinim sazrijevanjem kao lika.

Kako putuju iz grada u grad, iz zemlje u zemlju, Lenia i Rafael dolaze u interakciju s kraljevima, patrijarsima, vojvodama i lordovima, često uhvaćeni u politiku i rat na svjetskoj pozornici kao borci na jednoj od zaraćenih strana.

Istovremeno i jedan i drugi lik rješava svoje osobne traume i probleme. Lenia u strahu kako će njezin brat doživjeti njezin povratak iz ropstva. Rafael je, također, u potrazi za vlastitim bratom koji se odmetnuo od obitelji ostavivši ženu i djecu.

Odnos Rafaela i Lenie vrlo je specifičan. Rafael, znatno stariji od mlade Lenie, na početku joj je samo poslodavac. Kasnije, kad Nadia preuzima ime Lenia, njihov se odnos postepeno mijenja. Oni se sve više zbližavaju, beskrajno vjerujući jedan drugom u surovom svijetu u kojem ne postoje prijateljstva.

U romanu ima nešto magičnih elemenata, vezno za polusvijet i glasove koji Leniu usmjeravaju i upozoravaju, što me malo podsjetilo na Gospodara prstenova.

Da skratim, Sva mora svijeta knjiga je koja predstavlja jedno lijepo putovanje, putovanje za Rafaela, a još više za Leniu. Dok preispituju mjesta koja posjećuju, traže i nadaju se da će pronaći život s kojim se mogu pomiriti, u kojem mogu pronaći mir. Oboje ranjenih duša protagonisti su usmjereni jedno na drugo i s malim daškom romantike na kraju završavaju ovo putovanje.

S obzirom da volim romane tipa J. R. R. Tolkiena i Georga R. R. Martina, a ovaj je na tom tragu, u romanu sam uživala.

O autoru

Guy Gavriel Kay (Saskatchewan, Kanada, 1954.) je kanadski pisac fantastike. Njegova djela smještena su u imaginarni svijet koji podsjeća na stvarni, kao što su primjerice Konstantinopol za vrijeme Justinijana I. ili Španjolska za vrijeme Cida. Kay je kao student na Sveučilištu u Manitobi došao u kontakt s Christopherom Tolkienom, sinom J. R. R. Tolkiena. Christopher je trebao asistenta za uređivanje očevih neobjavljenih djela, te je kontaktirao Kaya koji se zatim prebacio na sveučilište Oxford i počeo raditi s Tolkienom na uređivanju Silmarilliona. Vratio se u Kanadu 1976. godine da bi završio studij prava na Sveučilištu u Torontu. Tada počinje pisati vlastita djela. Njegov prvi roman, Stablo ljeta, objavljen je 1984. godine.

Gdje kupiti:

Vorto Palabra

19 travnja, 202419 travnja, 2024

Božana Ćosić: Meta

Nakladnik: Prof&Graf, 2022.

Naslovnica romana Meta: ©Prof&Graf

…tvoj prst je na okidaču. Gledaš kroz crni optički ciljnik. Meta je tu. Ne čovjek – meta. Zamisliš je bezličnom. Ne vidiš ništa od subjekta, tek sjenu. (str. 9.)

Prvi susret

Roman Meta prvi mi je susret s talentiranom domaćom autoricom Božanom Ćosić, ali svakako nije posljednji. Naime, kad sam u jednoj objavi na fejsu pitala pratitelje da mi preporuče nekog domaćeg/regionalnog autora, ovu je autoricu preporučilo više od polovice komentara. Naravno da sam je odmah stavila na listu i evo – Meta je pročitana!

Fabula je jako dobro zamišljena, sviđa mi je i pomalo mi je žao što roman nije duži. Naime, da roman umjesto 180 ima 300 stranica, dobili bismo puni uvid u Sienin, Adrianov i Tonyjev karakter. Nedostajalo mi je mrvicu više opisa njihovih unutarnjih stanja i razmišljanja da ih mogu lakše razumjeti i povezati se s njima.

Nisam ni snažna ni hrabra. Jebeno sam u rasulu. I zato mi ništa od ovoga nije jasno. Ja sam … oštećena. (str. 27.)

Moja meta

Sve ostalo jako mi se svidjelo. Stil pisanja je lagan, lepršav, brz i na trenutke jako duhovit. Roman se čita u jednom dahu, u jednom popodnevu. I to ne samo zbog triler dijela, u kojem pratimo Sienu ubojicu i želimo otkriti što se dogodilo njezinoj obitelji, već i zbog onog ljubavnog dijela, gdje okrećemo stranice želeći saznati hoće li se Siena i Adrian, njezina ljubav iz mladosti, opet spetljati.

Ono što mi je bilo najbolje i zbog čega sam se vraćala na početak jest veliko finale romana! Ne da nisam očekivala, nego mi nije niti palo na pamet sve ono što što se pretkraj izdogađalo! Ako svi Božanini romani imaju ovakve preokrete, nije ni čudo što je čitatelji jako vole! I u meni je dobila novu obožavateljicu, a pročitala sam tek jedan roman.

Voljela bih da sam roman Meta čitala ljeti, jer je idealno ljetno štivo! Intrigantno, zabavno, lagano i vuče na okretanje stranica! Točno se mogu zamisliti kako ovog ljeta nosim Metu na plažu i svijet gledam preko ruba sunčanih naočala, gotovo kao da sam i ja na zadatku, a moja meta negdje u plićaku, brčka se i ništa ne sluti.

Ostali naslovi ove autorice:

Božana Ćosić rođena je 1980. godine u Slavonskom Brodu. Suradnica je izdavačke kuće Prof&Graf te urednica književnog web portala Stella.

Do sada je objavila:

Kriminalistički roman Točka nestajanja
ljubavni roman Neosvojiva vriština
distopiju Krvava kiša
triler Alternativni svijet
ljubavno-avanturistički roman Otok Providenca
ljubavne trilere Između ljubavi i mržnje, Zvijer, Meta
psihološki triler Prije svitanja
zbirku kratkih priča Tajanstveni svijet priča
fiktivne dnevničke zapise Dnevnik (ne)obične djevojke
slikovnicu Sreća je veća kada se dijeli.

Autoricu možete pratiti na Facebooku i Instagramu.

Gdje kupiti roman Meta:

IK Prof&Graf

A možete se javiti i samoj autorici na nekoj od gore spomenutih društvenih mreža.

Volite li otkrivati nove domaće autore, ne propustite Saru Škrobo i njezin predobar fantasy roman Saten i dragulji: Bijeg. Ako ste više za ljubić koji će vam slomiti srce, tu su Reina Reed i Komadić raja.

26 ožujka, 202417 travnja, 2026

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Nakladnik: Vorto Palabra, 2019.

Naslovnica romana Groblje kućnih ljubimaca: ©Vorto Palabra

Preveo: Ivan Zorić

…ovo nije san. Bog mi pomogao, ovo nije san. Ovo se zbilja događa. (str. 84.)

Uvod – riječima Stephena Kinga

„Kad me pitaju (a često me to pitaju) za koju od svojih knjiga smatram da najviše zastrašuje, odgovaram brzo i bez razmišljanja: Groblje kućnih ljubimaca. Možda to nije knjiga koja najviše plaši čitatelje… no ono što nas plaši, kao i ono što nas nasmijava, razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Sve što znam je da sam Groblje kućnih ljubimaca gurnuo ladicu, misleći kako sam napokon pretjerao.“

Ovo je ono što sam King u uvodu kaže za ovaj roman. Ne mogu se ne složiti, ovo je jedan od onih romana strave koji vam se uvuče u mozak pa vas iznutra kljucka. Jeza koju izaziva mala je pa mislite da je možete zanemariti, ali kao i kamenčić u cipeli, cijelo je vrijeme osjećate. A kad navečer legnete u krevet, nikako se ne uspijevate riješiti tog neobičnog osjećaja. Nije strah, znate da ono što se u ovom romanu događa nije stvarno. No jedan se dio vašeg mozga počinje pitati, što bih ja napravila/napravio da se nađem u situaciji glavnog lika, Louisa Creeda. Bismo li znali da svaki naš korak vodi dublje u pakao pa stali na vrijeme ili bismo samo… Nastavili koračati?

…a kad je stigao do odmorišta, iznenada ga zahvati takav predosjećaj užasa i tmine da zastane – zastane u mjestu – i iznenađeno se osvrne oko sebe, pitajući se što ga je to moglo obuzeti. … Koža na Louisovim rukama i leđima jako se naježila.
Što nije u redu? zapita se, zbunjen i uplašen. (str. 37.)

Evo pišem ovu recenziju mjesec dana nakon čitanja i dok listam stranice tražeći citate, osjećam kako mi srce počinje kucati brže.

Groblje kućnih ljubimaca dolazi na sam vrh moje liste omiljenih Kingovih romana.

Groblje kućnih ljubimaca

Louis Creed seli se sa svojom obitelji iz užurbanog Chicaga u ruralni Maine, svima poznato mjesto radnje iz brojnih Kingovih horora. Louis će biti liječnik na lokalnom sveučilištu, a njegova će se supruga Rachel brinuti za djecu, kćerkicu Ellie i sinčića Gagea.

Obitelj tako useljava u veliku, staru kuću oko koje se prostire ogromna livada. Susjed Jud, vitalni starac koji tu živi od pamtivijeka, upozorava ih na opasnu cestu koja se pruža rubom posjeda. Naime, na toj su cesti stradali brojni kućni ljubimci, a nažalost, događalo se da stradaju i djeca.

Stari ih Jud upozorava na još jedan dio posjeda, tajanstvenu stazicu koja se vodi duboko u šumu.

-Staza vodi u šumu otprilike dva kilometra. Djeca koja žive oko ceste br. 15 i Srednje ceste uredno je održavaju zato što se koriste njome. … Uredno je održavaju cijelo ljeto. Znaju da je ovdje. Ne znaju svi odrasli u gradu da je to tamo – mnogi znaju, naravno, ali ne svi, ni blizu svi – ali sva djeca znaju. Kladio bih se u to.
-Što ne znaju da je tamo?
-Groblje kućnih ljubimaca. (str. 30.)

Ono što Louis još ne zna, ali uskoro će saznati, jest da iza groblja kućnih ljubimaca leži nešto puno strašnije.

Za obitelj Creed uskoro počinju užasi, sve jedan gori od drugoga.

Izbezumljeno ćete listati želeći što prije doći do kraja. A onda ćete mrziti roman što je završio. Možda ćete još jednom pročitati epilog.

Tako je to sa svim uvrnutim knjigama. Toliko su dobre da ih želimo i ne želimo pročitati do kraja.

Groblje kućnih ljubimaca – vrh Kingova stvaralaštva

Vjerovali ili ne, odgađala sam čitanje ovog romana godinama, naprosto zato što je moj i kao, mogu ga pročitati kad god poželim. A onda, vrag mi nije dao mira i ponijela sam je na odmor.

Bože, koja knjiga! Ne samo da sam je pročitala u stvarno, stvarno malo vremena, nego je i jedna od onih koja se utisne u mozak i u njemu ostaje zauvijek.

Namjerno vam u sažetku nisam rekla više. Naime, ako još niste čitali Groblje kućnih ljubimaca, puno je bolje da ne znate što će se dogoditi. Neću reći da nema preokreta, ima, ali nisu oni toliko bitni. Bitan je način na koji King piše. Kako nam daje naslutiti stravu koja će se tek dogoditi pa je onda sljedećim rečenicama briše. I mi čitatelji više ne znamo što je san, a što java. Ne znamo što se dogodilo, a što nije. Nadamo se najboljem no naravno, srce nam je slomljeno već sljedećim poglavljem.

Ma, neću filozofirati! Pre, pre, predobra knjiga!

Jeziva je i na stvarnoj i na nadnaravnoj razini. Ono što je u njoj najužasnije jest što vas stavlja u kožu glavnog lika, Louisa Creeda. Kad mu se život počne raspadati, sve njegove odluke su pogrešne. Svaki je njegov postupak gori od prethodnoga. Sva sranja koja mu se događaju nagovještaj su nečega još goreg, još mračnijeg, a on ide naprijed zanemarujući sva upozorenja i zdrav razum.

Ali podsvjesno znate – i vi biste tako postupili.

Još uvijek razmišljam bih li ja krenula Louisovim stopama da me život baci u noćnu moru koju je obitelj Creed proživjela…

Možda nauči nešto o tome što smrt zbilja jest, vrijeme kad prestaje bol i počnu lijepe uspomene. To nije kraj života, nego kraj patnje. (str. 161.)

Još samo par riječi

Svi već znate da sam veliki obožavatelj Kingovih romana, a Groblje kućnih ljubimaca popelo se na sam vrh mog popisa najdražih njegovih romana.

Teško je objasniti zašto, ali stavit ću vam ovaj citat. Oduševio me jer kao da utjelovljuje bit onoga o čemu roman govori. Koliko tame čovjek može podnijeti bez da poludi?

Vjerojatno je pogrešno misliti da postoji granica užasa koji ljudski um može doživjeti. Čak naprotiv, kao da neki eksponencijalni faktor stupa na snagu kako pada sve dublja i dublja tama – koliko god mi to ne želimo priznati, ljudska iskustva uvelike podupiru ideju da, kad noćna mora postane dovoljno mračna, jedan užas rađa drugi, jedno slučajno zlo izaziva drugo, često još veće zlo, dok na kraju tama sve ne prekrije. A najstrašnije je pitanje koliko užasa ljudski um može podnijeti… (str. 219.)

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Carrie
Tajne Salema
Isijavanje
Groblje kućnih ljubimaca
Misery
Zelena milja
Potrebne stvari
Rose Madder
Ono
Gospodin Mercedes – 1. dio trilogije o Billu Hodgesu
Tko nađe njegovo – 2. dio trilogije
Posljednja straža – 3. dio trilogije
Uljez
Institut
Posljednje uporište
Holly
Cujo
Ako ima krvi

Roman Groblje kućnih ljubimaca više je puta ekraniziran. Stavljam vam trailer filma iz 2019., koji sam i pogledala i iskreno – bezveze je.

Gdje kupiti roman Groblje kućnih ljubimaca:

Vorto Palabra, webshop Znanje

16 ožujka, 202416 ožujka, 2024

J. Džomba: Kronike Carstva – Ljetni dvori

Nakladnik: West Legacy d.o.o., 2023.

Naslovnica romana Ljetni dvori: ©West Legacy d.o.o.,

Ljetni dvori

Mlada Annabelle grofica je najmanje, najsiromašnije, ali i najljepše grofovije u Carstvu, Ljetnih dvora. No Ljetni dvori nisu uvijek bili u oskudici. Dok su vladali Annabellini roditelji, taj je dio Carstva bio prosperitetan i bogat.

Kuća Ljetnih dvora, smještena između zelenila Maglovite šume i zlatila pšeničnog klasja nekoć bogatih polja prošaranih farmerskim posjedima vidjela je bolje dane. Ovdje su se nekoć po krčmama pjevale vesele pjesme o hrabrom vojniku koji je svojim herojskim podvizima i hrabrošću na bojnim poljima stekao pravo na prosidbu lijepe plemkinje plemenite krvi. … Onda se dogodilo da su hrabrog vojnika iz pjesme našli mrtva. (str. 5.)

Onda joj je otac ubijen, zbog pohlepe, zavisti ili nečeg trećeg. Majka joj se razboli i umre, a Annabelle ostaje sama. Namjesnici razgrabiše sve što su mogli i tako Ljetni dvori ostaše na rubu propasti.

Sada je Annabelle odrasla i svjesna je svih problema koje njena grofovija ima.

Uz nju uvijek stoje vjerni joj savjetnik Jeremiah, starac sklon dobroj kapljici i Zarra, lijepa starčeva kći. Vjerovati može i kapetanu Semusu, prekaljenom vojskovođi male vojske Annabelline grofovije.

Kada u naoko slučajan posjet naiđe mladi Essya Kai, zapovjednik Šeste legije, najveće vojne sile Carstva i nasljednik bogate grofovije Kai, Annabelle shvaća da je u većoj nevolji nego je mislila. Naime, Ljetni su dvori na rubu rata.

-Rat je došao u Vašu grofoviju, niste toga svjesni. Možda ste naslutili da dolazi, ali uvjeravam Vas da je već došao i ovu današnju bitku povijest će pamtiti kao njegov početak. – (str. 54.)

Annabellini neprijatelji kuju zavjere, a hoće li Ljetni dvori pripasti nekom drugom uvelike ovisi o ljudima kojima će mlada grofica pokloniti povjerenje. No, kako znati kome može vjerovati?

Uvod u Kronike Carstva

Ljetni dvori prvi su dio epopeje o Carstvu koje je zamislio ovaj autor. I premda se na radnji romana vidi da je tek uvod jer puno pitanja ostaje neodgovoreno, radnja ni na trenutak nije dosadna! Naravno, pod uvjetom da volite srednjovjekovne bitke, dvorce, izdaje i neprijatelje.

Priznajem, Ljetni dvori isprva su bili namijenjeni kolegici. Međutim, kad je roman stigao, samo sam virnula unutra i instant se zaljubila! Na samom početku je karta, a znate koliko ja volim karte. Zatim, tekst je obogaćen s par ilustracija koje mu daju ono nešto, čine ga drugačijim i vjerovali ili ne, kao da vas zovu na čitanje. Barem je meni tako bilo…

Najprije sam prolistala roman, promotrila kartu i ilustracije i rekoh si, ma idem makar preletjeti uvod. Ostatak dana mi je u magli jer sam odjednom pročitala pola.

Nije mogla znati koliko dugo su njezini neprijatelji pleli svoju mrežu, nije mogla znati koliko su tajnih sastanaka održali, a na kojima su vijećali o njoj i njezinoj grofoviji. Nije mogla znati ni kakve ni kamo je neprijatelj već uspio sve uhode i zlotvore ubaciti u njezinu zemlju… (str. 91./92.)

Ljetni dvori počinju kratkom legendom koja vas smjesta zavede i uvuče u priču. Stara je to narodna priča o hrabrom vojniku koji je svojim herojstvom stekao pravo ženidbe lijepe plemenitašice. Grofovija kojoj su bili na čelu cvala je, sve do njihove prerane smrti, kada je opustošena i osiromašena. Tada saznajemo da to uopće nije legenda. Njih su dvoje bili roditelji mlade grofice Annabelle koja danas vlada Ljetnim dvorima.

Slučajno ili ne, u Ljetnim se dvorima zatiče silni vojskovođa Essya od kuće Kai i tu počinje munjeviti zaplet.

Što nas sve čeka?

Oduvijek volim atmosferu srednjeg vijeka, a ovdje je ona jako dobro dočarana. Dvorci, mačevi, načini ratovanja… U nekim sam osvrtima pročitala da je ovo povijesni fantasy. Ako jest, onda tog fantasyja ima jako, jako malo, tek u neobičnoj, ali predivnoj legendi o dvama mačevima koja će, držim fige, biti važna i detaljnije ispričana u sljedećim nastavcima.

Što se tiče dojma, sve mi se svidjelo! Uvijek se nešto događa, netko nešto muti, otkrivaju se sitnice koje bi kasnije mogle biti važne. Netko umire, netko je ranjen…

Annabelle od obične grofice koja uglavnom ništa ne radi postaje ratnica, i premda ima nemoguće puno sreće dok se baca na čelo bitke, nekako navijamo za nju i za to da spasi svoju grofoviju od pada u neprijateljske ruke.

-…Sada više niste samo grofica. Vi ste čuvar, branitelj i vođa. Vojskovođa i vojnik. Pod Vašim barjakom ljudi će se okupljati, ubijati i ginuti. Težak je to teret koji samo najveći mogu nositi… – (str. 191.)

A kad već govorimo o neprijateljskim rukama, do samog kraja nismo sigurni tko je tu neprijatelj. To mi je najjača karika cijele priče jer stvarno ne znamo, niti ne slutimo, kako će se priča razviti. Možda malo navijam da Essya ne bude neprijatelj, ali sve je moguće… To bi bio ogroman preokret koji bi me oduševio i rastužio u isto vrijeme.

U samoj pozadini, negdje na rubu našeg vidnog polja, odvija se i lijepa ljubavna priča za koju se nadam da će dobiti više prostora u sljedećim nastavcima.

Svakako, veselim se sljedećem nastavku!

Ostali naslovi ovog autora:

J. Džomba zamislio je Kronike Carstva kao epopeju čiji su prvi dio Ljetni dvori.

Gdje kupiti roman Ljetni dvori:

web stranica Kronike Carstva

14 ožujka, 202417 ožujka, 2024

Lisa Jewell: Sve ovo je laž

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Prevoditelj: Andrej Bukarica

Lisa Jewell nije nam nepoznata autorica. Nakon romana A onda je nestala, Obitelj s gornjeg kata i Ostaci obitelji, novi roman Sve ovo je laž učinio mi se kao odmak od njezina uobičajenog stila. Tematski je roman vrlo aktualan. Razvija priču o dvije žene od kojih je svaka na svoj način opsjednuta utjecajem medija na vlastiti život. Novinarka Alix koristi tuđu životnu priču kako bi povećala gledanost svog podcasta, a Josie pretjeranim dijeljenjem svakog aspekta svog života ima gotovo slične motive. Manipulativni narcizam kojem je jedini cilj osjećaj kontrole goni Josie da pristane ogoliti svoj život pred milijunskim auditorijem.

Alix

Alix Summer uspješna je podcasterica. Prati je horda obožavatelja na društvenim platformama. Alex živi luksuznim životom sa svojim uspješnim suprugom Nathanom i dvoje male djece u bogatoj londonskoj četvrti. Brak je više manje u redu, mada Nathan ima povremenih problema s pićem. Dok god novac pristiže u kuću, Alix ne želi rješavati taj problem.

Alix u posljednje vrijeme osjeća da joj ponestaje ideja, a broj pratitelja u laganom je padu. Mora ponuditi nešto novo kako bi se održala na tržištu. To je trenutak kad susreće Josie.

Josie

Sve ovo je laž započinje slučajnim susretom u restoranu koji spaja Alix i Josie. Na svoj 45. rođendan, Josie Fair i Alix Summer susreću se i otkrivaju ne samo da su rođene na isti dan, već i u istoj bolnici. Nekoliko dana poslije, shvativši da se radi o poznatoj novinarki, Josie potraži Alix kako bi joj ponudila svoju životnu priču za podcast. Josie misli da je njezina priča vrijedna javnog interesa, a Alix, koja traži novi projekt, procjenjuje da je Josien život priča koja se ne propušta. Dovoljna je samo činjenica da je Josie upoznala svog supruga kada je imala 13, a on 42 godine. Alix je zapanjena, ali istovremeno i magnetski privučena Josienim životom. Osim postarijeg supruga Waltera, Josie ima dvije kćeri s kojima ima zanimljiv odnos. Jedna je pobjegla od kuće sa 16 godina, a druga kći, Erin, nikad ne izlazi iz svoje spavaće sobe. Alix je na tragu savršene priče.

Slab muškarac ne može voljeti snažnu ženu. Neće znati kako se nositi s njom.
str. 107.

Snimanje podcasta

Alix je zaintrigirana Josienim životom i malo po malo daje joj sve više prostora, kako u svom podcastu tako i u svom životu. A Josie se to sviđa. Alixin život, udobnost stanovanja, dašak luksuza i glamura bez brige o svakodnevnoj egzistenciji za Josie je eliksir koji je tražila. Mračne tajne postepeno se otkrivaju, a životi žena postaju isprepleteni na vrlo opasne načine. Alix uviđa da kako podcast uspješno napreduje dok ona, malo po malo, gubi kontrolu nad svojim životom.

A onda sam upoznala vas. Imala sam osjećaj da je to sudbina, da je predodređeno. Bila je to prekretnica za mene, moja prilika da preuzmem kontrolu nad svojom situacijom… str. 170.

Dojam o knjizi Sve ovo je laž

Knjiga Sve ovo je laž ima vrlo zanimljivu strukturu. Pratimo transkripte Alixinih intervjua s Josie koji se izmjenjuju s razgovorima koje Alix vodi s Josienim susjedima, poznanicima, prijateljima i članovima obitelji – suprugom, majkom i kćerkama. Svi oni nude potpuno drugačije perspektive o Josienoj priči. S toliko mnogo verzija događaja koje nam priča svaki od sudionika, ne možete dokučiti što je zapravo istina, a što laž. Uz sve to, pratimo transkripte Netflixovog dokumentarnog filma iz kojih je nastala serija temeljena na podcastu. Naravno, radi se o lažnom Netflixu koji je plod autoričine mašte.

Kako priča napreduje, događa se promjena u Josienom ponašanju. Utjecaj na Alixin život koja se ne može se riješiti strankinje koja joj je upala u život, čini da se kod čitatelja razvije istinski osjećaj nelagode.

Alix nam je jasniji lik. Isprva djeluje kao istraživačka novinarka koja “njuši” dobru priču i više je ne pušta. Ona postepeno razvija prvo empatiju, a onda, kako vrijeme prolazi, i odbojnost prema Josie. S druge strane, Josie je intrigantan lik. Na početku knjige imamo osjećaj da je ona vrh sante leda koju autorica polako otapa. Odnos supruga i Josie, njen problematičan odnos s djecom i hladan odnos s majkom… Sve je nepoznanica i sve nam dolazi na kapaljku.

Najbolji mi se u čitavoj knjizi čini prikaz Alixina i Joseina života prikazan iz raznih rakursa. Radnja je dobrog tempa, svaka žena daje svoju verziju događaja, a ostali sudionici koji putem dokumentarca ili izravno razgovorom s Alix ,daju priči onaj dramatičan touch i svježinu.

Koja je poruka nama, čitateljima?

Ono što mi se čini jako bitno i što me kopalo cijelo vrijeme čitanja utjecaj je medija na život običnih ljudi. Činjenica da milijuni ljudi mogu pratiti nečiji život i to u nastavcima, bez obzira na motive onoga tko im tu priču podastire, užasava. Priznajem, i ja sam se osobno uhvatila u tu zamku literarnog voajerizma. Pitanje koje sam sebi postavila i koje bismo svi mi trebali postavljati je: Zbog čega nas toliko zanimaju sudbine drugih i zbog čega je toliko velika popularnost raznih reality emisija sličnog tipa na svim mogućim društvenim medijima?

Tobožnji Netflixov dokumentarac odvija se i nakon što priča “završi”. Auturica je ovom nedovršenom pričom te pričom koja se odvija u sadašnjem vremenu, uz šokantan završetak, riskirala, ali to je zapravo najbolji dio knjige koji je čini većom od običnog psihološkog krimića. U Sve ovo je laž Lisa Jewell koristi premisu uokvirivanja priče unutar Netflixove dokumentarne serije što je bonus koji daje vrlo dobru ocjenu ovom romanu.

O autorici:

Lisa Jewell autorica je devetnaest međunarodnih uspješnica, uključujući A onda je nestala, Obitelj s gornjeg kata i Ostaci obitelji. Njezina djela prodana su u više od 10 milijuna primjeraka diljem svijeta i prevedena na 29 jezika.

Gdje kupiti:

Mozaik

9 ožujka, 20249 ožujka, 2024

Kate Quinn: Dijamantno oko

Nakladnik: Znanje, 2023.

Prevela Mirjana Valent

„To me je naučilo da ne smijem promašiti“, rekla sam iskreno.
„Metu?“
„Bilo što.“
I to je moja tajna, ako ste znatiželjni. Jeste, zar ne? …kako djevojka poput mene … postane snajperistica i ubije stotine ljudi? Koja je njezina tajna? (str. 33.)

Dijamantno oko – Amerika

Godina je 1942. Zagonetni snajperist, još zagonetnijih namjera, promatra Ljudmilu Pavličenko, rusku snajperisticu i nacionalnu heroinu koja se proslavila ubivši više od tristo nacista.

Ljudmila Pavličenko, stara dvadeset šest godina; studentica četvrte godine povijesti… Viša znanstvena novakinja u javnoj knjižnici… – prije rata. Poslije rata: trinaest mjeseci kontinuiranih borbi protiv Hitlerovih snaga na ruskoj bojišnici.
Nadimak: Gospođa Smrt. (str. 6.)

Slavna Pavličenko stiže u Ameriku, u goste prvoj dami Eleanor Roosevelt. Pokušat će od njenog supruga predsjednika izmoliti podršku Rusiji za obranu od okrutnog agresora.

Prva dama Amerike i Gospođa Smrt sprijateljuju se na sveopće iznenađenje. A mi čitatelji pratimo priču koja je Ljudmilu dovela ne samo do susreta s predsjednikom Rooseveltom, nego i do krvavih borbi na Istočnom frontu.

Dijamantno oko – pet godina ranije

Ljudmila Mila Pavličenko tek je dvadeset i jednogodišnjakinja, a već odgaja petogodišnjeg sina, jedino dobro proizašlo iz braka s mrskim joj Aleksejem. Studira, radi i kreće na streljaštvo samo kako bi sinu pokazala da mu ne treba otac da bi ga naučio kako biti muškarac.

Toga dana čula sam je prvi put: pjesmu koju je puška mogla pjevati u mojim rukama, s kundakom oslonjenim na rame, prstom svinutim kroz okidač. (str. 32.)

Mila otkriva da joj pucanje i više nego leži, a kad u Rusiju dolazi rat, među prvima se prijavljuje za odlazak na bojište. Tamo je njezin talent ne samo prepoznat, već i dobrodošao, pa nakon napornog treninga postaje jedna od prvih snajperistica ikad.

Za snajperista, uspješan bi dan mogao biti onaj s deset pogođenih meta ili onaj bez ijednog ubijenog… Ali neuspješan dan za snajperista je onaj kada promaši i sam pogine. I stoga ono vječno pitanje – Kako je to biti snajperist? – nema odgovora. (str. 92.)

Biti žena u muškoj vojsci nije lako, ali Ljudmila ima partnera Kostju, šutljivog snajperista koji joj u svakom trenutku čuva leđa.

Boreći se u krvavom ratu koji ne bira žrtve, Gospođa Smrt upoznat će smrt iz prve ruke. No nacisti nisu jedino s čime se bori. Uz glad, rane, okrutnost neprijateljske vojske i Alekseja koji se pojavljuje poput neugodna osipa – tu je zgođušni general Ljonja koji prijeti ukrasti joj ono što najbolje čuva – srce.

Prva u 2024.!

Dijamantno oko novi je roman neprikosnovene kraljice povijesnih romana Kate Quinn. Moram priznati, jedva sam dočekala prijevod! I baš sam taj roman odabrala za prvo čitanje u 2024. godini jer čvrsto vjerujem u sljedeće – kakav roman prvi pročitaš u novoj godini, takva će ti biti cijela godina! Nisam se prevarila, mada, Dijamantno oko zasad mi je najslabiji roman koji je ova autorica napisala na temu povijesti 20. stoljeća.

Dopustite mi objašnjenje. Aliceina mreža zauvijek će mi ostati njen najbolji roman i ne vjerujem da će Quinn ikad išta napisati što će se meni toliko svidjeti. Taj roman preporučujem svima i svugdje i još uvijek pamtim one osjećaje koji su se komešali u meni dok sam čitala.

Zagonetka ruže druga mi je po redu. Oduševila me, dala bih joj čistu peticu, ali nije dostigla Alice i njezinu špijunsku mrežu. E sad, Lovkinja i Dijamantno oko na istoj su mi razini. Tako da, ako ste se zaljubili u Lovkinju, kao što se zaljubila moja kolegica koja je za nju pisala recenziju, svidjet će vam se i priča o Mili Pavličenko. Meni jednostavno nije izazvala onaj koloplet osjećaja koji sam očekivala. Nekako, nisam se uspjela povezati s Milom.

Premda se autorica stvarno trudila opisati strahote rata te udahnuti Ljudmili tračak duše, cijelo mi je vrijeme bila pomalo plošna. Možda je to zato što mi je sada teško promatrati Rusiju kao žrtvu, možda zato što Mila mjestimice djeluje toliko naivna da postaje blesava sa svim tim pričama o hrabrosti i žrtvovanju za domovinu. Ipak, dopuštam mogućnost da je Kate Quinn i htjela da Mila zvuči kao propagandni poster.

Prvi snajper Rusije

Ako ste nakon svega navedenog zaključili da mi se roman nije svidio, varate se. Ne može se meni ne svidjeti nešto što Quinnica napiše! Ovo su samo slabosti koje su utjecale na sveukupan dojam.

Krećem sad s onim u čemu sam uživala. Kraj, epilog, bilješka autorice i povijesne fotografije – čisto savršenstvo! Ako ste poput mene i nikad prije niste čuli za ovu junakinju Drugog svjetskog rata, uživat ćete otkrivajući njezinu životnu priču. Zanimljive su kontroverze koje je prate, počevši od rođenja djeteta u ranoj dobi do drugog braka i neobičnog ponašanja na putovanju po Americi.

„Ovako stvari stoje, Ljudmila Mihajlovna,“ naposljetku je rekao snimatelj tonom kao da ga sve to zabavlja, „nije me briga što ste osjećali kad ste povukli okidač. Ljudima upravo sada trebaju junaci, a vi ste odabrani za tu ulogu, pa kažite nekoliko lijepih stvari o tome kako vas je nadahnulo junaštvo vaših drugova po oružju i vodstvo Partije… I smiješite se.“ (str. 219.-220.)

Ono što Mila ima, a druge Quinničine žene možda nisu imale u tolikoj mjeri, jest iskričav humor koji njenom liku ipak daje određenu dozu simpatičnosti.

Moji memoari, službena verzija: Prije napada čeličiš se mislima o domovini i drugu Staljinu.
Moji memoari, neslužbena verzija: Prije napada obično osjećaš mučninu. (str. 72.)

Sa zanimanjem istražujemo razlike između Mile, ljupke snajperistice koju SSSR koristi u propagandne svrhe i Gospođe Smrti, preciznog oka koje je došlo glave više od službeno zapisanih 309 neprijatelja.

Izvrstan mi je bio i lik tajanstvenog snajperista čija podpriča odlično obogaćuje Ljudmilinu, koliko-toliko baziranu na povijesti i na stvarnoj ženi. Naime, snajperist je sasvim sigurno izmišljen lik. Osim ako nije.

Ako ste ljubitelj Kate Quinn, Dijamantno oko će vas ili oduševiti ili ćete mu oprostiti mali pad u kvaliteti. Zažmirit ćete na jedno oko i s nestrpljenjem očekivati nove hitove ove majstorice povijesnih romana.

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Quinn je, prema New York Timesu i USA Today, najprodavanija autorica povijesnih romana.

Njezini romani koji se bave poviješću 20. stoljeća su, redom:

Aliceina mreža
Lovkinja
Zagonetka ruže
Dijamantno oko.

Navedeni romani nisu povezani sadržajem pa ih možete čitati proizvoljnim redoslijedom.

Gdje kupiti roman Dijamantno oko:

Znanje

Kolačić	Trajanje	Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional	11 months	The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy	11 months	The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.