Nakladnik: V.B.Z., 2019.
Naslovnica romana Nestala žena: ©V.B.Z.
-Ljubav ne donosi uvijek ono što bi trebala. –
-Na što misliš? –
-Na sreću. Ljubav ne donosi uvijek i sreću. – (str. 137.)
Nestala žena
Nakon poslovnog puta u Pariz, lijepa se mlada Imogen ne vraća kući. Njezin savršeni suprug Vince zabrinut je i daje sve od sebe kako bi je pronašao.
Zašto je, kvragu … Imogen onda otišla bez riječi? Zašto se odjednom počela tako čudno ponašati? Vince se prema njoj odnosio kao prema princezi. Brak im je bio savršen, svi su to znali. (str. 46.)
No, bi li Imogen pobjegla da joj je brak doista bio savršen?
Ispod površine, Vince je manijak opsjednut kontrolom, pravilima i suptilnim psihološkim smicalicama kojima suprugu kažnjava ako se ne ponaša onako kako on misli da treba.
Osjetio je kako ponovno u njemu vrije bijes. Nije se više brinuo zbog nje, ali nitko ga nije mogao kriviti zbog ljutnje. Imao je svako pravo biti jebeno ljut! Ipak, volio ju je, podsjetio se. Uvijek će je voljeti. Ona je to znala. Znala je kako pripada njemu. I kako će uvijek pripadati njemu. (str. 60.)
A Imogen se skrila u Francuskoj, u malenom gradiću svoga djetinjstva, iz kojeg je, s majkom, pobjegla u pomalo nerazjašnjenim okolnostima. Pomalo se navikava na novostečenu slobodu. Napokon može odlučivati sama za sebe, premda joj Vinceov glas neprestano odzvanja u glavi.
Rukama je obgrlila noge i lagano se njihala naprijed-nazad. Pogriješila je. Znala je da je pogriješila. Nije mogla dalje bez njega. Trebala ga je. Volio ju je i ona je voljela njega. Bili su savršen par. Svi su tako mislili. Ako se nešto pogoršalo, to je bila njezina krivnja. (str. 27.)
U Francuskoj pronalazi stančić, poslić i mnoštvo šarolikih prijatelja.
Ali, Vince nije čovjek koji lako odustaje, pogotovo od onoga što smatra svojim vlasništvom.
Kreće u potragu za Imogen koja je dobro zametnula trag. No, čini se, ne dovoljno.
Hoće li je Vince svojim slatkim riječima uvjeriti da se vrati kući?
Gdje je nestala žena?
U nesretnim, ali sretno odglumljenim godinama braka Imogen oblikuje plan – malo pomalo, organizira sve za bijeg od supruga. Prilika joj se ukaže tek na poslovnom putovanju u Pariz. Ostavljajući za sobom mrvice lažnih tragova – jer zna da će je Vince tražiti – odlazi u malo obalno mjestašce u kojem je živjela kao djevojčica. Zapošljava se kao čistačica i uskoro upoznaje društvance različitih likova koji su svi na ovaj ili onaj način povezani. Oni je odmah prihvate i zavole, iako im je jasno da ta lijepa Irkinja čuva neku tajnu.
Tek na slobodi, Imogen shvaća koliko ju je muž zapravo slomio.
Ona je potpuno i u svakom pogledu pripadala njemu. … Zapravo ju je zamijenio nekom ženom koju je on izgradio. Ona se nije samo promijenila; postala je druga osoba. Postala je osoba čijim su riječima i djelima upravljali on i njegove moguće reakcije. Pogledala se u zrcalo i nije mogla prepoznati ženu koju je ugledala. (str. 164./165.)
Usput, saznajemo sve više o Imogeninu djetinjstvu. Postavlja se pitanje – zašto su ona i majka naprasno napustile kuću u kojoj je ova radila kao kućepaziteljica? Kakvu je to „indiskreciju“ počinila?
Imogen se svakim danom sve više oslobađa. Druži se s muškarcima, što prije nikako nije smjela. Pije, ostaje dokasna budna, misli svojom glavom.
No u to vrijeme nije bila svjesna kako ništa nije činila bez prvotnog muževog odobrenja. Nije bila svjesna kako više ni o čemu ne iznosi svoje mišljenje. Kako se već mjesecima nije čula sa svojim starim prijateljima. Udaljila se i od svoje obitelji. Hodala je oko njega kao po jajima i stalno je pokušavala preduhitriti nešto što bi ga moglo uznemiriti. Potpuno se posvetila njemu i tome kako ga održati dobro raspoloženim.
Kada je on bio loše raspoložen, ona se osjećala neuspješno.
Kao da je za sve ona kriva. (str. 154.)
Dojam za kraj
Roman Nestala žena je kao čokolada koju dobijete na poklon. Mislite da je noisette ili makar mliječna, a ono bude s grožđicama.
Priznajem, očekivala sam više. Gotovo svaki roman koji govori o suptilnom, psihičkom bračnom zlostavljanju progutam začas, ali ovaj mi nikako nije išao – nastavit ću metaforu s hranom – u tek.
Ne znam zašto, možda zato što je radnja poprilično jednostavna i ne može se mjeriti s romanima iste tematike, a nakon kojih ostanete paf. Tu mislim na U najmračnijem kutku Elizabeth Haynes i Iza zaključanih vrata B.A. Paris. To su doista knjige nakon kojih brakove oko sebe počnete promatrati drugim očima.
Sad, radnja romana Nestala žena vjerojatno je puno realnija – žena je pobjegla, snašla se, muž je traži… Nema neke prevelike drame. Zapravo, cijela mi je fabula nekako jednolična i nisam se uspjela povezati s likovima.
Volim romane koji u meni bude osjećaje, bilo pozitivne ili negativne. Bitno je da me priča takne, pa makar mi bila i grozna. Ova me priča nije dotakla.
Ono što je dobro je Vince. Klasični negativac, iritantan od prvog slova, obična manipulatorska kukavica.
Zanimljiv je i opis njihova braka, potakne čitatelja na razmišljanje o brakovima, međuljudskim odnosima i tome što zlostavljanje zapravo jest.
Brakovi, pomisli i ispije gutljaj vina te pogleda u daljinu. Puno su složeniji nego što bi itko izvana mogao pretpostaviti. Možda i nisu vrijedni sveg tog truda. (str. 221.)
Ako tražite lagano štivo, bez nekih većih iznenađenja, našli ste ga.
Možda u pravo vrijeme? Nestala žena idealan je roman za plažu.
Ostali naslovi ove autorice:
Sheila O’Flanagan jedna je od najpoznatijih i najčitanijih suvremenih irskih autorica. Napisala je više od dvadeset romana, a kod nas je, uz roman Nestala žena, preveden još i Odjednom sama.
Gdje kupiti:
webshop Znanje
