Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.
Naslovnica romana Dom za neželjene djevojčice: ©Mozaik knjiga
Dom za neželjene djevojčice
Maggie je četrnaestogodišnjakinja iz Quebeca gdje se, sredinom dvadesetog stoljeća Englezi i Francuzi tek toleriraju. Baš kao i njezini roditelji, otac Englez, a majka Francuskinja. Maggie oduvijek više naginje ocu, staloženim, mirnom i autoritativnom prodavaču sjemenja. Mašta kako će ona jednoga dana preuzeti prodavaonicu i biti jednako poštovana kao i njezin otac.
Zaljubljena je u susjeda Gabriela, Francuza – ali zna da je to ljubav koju njezin otac nikada ne bi dopustio.
Ipak, dvije godine kasnije, Maggie je trudna. Kod tetke i tetka, skrivena od dugih jezika sugrađana, rađa djevojčicu kojoj daje ime Elodie. Prisiljena je odreći je se i dati na posvajanje.
Osjećaji nailaze u valovima. Velika tuga, olakšanje, sram, grižnja savjesti. Mogla je bila zadržati to djetešce. Nije ona neporočna. A sada će njezina kćerkica biti bačena u svijet posve sama. Odrastat će bez spona i nepotpuna. Obje će. (str. 95.)
No malena Elodie ne završi kod posvojitelja nego u siromašnom sirotištu, gdje se za djecu brinu redovnice.
Elodie je siroče, a Tata joj je objasnila kako to znači da nema majku ni oca. Kada ju je Elodie jednom upitala zašto nema, ona joj je posve jasno rekla: – Živiš u domu za neželjene djevojčice zato što si rođena u grijehu i tvoja majka te nije mogla zadržati. (str. 100.)
Godine prolaze. Donesen je zakon kojim su, radi veće zarade, sva sirotišta pretvorena u psihijatrijske bolnice. Elodie, baš poput ostalih siročića diljem Quebeca, biva proglašena umobolnom. U bolnici u koju je premještena, a koju vodi okrutna sestra Ignatia, Elodie je svakodnevno i na sve načine zlostavljana.
Za to vrijeme, Maggie se udaje za bankara kojeg njezin otac odobrava. Pokušava se pomiriti s činjenicom da nikada više neće vidjeti svoju malu djevojčicu, ali smjer u kojem je život gura diktira nešto sasvim drugačije.
A onda ponovo susreće Gabriela…
Maggie
Otkad zna za sebe, Maggie žudi za očevim odobravanjem. Premda itekako svjesna da ni on nije bezgrešan, voljna je zažmiriti na sve njegove mane.
I s majkom ima kompliciran odnos koji će se razvijati, mijenjati i rasti do kraja romana.
Kada se odriče djeteta, ne može razlučiti čini li to jer je roditelji tjeraju, jer ni njima ni sebi ne smije ukaljati obraz, ili ipak zato što jednim dijelom sebe zna da je dati dijete ono za nju najbolje.
Tu se opet postavlja pitanje – je li to „najbolje“ najbolje za nju – ili za njezine roditelje, za život koji joj je otac odredio i smjer kojim ju neprekidno upućuje.
Pokušava ne razmišljati previše o putu kojim nije pošla – putu koji vodi k Gabrielu i majčinstvu. Imala je mnogo vremena pomiriti se sa svojom odlukom. Nije to bio romantičan izbor, već mnogo praktičnije od toga. Na trenutak je nazrela budućnost supruge siromašnoga farmera, šesnaestogodišnju majku zaglavljenu kod kuće u onoj kolibi, kako se deblja i postaje ogorčena, baš kao njezina majka. … to nije bio nikakav život. (str. 90.)
Maggie odrasta u ženu koja se svim silama trudi biti sretna, ali nikako joj ne ide. Osjeća se nepotpunom i sve češće misli o svojoj izgubljenoj kćerkici.
Elodie
Kad u dobi od sedamnaest godina Elodie iziđe iz umobolnice, nije spremna za vanjski život. Nakon godina teškog fizičkog rada, zlostavljanja i zanemarivanja, ona je oštećena mlada žena nespremna suočiti se sa životom.
…možda tragično djetinjstvo nikada ne može biti nadvladano, poput dječje paralize. Zauvijek ostavlja osobu osakaćenom. (str. 41.)
Neuka je i zatvorena, a mali komadić sreće kojeg putem ugrabi ostavi je još zbunjeniju nego što je bila. Elodie se ne uspijeva nositi s izazovima vanjskoga svijeta jer cijeli život osjeća da joj nešto nedostaje. Baš poput svoje majke – i ona je nepotpuna.
Dom za neželjene djevojčice – teška priča temeljena na istini
Joanna Goodman nije izmislila ovu priču. Likovi, dakako, nisu postojali, ali srž priče je istinita. Za vrijeme kvebeškog premijera Duplessisa (1944.-1959.) sirotišta su doista pretvarana u umobolnice i to radi novca! Više se plaćalo za njegu psihičkih bolesnika nego brigu o djeci. Krivotvoreni su i uništavani kartoni djece, djeca su zanemarivana i zlostavljanja, a u sve je bila upetljana i politika i Crkva.
Da vas ne zamaram cijelom pričom, na linku je stranica s detaljnijim informacijama, ako vas zanima. Stranica je na engleskom jeziku, a za one koji nisu vični engleskom, Google prevoditelj odradi stvarno dobar posao.
Sada kad znamo da Dom za neželjene djevojčice ima uporište u stvarnom životu, priča nam se čini još tužnijom i težom. Žanrovski, roman je kombinacija povijesnog romana i obiteljske drame. Priča je dirljiva i emotivna, ali veoma dinamična jer se stalno nešto događa. Kompliciran odnos majke i kćeri jako je dobro opisan, tužan, iskren, shvatljiv i neshvatljiv odjednom.
Glasovi koji nam se obraćaju su ženski – Maggie i Elodie, i veoma mi se svidjelo kako se njihove životne priče, iako razdvojene, duboko prožimaju.
Jedina stvar koja mi se u romanu nije svidjela jest naivnost Maggieine priče. Neki su mi dijelovi bili apsolutno neuvjerljivi i romantičarski prikazani. Neću reći o čemu je riječ, prepoznat ćete te dijelove dok budete čitali.
Budući da ovo nije ni krimić ni triler, nema cliffhangera koji nas vuku na čitanje. Ipak, Dom za neželjene djevojčice ima nešto drugo. Ima nadu. Nadu da će Maggie uspjeti pronaći kćer koje se davno odrekla. Nadu da će Elodie izaći iz doma. Nadu da će se Maggie i Gabriel pomiriti. Nadu u sretan kraj.
No, može li ovakva priča doista imati sretan kraj?
I što bi, po vašem mišljenju, bio sretan kraj za majku i dijete, razdvojene više od dvadeset godina?
Ostali naslovi ove autorice:
Joanna Goodman autorica je pet romana, a kod nas je, dosad, preveden samo Dom za neželjene djevojčice.
Zanimljivi intervju s autoricom, u kojem otkriva zanimljivosti o romanu Dom za neželjene djevojčice, možete pročitati ovdje.
Gdje kupiti roman Dom za neželjene djevojčice:
Mlade žene koje su prisiljene odreći se svoje djece, domovi za neudane majke i domovi za djecu te zlostavljanja koja se tamo događaju česta se tema u književnosti.
Zanima li vas ta ili slična tematika, tu su naše recenzije romana Djevojka iz pisma Emily Gunnis i S našim blagoslovom autorice Jo Spain.
