Kategorija: Ljeto

Došlo nam je i ovo godišnje doba – ljeto! Nakon naporne, turbulentne godine, uživanje u ljetu zaista nam treba. Ali, ljeto samo po sebi ne bi bilo dovoljno, kada ne bismo u svakom ljetnom danu pronašli nešto novo. To su trenutci koji nam uljepšavaju život. A za nas, knjigoljupce, to su svakako trenuci kada se družimo s dobrom knjigom. Bilo da ljeto provodite na plaži, na temperaturi od 30+ stupnjeva, skrivenom šumskom proplanku ili negdje u planini, pronađite svoju ljetnu oazu.

Uronite u čarobni svijet ljubića, krimića, fantasy likova ili self help literature po izboru. Ljeto je izvrsna prilika (pogotovo ako ste na godišnjem odmoru) da pročitate sve one naslove koji vam tijekom godine stoje na “čekanju” na nekoj polici ili hrpi. Mi ćemo se truditi recenzirati razne žanrove, nova i stara izdanja, lepršava, romantična, kao i nešto ozbiljnija, provokativnija djela, te sve one naslove koje nam ponude naši nakladnici ovoga ljeta. Ako nešto i ne uspijemo, ostat će za zimu.  Vas, dragi pratitelji molimo da nam šaljete vaše sugestije, dobronamjerne kritike i, naravno, pohvale na naše recenzije.

Objavljeno

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige S ljubavlju, Pamela: ©Znanje

Prevela Dunja Dernej

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

S mojom pričom
može se poistovjetiti –
djevojka iz male sredine
koja se nekako zapetljala
u vlastitom snu. (str. 12.)

S ljubavlju, Pamela

Prvo na što svi pomislimo kad čujemo ime „Pamela Anderson“ jest – seks bomba. To i mora biti tako. Čitava njezina karijera stvorena je na stereotipu glupe sisate plavuše. U zvijezde je lansirana 1990-ih godina, u mega popularnoj seriji Baywatch u kojoj je glumila predivnu spasiteljicu s plaže koja cijeli dan u slow-motionu trčkara plažom, a grudi joj zaigrano, tek mrvicu sputane crvenim kupaćim kostimom, skakuću gore-dolje. Pamela Anderson jedna je i od najpoznatijih Playboyevih zečica i krasila je više od jedne duplerice.

Povijest se često izmjenjuje kako bi se od čudovišta napravili junaci. Ili obrnuto. S vremenom istina uvijek izađe na vidjelo. (str. 17.)

U memoarima S ljubavlju, Pamela ova nam glumica i aktivistica pokušava iznijeti svoju pravu priču. Pokušava nam pokazati da je više od svoga tijela i pruža nam istinitu priču o svom životu i uspjehu.

Od traumatičnog djetinjstva, preko Playboyeve vile do povratka na rodni otok Vancouver, Pamela prozom, ali i začuđujuće zanimljivom poezijom, oslikava svoj život i postupke koji su je doveli upravo ondje gdje danas jest.

I,
bit ćete dobro.
Da je bar to meni netko rekao.
I da jesu
da sam
im bar vjerovala. (str. 14.)

Uvodna pjesma

Prije čitanja, o Pamelinoj sam autobiografiji čula sve najbolje. Čula sam da je ovom knjigom dokazala da nije priglupa plavuša, da je dokazala da je pametna i sposobna te da se u njoj krije puno više od osrednje glumice s izvanrednim tijelom. Pisalo se da je S ljubavlju, Pamela emotivna proza i još emotivnija poezija. Da ova seks bomba zna i pisati. Da je užitak za čitanje.

Znala sam da imam čudnije talente od ljepote… (str. 87.)

Osim toga, moja je prijateljica bila oduševljena njezinim dokumentarcem Pamela’s garden of Eden. Rekla mi je da je otkrila jednu potpuno novu Pamelu, sasvim drugačiju od one kakvom je mediji prikazuju, a javnost doživljava.

Zato sam, dakako, bila ekstra uzbuđena kada sam napokon našla vremena za čitanje. I počelo je, priznajem, jako JAKO dobro. Uvodna pjesma u kojoj sažima čitavo svoje postojanje veoma mi se svidjela i priznajem – i ja sam pomislila sve ono s početka ovog ulomka. Da, Pamela zna pisati! Da, ovo je tako dobro i pitko i emotivno.

A onda… Više nije bilo takvo.

Biti slavna osoba bilo je poput
Neobične bolesti
Koju ne možeš isprati. (str. 121.)

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

… i sve ono kasnije

Osim te uvodne pjesme, malo mi se toga zapravo svidjelo. Nije stvar u tome da su ovi memoari loši. Dapače, vrlo se lako i brzo čitaju. Na samom početku, u poglavljima koja se bave njezinim djetinjstvom, čitatelj doista uživa. Rečenice su jednostavne, slikovite, pomalo naivne. Svakako čudne, ali još ih prihvaćate. Mislite (ja sam mislila) – piše iz perspektive djeteta. Opisuje ono što ju je ranilo, nepovratno oštetilo.

Nisam nikome mnogo govorila o svom kućnom životu. To je bilo osjetljivo i duboko sam u sebi razumjela da nam je jednostavno takva sudbina. Bila sam zahvalna na onome što imamo. Ne bih mogla preživjeti svoj odrasli život bez snage koju sam rano naučila skupiti. (str. 39.)

A onda Pamela odraste. A rečenice su i dalje… Ha, držat ću se riječi „naivne“. I tu mi je sve postalo pomalo iritantno. Možda kvaliteta memoara S ljubavlju, Pamela naprosto ovisi o čitatelju. Ja sam realna. Cinična na način koji i mene samu ponekad živcira. Nisam žena s ljubičastim oblacima u očima. I kad Pamela opisuje svoj uspjeh, svoje poziranje za Playboy, posjet Playboyevoj vili, a to zvuči kao šetnja po rajskoj cvjetnoj livadi, kao životni san svake djevojčice… Ma daj me nemoj! Nemojte me krivo shvatiti, neka svatko radi što hoće, ali nemojmo se zavaravati. Kad vas polugole fotografira čitava svita, teško da samo zatvorite oči i prestanete biti sramežljivi. A tako ste STRAAAAŠNO sramežljivi i bojažljivi.

Nemojmo se zavaravati.

Nitko od nas ne zna Pamelin stvarni život, daleko od toga. Ali svi znamo glavne dijelove koje su mediji itekako dobro popratili. Ona nam sama daje nov pogled na sve to, dodaje i neke situacije koje javnosti nisu poznate, ali nekako mi to sve zvuči suhoparno i bez emocija. Određeni su dijelovi kao ravna crta na onom aparatu koji mjeri otkucaje srca.

Htjela bih reći još samo nešto što me živciralo pa ću se onda okrenuti k onom što mi se ipak svidjelo. Dakle, moj dojam nije da je Pamela ovom knjigom pokazala koliko je pametna i koliko zna pisati. Meni se čini da ona većim dijelom samo lupeta i TRUDI se da to zvuči super pametno, dojmljivo i emotivno, ali previše truda ima kontraefekt. Nisam povjerovala. Neke su rečenice toliko isforsirane da su mi se oči okretale oko glave od silnog kolutanja.

Nisam bila sigurna koliko puta srce može biti slomljeno. Valjda koliko god je puta potrebno. (str. 234.)

Volite li memoare?

Ajmo sad na pozitivno.

Dijelovi koji su u stihu zanimljivi su i imaju duha. Najviše sam citata izvukla baš iz tih dijelova. Fora mi je što tu i tamo iz teksta izvire humor pa mi se čini da bi Pamela, u stvarnosti, mogla biti simpa i duhovita žena.

Sviđa mi se njezina silna ljubav prema sinovima, za koju se stvarno vidi da je iskonska, duboka i prava. Jako je lijepo što s ljubavlju i poštovanjem piše o bivšem suprugu Tommyju Leeju. I sama priznaje da su muškarci njezina propast, ali i to da je njega od svih voljela najviše.

Muškarci su moja propast. I probala sam ih svakakve. Zajednički nazivnik sam ja. Shvaćam da ratujem samo sa sobom kad se radi o ljubavi. (str. 244.)

Oprostite na tome što sam pisala puno, razvezala sam, možda nepotrebno.

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Na kraju, pitam vas – volite li memoare? Ako da, nemojte se plašiti mojih riječi, uzmite knjigu S ljubavlju, Pamela. Možda se ugodno iznenadite. Čini mi se da bi ona mogla biti jedna od  knjiga uz koje će mnogi provesti ljeto. Mislim da je dobar izbor za plažu, sunce i more.

Završavam ovaj osvrt riječima kojima je ona završila svoje memoare.

Čini se da ništa nije nemoguće.
Samo nas izbjegava.
Niste sami u ovome.
Nastavite tražiti.
Uvijek postoji planina za penjanje.
S ljubavlju,
Pamela (str. 261.)

Ostali naslovi ove autorice:

Pamela Anderson (1967.) američka je glumica najpoznatija po ulozi C.J. Parker u hit-seriji Baywatch. Svoj poprilično turbulentan život pokušala je javnosti približiti autobiografijom S ljubavlju, Pamela, no svi će poznavatelji njezina lika i djela lako uočiti da je podosta toga i preskočila.

Mislim da je neke dijelove bolje ostaviti neizrečene…
Neka ostanu nemoćni. (str. 231.)

Udavala se šest puta, no često ističe da je njezina najveća ljubav njezin prvi suprug Tommy Lee Jones, s kojim je, u trogodišnjem braku, dobila dvojicu sinova na koje je silno ponosna.

U novije vrijeme, Pamela se kani glume, a više se posvećuje zaštiti prirode.

Veoma je popularan i njezin dokumentarac Pamela’s garden of Eden, u kojem pratimo njezin život na otoku Vancouver, gdje se bavi restauracijom imanja koje je naslijedila od svoje bake.
Evo i trailera:

Osim toga, na temelju njezina života, snimljena je i serija Pam&Tommy za koju sama Pamela nema riječi hvale. Smatra da je ona nastala samo kako bi ljude podsjetila na kućni seks-video koji su ona i Tommy snimili i koji ih je, kako kaže, vjerojatno i koštao braka.

Gdje kupiti knjigu S ljubavlju, Pamela:

Znanje

Volite li čitati biografije i autobiografije, na blogu Mala od knjiga nećete se baš usrećiti, ali evo. Čitala sam memoare Matthewa Perryja, Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar te fiktivnu biografiju još jedne plave seks-bombe, Marilyn Monroe, dakako, pa virnite na osvrt romana Plavuša, autorice Joyce Carol Oates.

Kolegica je čitala Šerbedžijinu autobiografsku prozu Poslije kiše.

Objavljeno

Drago Hedl: trilogija Šutnja

               Izborna šutnja

               Ispovjedna tajna

               Kijevska piletina

Nakladnik: Ljevak, 2023.

Naslovnica trilogije Šutnja: ©Naklada Ljevak

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Šutnja I. – Izborna šutnja

Kad na obale Drave rijeka izbaci tijelo tinejdžerke, inspektoru Vladimiru Kovaču i policijskoj tehničarki Vesni Horak vrlo je brzo jasno da to nije samoubojstvo. Iako obdukcija pokazuje da je djevojčica bila trudna i iako šef policije inzistira na zatvaranju slučaja, ovaj policijski duo nastavlja s kopanjem.

Cijenim vašu promućurnost, inspektore, i razumijem želju da se proslavite. Ipak ste vi iskusan policajac, no za karijeru o kakvoj sanjate fali vam kompliciran slučaj. Gajite nadu da je netko ucmekao obje cure, nekakav serijski ubojica kakav se u Osijeku još nije pojavo. Opak je, ubija maloljetnice, cure iz doma. Radi to bez tragova, sve sliči na samoubojstvo ili nesretan slučaj. (Izborna šutnja, str. 103.)

U kopanje se uključuje i novinar Stribor Kralj koji igrom slučaja pronalazi veoma važan dokaz koji istragu pogura u pravcu ubojstva, a ne samoubojstva.

Dok Stribor istražuje s novinarske, a Vladimir i Vesna s policijske strane, otkrivaju se strašne, užasne stvari. Uskoro je mrtva još jedna djevojka, najbolja prijateljica ove prve. Obje su iz Doma za nezbrinutu djecu, obje su se bavile nekom vrstom prostitucije. Kad postane očito da je u sve uključen i Horvatić, trenutno najsjajnija zvijezda hrvatskog političkog neba, stvari postaju gadne. Vrlo gadne.

Već dvije godine Horvatić se vješto penjao kliskom političkom uzbrdicom. Iako Stribor nije volio desničare, morao mu je priznati rijedak politički instinkt. Znao je reagirati u pravom trenutku, govorio je jasno i jednostavno, ono što ljudi vole čuti. (Izborna šutnja, str. 22.)

Šutnja II. – Ispovjedna tajna

Horvatić i dalje nije iza rešetaka i ne samo to, smiješi mu se ministarska fotelja. Vladimir, Vesna i Stribor trude se spriječiti to pod svaku cijenu, no čovjek je neuhvatljiv. Za svaki dokaz ima objašnjenje, a slučaj mrtvih maloljetnica polako se hladi.

Uskoro je mrtva još jedna djevojka. Ovaj put ne iz Doma, već kći cijenjenog suca. Na policiju se vrši velik pritisak kako bi se ubojica što prije uhvatio.

Ako imate sreće pa se tijekom istrage osumnjičenik ubije i imate kakav-takav dokaz da je počinio ubojstva za koja ga se tereti … ne gubite vrijeme tražeći pravog. Mrtav osumnjičenik najbolji je osumnjičenik. (Kijevska piletina, str. 549.)

Istodobno, Stribor piše priču o hrvatskoj i srpskoj mafiji, njihovoj povezanosti te umiješanosti u sve državne sfere, čak i (ponajviše i) politiku.

Opet ispliva poznato ime – Ivan Horvatić.

Uvek se sazna ko je koga roknuo, pa onda roknu i njega, nikad kraja, brate… Ovako, lepo čovek dođe iz inostranstva, obavi posao i srećan se vrati porodici, nema osvete, nema sranja. Tako smo smi osnovali Preduzeće. (Ispovjedna tajna, str. 400.)

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Šutnja III. – Kijevska piletina

I u završnici trilogije, kada bi sve trebalo sjesti na svoje mjesto, događaju se užasi. Neki čak grabe Vladimira osobno, slamajući mu srce, ali ne i volju za rješavanjem zločina. Inspektor je suspendiran jer je šef policije postao Horvatićev poslušnik, ulizica koji čini sve što mu veliki šef, budući ministar unutarnjih poslova naredi.

A Vladimir Kovač ne miri se s tim da će ubojice, pedofili, silovatelji i mafijaši ostati na slobodi.

Znate … sve ovo pomalo sliči na film. Korumpirani šef policije zaključuje istragu o ubojstvu, suspendira inspektora koji ne vjeruje da je otkriven stvarni ubojica, a ovaj samostalno nastavlja istragu… (Kijevska piletina, str. 584.)

Neki odlaze u Beograd, neki u Kijev. Zagreb i Osijek ispreplići se s ta dva grada u silovitoj završnici koja će pokazati da, unatoč uvriježenom mišljenju, nitko nije iznad zakona. Ili ipak?

Neki su ljudi naprosto iznad zakona. U svakoj državi zakoni postoje, ali njihovu primjenu oblikuju novac, politika i društvena moć. … Kroz glavu su mu prolazile stotine slučajeva…: postojali su čvrsti dokazi…, ali zahvaljujući odvjetnicima sa skupim kožnim torbama i korumpiranim sucima pravda bi se izgubila u dugim hodnicima sudova… (Kijevska piletina, str. 792.)

Izvanredno štivo koje se čita bez predaha

Nakon što sam se bezglavo zaljubila u prvu sezonu serije Šutnja, saznala sam da je ona zapravo nastala prema romanima novinara Drage Hedla koji su nedugo zatim objavljeni u obliku istoimene trilogije. Šokiralo me saznanje da su romani inspirirani stvarnim događajima pa sam se bacila na istraživanje i ostala užasnuta stvarima koje su se događale u Osijeku prije svega petnaestak godina!

Sjaj zvijezda najbolje vidiš kad je posvuda oko tebe mrkli mrak. Jedna je od osobina mraka, nažalost, da zna progutati ljude. (Ispovjedna tajna, str. 315.)

I tako, nakon gledanja serije, nije bilo druge – romane samo morala pročitati!

Preko osamsto stranica trilogije Šutnja progutala sam u svega par dana! Ljudi moji, ne mogu vjerovati da se o ovakvoj romančini tako malo piše! Ovo je the kriminalistički roman koji može parirati bilo kojem puno slavnijem stranom krimiću.

Sve, apsolutno sve mi se svidjelo! Izborna šutnja najjači mi je dio ovog književnog trija. Jednostavno, slučaj mi je najuzbudljiviji. Mrtve maloljetnice, prostitucija, političari, uhljebi, ulizice… Korupcija, silovanje, PTSP… Bože, kako je sve to savršeno povezano u napetu priču koja se čita bez predaha!

U sljedećim nastavcima, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina, odmičemo od ubojstava cura i istražujemo nove zločine. Naravno, lajtmotiv cijele trilogije je Ivan Horvatić, političar do grla u govnima. Ali kako vješto svaki put ispliva… Ići će vam na živce pa ćete ga mrziti pa ćete jedva jedvice čekati da ga netko nogom napokon šutne tamo gdje mu je i mjesto – u samicu nekog udaljenog zatvora. No, hoće li tome doista biti tako? Ne zaboravite, Horvatić je političar, premazan svim mastima. On je, u zadnjem nastavku, ni manje ni više nego ministar unutarnjih poslova.

Je li pravda jednako slijepa za sve ili radi nekih jedno oko drži otvorenim?

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Otuđeni policajac i znatiželjni novinar – nepobjedivi super junaci

Tri su glavna lika u Šutnji.

Inspektor Vladimir Kovač, nedavno razveden, od svih pomalo otuđen, nepokolebljiv u borbi za pravdu.

Policijska tehničarka Vesna Horak, radišna, marljiva, lijepa, slaba na mrzovoljnog Kovača.

Stribor Kralj, smotan, simpatičan, u vječnom strahu od trudne supruge Lane, nezaustavjiv jednom kad nanjuši priču.

Vladimir je pogledao Vesnu, zatim Stribora, i ponovno se nasmiješio.
-Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da zvijeri ostave tragove.
Napravi stanku pa nastavi:
-To je poslovica. Moj dodatak glasi: sutra, kad padne snijeg, tragove valja samo slijediti. (Ispovjedna tajna, str. 533.)

Njihovi karakteri razrađeni su do savršenstva. I premda tu i tamo upadaju u situacije za koje nam je jasno da su nemoguće i nerealne, sve je izvedeno tako logično. A tamo gdje logika zakaže, nastupa humor koji izgladi sve nejasnoće i priča opet klizi. Jasna, privlačna, divlja.

Od početka nam je očito tko je kriv, ta nismo budale, ali ono u čemu je ljepota Šutnje jest to da potraga za ubojicom i nije primarna. Ono u čemu je bit jesu ovi prostori. Prostor na kojem je normalna korupcija, nesposobnost, zataškavanje. Bit je u mentalnom sklopu naših ljudi, ne svih, ali ipak. Onih koji misle da su bolji, da su iznad. I onih koji im neće dati da se tako lako izvuku.

Za ovu zanimljivu, tešku, izvrsno osmišljenu i na trenutke šokantnu priču – od mene sve preporuke!

Ostali naslovi ovog autora:

Drago Hedl, novinar i književnik, rođen je u Osijeku 1950. godine. Osim romana udruženih u trilogiju Šutnja, napisao je još i romane Donjodravska obala te Vrijeme seksa u doba nevinosti.

Vjerujem da ovo znate, ali ponavljam, Hedl je inspiraciju za kriminalističku trilogiju Šutnja crpio iz strašnih STVARNIH događaja koji su se zbili 2010. godine u Osijeku, vezanih uz dječju prostituciju i trgovinu ljudima.

Prema Hedlovoj izvrsnoj trilogiji snimljena je i jednako dobra serija Šutnja, koju sam obožavala i pobožno pratila obje sezone. Prva se sezona te serije dosta naslanja na prvi dio trilogije, Izborna šutnja, i te su epizode savršene. Druga se sezona samo blago vezuje na radnju preostalih romana, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina, i primjetan je pad kvalitete sadržaja.

Ipak, ako niste, svakako, osim čitanja, pogledajte i seriju Šutnja, nećete se pokajati.

Evo i trailer:

Gdje kupiti trilogiju Šutnja:

Naklada Ljevak, webshop Znanje

Roman koji me također šokirao i emotivno veoma, veoma dotaknuo, a bavi se korumpiranošću policije, jest Slučaj vlastite pogibelji Kristijana Novaka. Zanimljivo, i u Šutnji inspektor Kovač citira riječi policijske prisege u kojoj stoji da će policija štititi građane, čak i u slučaju vlastite pogibelji.

Objavljeno

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica priručnika Osjećajte se lakše: ©Stilus

Prevela: Ela Horvat

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše inspirativni je priručnik mladog autora Diaga Pereza koji piše pod pseudonimom Yung Pueblo, što znači „mladi narod“. Tim nas pseudonimom želi uputiti na nadolazeći rast i dozrijevanje čovječanstva te najaviti vrijeme u kojem će ljudi prijeći iz vladavine neznanja u stanje prihvaćanja međupovezanosti (str. 20.)

Iako se svatko iscjeljuje drugačije, jer je svaka od naših emocionalnih povijesti jedinstvena, postalo mi je jasno da ozdravljenje postoji i da je dostupno svakome tko ga traži. Samoozdravljenje je moguće otpuštanjem prošlosti i povezivanjem sa sadašnjošću, a sve kako biste mogli proširiti svoju budućnost. (str. 19.)

U uvodu nam govori o onome što ga je potaklo na pisanje, a to je ovisnost u koju je upao i koje se svim silama želio riješiti. Na putu prema ozdravljenju, shvatio je koliko ga je obilježilo njegovo djetinjstvo. Život doseljenika iz Ekvadora u SAD-u, u stalnom siromaštvu i strahu, borba roditelja kako bi djeci osigurali budućnost… Sve to stvorilo je u njemu unutarnju tugu i napetost, a smatrao je da mu zabavljanje i droga pomažu u otpuštanju tih osjećaja.

Kada se odlučio očistiti, počeo je meditirati, ali i ne samo to. Prakticirajući nekoliko različitih metoda, krenuo je putem ozdravljenja. Iz svega onoga što je na tom putu naučio, nastala je ova knjiga.

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Ljubav prema sebi

Ono što mi se najviše svidjelo u ovom priručniku zapravo je poezija, kratke pjesme na tragu Rupi Kaur u kojima autor na jedan zanimljiv, kratak i nadahnjujući način izriče istine koje mi već znamo, ali ih možda nismo dovoljno osvijestili.

ne manjka ljudi koje ćeš
smatrati fizički lijepima
ali naći onoga tko odgovara
zrelosti za kojom tragaš
posvećenosti rastu
humoru koji te krijepi
i koga tvoj zagrljaj prepoznaje
neobično je rijetko (str. 144.)

Sviđaju mi se poruke kojima priručnik obiluje. Lijepo je i nekako toplo truditi se uvjeriti ljude da zaslužuju ljubav, da mogu krenuti dalje, da se mogu oporaviti od svega što život nosi.

Ozdravljenje počinje tako da upoznate sebe i da se zavolite. Kad vidite i osjetite koliko toga nosite, shvatit ćete da je došlo vrijeme da neke stvari počnete otpuštati od sebe. (str. 60.)

Neke zablude današnjeg vremena autor se trudi protumačiti na svoj način pa mi je i to bilo fora. Na primjer, zamjena shvaćanja ljubavi prema sebi s ugađanjem sebi kupnjom različitih stvari. Ili fokusiranje na to da su drugi krivi za sve naše probleme. A tu je i ona klasična zabluda – ako ti je nešto suđeno, samo će doći. Yung Pueblo pokušava objasniti zašto tome nije baš tako i zašto se trebamo fokusirati na sebe. Na traženje krivca u sebi i opraštanje tom istom krivcu – samom sebi.

Postoji onaj trop koji kruži internetom – „Ono što ti je suđeno, samo će ti doći“ – ali život nikad nije tako jednostavan. Karika koja nedostaje u ovo slagalici jest to da će život nastaviti biti težak, a vi ćete spriječiti sami sebe da uživate u dobrim stvarima… (str. 43.)

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Dobra ideja, ali…

Ideja samog priručnika jako je dobra, ali nekako mi nije najbolje ostvarena.

Ako usporedimo s izvrsnim priručnicima koje sam prije čitala, kao što su Grupa Christie Tate i Toksična pozitivnost Whitney Goodman, ovdje nešto kao da nedostaje. Na primjer, autor se često referira na posebnu vrstu meditacije, vipassana meditaciju, koju prakticira zajedno sa svojom suprugom. Međutim, o toj nam meditaciji ne daje nikakve informacije pa iako je pomogla njemu, nama svakako neće jer ne samo da nam ne daje osnove prakticiranja, nego nam čak ne kaže ni što je.

Ne daje nam nikakve primjere dobre prakse koje bismo i mi mogli uključiti u svoj život i svoje ozdravljenje. Samo govori što treba. A to uglavnom svi mi znamo.

I ja znam da bih trebala prestati pušiti. Da bih trebala otpustiti neke stare zamjerke.

Svi smo svjesni da će nam biti bolje ako si oprostimo, ako budemo zahvalni i tako dalje.

Osjećajte se lakše ne daje ni jedan jedini primjer kako se približiti tom putu ozdravljenja kojim je autor kročio. To je nešto što mi je vrlo smetalo dok sam čitala i itekako je utjecalo na moj završni dojam o tekstu.

A sad, kako bih popravila doživljaj i vama i sebi, evo još malo stihova koji stvarno diraju.

ako je bol bila duboka
morat ćeš je otpustiti
mnogo puta (str. 85.)

Ostali naslovi ovog autora:

Yung Pueblo (što doslovno znači „mladi ljudi“) umjetnički je pseudonim američkog autora Diaga Pereza.
Njegove dvije zbirke poezije, Inward i Clarity & Connection bile su iznimno dobro prihvaćene među kritikom i publikom.
Priručnik Osjećajte se lakše prva je njegova knjiga prevedena na hrvatski jezik.
Pratiti ga možete na Instagramu, gdje redovito objavljuje svoju poeziju.

Gdje kupiti priručnik Osjećajte se lakše:

Stilus

Objavljeno

Abby Jimenez: Samo prijatelji

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Samo prijatelji: ©Znanje

Prevela: Alica Bjeli Duduković

Abby Jimenez: Samo prijatelji

Kristen i Josh

Kristen i Josh upoznaju se tako što će biti kumovi svojim najboljim prijateljima, Sloan i Brandonu, na njihovom vjenčanju. Od prvog trenutka ludo se svide jedno drugom, no Kristen je u ozbiljnoj vezi s vojnikom Tylerom koji se uskoro vraća s misije i tada će započeti zajednički život.

Budi u blizini. Kad se taj tip vrati kući, dogodit će se jedna od dvije stvari. Ili će prekinuti ili će se vjenčati. A ako prekinu, ti ćeš to prvi saznati. Ne postoji rok. Voliš se družiti s njom. … Onda se druži s njom. Budi joj prijatelj. (str. 39.)

Budući da ga Brandon, mladoženja, savjetuje da bude u Kristeninoj blizini jer se svašta može dogoditi, Josh joj pristaje pomoći s poslom dok ne nađe pravog majstora. Kako sve više i više vremena provode zajedno, shvaćaju da imaju isti smisao za humor i mnoštvo zajedničkih interesa. Jedva drže oči, ruke i misli odvojene jedno od drugog, a Kristen jedva čeka Tylerov povratak jer ne zna koliko se dugo može odupirati iskušenju u obliku seksi vatrogasca Josha.

Nisam se mogla oduprijeti pomisli da si odgovaramo na mnogo načina.
A loše smo upareni na najgori mogući način. ( str. 47.)

A tada, potpuno neočekivano, Tyler prekida s Kristen i odlazi u novu misiju.

Samo prijatelji

Kristen i Josh padaju jedno drugom u naručje, no ona je ustrajna na tome da između njih smije biti samo seks i ništa drugo. Oni nikad neće biti u vezi – uvijek će, unatoč svemu, ostati SAMO PRIJATELJI. Josh pristaje, misleći da će se ona predomisliti, no nije svjestan da Kristen krije veliku, veliku tajnu zbog koje njih dvoje nikad i nikako ne mogu biti skupa.

Tako sam i s Tylerom učinila ono što sam činila s većinom usranih stvari u svom životu. Stavila sam ih … svaku u svoj sobičak. Bacila sam Tylera u njegov podrum, povukla špagicu da ugasim svjetlo, zatvorila teška metalna vrata i povukla zasun da ne bih morala gledati stvari koje me bole te da bih mogla neokrznuta nastaviti sa svojim životom.
Zbog toga nisam plakala. (str. 162.)

Abby Jimenez: Samo prijatelji

Samo prijatelji – vrckavo ljetno štivo?

Čitajući većinu ovog romana, po glavi mi se vrtjelo jedno – tko, za ime Isusovo, može čitati ovakvo nešto i onda napisati da je „savršeno ljetno štivo koje će vas oduševiti svojim humorom i vrckavošću“?! Jer na koricama romana Samo prijatelji stoji baš ta recenzija iz Cosmopolitana i evo, mogu samo i jedino zaključiti da onaj tko je recenziju pisao – roman čitao nije!

Ako vam se mili čitati realnu recenziju, bacite oko na Instagram profil @mali_dnevnik_čitanja. Ta me recenzija potakla na čitanje, ali i dala naslutiti da nije sve tako šarmantno i lagano kako korice aludiraju.

Moja preporuka

Što se tiče preporuke, Samo prijatelji natjerali su me da osjećam mnoštvo toga, dobrog i lošeg, i svakako će mi ostati u dugoročnom pamćenju.

Mnogo se toga ovdje događa, osim u onoj trećini romana u kojoj se ne događa apsolutno ništa nego igra lovice između Kristen i Josha, koja čak nije ni zabavna. Ali ok, Kristen ima velik problem i razumijem zašto je autorica njezinim promišljanjima i upornim odbijanjima zgodnog vatrogasca htjela dati na važnosti.

Postoji nešto što trebaš znati o meni, Josh. Ja kažem ono što mislim. Ja nisam od onih sramežljivih. Da, ti si seksi. Uživaj u komplimentu, jer neće ti se uvijek sviđati ono što ti imam reći, a mene i ovako i onako neće biti briga sviđa li ti se ili ne. (str. 36.)

Zatim, ogroman preokret pretkraj knjige. Nepotreban, emotivan, težak.

Onda kraj. Toliko klišeiziran da imam osjećaj da je autorica potkopala sve dobro što je pokušala napraviti izborom teške teme.

Naime, znala sam kako će završiti. Znala sam! I čitavo se vrijeme molim u sebi da autorica ipak ne skrene u te vode, nego da likovima pokuša dati realniji kraj. Ali ne, pod svaku cijenu morao je biti klišej. Toliko sam se razbjesnila na kraju jer – zašto? Ne mogu li neke priče biti drugačije? Ako je već počelo tako kako je počelo, zar ne zaslužuje posebniji kraj?

Naravno da ne, zalijepimo kraj tebe-bože-svakog ljubića koji postoji na priču koja je trebala biti mudrija, moćnija, mučnija, ali realnija.

Eto, to sam sve osjećala dok sam čitala.

Strast između Kristen i Josha. Dosadu dok se naganjaju. Tugu, čuđenje i ljutnju zbog nepravde. Bijes zbog raspleta.

Kad vam kažem da ovo pišem tjednima nakon čitanja, a osjećaji još nisu splasnuli, shvatit ćete zašto vas ipak potičem na čitanje.  

Nadam se da će vama biti „vrckaviji“ nego meni.

Abby Jimenez: Samo prijatelji

Ostali naslovi ove autorice:

Samo prijatelji debitantski je roman autorice Abby Jimenez.

Gdje kupiti roman Samo prijatelj:

Znanje

Objavljeno

Jorn Lier Horst/Thomas Enger: Bez kontrole

Nakladnik: Fokus, 2023.

Naslovnica knjige Bez kontrole: ©Fokus

Prevoditelj: Igor Rendić

Horst/Enger Bez kontrole

Jorn Lier Horst i Thomas Enger ponovo su se udružili i napisali treći nastavak serijala. Premda je Bez kontrole solidan kriminalistički roman, moram priznati da mi je bilo draže kada su pisali zasebno. Ovaj slučaj je najosobniji do sada i prvi u kojem se inspektor Blinx nalazi s druge strane istražiteljskog stola.

Bez kontrole je roman sa složenim i osobnim zapletom u kojem ima mnogo djelića slagalice koju Blinx i novinarka Emma Ramm pokušavaju riješiti. Ono što mi je najbolje u ovom romanu je upravo suradnja između Blinxa i Emme, policajca i novinarke, i različiti rakursi kojima pristupaju slučaju.

Blinx gubi suradnicu

Mlada istražiteljica Sofia Kovic, bliska Blinxova suradnica, mučki je ubijena u svome stanu. Stjecajem okolnosti, u trenutku napada na Sofiu u stanu je bila i Blinxova kćerka Iselin koja se spasila bijegom. Blinx uzima stvar u svoje ruke i daje se u potragu za počiniteljem. Istovremeno je užasno zabrinut za Iselin koja je doživjela strašan šok kao svjedok ubojstva i mora potražiti psihijatrijsku pomoć.

Blinx otkriva da je Sofia radila na nekoliko naizgled nepovezanih slučajeva, ali isto tako svi dosjei iz njezinog stana nestali su nakon ubojstva.

Početak

Roman započinje tako što se Blinx nalazi s optuženičke strane istražiteljskog stola. Ispituje ga kolega Brogeland kojem je vidno neugodno što se nalazi u tom svojstvu. Ali optužba je teška. Blinx je ubio čovjeka s leđa. I priznaje ubojstvo. Brogeland pokušava sagledati događaj i Blinx započinje priču…

Shvatio je da mu se zapravo sviđa tama. Razmišljao je o tome da možda nikad više ne otvori oči. str. 251.

Emma želi pomoći

Novinarka Emma Ramm prijateljica je Blinxove kćeri i niz godina vrlo blisko povezana s Blinxom. U ranijim romanima saznajemo da je Blinx ubio Emminog oca, zlostavljača, dok je Emma još bila dijete. Sve godine Blinx je pratio Emmino odrastanje i stasanje u mladu ženu. Na kraju postaju prijatelji koji povremeno rješavaju teške slučajeve, svatko iz svog ugla. Stoga je Blinxu teško palo kada se uvjerio da, u vezi Iselin, ipak ne može računati na Emmu.

Znala je tko je on. Ali nije joj bilo jasno zašto je to učinio. Niti kako. str. 102.

Dojam o djelu

Bez kontrole je dosad najosobniji roman iz pera autora Jorna Liera Horsta i Thomasa Engera. Na kušnji je sve u što je Blinx do sada vjerovao, čak i njegovo prijateljstvo s Emmom Ramm.

Cijeli je slučaj jako povezan sa samim Blinxom i on ne može biti neutralan ili objektivan. Zbog toga ga mjerodavni odlučuju maknuti s istrage. Ali Blinx u ovom romanu nastupa kao kao obiteljski čovjek, otac i prijatelj, a manje kao istražitelj. Njegovo stanje uma, strepnje, nadanja, traume i psihički lomovi jako su dobro opisani.

Roman zanimljivo završava. Kraj je neizvjestan i traži nastavak u novom romanu, a sami su autori u zahvali vrlo duhovito objasnili čitateljima zašto su se odlučili za takav kraj. Ova interakcija, koja je zapravo interludij među autorima, nema veze s sadržajem romana i bila mi je osvježenje za kraj.

U svakom slučaju, čekamo kako će se dalje nastaviti suradnja među ovom dvojicom autora.

Ako volite ove autore, pogledajte naše recenzije romana Odbrojavanje i Dimna zavjesa .

Horst/Enger Bez kontrole

O autorima

Jørn Lier Horst (r. 1970.) i Thomas Enger (r. 1973.) međunarodno su najprodavaniji norveški autori serijala William Wisting i Henning Juul.

Bivši istražitelj u norveškoj policiji, Horst sva svoja djela prožima realizmom i neizvjesnošću bez premca. Do danas, Horst je autor dviju kriminalističkih serija za odrasle i dvije kriminalističke serije za mlađe čitatelje.

Thomas Enger novinar je koji je stoji iza međunarodno priznate i bestseler serije o Henningu Juulu. Osim pisanja fikcije za odrasle i mlade, Enger radi i kao skladatelj.

Gdje kupiti:

Fokus

Objavljeno

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Crno sunce: ©Znanje

Prevela: Ana Katana

Magija postoji u svijetu, naprosto je tako… (str. 261.)

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Crno sunce – uvod

Roman Crno sunce prvi je dio trilogije Between Earth and Sky. Prati više grana radnje koje se naposlijetku slijevaju u jednu – onu koja se odvija u gradu Tovi, za vrijeme konvergencije, odnosno pomrčine sunca.

„Konvergencija je nebesko poravnanje. Dan kad se sunce, mjesec i zemlja poravnaju, a mjesečeva sjena proguta sunce.“
„Crno sunce“, kimne ona. „… Rijetkost je.“ (str. 265.)

Mjesto radnje je Meridijanski kontinent, čiji su dijelovi, važni za ovaj roman, gorje Obregi, grad Cuecola, grad Tova te neka vrsta geta, sirotinjska četvrt Kojotove Ralje. Četiri klana u koja su podijeljeni ljudi Meridijana, Od Nebesa Stvoreni, su klanovi Crna Vrana, Barska Skakalica, Zlatni Orao i Pernata Zmija. Svaki klan ima svoje glavarice te svoje Svećenike Stražare, koji borave u tornju, daleko od ostalih, i koji vode kontinent. Svaki Svećenik ima svoje područje, pa je tako Naranpa Sunčev Svećenik, iz Reda proroka (najvažniji Svećenik). Tu su i Iktan, Svećenik Noževa, iz Reda noževa, Abah, Svećenik Pomoći, iz Reda društva iscjelitelja i Haisan, Svećenik Zapisa, iz Reda društva povjesničara.

Ljudi koji nemaju klana zovu se Suhozemljaši.

Crno sunce – prva linija radnje

Prva grana radnje prati mladog Obregijanca Serapija koji putuje prema Tovi. Mora stići prije konvergencije jer ima zadatak.

Prevozi ga kapetanica Xiala, iz naroda Teek, čija pjesma smiruje more, ali čovjeku može pomutiti um.

„Sad mi reci koga vodim u Tovu“, reče.
„Jednog jedinog Obregijanca“, neopterećeno će on. „Oslijepljelog. Unakaženog. Čini se da se radi o nekoj vjerskoj pomami. Bezopasan je.“ Ovo posljednje izrekao je odveć brzo, kao da nešto skriva. (str. 32.)

Xiala odmah shvaća da je tajanstveni Serapio više od onog što pokazuje, pogotovo kad otkrije njegova obilježja Crne Vrane – crveno obojene zube i svojevrsnu tetovažu vrane urezanu mu u kožu. Serapio je slijep jer su mu kapci na očima zašiveni, no može razgovarati s vranama i vidjeti uz njihovu pomoć.

Crno sunce – druga linija radnje

Drugi smjer prati Sunčevu Svećenicu Narampu, glavnu svećenicu u Tovi. Ona potječe iz Kojotovih Ralja i osjeća da je ostali Od Nebesa Stvoreni nikada nisu prihvatili. Pokušava svećenstvo približiti narodu, što nailazi na otpor, spletke, naposljetku i izdaju.

Uvijek iznova, Tova ju je gonila za zasluži poštovanje, i uspjela je svaki put. Tješila se činjenicom da to nije činila zbog slave ili moći, nego zbog najgoreg mogućeg razloga.
Zbog vjere. Vjere u ovo mjesto koje naziva domom. (str. 39.-40.)

Kako se približava konvergencija, jasno nam je da će se njezin i Serapiov put ukrstiti.

Hoće li iz njega izići kao pobjednici ili gubitnici?

Hoće li uopće preživjeti?

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Nedostatci

Crno sunce zahtjevna je mistična priča koja će vas namučiti, ali ako volite tu vrstu književnosti, vjerujem da ćete uživati. Mene je isprva dosta mučila, moram priznati. Na kraju me navukla na čitanje i priča mi se jako svidjela, no trebalo mi je vremena.

Budući da sam na društvenim mrežama već komentirala ovaj roman, neki su mi pratitelji rekli da njima nije bio težak, nego da su uživali u svakoj rečenici ove fantazijske sage. Eto, možda je samo stvar u tome kakvu književnost inače volimo čitati.

Ono što mi je otežavalo čitanje svakako je nedostatak karti koje bi mi prikazale kako izgleda Meridijanski kontinent te gdje su smješteni svi ti gradovi. Istraživala sam i ispada da karte postoje pa mi malo nije jasno zašto se nisu našle u našem izdanju. Cijeli taj izmaštani svijet divno je zamišljen, mračan i kompleksan, i vizualizacija bi bila od velike pomoći.

Druga stvar koja me odbijala od čitanja nije konkretno vezana za Crno sunce već za većinu fantasy romana koji nam se danas nude. Sve je u nastavcima! Zašto, Bože dragi? Nemam strpljena čekati nastavke, a ne želim odgađati čitanje jer dok iziđe završni dio, mogu proći godine! Dakle, ne ljubim nastavke…

E da, i još jedna sitnica koja me strašno iritirala, ali sad već stvarno cjepidlačim. Ne znam zašto zanimanja koja obavljaju žene nisu pisana u ženskom rodu… Na primjer, kad pročitam kapetan Xiala ili svećenik Narampa, pomislim da je riječ o muškarcima. U hrvatskom jeziku normalne su riječi svećenica i kapetanica i ne razumijem zašto se nisu koristile.

As I said, cjepidlačim. 

Mračna fantasy priča

Sama je priča osmišljena briljantno! Mračna je, u „Igra prijestolja“ stilu. Fantasy je to na kakve nismo navikli, ali smo ga trebali. Magija u njemu je krvava, opasna, tamna i neočekivana.

A neočekivani su i oni za koje navijamo. Uglavnom.
Crne Vrane su klan koji je u Noći Noževa izgubio gotovo sve, klan koji u tajnosti radi na ustanku i koji sanja o dolasku Boga Crne Vrane. One su nositelji radnje i jedna struja pozitivnih likova. Ajmo reći.

Vrane koje se okupljaju oko Velike kuće imaju osjećaje suradništva i poštenja. Primijetila sam da surađuju s vlastitom vrste ili čak posve drugačijim stvorenjem ne bi li postigle cilj. No budite oprezni, vrana je prevarant i ugrabit će veći dio nagrade, ako pomisli da može. (str. 73.)

Crno sunce puno je okrutnosti i krvi, izdaje i prevrata. Uživala sam prateći Serapiov put do Tove i užasavala se čitajući kako su njegove ozljede nastale. Obožavala sam Kojotove Ralje i opskurne likove koji se tamo skupljaju.

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Prvi dio – ali kakav!

Crno sunce roman je koji je najbolje opisati kao – prvi dio. Ništa se u njemu konkretno ne događa, osjećamo samo natruhe neke buduće opasnosti. Te natruhe su, pak, toliko zanimljive da uporno okrećemo stranice iako se malo toga događa. Znamo da je sve što se kaže važno, da su svi odnosi bitni i priča se polako prede, gotovo ni iz čega. Ovaj nas prvi dio nas s likovima, daje natruhe njihovih pozadinskih priča koje su toliko dobre da se najbolje opisuju riječju – navlakuše. Toliko su napete, zanimljive i magične da nas mame na to da s njih skinemo veo tajni i ogolimo ih do kraja. Uh, samo se zbog njih isplati čekati nastavak!

Osim što su likovi savršeno razrađeni, oni su – sivi. Mogu biti dobri i loši, crni i bijeli. Ovi koji bi trebali biti pozitivci, u sebi nose nešto mračno, a negativci imaju zrnce ljudskosti. I svi su jednako zanimljivi. Meni se jako svidjela Xiala i nadam se da će se njezina priča nastaviti i u ostala dva nastavka. Ona je pripadnik naroda Teek, ali neću vam reći tko ili što su oni, neka i vas opčini taj dio priče.

A što se tiče kraja, obećava pravu napeticu i epsku borbu u drugom dijelu!

„Nemam lažnih nada“, tiho uzvrati.
„Naravno da imaš“ strpljivo će muškarac. „Život je niz lažnih nada. Svi imamo lažne nade dok ne naučimo bolje.“ (str. 79.)

Ostali naslovi ove autorice:

Rebecca Roanhorse američka je spisateljica fantasy romana. Dobitnica je nagrada Hugo i Nebula. Autorica je brojnih romana i kratkih priča. Roman Crno sunce, preveden kod nas, prvi je dio serijala Between Earth and Sky (Između zemlje i neba).

Gdje kupiti roman Crno sunce:

Znanje

Objavljeno

Danya Kukafka: Bilješke o jednom pogubljenju

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2022.

Naslovnica romana Bilješke o jednom pogubljenju: ©Mozaik

Prevoditeljica: Dijana Ćurković

Danya Kukafka bilješke o jednom pogubljenju

Ti si otisak prsta. Kad otvoriš oči na zadnji dan svog života, vidiš svoj palac. str. 9.

Provokativan roman Bilješke o jednom pogubljenju bavi se žrtvama serijskog ubojice, likom samog ubojice i javnim mnijenjem koje već tisućiti put propituje opravdanost izvršenja smrtne kazne. Roman je izvrsna psihološka studija kojom se samog čitatelja stavlja u poziciju postavljača pitanja o uvjetovanoj krivnji osuđenog ubojice i postojanju iskonskog zla u ljudima.

Ovu nam priču, osim ubojice, pripovijedaju i tri žene, svaka sa svojim traumama: majka ubojice, sestra njegove supruge i detektivka koja je odrastala s ubojicom.

Ansel

Ansel Packer čeka izvršenje smrtne kazne. Pratimo zadnjih dvanaest sati njegova života. Njegova razmišljanja, nadu da će u posljednji čas biti pomilovan ili ako se to ne dogodi, nadu da će pobjeći. Sa svakim satom koji otkucava, Anselova sudbina klizi prema neizbježnom kraju. Cure koje je Ansel ubio iz grobova traže pravdu, a on ne pokazuje kajanje, nego unaprijed određen fatalizam spram žrtava čije je živote uzeo. Istovremeno, sebi dopušta očitovanja ljudskosti kroz bol, nadu i vjerovanje. Suluda želja da bude shvaćen i slavljen prati ga do samog kraja.

Lavander-majka

Lavander je djevojka koja ima slatke djevojačke snove prije no što je nasilni muškarac “odabire”, otima i zatoči u vlastitom domu, izvan dosega svih bliskih kontakata, susjeda i rodbine. U dobi od 17 godina zatrudni i rađa Ansela, a kasnije i mlađeg sina. Zbog užasa koje proživljava na imanju strašnog zlostavljača Lavander odluči pobjeći

Hazel-sestra

Hazel Fisk je sestra blizanka Packerove bivše supruge Jenny.  Za razliku od drugih cura, Hazel od početka osjeća da je Ansel drugačiji, mračan, patološki hladan i distanciran. Svoje sumnje ne može izreći jer je Jenny u njega zaljubljena, ali Hazel je sigurna da je intuicija ne vara. Ansel na neki čudovišni način privlači i Hazel. Međutim ona, za razliku od Jenny, od početka zna da je on na tankoj crti od normalnog do patološkog i kad-tad će tu crtu prijeći, ako to nije već i učinio.

Saffy-istražiteljica

Saffron Singh  odrasla je u sirotištu i raznim udomiteljskim domovima. S Anselom dijeli sumorno i teško odrastanje po sirotinjskim ustanovama te ima osjećaj da ga najbolje poznaje. Svjesna je tame u njemu, ali mora se izboriti za svoj život. Neko vrijeme gubi Ansela iz vida, školuje se za policajku, postaje kapetanica, ali kako se događaju ubojstva cura, Staffy crv sumnje ne da mira. Svaka od ubijenih djevojaka nosi Anselov potpis. Ali Staffy nema dokaza za tu sumnju, osim unutarnjeg špurijusa.

Oprost je nepouzdan. Oprost je poput kvadrata toplog sunca na tepihu. Htio bi se sklupčati na njemu, osjetiti njegovu privremenu utjehu-ali oprost te neće promijeniti. str. 244.

Dojam o djelu

Ljudi obično misle da su serijski ubojice pamtljivi, fotogenični ljudi, visokointeligentni, ponekad čak i ugodne, zgodne  vanjštine. Istina je zapravo drugačija. Ansel Packer nije ni po čemu bio pamtljiv, ni po intelektu, ni po izgledu, ni po socijalnim manirima. Uklapao se u društvo onoliko koliko je bilo nužno da može nesmetano funkcionirati, a svojim izgledom običnog momka iz susjedstva prevario je nekoliko mladih djevojaka koje su mu vjerovale.

Roman Bilješke o jednom pogubljenju izuzetno je mučan i potresan. Ali to je i roman koji morate pročitati. Žene pripovjedačice u romanu posredno su ili izravno žrtve traume čiji je sudionik Ansel Packer. Svaka na svoj način, krećući se razdobljima, upoznat će nas s vremenom u kojem ih je Ansel obilježio. Crnilom i zlom koje je širio samim svojim postojanjem, Ansel je toliko utjecao na njihove živote da su kao kolateralne žrtve ostale trajno emocionalno oštećene.

Iskustvo čitanja ovog romana je uznemirujuće, ali nije mi palo na pamet odustati. Svidjelo mi se što autorica ne pokušava skretati nit romana svojim razmišljanjima ili osudom o zločinu, već radnju na trenutak piše dokumentaristički i na taj nam način omogućava vlastitu prosudbu. Priča o izopačenoj osobnosti, žrtvama koje iza sebe ostavlja i sustavu kažnjavanja ubojica u demokratskom društvu stalno vam prolazi glavom. Pitanje oko kojeg se neprekidno propitujete je – smijemo li mi kao moderno, demokratsko, pravno uređeno društvo, u ime pravde, uzeti život onome tko ga je uzeo nekom drugome?

Preporuka: pročitati!

Danya Kukufka bilješke o jednom pogubljenju

O autoru:

DANYA KUKAFKA započela je svoju karijeru kao pomoćna urednica, nakon čega je postala književna agentica i naposljetku se preobrazila u vrsnu spisateljicu. Ne voli odavati detalje svog života jer smatra da je njezin rad opisuje daleko bolje nego što bi njezine riječi to mogle učiniti.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Laura Dave: Posljednje što mi je rekao

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Posljednje što mi je rekao: ©Znanje

Prevoditelj: Jelena Svilar

laura dave posljednje što mi je rekao

Posljednje što mi je rekao priča je koja me osvojila premisom o vrijednosti žrtvovanja  i iskupljenja i to onda kada to radimo iz ljubavi. To je priča o ljubavi, priča o braku, o iskušenjima, priča o povjerenju, strpljenju i podnošenju žrtve. To je priča o izvanrednoj ženi. I naravno, priča o muškarcu koji je u pozadini cijele radnje romana.

Hannah

Hannah Hall naizgled je obična žena. Kreativka koja tokareći izrađuje drvene predmete u svojoj radionici, sretno je udata za Owena, programera u poznatoj investicijskoj kući. Istina, s njima živi i Bailey, Owenova šesnaestogodišnja kći, koja je kao dijete tragično izgubila majku. Hannah i Bailey tek grade odnos koji je, uz sve Hannino nastojanje, zbog prgave tinejdžerice vječno nategnut. Ipak, život u malenom gradiću Sausalitu s voljenom obitelji za Hannah je ostvarenje američkog sna.

Nikad nije shvatio da se ne bojim biti ostavljena. Bojim se da će pogrešna osoba ostati. str. 77.

Poruka

Jednog običnog dana, dok je Owen trebao biti na poslu, na Hannina vrata kuca djevojčica i daje joj Owenovu napisanu bilješku s rečenicom: Zaštiti je. Hannah je zbunjena, ali zna na koga se poruka odnosi: na Bailey. Hannah pokušava doći do Owena preko svih društvenih mreža, ali on kao da je u zemlju propao. Istovremeno, agenti FBI-a privode Owenova šefa, u čije je poslove Owen morao biti uključen. Pritisnuta činjenicama, Hannah u teškom buđenju  shvaća da njezin muž nije onaj za kojeg se predstavljao. Štoviše, istina je zapanjujuća. Owen Michaels ne postoji.

Tu ste, ostavljeni da pokupite komadiće njegovog nereda. str. 56

Hannah i Bailey kreću u potragu

Nevoljne partnerice privremeno zakopaju ratnu sjekiru kako bi otkrile što se dogodilo njihovom suprugu i ocu. Bailey je teška i zahtjevna tinejdžerica, ali Hannah shvaća Baileyine otpore, strahove i emocije jer je i sama kao djevojčica odrastala bez majke. Sloj po sloj, Hannah i Bailey skidaju koprenu s Owenovog života. Trag ih vodi u Austin, grad u Teksasu kojem je Owen studirao i kojeg se nikako nije želio sjećati. Ono na što tamo nailaze je zapanjujuće…

Na ovaj ili onaj način, to je prilagodba koju potpisujemo svaki put kad nekoga volimo. str. 273.

Dojam o djelu

Posljednje što mi je rekao inteligentno je napisan triler koji potanko, nit po nit, otkriva mrežu vrlo vješto napisanog zapleta. Pitanja koja postavljate kao čitatelj ista su ona pitanja koja postavlja njegova supruga Hannah u romanu: Što se dogodilo Owenu Michaelu? Zašto je nestao i ako se skriva, zašto to čini?

Da bi saznala kako će joj izgledati život u budućnosti, Hannah mora zaviriti duboko u Owenovu prošlost, a to uopće nije jednostavno. Postavlja se pitanje, koja je uopće cijena kopanja po nečijoj prošlosti?

Sve u svemu, roman je izvanredan. To je ona vrsta slagalice u kojoj se čini da ništa nema smisla i da se radnja polako događa, čak povremeno i stoji na mjestu, ali i ta mala stajanja u hodu između činova imaju svoju dramsku funkciju. A to je da pojačaju nevjerojatnu završnicu iza koje nam ostaje samo šutjeti, šutjeti do kraja.

Roman nas ostavlja duboko bez riječi u razmišljanju o vrijednosti žrtvovanja i stavljanja sebe u drugi plan, bez obzira jesmo li vjernici ili ne. Drugo pitanje koje će sigurno postaviti svaki čitatelj je: bih li ja postupio isto tako u danim okolnostima?

Svakako pročitajte!

laura dave posljednje što mi je rekao

O autoru

Laura Dave suvremena je američka spisateljica i autorica bestselera New York Timesa, među kojima su romani Eight Hundred Grapes i First Husband. Djela su joj objavljena u gotovo četrdeset zemalja, a za pet su njezinih romana, uključujući Posljednje što mi je rekao, kupljena prava za film i televiziju. Živi u Santa Monici u Kaliforniji.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Prokletstvo kuće Hill: ©Vorto Palabra

Prevela: Anja Majnarić

Kuća Hill, nimalo razumna, stajala je sama spram svojih brda, čuvajući u sebi tamu; stajala je tako osamdeset godina i mogla bi još osamdeset. … tišina se ustrajno slijegala na drvo i kamen kuće Hill, a što god ondje hodalo, hodalo je samo.
(str. 17.)

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Prokletstvo kuće Hill – istraživanje

Doktor Montague znanstvenik je koji želi dokazati postojanje paranormalnog. Nakon što sazna za kuću Hill i prouči njezinu povijest, zaključuje da se u njoj itekako manifestira nadnaravno zlo i da bi bila idealna za njegovo istraživanje. Zato je unajmljuje i odluči u njoj provesti ljeto. Prvi njegov pomoćnik bit će Eleanor Vance, odabrana zbog svog iskustva s poltergeistom.

Eleanor Vance bile su trideset dvije godine kad je došla u kuću Hill. Jedina osoba koju je istinski mrzila, sad kad joj je majka umrla, bila je njezina sestra. (…) Njezino je ime došlo do dr. Montaguea jer im se jednog dana (…) kamena kiša sručila na kuću… (str. 21./22.)

Drugi pomoćnik je samo Theodora. Ona je odabrana zbog svoje vidovitosti.

Theodorin je svijet bio mjesto ushita i pastelnih boja; na popis dr. Montaguea dospjela je (…) jer je nekako uspjela, razveseljena i uzbuđena vlastitom nevjerojatnom vještinom, ispravno pogoditi osamnaest od dvadeset karata…
(str. 23.)

Treći je pomoćnik tu samo silom prilika. On je Luke Sanderson, budući vlasnik kuće Hill.

Luke Sanderson bio je lažac. Bio je i lopov. Njegova teta, vlasnice kuće Hill, rado je isticala kako njezin nećak ima najbolje obrazovanje, najbolju garderobu, najbolji ukus i najgore prijatelje od svih ljudi koje je ikad upoznala… (str. 24.)

Prokletstvo kuće Hill

Kada se četvero istraživača okupe u kući, smjesta ih odbija strava koju kuća odašilje.

Kuća je bila ogavna. Zadrhtala je i pomislila, riječima koje su joj same nadolazile na pamet, kuća Hill je ogavna, kužna je; bježi odavde smjesta. (str. 51.)

No, u kući ima i nešto privlačno, nešto što ih zove da se približe, da uđu, da dotaknu i vide.

Sablasna prisutnost u kući jača je iz dana u dan, okreće njih četvero jedne protiv drugih, mami ih dublje u sebe i plaši istinskom stravom.

„Ako smo Luke i ja pozvani van, a vi ste držane zatočene unutra, ne čini li vam se“ – i glas mu je bio vrlo tih – „ne čini li vam se da je namjera, nekako, da se razdvojimo?“ (str. 167.)

Jezivi događaji jure nezaustavljivom brzinom i kuća će dobiti ono što je htjela. Jer kuća Hill odvajkada proždire svoje stanare. Ni ovaj put neće biti izuzetak.

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Is this sh*t real?

Dok sam čitala, pažnju su mi zaokupljala dva pitanja. Prvo je ono tehničke prirode i na njega imam odgovor. Druga nejasnoća može biti, i ne mora; ona je samo zapažanje i kad sam to uočila, priča se podigla na sasvim drugi nivo.

Prvo pitanje je pitanje poglavlja. Kad budete čitali, vidjet ćete da su brojevi poglavlja svakakvi. Nekad se slijede, nekad ne. Moja draga kolegica blogerica s Instagram profila @fokusnaknjigu pitala je izdavača u čemu je stvar. Odgovorili su da u knjizi postoje poglavlja i poglavlja unutar poglavlja, zato su takvi brojevi. U svakom slučaju, ne osvrćite se na brojeve, nisu važni.

Druga stvar o kojoj sam mislila dugo nakon čitanja jest – što ako se zapravo ništa nije dogodilo? Što ako je sve u Eleanorinoj glavi? Čitajući ćete, naime, vrlo brzo shvatiti da je Eleanor glavni lik i da se sve vrti oko nje. Neki se jezivi događaji događaju samo njoj i kuća svu svoju pažnju usmjerava na nju. Zašto? Možda zato što je njezina (samo)svijest oštećena godinama brige za majku i toksičnih obiteljskih odnosa? Čitav život ona čezne za bliskošću, povezanošću, pripadanjem. Možda je jedini način na koji to može imati njezina vlastita mašta?
Neki prizori u priči, vidjet ćete, uključuju druge ljude, ali kao da se događaju mimo njih. Kao da je samo jedan pravi akter ove priče…

Nadam se da vas nisam previše zbunila… No, dok budete čitali, razmišljajte o mojim riječima. Vidjet ćete da se neki dijelovi samo naizgled uklapaju u priču. Kao puzzla koju trebate snažno pritisnuti da se uklopi. Odgovara, ali nasilu.

„Nervozni?“ upitao ju je doktor i Eleanor je kimnula.
„Samo zato što se pitam što će se dogoditi“, odgovorila je.
„I ja. … Imate osjećaj da će se nešto – što god to bilo – uskoro dogoditi?“
„Da. Kao da sve iščekuje.“ (str. 155.)

Prokleto dobra priča

Prokletstvo kuće Hill roman je koji vuče na čitanje ne samo savršenom naslovnicom, već i sadržajem koji je kao pjev sirena za sve nas ljubitelje horora. Ova je priča, tako kažu, začetak svih ostalih priča o ukletim kućama, a prema riječima kralja horora, Stephena Kinga, ovo je najsavršenija priča o ukletoj kući koju je ikad pročitao.

Trebam li išta više dodavati? Nije li to dovoljan mamac za čitanje?

Nadam se da jest jer u ovoj recenziji neću puno duljiti s tim što mi se svidjelo (SVE). Sama atmosfera uklete kuće u kojoj nešto „hoda samo“ dovoljno je zlokobna da se naježite. Shirley Jackson piše kao da se poigrava čitateljem baš kao što se kuća poigrava svojim stanarima. Ne znamo što se događa, ali događa se. Čujemo smijeh, osjećamo hladnoću, krajičkom oka vidimo da se nešto pomiče. Sve se odvija brzo i sporo u isti mah. Događaji su opisani premalo i konfuzno, kao da se događa nešto van našeg razumijevanja, nešto toliko strašno da se ne može pojmiti.

Kraj je sjajan i totalno u Jacksoničinom stilu. Nisam ga i jesam očekivala, kao i sve u ovom romanu. Prokletstvo kuće Hill mora se naći na vašoj listi za čitanje. Čak i ako ne volite horore, ovo je klasik, onaj od kojeg je sve počelo.

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Uklete kuće u književnosti

Shirley Jackson i njezin roman Prokletstvo kuće Hill pioniri su motiva uklete kuće, koji danas, u strašnoj književnosti horora i psiholoških trilera, više nije toliko rijedak. Ako te kuće i nisu uklete u punom smislu riječi, onda su svakako poprište nadnaravnih, neobičnih, zloslutnih događaja.

Sjetimo se tako predivnog i zastrašujućeg imanja Manderley iz Rebecce Daphne du Maurier. Tu su, naravno, i prokleta Marstenova kuća u kojoj zlo spava i čeka iz Tajni Salema Stephena Kinga, a ne smijemo zaboraviti ni hotel Overlook iz Isijavanja istog autora.

Osamljeno imanje Bly (Okretaj zavrtnja, Henry James) i njegov suvremeni pandan, ekstremno moderna kuća Heathbrae (Okretaj ključa, Ruth Ware) imaju vlastiti život i svojom škripom, vratima i svjetlom izluđuju mlade guvernante koje u njima pokušavaju živjeti.

I Motel Zalaz Simone St. James suvremeni je roman o zgradi proganjanoj paranormalnim aktivnostima. Izvrsno donosi atmosferu nelagode zbog koje se neprestano osvrćete oko ramena.

Sve su te zgrade leglo nadnaravnih događanja, sve odreda zle i jezive, sve dom stvorenjima koja nikako ne želimo u svojoj blizini… One su svijet duhova, sablasti, vampira i ogorčene služinčadi koja možda nije nadnaravna, ali njihova pokvarenost i prepredenost čini ih takvima…

Kao obožavateljica horora, moram reći da su mi omiljeni baš oni o ukletim kućama. Obožavam osjećaj „prisutnosti“ koji vješt pisac lako prenese na čitatelja. Volim kad se ježim od riječi kojima se plete strašna priča i kad se osvrćem na svaki šum koji uhvatim krajičkom uha.

Prokletstvo kuće Hill nije me prestrašilo, ali sam se zamislila nad nekim prizorima i duboko su me se dojmili. Mogu samo zamisliti kako je bilo čitateljima te davne 1959., kada su po prvi put u ruke primili sablasnu priču o kući zla…

Ostali naslovi ove autorice:

Shirley Jackson rođena je u San Franciscu 1916. godine. Kada je njezina kratka priča Lutrija prvi put objavljena 1948., čitatelji su bili zgroženi. Ipak, priča je s vremenom postala jedna od najznamenitijih američkih kratkih priča uopće.
Napisala je šest romana; kod nas su prevedeni Prokletstvo kuće Hill iz 1959. i Oduvijek živimo u dvorcu iz 1962. godine. Autorica je i dvjestotinjak kratkih priča.

Prema romanu Prokletstvo kuće Hill snimljena su dva filma, 1963. godine i 1999. I dok je ova prva bila izuzetno uspješna, drugu su popljucale i publika i kritika.

Na Netflixu možete pronaći seriju također inspiriranu ovim romanom, no prema onome što vidim, osim imena likova i same uklete kuće, ništa drugo nema veze s Prokletstvom kuće Hill. Priča je drugačija, premisa je drugačija, sve, sve, sve…

Gdje kupiti roman Prokletstvo kuće Hill:

Vorto Palabra, web shop Znanje

Objavljeno

Robert James Waller: Mostovi u okrugu Madison

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Mostovi u okrugu Madison: ©Znanje

Prevoditelj: Blanka Pečnik-Kroflin

robert james waller mostovi u okrugu madison

Nije važno što znamo priču, nije važno što smo sto puta pogledali film i plakali skrivećki, ovo je jedna prava bezvremenska ljubavna romansa o dvoje ljudi koji dišu jednako, misle jednako, dvije savršeno kompatibilne duše koje su se odmah prepoznale.

Klasik suvremene ljubavne književnosti, Mostovi u okrugu Madison, prvi je put objavljen 1992. godine. Zatim tri godine nije silazio s top-liste bestselera New York Timesa, od čega je čak 38 tjedana bio na prvome mjestu. Godine 1995. proglašen je najprodavanijim romanom u povijesti američkog nakladništva.

Francesca

Francesca je usamljena Talijanka, kućanica iz Iowe. Suprug i djeca odlaze nekoliko dana na poljoprivredni sajam u Illinois. Nekad davno, kao mlada djevojka u Napulju, Francesca je imala drugačije snove. Ali dogodio se život. Pouzdani  i dobroćudni Richard ponudio je prihvatljivu alternativu: nježnost i slatko obećanje Amerike. Ubrzo su došla i djeca, Michael  i Carolyn, i Francesca je zatomila svoje snove.

Poželi da to traje dovijeka. Da bude još starih melodija, još plesa, još njegova tijela uz njezino. Opet je postala žena. str. 117.

Robert

Robert je fotograf koji dolazi u okrug Madison tražeći Rosemanov most kako bi snimio foto-kampanju za National Geographic o mostovima iz okruga. Odavno razveden, lutajući fotograf koji se nigdje ne zadržava, stara je duša koja lovi trenutak svjetla kako bi napravio što bolju fotografiju. Slučajan susret s Francescom sudbonosan je za oboje.

Ja sam jedan od posljednjih kauboja. str. 115.

Ja sam cesta i pelegrin i sva jedra što su ikad zaplovila morem. str. 128.

Četiri dana

Za sve što nekome treba čitav život, a nekome se ne dogodi nikad, Francesci i Robertu je trebalo četiri dana. Četiri dana susreta, upoznavanja, zavođenja, ljubavi. Četiri dana koja provode zajedno prekretnica su u njihovim životima. Rastrgana između vlastitih želja i odgovornosti prema obitelji, Francesca mora odlučiti…

Mostovi u okrugu Madison- priča ne staje ovdje

Francescina djeca Michael i Carolyn saznaju za ljubavnu aferu svoje majke nakon njezine smrti, spremajući njezine stvari i čitajući pismo koje im piše s objašnjenjem. Najprije zaprepašteni, a zatim dirnuti, odluče ponuditi izdavaču dnevnik svoje majke kako bi njezina priča o ljubavi, ali i dužnosti i odgovornosti, ugledala svjetlo dana.

Dojam o djelu

Ljubavna priča između Francesce i Roberta priča je kakvih nalazimo sve manje. Način na koji se razvija veza, suptilno zavođenje, lagano, ugodno, lišeno ikakve napetosti i stresa uz zajedničku pripremu večere, lagani ples, pivo i razgovor uz svijeće arhaični su podsjetnici kako bi u ovom užurbanom vremenu trebala izgledati ljepota zavođenja.

Jedan sjetni kauboj, fotograf koji živi slobodu lutanja i usamljena domaćica koja živi dosadan život bez romantike, erotike, plesa u kuhinji uz svijeće i predivnog osjećaja prisutnosti muškarca koji zna voljeti ženu, vratili su nam vjeru u ljubav i romantiku koja ne blijedi bez obzira koliko zemaljskih ili svjetosnih godina prošlo.

Naravno, ako ćemo biti malo kritični, onda moramo reći da je draž knjige i u tome što se radi o zabranjenoj ljubavi koja, da se realizirala, vjerojatno ne bi bila toliko privlačna. A treba spomenuti i dobrog čovjeka Richarda Johnsona koji je u cijeloj priči sporedan lik, ali čovjek je dao najbolje od sebe. Druga je stvar, i sasvim druga priča, što mi svi stremimo nekom nedostižnom idealu.

Hvala Robertu Jamesu Walleru koji je jednostavnim, pitkim, a tako dubokim riječima i stilom  dočarao jednu od najljepših ljubavnih priča u novijoj suvremenoj književnosti.

robert james waller mostovi u okrugu madison

O autoru

Robert James Waller (1939. – 2017.) američki je književnik, fotograf i glazbenik. Prije nego što je postao pisac, radio je kao profesor poslovne administracije na Sveučilištu Sjeverne Iowe i kao direktor sveučilišnog Međunarodnog poslovnog instituta. Doktorirao je poslovanje na Sveučilištu Indiana Bloomington 1968. Svjetski je ugled i slavu stekao romanom Mostovi u okrugu Madison (1993.) prema kojem je 1995. godine snimljen istoimeni film. Deset godina nakon Mostova u okrugu Madison, napisao je i svojevrsni epilog priče pod naslovom Tisuću seoskih putova.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Rebecca autorice Daphne du Maurier te Doba nevinosti autorice Edith Wharton. Tu su i Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.