Nakladnik: Znanje, 2022.
Naslovnica romana Vrijeme otkrivanja: ©Znanje
Prevela: Ružica Matić
…naše su tajne samo ožiljci – dio su nas, ali ne smijemo dopustiti da nas definiraju. … Tek kad otkrijemo svoje tajne, možemo si dopustiti slobodu da budemo ono što stvarno jesmo. (str. 326.)
Vrijeme otkrivanja – 1958.
Osamnaestogodišnja Gabrijela s obitelji živi u Veloj Luci na Korčuli, u maloj ribarskoj zajednici koja ju iz dana u dan sve više guši. Od života želi više nego udati se i imati djecu, no patrijarhalni sustav u kojem odrasta, a kojem itekako pripada njen otac, ne dopuštaju joj ni najmanju pomisao na to.
Ono što Gabrijela, od milja zvana Jela nikako nije očekivala jest da će, osramoćena i od obitelji odbačena, biti prognana na Novi Zeland. Tamo će raditi kao kućna pomoćnica Roku, sinu očeva prijatelja i od svih kriti tajnu koja nikako ne smije izaći na vidjelo.
Ova zemlja izgledala mi je ispeglano, spljošteno, i u tom trenutku dala bih sve da mogu vidjeti oštre vapnenačke planine svoje domovine kako se uzdižu iz mora poput divovskih monolita. (str. 19.)
Mlada Jela nije ni sanjala da će biti primorana ostaviti sve svoje i živjeti u nepoznatom svijetu, okružena nepoznatim ljudima i običajima.
„Prošle smo godine nabavili hladnjak. … Jesi li ga vidjela…?“
Kimnula sam glavom… pokušavajući sakriti nelagodu. Nisam htjela priznati da sam u strahu odskočila kad sam nešto ranije na putu do WC-a naišla na sanduk koji je izgledao poput lijesa, i zujao. (str. 27.)
Vrijeme otkrivanja – 1989.
Gabrijelina kći Luisa odlučna je u istraživanju svojih jugoslavenskih korijena. Muči je što njena majka ne priča sa svojom obitelji te majčina tajanstvenost kada ju se o tome pita. Luisa je sigurna da njena majka Jela nešto krije, nešto veliko i mračno, dovoljno teško da više nikad ne progovori sa svojim ocem i bratom te da se nikada ne vrati na Korčulu, čak ni u posjet.
I tako Luisa, u pratnji poznanice Bex, kreće na backpacking putovanje svijetom, čija će zadnja postaja biti Jugoslavija – i Korčula. Kada tamo napokon stiže, šokirana je zaostalošću i zemlje i ljudi, no to nije najgore što će joj se tamo dogoditi.
Jugoslavijom tinjaju nemiri i u zraku se osjeća rat. Ljudi su pogođeni inflacijom, osiromašeni, kruti, izgubljeni. To mjesto je sve ono što Luisa uopće nije očekivala.
Kad stigne na Korčulu, bez Bex, slomljena, povrijeđena i izmučena, Luisa počinje put iscjeljenja.
Novi Zeland uvijek će biti Luisin dom, ali njezino obiteljsko stablo prvi je korijen pustilo u Jugoslaviji, u Dalmaciji, sidro su bacili na ovom negostoljubivom tlu. Iako su se grane toga drveta protegnule jako daleko, ona je svejedno jedna od tih grana. Ovo mjesto čini je posebnom. (str. 230.)
Mamac za (hrvatske) čitatelje
Od romana Vrijeme otkrivanja imala sam ogromna očekivanja. Neka su ostvarena, neka nisu… Počet ću recenziju tako što ću reći da mi se cijela zamisao svidjela. Priča o Jugoslaviji, odnosno, ako uzmemo u obzir najveći dio mjesta radnje, o Hrvatskoj, koju je napisala strana autorica dovoljan je mamac za čitatelje s ovog područja.
Osim toga, svatko tko je ljubitelj obiteljske drame naći će se zaintrigiran pričom o obiteljskim tajnama, osramoćenoj i protjeranoj djevojci, kćeri koja želi razmrsiti prošlost svoje majke… Tako sam se i ja našla itekako zainteresirana za ovu dramu koja svoje niti plete između mjestašca na Korčuli i grada na Novom Zelandu, tijekom tridesetak godina dvadesetog stoljeća, između dva rata čiji su kraj i početak, iako u pozadini, itekako utjecali na radnju.
Nedostajanje
Vrijeme otkrivanja roman je koji ima puno kvaliteta. Jedna od njih svakako je opisivanje Gabrijeline rodne Korčule. Ona svoje mjesto vidi kao zbroj svih osjetila. Vela Luka za Jelu nije samo ono što vidi i čuje. Tu su i mirisi, okusi i osjećaj na koži koji ima njezino rodno mjesto.
Zato, kad se nađe bačena u novu zemlju i novi grad, sve ono što je prije uzimala zdravo za gotovo sada joj fali.
Zastala sam i duboko udahnula, vječno se na dajući dašku mora. Nisam znala koliko čovjeku može značiti miris nekog mjesta, kako ću očajnički željeti čuti more, omirisati ga i osjetiti kako mi sol pecka kožu. (str. 39.)
Jelina čežnja za rodnim mjestom, njena ljubav prema njemu i istodobno, prezir prema toj maloj, učmaloj, siromašnoj sredini najljepši su trenuci i najsnažnije rečenice ovog romana.
Spisateljica se izvrsno dotiče i patrijarhata koji i dan danas, u mrvičicu ublaženoj varijanti, vlada većinom ovih naših prostora. Lijepo je opisano društvo u kojem muškarci uvijek vode glavnu ulogu pa makar i ne bili u pravu. Sve što je muško vrijedno je poštovanja, sve što je žensko tu je da šuti i trpi.
Kad se nađe na Novom Zelandu, Jela uviđa da nisu svi muškarci poput njezina oca i brata, te da postoje žene koje, uz prstohvat obijesti, nose mini suknje i odjeću peru u perilici.
Ima li mjesta za napredak?
Vrijeme otkrivanja roman je prvijenac autorice P.J. McKay i to se u određenim segmentima primjećuje. Na primjer, izvrsna ideja donesena je na pomalo dosadan način, neprestanim pripovijedanjem. Nisam pisac i nikad to neću biti, no kao profesorica jezika i književnosti uvijek učenicima savjetujem da miješaju pripovjedne tehnike jer tako priča postaje dinamična, brza, zanimljiva. Samo pripovijedanje, ma koliko god atraktivna bila tema, uspavljuje čitatelja.
Neke su rečenice divno oblikovane, slikovite, gotovo lirske, dok su druge isforsirane, kao da nasilu trebaju biti poučne. Ista stvar mi je i s nekim situacijama koje su se dogodile Jeli i Luisi, majci i kćeri. Dok su jedne opisane vjerodostojno, druge su naivne i potpuno nevjerojatne.
Da zaključim. Tema je odlična, pogotovo Jelina strana priče koja je živopisna, teška, ajmo reći čak i šokantna i tjera na razmišljanje. Luisin mi se dio manje svidio jer mi se njen lik nije svidio, no ima akcije i u njezinoj strani priče. Stil pisanja nije mi u potpunosti sjeo i bio mi je malo naporan.
Ipak, unatoč tom beskrajnom pripovijedanju, roman sam dosta brzo pročitala jer me vukao – ne znam kako to drugačije objasniti. Doista sam htjela saznati Jelinu priču, više nego Luisinu, i vidjeti je li u dalekom svijetu pronašla sreću. Htjela sam istražiti njezine tajne toliko da sam došla u napast preskočiti Luisin dio i odmah nastaviti s Jelom. Naravno, nisam to učinila i na kraju mi je bio drago, jer je osjećaj iščekivanja otkrića tajne romanu dao dozu napetosti.
Za čitatelje čiji su poroci duboko zakopane sramotne tajne prošlosti, obnova ranjenih obiteljskih veza te ruralna sredina u kojoj ljudi sami sebi onemogućavaju napredak, Vrijeme otkrivanja bit će pun pogodak i pravi užitak za čitanje.
Ostali naslovi ove autorice:
P.J. McKay je inspiraciju za pisanje svog debitantskog romana, Vrijeme otkrivanja, dobila na svom backpacking putovanju bivšom Jugoslavijom 1989. godine. Naravno, u pisanju su joj puno pomogli i pripadnici novozelandske hrvatske zajednice, koji su joj dali dragocjen uvid u život, običaje, probleme, strahove i nade hrvatskih imigranata na Novom Zelandu.
