Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.
Naslovnica romana Druga žena: ©Mozaik knjiga
Riječ „zajedništvo“ ne postoji kada je riječ o njegovoj majci. … S jedne su strane njih dvoje, a s druge ja. Dolaze u paru. (str. 118.)
Druga žena
Kad Emily upozna Adama, njezinoj sreći nema kraja. On je naprosto savršen, a ona je toliko zaljubljena, naprosto očarana njime i već vidi sretnu budućnost – brak, kućicu u cvijeću, djecu i ono slavno „živjeli su sretno do kraja života“.
Imala sam osjećaj da smo oduvijek zajedno, a ipak mi je ono početno uzbuđenje izazvano njegovom prisutnošću još uvijek kolalo tijelom, čineći da svako živčano vlakno u njemu bridi. Poželjela sam da taj osjećaj nikada ne prestane. (str. 28.)
Ipak, pred Emily je jedna prepreka. Čim upozna Adamovu majku Pammie, naoko skromnu, ugodnu, nježnu udovicu, Emily instinktivno osjeća da joj se ne sviđa i da, blago rečeno, neće biti najbolje prijateljice. Pammie čini sve što je u njezinoj moći kako bi razdvojila Emily i Adama, a ovaj kao da je slijep na sve njezine mane i smicalice.
-Reci mi, kakva je? – priupitala sam. …
-Ništa drukčija od bilo koje majke, rekao bih. Miroljubiva domaćica, krajnje odana i požrtvovna kada su njezina djeca u pitanju. Nadam se da joj njezinu odanost vraćam istom mjerom. Ne trpim prigovore na njezin račun. Dobra je osoba. (str. 39.-40.)
Emily i Adam uskoro se zaručuju i čini se da njihovoj sreći nema kraja, no ako se Pammie pita, ne trebaju se pretjerano radovati jer do vjenčanja neće doći. Služeći se najprepredenijim trikovima kojima se majka može poslužiti, Pammie čini sve da zagorča život budućoj snahi.
A Emily je prisiljena šutjeti jer zna da joj Adam neće povjerovati ni riječ.
Kad svekrvini postupci preliju čašu strpljenja, snaha odlučuje uzvratiti udarac.
Igra mačke i miša
Druga žena zabavno je i napeto štivo koje će vas već od prve stranice tjerati na čitanje. Premda je roman pun psiholoških igrica koje se i čitatelju uvuku u glavu, ne bih ga baš okarakterizirala kao psihološki triler, ali nije ni daleko od toga. Budući da stvarno volim romane ovog tipa, klaustrofobične i pomalo jezive, a opet lagane i šarmantne, pročitala sam ga u svega dva popodneva. Sve mi se sviđa, a najviše izvrsno opisane sitnice koje buduća svekrva čini budućoj snahi – uvredljive dovoljno da je povrijede, a opet dvojbene dovoljno da se mogu objasniti na sasvim nevin, racionalan način. I to je ono u čemu sam najviše uživala! Sva ta odvratna podbadanja, aluzije na ovo ili ono, suptilne uvrede… Pammie nam se uskoro čini kao najgora svekrva na svijetu! Prava manipulatorica, toliko vješta da je nitko ne može pročitati. Osim Emily. I nas čitatelja.
A onda, tu je i Adam. Otpočetka mi se nije svidio, mada ga Emily vidi isključivo kao savršenog muškarca.
Nisam htjela nikakve tajne među nama, no što sam mu trebala reći? – Mislim da bi tvoja mati mogla biti osvetoljubiva kuja? – Riječi bi zazvučale suludo, uostalom, kakve sam mu dokaze mogla podastrijeti u prilog svoje tvrdnje? … Ne, bilo kakvo mišljenje koje bi njegovu majku prikazalo kao poremećenu osobu, morat će ostati neizrečeno, barem zasad. (str. 83.)
Majci vjeruje u potpunosti jer za svaku Emilyinu riječ Pammie ima bolje, razumnije objašnjenje. Na kraju, čini se da je luda snaha, a ne svekrva. Čak i Emily počinje sumnjati u samu sebe, svoje osjećaje i zapažanja. Možda joj se čini?
Možda je stvar ipak bila u meni. Možda Pammie uopće nije bila problem. Što ako je stvar u meni? Ili čak i gore od toga, što ako me Pammie uspjela uvjeriti da je problem u meni? (str. 355.)
Snaha i svekrva – arhetip neprijateljica
Odnos snahe i svekrve kao iskonskih neprijateljica golica maštu svakome tko voli kvalitetan sukob. Druga žena nije prvi roman koji se bavi tom tematikom, a svakako nije ni zadnji. Ako se sjećate, na blogu ste već mogli pročitati i recenziju romana Svekrva autorice Sally Hepworth koji mi se također veoma svidio. I dok je Svekrva obiteljska drama, Druga žena koketira sa psihološkim trilerom, i to veoma uspješno. Osjećaj klaustrofobije i nekog maglovitog straha koji se javlja u čitatelja najjača je karika ovog romana. Način na koji se svekrva poigrava snahinim umom i doživljajem stvarnosti maestralno je prikazan i baš me dotaknuo jer sam se potpuno suživjela sa sirotom Emily kojoj rijetki vjeruju. Na trenutke ona ne vjeruje ni samoj sebi jer kako je moguće da je Pammie sa svima tako ljubazna, pristojna i fina, a s Emily joj rastu rogovi?
Tu je i kraj… Ooooo, kraj je udarac samo takav. Iako sam znala da nije sve takvo kakvim se na prvi pogled čini (naravno), finale dolazi naglo i meni neočekivano! Možda je taj kraj ostao malčice nedorečen i vjerujem da će čitatelji s njim imati najviše problema, meni je skroz u redu i funkcionira, čak me i veseli.
Što se tiče preporuke – definitivno pročitati! Druga žena neće vas umoriti, ali će zaokupiti vašu pažnju, dobro vas iživcirati, zabaviti i ostati vam u sjećanju.
Ostali romani ove autorice:
Sandie Jones slobodna je novinarka, a Druga žena njezin je roman prvijenac.
Gdje kupiti roman Druga žena:
webshop Znanje