Asha Lemmie: Pedeset riječi za kišu

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Pedeset riječi za kišu: ©Mozaik

Prevoditelj: Viktoria Novosel

Asha Lemmie Pedest riječi za kišu

Kažu da postoji pedeset riječi za kišu. Po jedna za svaku vrstu koju možeš zamisliti. str. 121.

Pedeset riječi za kišu svakako je roman o kojem nakon čitanja nastavite razmišljati. Roman je napisala  autorica koja nije Japanka pa se na trenutke čini da je uzela preveliki zalogaj. Kontekst je pun stereotipa o japanskom načinu života, vrijednostima i položaju žene u Japanu, ali ono što se autorici ne može osporiti je osjećaj za dramu, emocionalne izljeve i smisao da takne čitatelja tamo gdje je najranjiviji.

Noriko

Noriko je rođena u plemićkoj japanskoj obitelji tijekom Drugog svjetskog rata. Po svom porijeklu trebala je biti princeza, ali zbog svoje nezakonitosti sramota je vlastite obitelji. Naime, Noriko je plod ljubavi japanske aristokratkinje i njezinog afroameričkog ljubavnika. Rođena tamnije kože, Nori je sramota majci i njezinoj obitelji. Ne mogavši se nositi s osudom okoline, majka ostavlja Noriko okrutnoj baki i djedu koji je duboko povezan s japanskom mafijom koja kontrolira vlast. Njezina ju baka podvrgava bolnim tretmanima izbjeljivanja kako bi posvijetlila kožu, terorizira je kad god može i nalaže joj da živi skrivena na tavanu. Nori biva poslušna jer je to zadnje što ju je zamolila majka, prije nego li je otišla.

Bit će sigurno tri godine da nije vidjela nebo. A kad si dijete, to ti se sigurno čini i dulje, kao čitava vječnost. str. 115.

Obećaj mi da ćeš biti poslušna. str. 10

Nori upoznaje Akiru

Spletom okolnosti, na imanje dolazi Norin polubrat Akira, koji je nasljednik imanja i u milosti je bake i djeda. Nori u njemu pronalazi saveznika, prijatelja s kojim se može suprotstaviti diktaturi bake i djeda. Akira u početku ne doživljava Noriko, ali malo po malo, mala, nježna sestrica uvuče mu se u srce. Akira je vrhunski pijanist i violinist, nadareni genije koji živi samo za glazbu. Nori ga naprosto obožava. Ali okrutna Yuko ne želi da se brat i sestra previše zbliže. Prevari Akiru i proda Noriko u bordel. Nori je premlada da bude prostitutka pa u bordelu zabavlja muškarce glazbom i čitanjem poezije. Nakon dvije godine saznaje da ju je muškarac spreman kupiti i povesti sa sobom na putovanje svijetom. Nori čeka veliko iznenađenje.

Nori bježi od sudbine

Pokušavajući pobjeći od okrutne sudbine, Noriko bježi iz Japana, ali tragični događaji zauvijek je vezuju za njezino porijeklo i obitelj. Nakon niza životnih kušnji Nori, sad već odrasla mlada žena, donosi odluku: vratiti će se u Japan i obračunati s obitelji koja ju je cijeli život tlačila. Ali ta odluka nosi dalekosežne posljedice…

Bila je poput broda na vjetru, od svog porinuća do danas kad će potonuti. str. 332.

Dojam o djelu

Roman prati život djevojčice Noriko od njezine pete godine do zrelosti, kada je već mlada žena. U tom razdoblju saznajemo sve o Norikoinom mučnom odrastanju, samoći, borbom za slobodu, emocionalnim padovima i onda ponovno uzletima i osobi koju je Nori obožavala cijeli svoj život, a to je njezin brat Akira. Obećanje o poslušnosti dano majci Nori će držati kao djevojčica, ali s odrastanjem sve se u njoj buni i ona se mora pobuniti kako bi prodisala.

Djevojčica, koja je od rođenja dobila loše karte, prihvaća samoću kao saveznika. Dolaskom polubrata u obitelj Nori uzdiže njegov lik, od obožavanja do emocionalne povezanosti koja prelazi bratsko-sestrinske okvire. Slijepa ljubav prema bratu na mnogo je načina tragična. Nori nikad nije uspjela izgraditi blisku emocionalnu vezu s nekim drugim muškarcem. Njezina samodestruktivna priroda cijeli roman čini tragičnom epopejom.

Roman je svakako nabijen emocijama, ali neki su mi elementi japanskog načina odgoja potpuno neprihvatljivi. S obzirom na to da autorica nije Japanka, već je tamnoputa Amerikanka, ne možemo se oteti dojmu da je i sama doživjela nepravde i ugnjetavanja kao crna djevojka u Americi.

Roman je dirljiv, tragičan i nabijen emocijama. Ono što je za mene bilo neugodno iznenađenje je sam kraj koji je bio skroz suprotan od mojih očekivanja.

Asha Lemmie Pedest riječi za kišu

O autorici

Asha Lemmie autorica je bestselera New York Timesa Pedeset riječi za kišu. Nakon što je diplomirala englesku književnost i kreativno pisanje na koledžu u Bostonu, preselila se u New York gdje je radila u izdavaštvu knjiga. Asha piše povijesnu fikciju koja se fokusira na oživljavanje jedinstvenih perspektiva. Trenutačno živi u New Yorku.

Gdje kupiti:

Mozaik

Elizabeth Hoyt: Grešni vojvoda

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Grešni vojvoda: ©Znanje

Prevela: Viktorija Lisec

Elizabeth Hoyt: Grešni vojvoda

Grešni vojvoda

Bridget Crumb pametna je i hrabra domaćica zloglasnog Valentina Napiera, vojvode od Montgomeryja, poznatog po prljavim poslovima kojima se bavi. Bridget krije tajnu – nije ona došla u njegovu kući samo biti domaćica, ne. Došla je spasiti ljude koje Montgomery ucjenjuje i ukrasti od njega ono čime ih ucjenjuje.

Domaćica besprijekornih kvalifikacija mogla bi biti uhvaćena i u gorim položajima od klečanja na poslodavčevoj postelji. No dva su čimbenika pridonijela tome da ova situacija bude osobito zabrinjavajuća, razmišljala je Bridget Crumb. Prvi je bio taj da je dotični poslodavac bio Njegova Milost, vojvoda od Montgomeryja, koji se općenito smatrao najzlobnijim čovjekom u Londonu. A drugi, da je u desnoj ruci slučajno držala netom ukradeni minijaturni portret. (str. 1.)

Među tim ljudima je i njezina majka – naime, Bridget je nezakonita kći jedne aristokratkinje koju grešni vojvoda drži u šaci.

Igra među njima počinje kada ju Montgomery uhvati u kompromitirajućem položaju i shvati da gospođa Crumb ima svoje razloge za biti u njegovoj blizini.

Vojvoda je seksi, fizički savršen muškarac. Bridget to zna i nije imuna na njegovu privlačnost.

Vojvoda nije bio ni osobito krupan čovjek ni osobnosti koja bi se smatrala zastrašujućom, zapravo, upravo suprotno. Jagodice, usne i nos bili su mu tako savršeni da je komotno moglo biti da mu je lice isklesao grčki kipar. Oči su mu bile najsvjetlije plave boje, a kovrčava kosa boje ulaštenih gvineja… Njegova Milost bila je utjelovljenje gospodske, muške sofisticiranosti, ali svatko tko bi ga zbog toga proglasio bezopasnim bio je potpuna budala. (str. 2.)

A premda je skrivena ispod ružne crne pamučne suknje i grube kape za domaćicu, vojvoda uviđa Bridgetinu ljepotu. A više ga od te ljepote privlači njezina pamet, dobrota, hrabrost i iskrenost.

Gospodari kaosa

Kada se njih dvoje naposljetku spetljaju, svjesni su da to neće potrajati. On zna da ga je nemoguće voljeti jer je loš i ne zaslužuje ljubav.

Njegova je Seraphine mislila da je negdje duboko u njemu zlatna jezgra, dobar čovjek koji može biti oslobođen grijeha.
Bila je u krivu.
A kad pronikne u njegove dubine i umjesto toga otkrije smrznutu šupljinu, učinit će ono neumitno.
Napustit će ga.
(str. 214.)

Ona zna da je njegova blizina opasna i da ga previše ljudi želi vidjeti mrtvog, uključujući i neke članove njezine obitelji.

A tu su i Gospodari kaosa – sekta okrutnih zločinaca u kojoj Montgomery ima osigurano mjesto…

Elizabeth Hoyt: Grešni vojvoda

Grešni vojvoda i staložena domaćica

Grešni vojvoda deseti je nastavak Maiden Lane serijala autorice Elizabeth Hoyt. U svakom dijelu pratimo jedan par i mnoštvo sporednih likova, plemića i plemkinja, među kojima se onda krije par za sljedeći nastavak. Tako da sam već otprije znala da će Valentine Napier kad-tad dobiti svoju ljubavnu priču i evo je!

Ne moram posebno naglašavati da mi se jako svidjela! Uvijek padam na ljubav i strast među pripadnicima različitih staleža, na opasne tajne koje kriju, igrice koje igraju i na kraju – ah, naravno – vječnu sreću koju pronalaze!

Uživala sam čitajući ovaj romančić, iz više razloga! Najprije, novo KDS kolo izdavačke kuće Znanje veće je, preglednije i lakše za čitanje što mi je super jer mi je vid koma. Premda mi se ovaj nastavak veličinom neće uklapati u ostatak serijala, nije mi važno. Bitno mi je da mi je čitanje olakšano, a ovim novim izdanjima to stvarno jest!

Zatim, ova povijesna erotska romansa svojom radnjom svakom čitatelju stvarno može izmamiti osmijeh na lice. Od opisa vojvode Montgomeryja, koji je seksi i muževan, ali u isto vrijeme, i ljubitelj fine (ljubičaste) odjeće. Zatim Bridget Crumb, nevina, a sva vražja, zamutila je vojvodi pamet ne toliko fizičkim izgledom, koliko karakterom. Nije li to jedna od onih vrijednosti koju stalno treba ponavljati, pa makar i u ljubavnim romanima?

Oh, zatim su tu i Gospodari kaosa! Kako jedva čekam sljedeći nastavak da stari prdonje dobiju ono što zaslužuju!

Odrastao sam u blizini dvorca Ainsdale, dvorca Montgomeryjevih. Oni su kao čopor vukova. Svi do jednog. Majka, otac, i osobito vojvoda. Nešto im vražje kola u žilama. (str. 118./119.)

Ma treba li preporuka?

Baš tako! Ako se već duže družite s blogom Mala od knjiga, onda znate da je Elizabeth Hoyt spisateljica koju ću vam uvijek i svugdje preporučiti! Kao čitateljica koja ne voli ljubavne romane, njezini su među rijetkima kojima se veselim i zbog kojih sve ostalo stavljam na stranu! To sam napravila i ovaj put – unatoč ogromnom broju trilera i krimića koji čekaju čitanje, kad sam novu Hoyticu ugledala u paketu, sve se maklo mjesto unatrag!

Grešni vojvoda štivo je koje se brzo i lako čita. Šarmantna je to ljubavna priča, puna vrućih, strastvenih dijelova zbog kojih se smijuljimo, ali i onih opasnijih, koji nas tjeraju da  čitamo dalje!

Evo, jedva čekam sljedeći nastavak! Baš se veselim!

P.S. u Grešnom vojvodi upoznali smo par koji ćemo pratiti u sljedećem dijelu serijala, Duke od Pleasure. Bit će fe-no-me-na-lno!

Elizabeth Hoyt: Grešni vojvoda

Ostali naslovi ove autorice:

Elizabeth Hoyt moja je omiljena autorica povijesnih ljubavnih romana, najpoznatija po svom Maiden Lane serijalu.

Serijal Maiden Lane broji 12 nastavaka, a kod nas je zasad prevedeno ovih deset nastavaka. To su, redom:

  • Opasne namjere
  • Zabranjeni užici
  • U vučjoj jazbini
  • Kradljivac sjena
  • Gospodar tame
  • Ponoćni vojvoda
  • Dražesna zvijer
  • Čuvar srca
  • Najslađa bitanga
  • Grešni vojvoda

Klikom na gornji link (Maiden Lane) doći ćete do moje recenzije prethodnih nastavaka, saznati koji mi je dio serijala najbolji i što je uopće Maiden Lane.

Recenzija o ovom serijalu Elizabeth Hoyt jedna je od najčitanijih recenzija na blogu Mala od knjiga, a navedeni sam serijal uvrstila i među 10 ljubavnih romana koji će vas raznježiti za Valentinovo.

Volite li povijesne ljubavne serijale, svakako ne propustite i recenzije Hathaway serijala autorice Lise Kleypas te Byron serijala Tracy Ann Warren.

Gdje kupiti roman Grešni vojvoda:

Znanje

Megan Miranda: Posljednji gost

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Posljednji gost: © Znanje

Prevoditelj: Lidija Lebinec

Megan Miranda Posljednji gost

Posljednji gost novi je roman autorice Megan  Mirande, nakon knjige Sve nestale djevojke. Knjiga se bavi razvojem prijateljstva i kušnjama koje to prijateljstvo nosi. Glavna je tema odnos  između dvije djevojke: Avery Greer, lokane djevojke i njezine imućne prijateljice Sadie Loman. Nakon što je Sadie pronađena mrtva, Avery je odlučna otkriti istinu. Posljednji gost prvenstveno je roman atmosfere, retrospektiva događanja između nekolicine prijatelja i osjećaja glavne junakinje da nešto ne valja. Možda sam ipak nakon Svih nestalih djevojaka očekivala malo više.

Ljeto 2018.

Avery se nakon tragične smrti roditelja vraća u rodni Littleport u Maineu. A kad joj i baka premine, Avery je izgubljena, bez sigurnih prihoda i posla. Stoga je ponuda da proda kuću obitelji Loman i još da, uz to, upravlja nekretninama za iznajmljivanje istoj obitelji, nešto što se ne odbija. Uz to, Avery je najbolja prijateljica Sadie, nasljednice bogate obitelji Loman. Dvije djevojke razvile su prisno prijateljstvo koje je uključivalo poznavanje života jedna druge gotovo do detalja.

U Littleportu se uvijek bučno proslavljao završetak ljeta u vili obitelji Loman. Avery je glavna organizatorica. Kad shvati da Sadie kasni na završnu zabavu ne zabrinjava se, ali pravi šok nastaje kad je Sadie na kraju večeri pronađena mrtva. Rezultat istrage je samoubojstvo.

I tako sam prodala svoju kuću, a time i svoju dušu, Lomanovima. Str. 98.

Ljeto 2017.

Nakon smrti roditelja, Avery je bila gotovo član obitelji Loman. Sadie je uvela Avery u sve bogataške krugove upoznavši je sa svojim prijateljima i prijateljima svog brata Parkera. Dvije djevojke bile su nerazdvojne. Sadie nije smetalo što je Avery kotirala za  neobuzdanu, pomalo divlju djevojku koja je radila različite probleme u mladosti. Htjela je sve znati o Averynom životu, uključujući i interesiranje za Averyna bivšeg dečka.

Moj dom je tvoj dom. Tvoj život je moj život. str. 101.

Ljeto 2019.

Godinu dana nakon Sadine smrti, Avery još uvijek upravlja posjedima Lomanovih u Littleportu. Sadini roditelji, Grant i Bianca, osnovali su zakladu za prevenciju samoubojstava u Sadienu čast. U grad stiže Sadin brat  Parker koji s Avery organizira ponovno okupljanje prijatelja.

Tih dana počinju se događati neobjašnjive provale u Lomanovim vilama. U nekima su ostavljene zapaljene svijeće, a neke su vile ispreturane. Avery je nemirna. Ne može se opraviti od Sadeine smrti, a intuicija joj cijelo vrijeme govori da se Sadie ne bi ubila. Avery počinje slijediti tragove koji je dovode do zapanjujućih otkrića.

Ali rekao sam joj da samo želiš njezin život. Ne nju. str. 203.

Dojam o djelu

Od romana Posljednji gost očekivala sam više. Neke stvari su mi bile dosta dobre, a neke baš i nisu.

Počinimo s onim što mi se svidjelo. Jako su dobro razrađeni likovi Avery i Sadie, odnosno odlično je prikazana slojevitost ženskog prijateljstva u kojem imate sve. Podršku, razumijevanje, rivalstvo, zavist, ljubomoru, zauzimanje jedna za drugu i sve ono što dvije prijateljice mogu zajedno proći tijekom vlastitog odrastanja.

Dobra mi je atmosferičnost romana. Slutnja da nekog ima i da je prati prožima Avery cijelim romanom. Ne znamo je li to povezanost sa Sadie koju Avery prepoznaje u raznim tragovima ili netko uistinu prati Avery i Lomanove.

Mišljenja sam da je autorica trebala malo „pojačati“ radnju koja je na trenutke mrtva, monotona. Previše ima razmišljanja, nedoumica, reminiscencija koje otupljuju radnju romana. Tek se u zadnjih desetak stranica događa epilog koji objašnjava cijelu knjigu, a dok dođete do tog dijela, već ste malo umorni.

Uvijek preporučam pročitati knjigu, ali moja ocjena je osrednja.

Megan Miranda Posljednji gost

O autoru

Megan Miranda je autorica bestselera New York Timesa Sve nestale djevojke, Savršeni stranac, The Last House Guest – odabir Reese Witherspoon Book Club, Djevojka s Udovičkih brda, Takvo mirno mjesto i The Last to Vanish . Napisala je i nekoliko knjiga za mlade. Odrasla je u New Jerseyju, diplomirala na MIT-u i živi u Sjevernoj Karolini sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

Znanje

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Dok niste znali moje ime: ©Znanje

Prevela: Mirna Čubranić

Mrtvih djevojaka kao što sam ja dovoljno je na ovom svijetu. Iz daljine mnoge naše priče izgledaju jednako. … Ako vam ispričam svoju priču. Ako vam kažem što mi se dogodilo. Možda ćete shvatiti tko sam bila. Tko jesam. (str. 1.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Dok niste znali moje ime – Alice Lee

Osamnaestogodišnja Alice Lee stiže u New York, grad svojih snova i snova svoje pokojne majke. U džepu ima nešto malo novca, a oko vrata ukradeni fotoaparat.

Možda ljudi koje drugi smatraju hrabrima samo rade ono što moraju. Tad više nije pitanje hrabrosti spakirati svoje stvari i napustiti dotadašnji život. Tad se radi samo o tome da nemaš nijednu drugu opciju i da naglo shvatiš da ti vjerojatno više nije ostalo ništa što bi mogao izgubiti. (str. 21.)

Bježeći od dosadnog gradića i ljubavne veze koja to nije, vjeruje da njezina sreća leži u blještavim svjetlima i slobodi velikog, slavnog New Yorka.

Mjesec dana kasnije, Alice Lee je mrtva.

Sad znam da možeš plakati, vrištati, zavijati kao ranjena životinja što u tom trenutku i jesi. Ali oni neće prestati. Njih to neće dirnuti. Nastavit će dok ništa ne ostane, dok te ne raskomadaju, posve unište.
Gotovo kao da zapravo nikad nisi postojala.
(str. 100.)

Dok niste znali moje ime – Ruby

I trideset šestogodišnja Ruby bježi. Iz daleke Australije u New York, grad koji obećava zaborav.

Evo u čemu je problem: Ruby je prije otprilike tri godine prestala biti lijepa. Iako su filteri današnjih fotoaparata smišljeni da sakriju istinu, zrcalo joj svako jutro pokaže stvarno stanje: obješenu kožu na obrazima, spuštene kutove usana, zaobljeni trbuh i mesnate bokove. Nije imala priliku s nekim ostarjeti, ima samo sebe… (str. 10.)

Isprva se nikako ne snalazeći, utjehu traži u votki i trčanju. A onda je, jednog kišnog, olujnog jutra, ovo drugo dovede do obala rijeke Hudson gdje, licem nadolje, leži mrtva djevojka.

I od tog trenutka, njih su dvije zauvijek povezane. Duša Alice Lee odbija napustiti ovaj svijet dok se ne otkrije njezin ubojica. I dok se ne sazna ono njoj puno važnije – njezino ime.

Jer zasad, za policiju, javnost i samu Ruby, Alice je Jane Doe – nepoznata ubijena djevojka.
Ruby joj želi dati kraj kakav zaslužuje. A to znači – otkriti njezino ime, put, sudbinu koja ju je dovela do rijeke.

Jer čak i ako toga još nije posve svjesna, namjerno je izabrala ne zaboraviti me. Iako bi zaborav nedvojbeno bio lakši put. (str. 112.)

Udružena s prijateljima iz Kluba smrti, kluba ljudi koji su se suočili sa smrću, Ruby kreće i za onim najopasnijim – Aliceinim ubojicom. 

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Žrtva umjesto ubojice

Dok niste znali moje ime predivna je, potresna priča koja se, za razliku od većine, ne bavi potragom za ubojicom. Ubojica ovdje nije važan. On je životinja, hodajuća okrutnost koja u trenutku prekida obećavajući život mlade djevojke.

U ovom je romanu važna žrtva. Tko je ona bila? Što ju je dovelo do New Yorka? Što ju je dovelo do ubojice te olujne, mračne noći?

I baš nam ona priča ovu priču. Alice Lee gleda svoje mrtvo tijelo kako leži na obali rijeke. Gleda Ruby, kako užasnuto bulji u kosu koja leluja u vodi i krvavu ranu na glavi.

Alice povlači konce svoje priče, i u smrti zadržavajući pravo na svoj život. Ne dopušta ubojici da bude glavni. Ne želi zauvijek ostati nepoznata mrtva djevojka. Ostaje uz Ruby dok se ova bori s noćnim morama, usamljenošću, vlastitim demonima. Usmjerava njezinu pažnju na važne detalje, daje joj hrabrost za istraživanje nepoznatog. Uz nju je i kad se ova odluči uključiti u Klub smrti.

Klub smrti

Ovu zajednicu neobična imena čine ljudi koji su se susreli sa smrću. Tu su Lennie, Sue i Josh, svatko sa svojom pričom. Kada im Ruby povjeri da je upravo ona ta džogerica koja je pronašla Jane Doe, žele joj pomoći da prebrodi tu traumu, ali i da se aktivno uključi u potragu za imenom ubijene djevojke i njenim ubojicom.

Kako ja to vidim, Klub smrti ima odgovore. Istina će se uskoro otkriti. Pod uvjetom da ova četiri znatiželjna uma … nastave pritiskati svoje nosove o smrt. …
S Ruby u sredini.
I sa mnom, njihovom petom članicom, koja čeka na drugoj strani.
(str. 168.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Ženska priča

Dok niste znali moje ime roman je koji je odlikuje predivno oblikovanim, poetskim rečenicama, opisima, dijalozima. Uživali biste čitajući čak i da je priča slabija – a nije!

Priča je izvrsno zamišljena, neobična i drugačija. Pomalo podsjeća na Ljupke kosti Alice Sebold jer se, baš kao i taj književni hit, fokusira na žrtvu umjesto na ubojicu.

Ovo je priča koju preporučujem svima, ali ponajprije ženama. Ona nam pokazuje koliko je zapravo lako postati žrtva. Kako te lako i brutalno slome. Kako je lako izgubiti fokus i smisao u životu. Kako je lako postati suvišan, nepotreban, potrošan.

No isto tako, ova je priča vrisak svake žrtve. Uzvik prkosa i bijesa. Žrtve zaslužuju vječnost svoga imena, a ne ubojičinog, ne silovateljevog. Žrtve su te koje zaslužuju biti upamćene. Njihova imena trebaju odzvanjati kao upozorenja. Jer svijet je pun predatora koji će za svoje ogavne postupke kriviti žrtvu. Dovoljan je treptaj oka pa da netko završi naš život, našu priču.

Ali priča Alice Lee pokazuje da smrt nije kraj. I neće biti, dok se računi ne poravnaju.

Nadam se da će vas ova teška, topla, nezaboravna priča oduševiti kao što je oduševila mene. Da će vas dotaknuti na nekoj dubljoj, unutarnjoj razini. Da će vas rastužiti, ali i umiriti.

Meni je bila sve to. Oluja i smiraj. Vrisak i tišina. Isprepleteni do same srži – život i smrt.

Ostali naslovi ove autorice:

Dok niste znali moje ime debitantski je roman autorice Jacqueline Bublitz. Ona sada radi na svom drugom romanu u kojem nastavlja istraživati teme ljubavi, povezanosti i gubitka.

Gdje kupiti roman Dok niste znali moje ime:

Znanje

Adrian McKinty: Otok

Nakladnik: V.B.Z. d.o.o.

Naslovnica knjige Otok: © V.B.Z.

Prevoditelj: Andrea Šimunić

Andrian McKinty Otok

Došli ste na mjesto na kojem vladaju zakoni jačeg, a ne zakoni prava. Neprijateljski raspoloženi pojedinci čiji članovi traže odmazdu postaju vaši progonitelji. A vi ne poznajete okruženje ni ljude. U životnoj ste opasnosti, a bijeg s otoka nije moguć. To je u najkraćim crtama tema eksplozivnog romana Otok čija su prava već prodana za ekranizaciju.

Put u Australiju

Mlada maserka Heather dolazi iz indijanskog  Goose Islanda u Seattle i udaje se za dosta starijeg Thomasa Baxtera, liječnika ortopeda, udovca s dvoje djece. Owen kojem je dvanaest i Olivia, četrnaestogodišnjakinja, teško se privikavaju na gubitak majke i očevu novu ženu. Stoga se odlazak na odmor u Australiju čini kao dobra prilika da se na drugom kontinentu obiteljski odnosi bar malo poprave. Thomas je sudionik na kongresu, a nakon toga svi zajedno planiraju upoznati Australiju iz prve ruke, ali ih ne zanimaju urbana mjesta već onaj njezin divlji dio.

Otok Nizozemaca

Baxterovi slučajno čuju za otok Nizozemaca u neposrednoj blizini australijskog kopna. Otok nije komercijaliziran, ali za određeni novčani iznos dvojica mještana prebacuju ih trajektom na izolirani otok. Usput upoznaju Petru i Hansa, sredovječni nizozemski par koji putuje kamperom, također sa željom da vide nešto novo.

Nesretnim spletom okolnosti, na otoku, Thomas autom usmrti biciklisticu i tada za obitelj počinje pakao. Otok je u privatnom vlasništvu obitelji O’Neill i tu vladaju drugačija pravila koje postavlja Mama te njezini sinovi i poslušnici koji žive na otoku. Parolom „zub za zub“, O’Neilli žele odmazdu. Zarobljavaju Baxterove koristeći nevjerojatnu količinu terora kako bi se osvetili za smrt pripadnice svog klana. Žrtve postaju i Petra i Hans, uvučeni u suluda zbivanja protiv svoje volje. U nekom trenutku Heather s djecom uspije pobjeći i tada postaju lovina na otoku koji uopće ne poznaju.

Netko je iza njih. Teško disanje. Blizu. Još bliže.

Ne osvrći se.

Ne osvrći se.

Ne osvrći… str. 113.

Potjera

Bježeći s djecom pred progoniteljima, Heather ne zna je li Thomas živ ili mrtav i što se dogodilo starijem paru. Zna samo da moraju pobjeći ili su mrtvi. Progonitelji, naoružani streljivom i puškama, sve su im bliže, a djeca nisu navikla na snalaženje u divljini bez vode, hrane i mobitela, pri nesnosnoj vrućini. Ali progonitelji ne znaju da je Heather odrasla u indijanskom selu i zna bolje zavarati tragove nego većina gradskih stanovnika. Uz to zna postaviti i pokoju zamku. Suluda igra mačke i miša nastavlja se, a krug oko Heather i djece sve je uži i uži…

Bilo je to zbog tebe i djece. Nismo trebali dolaziti ovamo. str. 43.

Dojam o djelu

Roman Otok vrlo je filmičan i nije čudo što su za njegovu ekranizaciju vrlo brzo otkupljena prava. Događaji se smjenjuju brzo i vi svjedočite jurnjavi, bijegu, snalaženju u nemilosrdnim uvjetima, uglavnom preživljavanju i borbi za goli život, tijekom čitavih tristotinjak stranica. Neke su scene mučne i pune nasilja i odvraćaju vas od čitanja, a opet želite vidjeti kako će sve završiti.

Najbolji i najpozitivniji je lik Heather koja je omalovažavana od djece, čak i od muža, marginalizirana zbog svog porijekla, razine obrazovanja i posla koji obavlja. Borba da spasi djecu iz otočkog pakla čini je istinskom heroinom. Djeca se malo po malo priklanjaju Heather otkrivajući njezinu plemenitu i odlučnu prirodu brigom za njihovu dobrobit.

Najveće razočaranje je suprug Thomas. Prepotentno vjerovanje da novac i veze mogu riješiti stvari obilo mu se o glavu, kao i činjenica da je pokušao zataškati ubojstvo.

Surove stanovnike otoka pod kapom strašne Mame nemam potrebu komentirati jer oni su od početka negativci pa se, kao u filmu, odmah svrstavate na stranu slabijih za koje navijate.

Otok je avanturistički triler s elementima priča o preživljavanju u nemilosrdnim uvjetima. Unatoč nedostacima, u koje najviše svrstavam nedovoljno psihološki profilirane likove, roman je napet i pročitate ga za dan-dva.

Ako želite, pogledajte i našu recenziju romana Lanac istog autora.

Adrian McKinty Otok

O autoru

Adrian McKinty rođen je i odrastao u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj. Pisac je krimi romana i fantastike za odrasle, najpoznatiji po svom tri puta nagrađivanom trileru Lanac. Dobitnik je nagrade Edgar Theakston Old Peculier Crime Novel of the Year i mnogih drugih nagrada. Ušao je u uži izbor za čelični bodež Iana Fleminga i Grand Prix de Littérature Policière.

 Živi u New Yorku sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

 V.B.Z. d.o.o.

Madeline Martin: Posljednja knjižara u Londonu

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Posljednja knjižara u Londonu: ©Znanje

Prevoditelj: Jelena Pelin

Madeline Martin Posljednja knjižara u Londonu

Posljednja knjižara u Londonu knjiga je koja me na prvu kupila. Savršenim spojem povijesne fikcije s natruhama romantike i onog starinskog udvaranja, integriranjem meni jedne od najdražih knjiga, knjige Grof Monte Christo u sadržaj romana, otkrivanjem Jane Austen i Charlesa Dickensa u teškim vremenima, borbom za očuvanjem male knjižare u bombardiranom gradu i ustrajnosti u čitanju u vrijeme kada to nikome nije  padalo na pamet i mnogim, mnogim drugim stvarima.

Grace Bennett dolazi u London

Kolovoz je 1939. godine. Hitler je započeo svoj suludi pohod i pred vratima je Londona. Ali Grace Bennett to još uvijek ne zna. Nakon smrti majke, odlazeći od nevoljene rodbine, s radošću dolazi u London kod gospođe Weatherford, majčine prijateljice. S Grace je i prijateljica Viv. Dvije djevojke žele što prije naći posao i osamostaliti se.

I dok se Viv zapošljava u robnoj kući, gospođa Weatherford pronalazi za Grace radno mjesto pripravnice u Primrose Hillu, neuglednoj, nekonvencionalnoj knjižari smještenoj u srcu grada.

Posao u knjižari za Grace je nešto potpuno novo. Nije oduševljena, nije osobno ni zainteresirana za čitanje, ali odlučuje odraditi šest mjeseci kako bi od vlasnika, gospodina Evansa, dobila preporuku za bolji posao.

Grace samo slaže knjige i rješava nered u knjižari, sve do dana kada u knjižaru uđe mladi inženjer George Anderson i potakne je da počne čitati. Kad joj ponudi Grofa Monte Crista, Grace kreće u čitalačke pustolovine i cijelim svojim bićem zaroni u svijet književnosti.

Čitanje je…putovanje na kojem vam nikad ne treba vlak ili brod, razotkrivanje novih i nevjerojatnih svjetova. Čitati znači živjeti životom u kojem se niste rodili i prilika da gledate očima neke druge osobe. To je učenje bez suočavanja s neuspjehom, učenje kako uspjeti. str. 60.

Rat je došao u London

Dok Hitler iz noći u noć baca bombe na grad, razorni napad ostavlja knjižnice i trgovine londonskog književnog središta u ruševinama.  Graceina knjižara preživjela je vatrenu stihiju, ali kupaca nema. Ljudi su bezvoljni, uplašeni, zabrinuti. Muškarci su većinom pozvani u vojsku. George Anderson također, ali njegova pisma stižu na knjižaru.

Grace je odlučna da pomogne što više može. Javlja se za volontiranje kao nadzornica mjera opreza pri zračnom napadu. Obavljajući taj zadatak noću, Grace vidi strahote: porušene i spaljene kuće, poginula i raskomadana tijela, beznađe ljudi, ali i otpor stanovnika protiv uzurpatora. Grace daje duhovnu potporu ljudima čitajući naglas u skloništima razne knjige kako bi ih na trenutke odvela u neki drugačiji svijet. Svijet bez rata, mržnje i osvajanja.

U jednom trenutku i Graceina je knjižara pogođena i zapaljena. Grace je očajna. Ali ljudi ne zaboravljaju Graceinu dobrotu.

Popravimo li vam knjižaru, vi ćete nam nastaviti čitati. str. 266.

Danas u skloništu, dok ste čitali za te uplašene ljude, imali ste moć u svojim rukama. str. 164.

Dojam o djelu

Madeline Martin napisala je jednu dirljivu bezvremensku knjigu nadahnutu istinitom poviješću Drugog svjetskog rata o nekolicini knjižara u Londonu koje su preživjele ratna razaranja. Posljednja knjižara u Londonu predivna je priča o prijateljstvu, ljubavi, gubitku, nadi, vjeri i otporu.

Kao što sam napisala u uvodu, posebno mi se svidjelo kako je Madeline Martin pametno iskoristila velikane klasične književnosti Alexsandra Dumasa, Jane Austen i Charlesa Dickensa kako bi popularizirala knjige i čitanje. Po autoričinim riječima, na to ju je potaknuo vlastiti otac jer i sama dolazi iz obitelji čitatelja knjiga.

Univerzalna poruka koju nosi ova predivna knjiga je: I u najgorem crnilu i paklu koji donosi svaki rat, može se naći trunčica svjetla. Čitajući u skloništima, Grace Bennett bila je mali svjetionik u dušama ljudi stisnutih u tamnim i vlažnim podrumskim prostorima dok su bombe padale na London. Slušajući Grace, čuli smo da ljudski duh i vjera pronalaze put i kad se sve čini bezizlazno.

Razni su načini borbe protiv oružja. To mogu biti pjesme, dosjetke, šale, priče i naposljetku knjige.

Izlažući sebe i svoj život kako bi zaštitila ostale, velikoga srca i suptilne duše, Grace Bennett sigurno je bila svojevrsna heroina tog vremena.

Ovu knjigu s radošću svima preporučujem!

Madeline Martin Posljednja knjižara u Londonu

O autoru

Madeline Martin autorica je bestselera New York Timesa i USA Todaya. Živi na Floridi s dvjema kćerima, dvjema nevjerojatno razmaženim mačkama i divnim muškarcem. Kada ne piše ili istražuje, pronaći ćete je u parku s obitelji ili sklupčanu s knjigom. Voli putovati, a ljubav prema povijesti pripisuje djetinjstvu koje je provela u Njemačkoj kao dijete vojnika.

Gdje kupiti:

Znanje

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Poštovani gospodine M.: ©Znanje

Preveo: Mate Maras

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Poštovani gospodine M. – afera koja pokreće roman

Prije dosta godina u Nizozemskoj se zbio zločin koji je zgrozio javnost. Zapravo, samo se sumnjalo na zločin jer tijelo nikad nije pronađeno.

Pojedinosti su bile dobro poznate. Svakoga je bila potresla ona afera. Dvoje mladih ljudi – još djeca, doista – riješe se profesora. Ili se barem pobrinu da on nestane. Tijelo nikada nije bilo nađeno. (str. 247.)

Riječ je bila o sljedećem: mladi je profesor Landzaat imao aferu sa svojom prelijepom sedamnaestogodišnjom učenicom Laurom. Nakon što ona prekida taj odnos, on ju nastavlja proganjati. Laura i njezin novi dečko odlaze u njenu vikendicu, a do tamo ih slijedi  profesor. Nakon niza slučajnosti (koje možda i nisu toliko slučajne), profesor zauvijek nestane.

Moram priznati da sam tada – prvi put – pomislio kako osoba kao što je g. Landzaat možda ne zaslužuje živjeti. U starija vremena, kada su se gladijatori borili i gubitnik se ponašao na kukavički način, gomila mu je pokazala palac dolje. Upravo tada sam ja njemu pokazao palac dolje. (str. 56.)

Zaintrigiran neriješenim slučajem, pisac M. o njemu piše roman Odmazda koji postaje bestseler i njegovo najpoznatije djelo.

Poštovani gospodine M. – danas

Danas, M. je ostario pisac koji poslije romana o nestalom profesoru nije imao književni hit. Odmazda je obilježila njegovu karijeru i, usprkos svim romanima koji su došli kasnije, ostaje roman po kojem se poznat i koji ga čini književnom veličinom. Teško je reći da M. živi na staroj slavi, no definitivno se tako čini. Zanimljivo je da M. nije osoba koja nam pripovijeda ovu priču, ne! Glavni pripovjedač je osoba čije ime saznajemo tek pretkraj romana, no vrlo nam je brzo jasno da je imao ulogu u onom davnom zločinu, na temelju kojeg je M. napisao svoje glasovito djelo.

Ima knjiga u kojima se pojavljuje i sam pisac. Ili postoji lik koji se upušta u raspravu s piscem. Siguran sam da znate o kojim knjigama govorim. I sami ste neke od njih napisali.
Po tome je to različito. Ja nisam lik. Ja sam stvaran.
(str. 24.)

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Iz pisama gospodinu M.-u, iz pripovjedačevih refleksija na prošlost, iz prisjećanja na tinejdžerske dane, kupimo komadić po komadić priče da bi na kraju došlo do iznenađujućeg, šokantnog kraja.

Gdje je nestao profesor Landzaat? Je li uopće ubijen i tko ga je u tom slučaju ubio? Gdje je nestalo tijelo? I ne ono manje zanimljivo pitanje – tko je pripovjedač koji nam crnohumorno, pomalo  seksistički, ali na zabavan i inteligentan način, donosi priču punu spletki, slučajnosti, opsesije, zločina i književnosti.

Žene imaju više vremena nego muškarci. Čim završe usisavanje prašine, one otvaraju knjigu… i počinju čitati. I te večeri u krevetu one će još čitati. Kada se njihov muž okrene na svoju stranu i stavi ruku na njihov trbuh, blizu pupka, ili tik ispod grudi, one odgurnu tu ruku. „Pusti me na miru, u redu, želim samo završiti ovo poglavlje“, kažu one, zatim čitaju. Katkad žene imaju glavobolju, katkad imaju menstruaciju, katkad čitaju knjigu. (str. 13.)

Dvojbeni dojam

Poštovani gospodine M. treći je roman Hermana Kocha koji sam pročitala. Moram priznati, i najmanje mi se svidio. Ljetnikovac i Večera puno su kraći te samim time i zanimljiviji i dojmljiviji, stoga mislim da bi se Koch trebao držati kraćih romana. Poštovani gospodine M. ima malo više od 350 stranica i premda to za roman stvarno nije puno, neka su poglavlja pomalo dosadna i nekako nepotrebna.

E sad, ako se imate volje uhvatiti ukoštac s ovim romanom, unatoč ovom gore napisanom, mogli biste se iznenaditi zapravo intrigantnom pričom, samo pomalo razvučenom.

Kao što sam već napisala, priča ima dosta kvaliteta. Sviđa mi se rasprava o književnosti, odnosu među piscima, lovu na bestselere, profesionalnoj ljubomori…

Tajanstveni pripovjedač svojim nas poglavljima navlači na daljnje čitanje; duhovit je, zabavan, pomalo odvratan – baš taman sve da vam bude i ne bude simpatičan.

Zabaviti čitajući – da, to je ono što pisci katkad napišu na naslovnici svojih knjiga… Zabaviti čitajući ovo. Ne znam kako je to kod vas, ali ja se rijetko zabavljam dok čitam. To me navodi da pomislim na nekoga tko se od veselja udara po koljenima dok okreće stranice. (str. 64.)

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Čitati ili ne čitati?

Svi su likovi jako dobro opisani. Nisu ni dobri ni loši, a ako vam se takvima čine, niste pažljivo čitali. Svi nešto kriju. Svi imaju tajnu. Neke ćete naslutiti, neke ćete otkriti prije kraja, a neke će vas, bome, itekako iznenaditi.

Tehnika Kochova pisanja možda nam se neće svima svidjeti, ali ne možemo zanijekati to da je pravi majstor pripovijedanja. Golemo klupko priče u priči grana se na mnoštvo niti kojih možda ima previše, ali svaka nešto znači i negdje vodi.

„Bila je to ljubav na prvi pogled“, rekao je Herman. „Na Davidovoj zabavi, prvi put kada sam te sreo. Je li i kod tebe bila ljubav na prvi pogled, Laura? Na onoj zabavi?“
Nije odgovorila, nije kimnula ni zatresla glavom. Nastavila je gledati…
Da, mislila je, bila je i kod mene.
(str. 221.)

Kraj je izvrstan i ne znam hoće li ga ijedan čitatelj ikad pogoditi i zbog njega, čini mi se, Poštovani gospodine M. vrijedan je čitanja.

Ostali naslovi ovog autora:

Herman Koch nizozemski je pisac, glumac i scenarist. Poštovani gospodine M. njegov je osmi roman, a u izdanju Znanja kod nas su objavljeni još i Ljetnikovac te Večera. Ovaj potonji Kochov je najpoznatiji roman prema kojem je snimljen i film.

Volite li romane koje pokreću romani ili one koji se bave književnošću, pročitajte recenzije romana Gospodari vremena autorice Eve Garcije Saenz de Urturi te Uvez Bridget Collins. Roman u neku ruku sličan ovome (samo meni puno bolji), čiji je glavni lik profesor(ica) i koji obiluje crnim humorom je i Vladimir, autorice Julie May Jonas.

Gdje kupiti roman Poštovani gospodine M.:

Znanje

Mary Kubica: Pronađi me

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2022.

Naslovnica knjige Pronađi me: ©Mozaik

Prevoditelj: Vesna Valenčić

Mary Kubica Pronađi me

Mlada majka Shelby Tebow nestaje jedne večeri nakon odlaska na trčanje. Organizirana potraga traje više dana, ali bez rezultata. U tijeku potrage, nestaje druga mještanka Meredith Dickey, zajedno sa svojom šestogodišnjom kćeri Delilah. Tako započinje Pronađi me, novi roman Mary Kubice, američke  autorice napetih bestselera, uključujući i roman Dobra djevojka.

Shelby

Mlada Shelby nije zadovoljna svojim brakom. Tek što je rodila, još uvijek u post porođajnoj depresiji, sumnja u vjernost svog supruga Jasona. Nezadovoljnoj Shelby jedino je opuštanje odlazak na trčanje u večernjim satima. Ali s jednog takvog izlaska Shelby se nije vratila. U potragu se uključuju svi susjedi formirajući grupe podrške.

Ali tada, gotovo u podne, stigne poruka u grupi za potragu. Pronađeno je tijelo.
str. 112.

Meredith

Meredith živi sa suprugom Joshem,  šestogodišnjom Deliah i trogodišnjim Leom. U sretnom su braku, mada se Joshu čini da u posljednje vrijeme Meredith nešto strašno muči. Odsutna je, neraspoložena, izbjegava razgovor sa suprugom. Ono što Meredith ne otkriva uznemirujuće su poruke koje joj stižu na mobitel bez Josheva znanja.

Meredith radi kao vrlo tražena doula. Priprema mlade majke za porođaj dajući im savjetodavnu pomoć kako bi sretno iznijele porod. Meredith je uspješna u tom poslu i vrlo spretna. Ipak, liječnik porodničar nije sretan da je Meredith na porodima.

Krivnja je kao težak teret. Osjećam se kao nakon strašne bitke. str. 281.

Meredith i Deliah nestaju

U tijeku potrage za Shelby, netragom nestaju Meredith i njezina šestogodišnja kći Deliah. Unatoč ogromnoj potrazi, Delliah nije pronađena sve dok slučajna prolaznica, nakon jedanaest godina, ne nabasa na zapuštenu i prljavu djevojčicu pobjeglu od otmičara. Djevojčica tvrdi da se zove Deliah Dickey. Jesu li ovi događaji povezani s nestankom Shelby?

Istovremeno Leo, sada već odrastao dječak, ne zna je li sretan što mu se vratila sestra. On je, naime, ne prepoznaje.

Dojam o djelu

Roman Pronađi me pratimo u dva tijeka radnje, prošlosti i sadašnjosti, pripovijedanjem nekoliko likova. Pripovjedna nit često se vraća u prošlost u kojoj nam glavni likovi, sama Meredith i Shelby, članovi njihovih obitelji, znanci, susjedi i prijatelji retrospektivno  pripovijedaju cjelokupnu pozadinu priče o nestanku dvije žene i djevojčice.

S ovim sam romanom u velikoj dilemi. Čitajući razna mišljenja, uočavam da se većini čitatelja  roman svidio, ali meni nije. Štoviše, bio mi je vrlo neuvjerljiv bez dovoljnog motiva za kvalitetan zaplet.  

Najprije – ono što mi se čini ok. To je svakako uvod koji je puno obećavao. Nestala mlada majka, zatim mještanka, pa  pronalazak djevojčice za koju pretpostavljamo da je Deliah… Sve su to sastavnice savršenog uvoda, a onda se u zapletu dugo vremena ne događa ništa. Štoviše, postaje sve dosadniji i dosadniji. U knjizi ima potpuno nepotrebnih epizoda, kao što je ginekološki pregled liječnika koji je možebitni osumnjičenik. Taj mi se detalj nekako činio suvišan i degutantan.

Nadalje, neke su radnje i okolnosti vrlo neuvjerljive, pogotovo kraj koji me potpuno razočarao. Ne mogu iznositi detalje jer bi bili spojleri pa ostavljam čitateljima da sami procijene. Knjiga nije loše zamišljena, autorica se lijepo referira na majčinstvo kojem daje dosta pozornosti i to je ono što bih pozitivno istakla. Ostalo, kamo priča ide i koliko su likovi  povezani teško je dokučiti jer autorica daje premalo detalja koji bi nam psihološki približili likove. Izuzevši lik Meredith, o ostalim likovima vrlo površno saznajemo, a pogotovo o liku Shelby koji bi trebao biti drugi glavni lik.

S druge strane, moram priznati da me konstantno nervirao prijevod imena Bea koji ostaje isti u svim padežima pa tako imate rečenice: „Ne uspijem nagovoriti Bea da se predomisli.“  ili „Slijedim Bea u prizemlje.“ (radi se o ženskoj osobi) što ne smatram ispravnim bez obzira na tumačenja lektora.

Bez obzira na moje mišljenje, uvjerena sam da će se mnogima svidjeti knjiga. Možda sam malo prekritična, ali to je stoga što iza sebe imam popriličan broj pročitanih krimića tako da mogu uspoređivati. Ipak, Mary Kubici dat ću svaki put šansu na novoj knjizi.

Mary Kubica Pronađi me

O autoru:

Mary Kubica američka je autorica napetih bestselera, uključujući Dobru djevojku. Diplomirala je povijest i američku književnost na Sveučilištu Miami u Oxfordu (Ohio, SAD), a neko je vrijeme predavala povijest u srednjoj školi. Živi u okolici Chicaga s mužem i dvoje djece. Njeni su romani prevedeni na više od trideset jezika i prodani u više od dva milijuna primjeraka širom svijeta.

Gdje kupiti:

Mozaik

Nir Hezroni: Komora užasa

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Komora užasa: ©Znanje

Preveo: Neven Dužanec

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa

U Tel Avivu, jedna je djevojka pronađena ubijena, nakon što ju je netko automobilom udario i pobjegao s mjesta nesreće.

Nedugo zatim, jedna djevojka nestaje.

Daphne Dagan mlada je policajka kojoj se čini da su ta dva slučaja povezana i dat će sve od sebe da to i dokaže.

Jednostavno je ubio tu djevojku i nestao. … Nije to samo još jedna obična nesreća. … Imam jako loš predosjećaj. Čak i najveći seronje na svijetu zakoče prije nego što u panici pobjegnu. (str. 21.)

Osim što istražuje sumnjivu nesreću i nestanak, Daphne se bavi i istraživanjem lucidnih snova. Naime, godinama je progoni strašna noćna mora koja je svaki put izbezumi i Daphne je odlučna u tome da je zaustavi. Međutim, lucidni snovi nisu igra. Jer iako to možda zvuči neobično, ljudski je mozak moćniji nego bilo što drugo – i u snovima se može zaglaviti…

A onda, iz četiri različita rodilišta nestaju četiri tek rođene bebe.

Četiri bebe su otete. …
Iz četiri bolnice. Ukupno četiri različita mjesta zločina.
(str. 89.)

Javnost je šokirana stravičnim zločinom.

Daphne, uz pomoć svoje misteriozne prijateljice Rotem, povezuje sve končiće u jedno veliko klupko zločina i zaključuje – nestanak studentice medicine povezan je s nestankom novorođenčadi.

Netko se sprema učiniti nešto strašno.

Prinošenje žrtve. Spaljivanje radi žrtvovanja. Ovan i bik na oltaru. … Krv za krv, krv za krv – sve je povezano. Na kraju će ih sve natjerati da razumiju. (str. 29.)

Hoće li se Daphne, progonjena jezivim snovima, uspjeti snaći u kompliciranom slučaju i na vrijeme spasiti bebe?

Što god da planira, moramo doći do njega prije nego što uspije ostvariti svoj plan. A trenutačno ne možemo učiniti ništa nego čekati da on napravi svoj sljedeći korak. (str. 118.)

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa – nešto novo

Komora užasa krimić je koji mi se jako svidio i da dajem ocjene, bila bi to jedna čvrsta četvorka. Mislim da nikad nisam čitala roman koji se događa u Izraelu, tako da mi je taj dašak egzotike baš utjecao na dojam. Mada, mislim da je autor mogao još bolje iskoristiti tu mistiku Izraela i detaljnije je uklopiti i u radnju i u ludost počinitelja. Ovako, mjesto radnje je samo sporedno, a savršeno bi zaokružilo priču.

Osim Tel Aviva, jako mi se svidio i počinitelj. Znam da to zvuči užasno, ali lik je totalno poremećen – a pisac to izvrsno dočarava kratkim, sažetim rečenicama kojima ga opisuje. Počiniteljeve riječi o njemu samom govore najviše – a to su nebuloze od kojih će vam se obrve podignuti, a srce preskočiti jedan otkucaj.

Drugi lik koji mi se urezao u pamćenje je Daphneina prijateljica Rotem. Od nje me podilazila jeza i voljela bih da joj je posvećeno više prostora. Pomalo je strašna jer je prepametna i jako lukava, a budući da mi Komora užasa miriše na serijal, radujem se vidjeti što će od nje postati. Tko je zapravo ona – ostaje nam vidjeti.

Lucidni snovi

Ipak, najbolja strana ovog romana meni su lucidni snovi i čitava ta priča vezana za njih. Neki su mi prijatelji blogeri rekli da je njima to bilo najgore i nisam se mogla prestati čuditi. Čak mi je palo napamet i na sebi iskušati lucidne snove, ali pisac odmah na početku naglašava da opisano ne pokušavamo izvesti sami jer svaka osoba drugačije reagira na snove i paralizu sna i mogu se javiti psihološke traume.

Budući da sam par puta doživjela paralizu sna i budila se užasnuta, sama pomisao da se svjesno uvedem u takvo stanje izazivala mi je jezu pa sam odustala.

Dakle, priča kao takva nije mi bila jeziva. Bila je napeta, zanimljiva i stvarno je vukla na čitanje. Dozu tih žmaraca niz kičmu dobila bih samo kad bih se baš uživjela u tehniku lucidnih snova i pokušala zamisliti samu sebe kako se u snu borim s traumama i fobijama.

Hvala, ali ne, hvala.

Za kraj – preporuka

Komora užasa nije jedan od onih romana koji ćete pamtiti cijeli život, ali sasvim sigurno, nećete ga ni tako brzo zaboraviti. Mislim da to, prije svega, može zahvaliti glavnom negativcu koji je poseban i tehnici lucidnih snova koju će bar neki od vas doći u iskušenje probati.

Ako tražite krimić ili laganiji triler, mislim da je Komora užasa roman u kojem ćete uživati. Brzo se čita, nije pretjerano zahtjevan, a jako je neobičan, dojmljiv i drugačiji.

Nir Hezroni: Komora užasa

Ostali naslovi ovog autora:

Komora užasa roman je prvijenac autora Nira Hezronija. Hezroni, koji živi u Tel Avivu, gdje se događa i radnja njegova romana, odslužio je nekoliko godina u vojnoj obavještajnoj službi, a danas gradi karijeru u području visoke tehnologije.

Gdje kupiti roman Komora užasa:

Znanje

Bella Mackie: Kako ubiti vlastitu obitelj

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Kako ubiti vlastitu obitelj: © Stilus

Prevoditelj: Dražen Čulić

Bella Mackie kako ubiti vlastitu obitelj

Ovo je knjiga koju ne treba suditi po koricama, odnosno naslovu za koji ne znate je li šala, zbilja, tragikomedija ili vrlo uvrnuta tragedija. Kako ubiti vlastitu obitelj zapravo je sve to. Romaneskni  prvijenac britanske novinarke i spisateljice Belle Mackie privukao me od prve stranice. Glavni lik je antijunakinja Grace Bernard koja ima jedno lice za svijet – lice smirene, pomirljive, obične Grace, dok je za sebe ( i za svoju obitelj) bespoštedna osvetnica kojoj je glavni cilj otarasiti se svih članova svoje obitelji. Osveta kao motiv česta je u književnim djelima, a u ovoj je knjizi dovedena do savršenstva.

Grace

Grace upoznajemo za vrijeme njezina boravka u ženskom zatvoru u Limehouseu. U zatvoru je već četrnaest mjeseci pod optužbom za ubojstvo. Ali Grace zna da nije odgovorna za to ubojstvo zbog kojeg sada čeka suđenje. U ovom slučaju je potpuno nevina. Ali nije za šest drugih slučajeva. Grace je, naime, proračunata osvetnica i višestruki serijski ubojica.

Taj osjećaj za dramatično i dalje živi u meni, ali naučila sam se obuzdati se. Str. 49.

Plan

Odmah na počeku, Grace nas obavještava da želi ubiti šest članova vlastite obitelji i pomno pravi plan kako bi to realizirala, ni u jednom trenutku ne žaleći zbog takve odluke. Odrasla samo s majkom u skromnim financijskim uvjetima, odbačena i nepriznata od očeve obitelji, Grace smišlja pakleni plan. Ali nije ishitrena. Za svakog člana obitelji, Grace je strpljivo razradila cijeli scenarij ubojstva. Nakon smrti majke, Grace odluči da je vrijeme za osvetu.

Dok to radi, Grace istovremeno živi normalan život i radi normalan posao. Druži se s prijateljima, izlazi, zabavlja se, ali nikad nije potpuno opuštena jer su njoj potpuno drugačije misli na pameti. A to je bespoštedna likvidacija vlastite obitelji.

Taj čovjek, sa svojom groznom razmetljivom odjećom i očitom potrebom da svakom pozom pokazuje razinu testosterona, taj mi je čovjek da svoj DNK, utjecao na moj karakter i postojanje. str. 67.

Dojam o djelu

U romanu je glavni lik vrlo lukava psihopatkinja, poremećena osoba i u konačnici – serijski ubojica. Ipak, iz nekog razloga, ne mrzite ju već na trenutke imate i određene simpatije prema njoj. Grace, a tako i svi ostali likovi u romanu, izvrsno su psihološki i stilski izbalansirani pa je čitanje ovog romana pravi užitak.

Roman je zanimljivo pisan, s crnohumornim elementima koji daju određeni štih kompliciranim zapletima i razradama ubojstava.

Samu su autoricu od djetinjstva zanimale priče o ubojstvima, a još više pitanje: zašto ljudi ubijaju? Naišla je da je osveta jedan od  visoko rangiranih motiva. To joj je poslužilo kao lajt-motiv za ovu odličnu knjigu.  Kako ubiti vlastitu obitelj mračna je satira o klasnom društvu, obitelji i slavi koja je osvojila vrhove top-ljestvica najčitanijih knjiga i prevodi se diljem svijeta.

Moram priznati da je i mene oduševila. U pozadini knjige ima još vrlo snažnih tema. Snishodljiv i ciničan odnos bogatih prema onima koji jedva zarađuju za osnovne egzistencijalne potrebe, muškarci koji koriste moć i bogatstvo kako bi patronizirali žene, samo su neke od njih. Autorica ovom satirom snažno upozorava na femicid koji vlada u određenim strukturama zapadnjačkog društva, a sve je to pisano s određenom dozom samoironije i crne komedije na izuzetno zabavan i simpatičan način.

Velike preporuke za ovu knjigu!

Bella mackie kako ubiti vlastitu obitelj

Žene koje su sebi dopustile da upadnu u klopku te obitelji nisu moj glavni cilj. Konačno, i moja je majka jedna od njih. str. 177.

Bih li i ja bila takva da sam odrastala u bogatstvu njezine obitelji? Vjerojatno.
str. 279.

O autoru

Kako ubiti vlastitu obitelj romaneskni je prvijenac britanske novinarke i spisateljice Belle Mackie. Potječe iz novinarske obitelji, njezin otac Alan Rusbridger bio je dugogodišnji glavni urednik Guardiana, a i sama Mackie pisala je za Guardian i Vice News, dok trenutačno piše kolumnu za Vogue. Ova hvaljena, mračna satira o klasnom društvu, obitelji i slavi osvojila je vrhove top-ljestvica najčitanijih knjiga i prevodi se diljem svijeta.

Osvrt na njezin roman Kakav način umiranja pročitajte klikom na naslov.

Gdje kupiti:

Stilus