Kategorija: Stilus knjiga

Objavljeno

Ellen Marie Wiseman: Za tvoje dobro

Nakladnik: Stilus d.o.o., Zagreb, 2019.

Naslovnica knjige Za tvoje dobro: ©Stilus. d.o.o

Ellen Marie Wiseman Za tvoje dobro

Za tvoje dobro – biti različit, ojača nas ili ubije!

Roman Za tvoje dobro predivno je ispričana priča o dvije djevojke čiji se životni putevi obiteljski negdje ukrštaju, ali nam je ta poveznica sve do kraja knjige nepoznata (iako se čitatelj približava odgovoru tijekom čitanja). Priča je ispričana u dvije perspektive (događanja 1931. i 1956.), s dvije naratorice, Lilly i Juliom. Knjiga je zanimljiva, životna, na trenutke potresna i tužna, svakako je priča koja izaziva emocije kod čitatelja. Dio priče koji priča Lilly događa se u vrijeme Velike depresije do sredine 20. stoljeća, kada su širom zemlje bili popularni putujući cirkusi u kojima su nastupale životinje i neobični ljudi – cirkuske nakaze, kako su ih zvali. Julijin dio priče započinje nasljeđivanjem obiteljskog imanja i farme konja te, malo po malo, otkrivanjem duboko zakopanih obiteljskih tajni.

Mamica zastane na trenutak, usmjeri pogled prema Lilly, čvrsto stežući novčanice.“ To je za tvoje dobro“ reče i udalji se. str. 38.

Lilly Blackwood

Za tvoje dobro započinje s djevojčicom Lilly Blackwood, koja u dobi od devet godina nikad nije vidjela kako izgleda vanjski svijet. Sve što može pogledom dohvatiti vidi s prozora svoje sobe. Zatočenica je tavanske sobe na imanju svojih roditelja. To je za tvoje dobro, tako joj je objasnila majka. Zašto je Lilly drugačija? Što s njom nije kako treba? Sve su to pitanja koja muče devetogodišnju djevojčicu, ali odgovora nema.

Nakon što je majka prepušta putujućem cirkusu (bolje rečeno, prodaje vlasniku), Lilly prvi put vidi sebe u ogledalu. Ona je albino djevojka. To je čini različitom od svih drugih, a u vremenu kada se radnja događa (1931.) različitost nije bila dobrodošla. Štoviše, Lillyni roditelji smatrali su da je ona sramota za njih i njihovu obitelj.

Lilyn život u putujućem cirkusu

Živeći i radeći u cirkusu kao djevojka koju razgledavaju kao „nakazu“, Lillyn život prelazi iz jednog zatočeništva u drugo. Jedina radost joj je svakodnevno druženje sa životinjama za koje posjeduje izniman talent i romantična veza s mladim Coleom koji radi kao trener slonovima. Ali, njezina sreća nije bila dugog vijeka.. Njezine uspomene su bolne, a budućnost neizvjesna…

Julia Blackwood

Godina je 1956. Devetnaestogodišnja Julia Blackwood naslijedila je roditeljsko imanje i farmu konja nakon smrti roditelja. Nije to bila obitelj u kojoj je Julia sretno odrastala. Otac koji se samosažalijevao, prepun krivnje i jada zbog odluka koje je u životu donosio i hladna, nepristupačna majka, udaljili su Juliu iz roditeljskog doma u ranim tinejdžerskim godinama.

Povratak na farmu

Povratkom na farmu Juliu dočeka, potpuno nepripremljenu, briga o golemom imanju i skrb o konjima koji su uzgajani za vrhunska natjecanja. Stari konjušar Cloude nije joj sklon, ali zato se sprijateljuje s mlađim veterinarom Fletcerom. Nakon sređivanja kuće Julia otkriva skrivene prostorije i naslućuje da su njezini roditelji imali puno tajni. Iz otkrivenih dnevnika i igračaka nađenima u kući, Julia saznaje za postojanje Lilly. Ali, tko je Lilly ? Uporna Julia neće se smiriti dok ne sazna istinu.

Ellen marie Wiseman Za tvoje dobro

Moj dojam o knjizi Za tvoje dobro

Knjiga nas dvjema odvojenim pričama, koje se polako spajaju u jednu, vodi do logičnog i razumljivog kraja. Knjiga je dirljiva, na trenutke potresna, ali prelijepo pisana, slikovita i laka za čitanje. Naročito dobro opisan je život Lilly, kao dio koji  ima veću težinu. Taj dio knjige autorica je većim dijelom postavila u cirkusku arenu koja je prikazana izuzetno realistično. Premda cirkusi danas nemaju više ono značenje i popularnost kao nekad, u to doba (oko 1930.) gostovanja cirkusa predstavljala su vrhunsku atrakciju. Ljudi s određenim tjelesnim hendikepima nastupali su u to vrijeme pod nazivima “cirkuske nakaze“ i pokazivani su za zabavu, ruganje i  ismijavanje svekolikom puku.

Sličnost dviju žena u romanu Za tvoje dobro

Dvije žene, Lilly i Julia, obje su vrlo jaki karakteri, obje nesretne na svoj način. Dok Lilly ima urođen talent i ljubav prema životinjama, Julia ga tek otkriva. Obje su željne ljubavi koja im nedostaje od najranijeg djetinjstva, a koju itekako znaju prenijeti ljudima i životinjama. Zlostavljanja koja su doživjela u najranijoj dobi stvoriti će od njih čvrste i borbene mlade osobe.

Ovo je prekrasna knjiga koja će će mnoge ganuti i potaknuti emocije. Roman budi široku lepezu osjećaja- od tuge, sreće, razočarenja, strpljenja i nade. Premda je postojala opasnost da emocije skrenu u patetiku, to se nije dogodilo jer glavnim junakinjama jednostavno vjerujete.


„Ljudi koji drugima nanose zlo i sami su u prošlosti okusili kako je to biti povrijeđen. Znala je za tu izreku. No nije vjerovala u nju. Bila je povrijeđena i zna kakav je to grozan osjećaj, pa se trudi ne činiti drugima nažao. No moguće je da neki ljudi nikada ne nauče.“

O autorici

Ellen Marie Wiseman američka je autorica čije su knjige prevedene na 18 jezika. Voli pisati priče o sudbinama običnih ljudi koji se bore protiv nepravde i prevladavaju razne prepreke. Ovim knjigama slavi nepobjedivost duha i hrabrost ljudi zahvaljujući kojima su se dogodile mnoge promjene. U slobodno vrijeme voli kuhati, gledati filmove, plivati ​​ili se brinuti za obitelj. Osim knjige Za tvoje dobro, kod nas je veliki uspjeh imala i njezina knjiga Što je ostalo iza nje.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Nakladnik: Stilus, 2020.

Naslovnica romana Svibanjske ruže: ©Stilus

Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Kako je istraga odmicala, a oni otkrivali detalje o tome što se dogodilo tim djevojkama, u Eddisonu je rasla užasna spoznaja da se taj slučaj neće nikada riješiti. Pravno gledano, sve će biti riješeno. Potrajat će, ali bit će riješeno. No to ne znači da će ga moći zaboraviti i krenuti na idući. Znao je da taj slučaj nikad neće postati tek anegdota, čak ni kad bude pred krajem karijere.

Taj slučaj će ih sve mentalno upropastiti, progoniti do kraja života. Nikad se neće riješiti pitanja kako itko može napraviti takvo što?

str. 29.

Svibanjske ruže

Četiri mjeseca nakon uništenja Vrta u kojem su bile zatočene, mučene i ubijane mlade djevojke koje je njihov mučitelj nazivao Leptiricama, FBI agenti Hanoverian, Eddison i Ramirez pokušavaju pomoći preživjelim djevojkama i oporaviti se od strave samog slučaja.

Dolazi proljeće, no ono agentima ne donosi sreću. Jer svakog proljeća, već 17 godina, napada serijski ubojica. Ubija naoko nepovezane mlade djevojke i zatim ih ukrašava cvijećem.

Priya je tako ostala bez sestre Chavi. Baš ona ju je pronašla u krvi, ukrašenu žutim krizantemama. Boreći se sa svojim demonima, Priya i njena majka sele se iz grada u grad.

Tuga i bol nisu isto. Zato se i ne zovu jednako. Razlika između njih možda je mala, ali riječi su precizne i svaka od njih označava samo jedno, svaka ima svoju svrhu. Sinonimi nikad nisu savršeno točni.

str. 62.

No, netko ih slijedi.

Koliko god ih agenti pokušavaju zaštititi i pomoći im, čini se da se ne mogu sakriti.

I čini se da je Priya sljedeća – djevojka koja će biti ukrašena bijelim ružama. Svibanjska ruža.

Priya i agenti

Slučaj Priyine sestre Chavi već pet godina muči agente. Proljetna ubojstva muče ih već sedamnaest godina. Budući da je baš Priya pronašla svoju sestru, agenti Hanoverian i Ramirez, a Eddison posebno, vezani su za nju, čuvaju je i tu su za nju u svakom trenutku.

Priya je oštra, kao i njezina majka, preživjele su strašne stvari i uvijek su tu jedna za drugu. No, demoni prošlosti proganjaju ih i Priya svako-toliko poklekne. Neću vam otkriti kako, ali jako je lijepo opisano i može pomoći djevojkama koje se s time bore i u stvarnom životu.

-Ti si isto u ratu, čini mi se?

Ne odgovorim odmah, razmišljajući što me zapravo pita i što mu želim otkriti. …

-Da – kažem nakon nekog vremena. – Samo ne znam protiv koga se borim – dometnem. – Za rat treba neprijatelj, a ja nisam sigurna je li mi itko gori neprijatelj od mene same.

str. 19.
Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Agent Eddison najvažniji je dio trojke u ovom romanu. Njegova posebna veza s Priyom temelji se na traumi iz njegove prošlosti. Ona je spomenuta u Vrtu leptira, kao i u romanu Svibanjske ruže.

Čudan je to osjećaj: nada. Prevrtljiv. Mušičav.

str. 9.

Ta ga trauma oblikuje, uvjetuje svaki njegov pokret i misao i jedan je od razloga zašto se toliko zbližava s mladom Priyom. Sviđa mi se njihov odnos koji se bazira na međusobnom bockanju i vrijeđanju, ali i ogromnoj ljubavi i privrženosti.

Ratne ozljede

Uz Priyu su i ratni veterani – šahisti koji je primaju pod svoje i pomažu joj da se bolje nosi sa strahom i tjeskobom. Upoznala ih je sasvim slučajno, dok su igrali šah u lokalnom perivoju. Prihvatili su ju kao jednu od svojih jer su i na njoj prepoznali ratne ožiljke. Svatko se od njih bori sa svojim traumama, najčešće sa samim sobom.

Veterani se ne okupljaju samo da bi razmjenjivali priče iz bitke, nego i zato što je pred drugima koji se bore s istim demonima kao i ti lakše podnijeti rane. Pred njima je lakše priznati da nisi dobro. Braća po oružju (i sestre) paze na tebe kad očito ne možeš paziti sam na sebe i nikad ne očekuju da budeš nešto što nisi, pa čak ni kad si sramotna isprika za ljudsko biće.

str. 195./196.

Svibanjske ruže – dojam

Iako sam pročitala određen broj slabijih kritika na Svibanjske ruže, ne bih se složila s njima. Slučaj je zanimljiv, likovi su životni i priča mi se općenito veoma svidjela. No, moram priznati da mi se Vrt leptira više svidio. Ne zato što je priča bila bolja, nego je jednostavno bila razrađenija. U ovom romanu premalo saznajemo o samom slučaju, u previše toga o Priyi i njezinim psihičkim stanjima. Naravno, nije to nužno loše, ali smanjuje napetost i želju čitatelja da se taj ubojica privede pravdi (na ovaj ili onaj način).

Željno sam čekala novi roman autorice Dot Hutchison i ne mogu reći da sam razočarana, ali imam osjećaj da u romanu Svibanjske ruže ipak nešto nedostaje.

Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Ostali naslovi ove autorice:

Klikom na prvi naslov možete pročitati našu recenziju i o tom izvrsnom trileru.

Budući da se romani vezuju jedan na drugi, savjetujem čitanje po redu. Svibanjske ruže bit će vam mnogo zanimljivije i razumljivije ako se prije upoznate sa strašnim slučajem iz Vrta leptira.

Gdje kupiti roman Svibanjske ruže:

Stilus

Objavljeno

Caroline Mitchell: Prešućena žrtva

Nakladnik: Stilus

Naslovnica knjige Prešućena žrtva: ©Stilus, Zagreb 2019.

Caroline Mitcehell Prešućena žrtva

Priznati krivnju ili šutjeti zauvijek, dilema u knjizi Prešućena žrtva?

Emma je jednom u mladosti napravila nešto strašno. Ubila je čovjeka. Nitko za to ne zna, a Emma je užasan događaj potisnula duboko u svoju podsvijest. Roman Prešućena žrtva započinje u sadašnjosti gdje upoznajemo Emmu koja živi mirnim životom sa sinom  i suprugom Alexom u staroj obiteljskoj kući Emminih roditelja. Ali, nijedna tajna ne može ostati vječno skrivena.

Početak kraja u romanu Prešućena žrtva

Emmin suprug Alex dobiva premještaj u drugi grad. To je izvrsna prilika koju Alex ne želi propustiti. Znajući za Emmino oklijevanje da napusti život kakvim su živjeli u trošnoj obiteljskoj kući u predgrađu, Alex prodaje kuću bez Emminog znanja. To je početak Emmine noćne more. Negdje na terenu koji graniči s kućom, skriven je grob muškarca kojeg je Emma ubila.

Emma, žrtva ili ?

Prije negoli se preseli, Emma mora još jednom vidjeti grob muškarca kojeg je ubila, ali nailazi na prazan grob. Ne preostaje joj ništa drugo nego da sve prizna suprugu i sestri. Ali, je li Emma baš posve nevina? Nekad je bila naivna i zaluđena tinejdžerica, ali danas? Ima i Emma svoje kosture u ormaru za koje je mislila da ih nikad neće izvaditi. Mnogo toga prešućuje suprugu Alexu, a česti poremećaji u hranjenju (bulimija) ukazuju na ogromnu količinu stresa. Ili možda nečistu savjest?

Luke, zlostavljač ili?

Zašto je Luke odabrao baš Emmu? Emma je bila lijepa, neiskvarena, introvertirana djevojka, ali takvih djevojaka ima posvuda. Luke je bio njezin srednjoškolski profesor. Što ga je privuklo Emmi? Emma je djevojka s puno problema – alkoholizirani i bolesni otac, majka koja je nestala i napustila dom, sestra koja živi odvojeno, život u skromnim uvjetima. Emma je bila ranjiva. I bila je idealna žrtva. Za muškarca koji je seksualni predator koji zavodi mlade djevojke, a zatim ih grubo odbaci, Emma je bila laka meta. Ono što je za Emmu bila ljubav, za Lukea je bila samo zabava. Vješto je isprepleo mrežu oko naivne i ranjive djevojke.

Alex

Alex je brižan suprug. Čovjek na svom mjestu. Bezrezervno voli i podržava Emmu bez obzira što je Emmina prošlost nejasna i na trenutke problematična. Spreman je boriti se za Emmu, iako je jako povrijeđen nekim njezinim postupcima. Netko drugi na njegovom mjestu sigurno bi odustao, ali ne i Alex. On je možda i najpozitivniji lik.

Caroline Mitchell Prešućena žrtva

Dojam o knjizi Prešućena žrtva

Knjiga ima zanimljivu radnju, dosta zapleta i nepredviđenih detalja. Lako se čita. Premda je meni  knjiga na momente malo neuvjerljiva, ima jako dobru pouku. Zaljubljenih mladih djevojaka koje upadaju u klopku inteligentnih muškaraca upitnih moralnih vrijednosti ima na svakom koraku. Ovo je knjiga koja se bavi zlostavljačima i žrtvama. Govori o tome kako napraviti nešto loše može biti još puno gore ako se to isto godinama prešućuje i sakriva. Knjiga potiče sve žrtve da ne trpe zlostavljanje već otkriju zlostavljače i spriječe ih u njihovim nakanama. To je vrijednost knjige.

Riječ autorice

Želim potaknuti svakoga tko se nađe u takvim okolnostima da potraži pomoć, bilo od policije, člana obitelji, ili putem jedne od brojnih telefonskih linija za pomoć ljudima u potrebi. Važno je da žrtve znaju kako nisu same i jednako je važno prijaviti i zlostavljanje iz prošlosti kako bismo se mogli pobrinuti da se ne ponovi. str. 337.

O autorici

Knjige Caroline Mitchell zauzele su prva mjesta po izboru časopisa New York Times, USA Today i Washington Posta. Spisateljica je porijeklom iz Irske, a sada živi s obitelji na obali Essexa. Bivša policijska detektivka, Caroline se specijalizirala za pisanje tekstova koji se bave ranjivim žrtvama, rizičnim žrtvama obiteljskog zlostavljanja i ozbiljnim seksualnim prekršajima. Ima  preko milijun prodanih knjiga, uglavnom psiholoških trilera.

Caroline, piše scenarije i za kriminalističke serije. Najnovija knjiga, Silent Victim, dosegla je Amazonovo mjesto broj 1 u Velikoj Britaniji, SAD-u i Australiji i osvojila prvo mjesto kao najbolji psihološki triler na američkim Reader’s Favorite Awards. Njezin prethodni triler, Svjedok, ušao je u uži izbor za Međunarodne nagrade za triler u New Yorku. Također je ušla u uži izbor za ‘Najbolji postupak’ na dodjeli nagrada Killer Nashville. Njezin kriminalistički triler Istina i laži nedavno je postao najprodavaniji roman New York Timesa, a odabran je za ekranizaciju na TV. Njezina djela prevedena su širom svijeta, a knjiga Silent Twin pretvorena je u interaktivnu aplikaciju u igri Chapters Interactive.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Bridget Collins: Uvez

Nakladnik: Stilus, 2019.

Naslovnica romana Uvez: ©Stilus

Bridget Collins: Uvez

Uvez

Mladi Emmett Farmer, nakon bolesti kojoj ne zna uzroka ni lijeka, dolazi raditi kod knjigoveže kao šegrt.

Usprkos maglovitim noćnim morama, sjećao sam se više nego što misle; znao sam za urlike i priviđenja, dane tijekom kojih nisam prestajao plakati ili nikoga nisam prepoznavao i onu noć kada sam golim rukama razbio prozor. …na zapešćima još uvijek imam tragove jer su me morali vezati.

str. 3.

Knjigoveže su prezira vrijedni, tako svi tvrde. Knjige se ne smiju čitati, pošteni ljudi to ne rade. Emmett je to naučio na teži način – kao znatiželjno dijete na sajmu je kupio knjigu i njen mu se sadržaj veoma svidio, no kad ga je otac uhvatio u čitanju, pobjesnio je i bacio knjigu.

Bio je to vrlo skroman štand, običan drveni stol s nogama koji je čuvao muškarac nemirnih očiju, ali krcat knjigama. Tada sam ih prvi put vidio. Nisam znao što su.

str. 13.

Emmett otada nije čitao. A sada, otac ga praktički tjera da šegrtuje u knjigovežnici. Zašto?

Knjigovežnica je s ceste izgledala kao da gori. Sunce je zalazilo za našim leđima, a crvenozlatni plamen posljednjih zraka zrcalio se u prozorima. Pod tamnim slamnatim krovom svako je okno bilo poput vatrena pravokutnika, odveć mirnog da bi plamtio, ali toliko jarkog da sam pomislio kako od vrućine osjetim žarenje u dlanovima. Nato su mi kosti zadrhtale; činilo mi se kao da sam to već vidio u snu.

str. 18.

Stara knjigoveža Seredith na glasu je kao vještica, tako i izgleda, a počesto se tako i ponaša. Emmett osjeća da ga ona odnekud poznaje, ali nije mu jasno otkud. Seredith tvrdi da je Emmettu suđeno biti knjigovežom te da posjeduje za to potreban dar.

A onda, jedan dan, u knjigovežnicu dolazi Lucian Darney…

Uvez – što gore, to bolje

Knjigoveže imaju poseban dar – uvesti vaše uspomene u uvez – knjigu. Ako vam se dogodilo nešto strašno, ako vam je slomljeno srce, ako se zbog nečeg sramite… Što god želite zaboraviti – možete.

… i poslije ćeš biti upravo onakav kakav si bio. … bez uspomena na razočaranje svoje obitelji, bez uspomene na slomljeno srce. Bit ćeš, kako bi se reklo … ponovo čitav.

str. 294./295.

Sve knjige koje kruže upravo su to, uspomene pravih, ponekad još uvijek živih ljudi. Kupuju ih i čitaju samo oni beskrupulozni, koji uživaju u ljudskoj patnji ili se slade činjenicom da znaju najniže strasti i najgore tajne svojih sugrađana.

Svatko tko je makar jednom uvezan više nije isti.

Kažeš li im da su uvezani, ponekad te čuju, iako… Samo otprilike prvu godinu, dok im se um prilagodi, ali opasno je to razdoblje, moraš paziti… … Ali pitam se… Mislim da, duboko u duši, znaju da nešto nedostaje.

str. 107.

Sasvim slučajno, Emmett jednom nailazi na knjigu čiji je naslov Emmett Farmer. Odmah mu je jasno – uvezan je. Zašto? Što je to napravio toliko strašno da je htio zauvijek zaboraviti? Kakva je to tajna vrijedna gubitka jednog dijela sebe?

Bridget Collins: Uvez

Što nas čini nama?

Ovaj fantastični gotički roman ispričan je u sadašnjosti i u prošlosti. Dva su pripovjedača, i oba otkrivaju svoje uvezane tajne, uvezana sjećanja. U nevjerojatnu priču o zaboravu skrivena je priča o ljubavi. Ljubavi koja je uvezana, ali je dovoljno jaka da se izbavi, da se vrati u život, da se ponovo osjeti. Ne želim vas navoditi na pogrešan trag pa ovdje prestajem s referiranjem na fabulu romana.

Nevjerojatna premisa otvara čitatelju brojna pitanja. Tko smo ako nemamo svoju prošlost? Postojimo li uopće ako nemamo uspomene? Koliki su dio nas naša sjećanja?

Hoćemo li biti sretniji ako zaboravimo sve svoje boli, pogreške, sramote? Ili je bolje svega se sjećati, znati da smo to preboljeli, da smo uspjeli i krenuli dalje?

I još, što bismo sve napravili kada bismo znali da nećemo biti uhvaćeni? Da nas oni koje povrijedimo neće odati, već će… Zaboraviti? Uz malu naknadicu knjigoveži, svi naši problemi mogli bi se izbrisati. Pristajemo li na to?

Uvez je uvez!

Trgovina lažnjacima je u porastu, znaš? … Nikada ih nisam vidio – dobro – koliko znam, ali znatiželjan sam. Može li se prepoznati razlika? Zovu ih romani.

str. 164.

Zanimljiv, u neku ruku ironičan dio je priča o romanima (pročitajte ovu riječ s dozom prezira). Romani su knjige, uvezi, ali priča unutar njih je izmišljena! Tada su rijetkost i nerado se čitaju. Nastali su jer je teško doći do pravih uspomena, pravih priča.

Ipak, između pravog uveza i lažnjaka uvijek postoji razlika koja se može osjetiti pri čitanju – u pravi uvez čitatelj naprosto utone, postane dio tih uspomena koje čita, vidi ih pred sobom i osjeća kao da sudjeluje u priči.

U tom slučaju, Uvez je pravi uvez! Dok čitate ovaj roman, doista utonete u priču. Spisateljica ima dar ispripovijedati događaje tako zorno da vam se odvijaju pred očima. Emocije likova toliko su jake i iskrene da se doista možemo poistovjetiti s njima.

Sreća

Zamislite da vam se sve vrati. Kćerino vjenčanje. Prvi put kada ste u ruke primili sina. Divlji zumbuli.

str. 459.

Predivna poenta dolazi na kraju romana – bez uspomena smo prazni, nismo mi.

Recept za sreću je jednostavan. Trebaju nam samo naše uspomene. Na dane kada smo bili sretni. Kada smo živjeli punim plućima. Kada smo bili voljeni i kada smo voljeli.

Uspomena na to oduzme mi dah. Nisam znao da je sreća toliko jednostavna.

str. 460.
Bridget Collins: Uvez

Ostali naslovi ove autorice:

Bridget Collins autorica je sedam romana za mlade, ali Uvez je njezin prvi roman za odrasle.

Gdje kupiti:

Web shop knjižare Hoću knjigu

Objavljeno

Dot Hutchison: Vrt leptira

Nakladnik: Stilus, 2019.

Naslovnica romana Vrt leptira: ©Stilus

Dot Hutchison: Vrt leptira

… i našle smo se u vrtu, toliko lijepom na me pogled na njega gotovo zabolio. Jarko cvijeće u svim bojama, obilje lišća i drveća, oblaci leptira među krošnjama. Nad nama se nadvila litica izrađena ljudskom rukom, sa zaravni na vrhu na kojoj se zelenjelo još bujnog raslinja, drveća i lišća, a drveće na rubovima litice dodirivalo je stakleni krov koji se doimao nemoguće daleko nad nama. …

Gdje smo mi to?

Dobro došla u Vrt leptira.  

str. 12./13.

Vrt leptira

U FBI-evoj prostoriji za ispitivanje nalazi se mlada ozlijeđena djevojka tek spašena iz ruku otmičara. Ostale su žrtve u bolnici, u gorem stanju nego ona.

Policiji je nejasno je li mlada žena, koja se odaziva na ime Maya, žrtva, suučesnica zločincu koji se bori za život ili nešto treće.

Agenti Hanoverian i Eddison ispituju je svaki na svoj način, svaki svojim metodama.

Što se Maya sve više i više otvara, jasno je da je spašena iz noćne more čiji su užasi nepojmljivi.

Skupa s ostalim žrtvama, bila je zatočena u Vrtu leptira.

Čovjek koji vas je zatočio… imao je vrtlara? …

Djevojka odmahne glavom. – Ne. On je bio Vrtlar.   

str. 9.

Kako bi ih označio kao svoje vlasništvo, na leđa im tetovira ogromnog leptira i od tog trenutka – djevojke su njegovi Leptiri.

Na mojim bokovima, gdje se haljina spuštala otvarajući pogled, vidjeli su se otisci prstiju, ali tetovaža se vidjela u cijelosti. Bila je ružna i užasna. I lijepa.

str. 35.

Naravno:

Leptiri, kao i sve lijepo, ne žive dugo. To je rekao one večeri kad smo se upoznali. I za to se pobrinuo vlastitim rukama. Svojim je Leptirima dao bizarnu, poremećenu besmrtnost.  

str. 68.
Dot Hutchison: Vrt leptira

Očarani i užasnuti Mayinom pričom, agenti uranjuju u bolestan svijet Vrtlara i bizarno okruženje njegova vrta.

Ipak, jasno je da Maya nešto krije.

Što?

Vođeni Mayinim riječima, od njezina djetinjstva do trenutka spašavanja iz Vrta, agenti skupljaju komadić po komadić uvrnute priče s leptirima, nespremni na kraj koji je dalje od svega što su mogli i zamisliti.

Iluzije

Veliki dio fabule odvija se u Vrtu. No Vrt nije i vrt – to je neka vrsta kaveza. Omeđen staklom i čeličnim zidovima, sve što djevojke vide zapravo je iluzija.

Nisu slobodne – zatočene su.

One nisu leptiri, one su tek djevojke s tetoviranim krilima i rokom trajanja.

Pravi leptiri mogu odletjeti i pobjeći.

Vrtlarovi leptiri slobodni su tek ako padnu. 

str. 136.

One nisu u vrtu – one su u kavezu. Sve što vide oko sebe, tu je da ih skrije, a ne da ih veseli. A Vrtlar, iako duboko uvjeren da ih voli, nije ništa drugo doli manijak i silovatelj. Možda su mu manire uglađenije i načini mučenja sofisticiraniji, ali i dalje je običan psihopat i ubojica.

Iluzija slobode ponekad je bila bolnija od zatočeništva.

str. 122.

Ono najljepše i rijetko stvarno u Vrtu je nada, čista i nepatvorena – iako su znale da ih smrt čeka iza ugla, sve su se djevojke nadale. Godinama Vrtom kruži priča da je postojao leptir koji je odletio – djevojka koja je pobjegla i spasila se.

… i prvi put otkako sam stigla onamo poželjela sam da je legenda o Leptiru koji je pobjegao istinita. Željela sam vjerovati da odande ima izlaza: da postoji i treća mogućnost… 

str. 190.

Hoće li se na kraju rasplesti ta legenda, ostaje na agentima FBI-a i na nama čitateljima.

Callophrys eryphon

Ali moja krila nisu se micala, ja nisam mogla letjeti. Nisam mogla čak ni plakati.

Od mene su ostali samo strah, agonija i tuga.

str. 189.

Maya je posebna djevojka koju ćete ili voljeti ili će vas živcirati.

Naravno, to uopće neće utjecati na vašu percepciju romana – spisateljica doista ima dar natjerati čitatelja da događaje vidi očima lika.

Isprva ćete se čuditi Mayinoj reakciji na buđenje u Vrtu, čudit ćete se njezinom odnosu s Vrtlarom, njezinom stoičkom podnošenju raznoraznih mučenja, ali na samom kraju, sve će vam postati jasno.

Na leđima nosi tetovažu leptira Callophrys eryphon, kojoj se divi i koju prezire u isti čas.

Dot Hutchison: Vrt leptira, CC search

Fotografija je preuzeta s CC Searcha.

Agonija boli i ljepote

Vrt leptira pročitala sam još prošle godine, prije nego mi je blog bio i u zakutku mozga. Budući da je to knjiga koja je na mene ostavila snažan dojam, odlučila sam ju pročitati ponovo i o njoj napisati riječ-dvije.

Ovaj je roman pravi triler, strave isprepletene s ljepotom, boli neraskidivo vezane s prijateljstvom i toplinom.

Ova jeziva priča i njezini glavni junaci dugo će nam se motati glavom, a pitanja će biti više nego odgovora.

Što je potaknulo Vrtlarovu bolesnu opsesiju leptirima?

Kako je moguće da se toliko dugo bavio svojim poremećenim hobijem?

Koliko smo slični svojim roditeljima?

Koliko nam je obitelj važna i je li važnija od zakona, hrabrosti ili časti?

Kako bismo se mi ponašali u cipelama ovih likova?

Spisateljica ima dar podrobno okarakterizirati svaki lik, bez da kaže i jednu jedinu riječ viška. Vrt leptira neće vas umoriti, nema niti 300 stranica. On će vas začarati. Ta čudesno-strašna priča o mladim djevojkama leptirima, zatočenima, zlostavljanima i ubijanima vezat će vam se za srce.

Ostali naslovi ove autorice:

  • Vrt leptira
  • Svibanjske ruže

Roman Svibanjske ruže svojevrstan je nastavak Vrta leptira – pratimo iste agente, a radnja se odvija četiri mjeseca kasnije.

Nakon Vrta leptira, jedva čekam pročitati i ostale naslove Dot Hutchison. Doista vjerujem da me neće razočarati.

Dot Hutchison: Vrt leptira

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Caroline Kepnes: Ti

Nakladnik: Stilus knjiga, 2019.

Naslovnica romana Ti: ©Stilus knjiga

Caroline Kepnes: Ti, gif

Ti

Prelijepa Guinevere Beck jednoga dana ulazi u knjižaru u kojoj radi Joe Goldberg– on odmah shvaća da je ona ONA PRAVA i zaljubljuje se u nju na prvi pogled.

Gle ti nju, danas si se rodila u mojem svijetu. Sav drhtim i slistio bih tabletu za smirenje, ali dolje su mi i ne želim slistiti tabletu za smirenje. Ne želim se spustiti. Želim biti ovdje i potpuno te svjestan gledati…

str. 1.

Joe potraži Beck na Facebooku i tamo je sve što treba znati – kao i to da se večeras nalazi s prijateljicama. Vođen radnjom svog najdražeg filma, odlučuje ju ponovo vidjeti.

Čeka je blizu njezina stana i odglumi slučajan susret. Genijalno, romantično. Ljubav iziskuje trud.

str. 9.

Joe krade Beckin mobitel i tako zavlada njenim životom – čita joj mailove, tweetove, SMS-ove… Saznaje sve o njoj i polako od prijatelja postaje dečko, od dečka – onaj pravi.

I Joe će poduzeti sve da takav i ostane.

Apsolutno sve.

… a nemamo mnogo vremena zato što se sutra trebaš vidjeti s njime u jedan poslijepodne, a ja sam odlučio da se to neće dogoditi.

str. 311.

Sve je pomaknuto

Svoju recenziju počet ću jednostavnom rečenicom: Ovu knjigu MORATE pročitati!

Ne pamtim kad sam zadnji puta pročitala nešto ovako pomaknuto, neobično, brutalno, iskreno.

Knjiga vas od samog početka toliko zaokupi i teško ju je prestati čitati. Najbolje i najgore od svega je što je pripovjedač ta uhoda. On nam priča priču i mi, čitatelji, sve promatramo njegovom perspektivom. Način na koji nam prenosi sve te svoje ludosti čini ga simpatičnim, duhovitim. Njegovi sarkastični komentari i opaske o svijetu koji ga okružuje utječu na vas toliko da svijet počinjete promatrati Joeovim očima.

Najozbiljnije.

Nekoliko sam se puta uhvatila kako razmišljam „kao Joe“ – ne o ubojstvima, nego njegovim stilom, zbrčkanim, ironičnim, pomalo opakim, ali nekako naivnim i čistim, iskonskim mislima.

Joe je luđak, ali iskren luđak. Prirodan, svoj, uporan. Ima sve osobine pozitivca i vi navijate za njega, unatoč gadostima koje čini. Joe je fascinantan. Joe je inteligentan. Joe je onaj mali dio u svima nama koji na Facebooku, Instagramu i Twitteru istražuje osobu koja mu se sviđa. Mi ga razumijemo. Mi ga opravdavamo. Dovraga, mi želimo da uspije!

Beck je problematična mlada žena, čitatelju nejasna. Što želi od Joea? Što je on više voli, mi je volimo manje. Nije nam simpatična. Zašto stalno laže? Zašto je tako napeta? Čini nam se da ona ima više problema nego Joe – on je samotnjak, ona ima društvo, ali ga ne voli. On nema formalno obrazovanje, ali zna sve o svemu dok ona studira, a sva je zbunjena. On želi i voli samo nju, ona luta od muškarca do muškarca.

Caroline Kepnes: Ti

Zašto Joe voli Beck

Beck nije važno moje podrijetlo…

Beck me voli na svoj način…

Beck se ne boji reći mi koliko voli biti sa mnom.

Beck se budi sretna kada se probudi pokraj mene.

str. 348.

I dok Joe s lakoćom nabraja 10 razloga zbog kojih voli Beck, mi s istom takvom lakoćom razmišljamo zašto više volimo Joea. Pokušavamo opravdati sjeme koje klija u našim mozgovima – Joe zaslužuje svoj sretan kraj.  

Pisana je razgovornim stilom u kojem se Joe čitavo vrijeme obraća svojoj voljenoj Beck. Zvuči kao ljubavni roman, zar ne? E pa, nije.

Ono što Beck doista misli i osjeća ostaje nepoznato jer nam Joe prenosi sve to. Nismo sigurni koliko je toga zapravo istina, a koliko je toga samo njegova interpretacija. Beck nam ostaje nepoznanica do samoga kraja. Njezin se glas ne čuje – tu je samo Joe koji nam prenosi ono što on misli da ona misli i osjeća.

Osjeti se kemija. Bravo za nas! Ni sam ne znam koliko sjedimo na stubištu, ali nikamo nam se ne žuri. Ugodno ti je.

str. 84.

Začudnost i inovacija

Pripovjedna osoba pretače se iz druge osobe u prvu, što samo po sebi predstavlja začudnost i novitet u svijetu književnosti jer su rijetki romani koji su pripovijedani u drugoj osobi. Pripovjedač se cijelo vrijeme obraća toj djevojci u koju je zaljubljen/koju uhodi i to je druga osoba. Kada joj prepričava svoj dan i sve što mu se tijekom dana izdogađalo, to je prva osoba. Granice između njih su nejasne.

Naravno da nije sve samo pripovijedanje, u ovakvoj knjizi nikako! Česte su e-poruke, tweetovi, SMS-ovi… Potpuno nov način pisanja koji godi današnjem čitatelju.

Ovaj roman zahtijeva angažiranog, upućenog čitatelja. Suvremen je i referira se na suvremenu književnost, glazbu i film.

Klasična si i kompaktna, moja mala Natalie Portman na kraju „Bliskih odnosa“, onako jedra nakon što je raskrstila s lošim britanskim momcima i odlazi kući u Ameriku.

str. 1.

A ako još uvijek niste uvjereni…

Pričekajte dok stignete do kraja. Kraj je utjelovljenje Joea Goldberga: ironičan, duhovit, perverzan i sretan – sve u jednom.

Caroline Kepnes: Ti

Ostali naslovi ove autorice:

Caroline Kepnes dosad je napisala tri romana, a u Hrvatskoj je, zasad, preveden samo roman Ti.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

P. S.

Jednom mi je jedna prijateljica, dok sam se mučila s milijun stranica „Češljugara“ Donne Tart, rekla: Što se ubijaš čitajući! Sve što vrijedi će ti, kad-tad, postati film ili serija!

Izgleda da je bila na tragu nečemu…

Ako ste kao ta moja prijateljica i niste od čitanja, evo nešto i za vas:

TRAILER za Netflix seriju (prva sezona) snimljenu prema knjizi Ti

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆