Bilo je to nekoliko rečenica iz memoara Luisa Buñuela: „Život bez pamćenja uopće nije život. Naše je pamćenje naša dosljednost, naš razum, naš osjećaj, čak i naše djelo. Bez njega, mi smo ništa.“ (str. 12.)
Nedovršena
Nera je studentica psihologije na zadarskom sveučilištu koja se ne sjeća vlastitog života. Neka sjećanja ima, ali ona nisu njezina.
Rođena sam tamo gdje je mnogo snijega, srednje dijete sada razvedenih, nasmrt posvađanih roditelja. Samo što zapravo nisam. (str. 7.)
Jedno ju je takvo sjećanje i dovelo u Zadar. Na školskom je izletu, još kao djevojčica, prošla pokraj prozora stana u kojem nikada nije bila, a na koji je, nekako, imala sjećanje. Otada je Nera opsjednuta tim prozorom i tim stanom. Trebat će joj godine da unutra useli, ali upisom fakulteta to joj uspijeva. No, dalje se ne događa ništa. Sjećanja su tu, nadohvat ruke, ali Nera ih se nikako ne može dokopati.
Za mene je odgovor uvijek bio nadohvat. Istina je da se nikad nisam osjećala u potpunosti svojom, više sam djelovala kao sjena tuđeg života. Događao mi se onaj nejasni moment, tjeskoban osjećaj sjećanja na nešto, neuhvatljiv djelić memorije koji ne mogu drugačije objasniti nego kao događaj koji postoji, ali ga se ja baš i ne sjećam. (str. 8.)
U sklopu studija pronalazi psihologa Mladena kojem povjerava svoj problem i koji joj čitavo vrijeme pokušava dati dijagnozu, zaboravljajući da Nerin problem nije fizički. Ona ima sjećanja, no čija?
Nera je odlučna pronaći odgovor pa se baca u mahnitu potragu za samom sobom, a svi tragovi leže u stranu iza onog prozora. Kad pronalazi sliku staru sliku ljudi koje ne zna, ali ipak nekako poznaje, Nerina će psiha biti itekako stavljena na kušnju. Jer, što ako joj se ne svidi ono što pronađe? Što ako je odgovori ne oslobode?
Potraga za samom sobom
Nedovršena je roman koji je kompleksan i intrigantan, no brzo se čita jer ju je autorica uspjela napisati tako da bude sve – filozofski i detektivski roman, drama i na trenutke jeziva fantazija. Premda mi, u principu, romani koji postavljaju velika životna pitanja i nisu nešto interesantni jer me umaraju, ovdje to nije na stvari. Nedovršena mi se veoma svidjela!
Zašto? Možda zato jer je kulisa Zadar, isti onaj grad u kojem sam studirala i u kojem danas živim, u kojem sam provela gotovo pola života. Čitajući Nerinu potragu za sjećanjima, točno sam znala gdje se traži. Dugo sam razmišljala o prozoru koji ju je opsjedao, o kafiću u kojem joj je radio jedan prijatelj, o ordinaciji njenog psihologa… Zamišljala sam gdje su točno te lokacije, je li to ova ili ona zgrada, ovaj ili onaj pogled na more…
Osim toga, neka poglavlja u čitatelju bude onaj poseban osjećaj užitka – kad Nera otkrije fotografiju iz devedesetih, kad pronađe knjigu u kojoj su tragovi… To su poglavlja koja nas tjeraju da čitamo dalje, da otkrijemo je li Nerin svijet stvaran ili uobrazilja.
Nera se pita, a i mi s njom, je li moguće živjeti život koji nije naš, je li moguće vjerovati u priču koju nam priča, je li moguće postojati – a ne postojati.
Svi imamo to mjesto koje je postojalo prije trenutka buđenja… Moment prije nego što smo shvatili da se neće dogoditi čudo, da nećemo do kraja odsanjati, da neće trajati zauvijek, da će ljudi odlaziti ili umirati. … Kao da nam veo silazi s očiju. (str. 154.)
Ostaje li Nera nedovršena?
Nera nema sjećanja pa sve što joj se događa zapisuje u malu crnu bilježnicu. Ona ne živi, ona se zapisuje. Mi je čitamo, poglavlje po poglavlje, pitajući se je li ona samo lik u priči, stvaralac te priče ili nešto treće.
Sviđa mi se zamisao da mi nismo mi bez sjećanja, bez prošlosti. Podilaze me srsi od konstantnog osjećaja već viđenog koji prati svaki Nerin korak – jer – kome se od nas to nije dogodilo? Maštu mi golica spoznaja da je ono već viđeno preslika nekih naših bivših života i da je moguće živjeti više od jednom.
Što se kraja tiče, sve vodi k njemu. Nevjerojatan je i neprihvatljiv točno onoliko koliko ga čekamo i osjećamo od trenutka kad smo pročitali naslov.
I sviđa mi se i ne sviđa u isto vrijeme. Muči me dovršava li on Neru ili ona i dalje ostaje nedovršena. Možemo li sami od sebe napraviti gotovu priču ili nas takvima čine drugi?
Kažu da se ostvari sve što želimo. Isto tako kažu da se to najčešće dogodi prekasno, kad nas već prođe volja. (str. 210./211.)
Na kraju krajeva, i s romanom Nedovršena zbilo mi se isto što mi se dogodi s većinom domaćih autora. Zadivila me mašta autorice i upitala sam se, opet, zašto naši pisci nisu toliko hvaljeni i preporučivani kao oni strani.
Jer imamo se čime pohvaliti.
Ostali naslovi ove autorice:
Nedovršena je prvi roman mlade splitske spisateljice Marine Gudelj koja je, baš poput Nere, studirala na Sveučilištu u Zadru. Ne psihologiju nego kroatistiku, i imala sam tu čast da studiramo zajedno.
Na našem ste blogu već mogli čitati recenziju njezine zbirke pričaFantomska bol te klikom na taj link možete pročitati više i o samoj autorici.
Mrzim. Glupe fraze o puštanju. Tužne završetke. Završetke uopće. Mrzim usiljene osmijehe pomirenja i okrutnost prirode prema malom stvoru. Malom, ali većem od čovjeka. … Mrzim što u filmovima nema dovoljno cigareta, a najviše od svega, mrzim male pobjednike. (str. 7., Lee)
Fantomska bol zbirka je od svega 16 priča, no one su veoma snažne, snažnije time što su kratke, nekako nedovršene, a opet, savršeno zaokružene i smislene.
Pisane su na standardnom hrvatskom jeziku, osim dijaloga, što ih čini živopisnijim, obojanijim, bližim čitatelju. Nema smisla prepričavati svaku priču posebno, ali reći ću vam da ih ima svakojakih – o dilerima Leeju i Borisu, o djevojci za koju se smatralo da je vještica (a možda je to i bila). O Milanu koji je uvijek igrao iste brojeve na lotu i tetki Jeleni koja je život uzimala dok on nije uzeo nju, bez milosti.
Uz natruhe crnoga humora, prekrivenog posvemašnjom ravnodušnošću kojom se Gudeljičini likovi provlače kroz život, čitatelj se smijucka dok guta knedlu koja mu se stvara u grlu.
Trčati sam počeo jer je besplatno, čitati jer mi je bio dosadno. Volio sam filmove više od čitanja, ali recimo da sam pomalo kukavica. Otkako sam čuo da je neke likove u Kaštelima uhvatilo zbog krađe filmova po internetu, dohvatio sam se knjige. (str. 13., Dulcinea na konjaku)
Slatko-gorke priče o svakodnevnom
Svaka je priča gorko-slatka, nama bliska jer odražava mentalitet u kojem smo stasali i u kojem (nažalost) još uvijek živimo. Gudelj ne priča o likovima iz velikih gradova, susjedima koji se ne poznaju, rođacima koji jedni drugima ne vire u život. Ne. Sve se ljudske sudbine događaju u dalmatinskom zaleđu, po selima, pomalo zabačenim mjestima, gdje još uvijek živi folklor praznovjerja i nadnaravnog, spolna neravnopravnost i uvjerenje kako je bolje biti s bilo kim, nego sam.
Toliko sam duboko među brdima da ovdje sunčeva svjetlost stiže prije samog sunca. Obično provjerim kad će izaći pa sjednem na napuštene ljuljačke i čekam. Čim ugledam da šuma mijenja boju, osjetim olakšanje. Noću ovdje gotovo nitko ne prolazi. Ponekad tjednima ne vidim ljude, pogotovo zimi. (str. 31., Linija za samoubojice)
Najdraža priča iz zbirke mi je ona simboličnog naziva Žensko. Žensko koje ništa ne može slomiti, ništa ne može satrti. Žensko koje cijeli život pati, muči se, bori. Koje je osuđivano od svih jer je ovakvo ili onakvo. A žensko stoji. Jače od svih i svega.
Zašto fantomska bol?
Na fotografiji je ulomak iz priče istoga imena, iz kojega vidimo kako jedan od likova tumači što je to fantomska bol.
No ime ove zbirke priča ima i drugu dimenziju. Svaka priča govori o nečemu što nemamo, nečemu što izostaje, no to nešto čega nema boli. Ranjava nas, nedostaje nam.
No ipak, trebao mi je netko. Svi su imali nekoga, pa sam i ja imala Damira. Objasnila sam to sebi prilično jednostavno. Omiljeni proizvod povukli su s tržišta, no i dalje mi je potreban, pa koristim neku uređenu, bezličnu robnu marku. (str. 27., Isti brojevi)
Likovi ovih priča nisu junaci, baš naprotiv. Oni nisu uspješni, zadovoljni, sretni i ispunjeni – oni su oni drugi. Njima nešto fali, nešto nedefinirano. Boli ih ono što nemaju – ljubav, potpora, jednostavna povezanost s nekim drugim bićem. I ti su likovi gotovo uvijek žene. Nižeg socijalnoj sloja, drugačije, čudnjikave. Nekako… Okrhnute. I premda većina priča završava nekako nedefinirano, teško, s okusom poraza, do nas se probiju i one rijetke, koje završavaju pruženom rukom ili dodirima glave. Takve priče pokazuju da ima nade. Iako uvijek nešto fali, i boli nas to što nam fali, dobro je imati nadu.
Ostali naslovi ove autorice:
Marina Gudelj mlada je splitska autorica koja je završila Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Osvojila je prvu nagradu Kritične mase 2021. godine za priču Lee i treće mjesto na FEKP-u 2018. godine za priču Dulcinea na konjaku. Obje navedene priče, među ostalima, možete pronaći u zbirci kratkih priča Fantomska bol, koja je proizišla iz priča za koje je ova uspješna spisateljica osvojila nagradu Prozak 2018. godine.
Marina Gudelj vodi i književni blog Straničnik na kojem objavljuje priče koje, uglavnom, stanu na jednu stranicu.
Nedavno je, u izdanju Hena coma, izišao i njen prvi roman Nedovršena.
Intervju koji je portalu Slobodna Dalmacija dala autorica možete pročitati ovdje.
Marinu Gudelj stavile smo na svoj popis 10 hrvatskih spisateljica koje se moraju naći na vašoj to be read listi. Ako vas zanima ta objava, kliknite na naslov i tu ste!
Budući da smo na isteku mjeseca hrvatske knjige, odlučile smo vam pripremiti popis odnosno preporuku hrvatskih autora koje ne smijete zaobići. Ovaj smo se put odlučile da to budu AUTORICE – 10 hrvatskih spisateljica koje se moraju naći na vašem popisu za čitanje. Hrvatska književnost ima toliko spisateljica koje stvaraju prava remek-djela i željele smo to istaknuti ovom objavom. Hrvatske autore – muškarce – svi znamo i kad god spomenemo hrvatsku književnost, sigurno će nam prvi na pamet pasti autori. Zato, odlučile smo malo promovirati žene u književnosti.
Odabrale smo osam autorica koje smo tek ove godine prvi put čitale i ostale iznenađene kvalitetom njihovih djela. Naravno, tu su i dvije klasičarke, autorice bez kojih domaća književnost ne bi bila ista.
Odlučile smo spomenuti samo suvremene autorice, tako da Marija Jurić Zagorka i Ivana Brlić Mažuranić nisu na popisu. Njih i ne treba posebno predstavljati, kladimo se da među nama nema onih koji nisu pročitali makar jedno njihovo djelo.
Na našem popisu 10 hrvatskih spisateljica koje ne smijete zaobići, svoje su mjesto našle ove dame.
Marina Vujčić
Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Objavila je romane Tuđi život 2010., A onda je Božo krenuo ispočetka 2014., Mogla sam to biti ja 2015., Susjed 2015. i Pitanje anatomije 2017. godine. U suautorstvu s Ivicom Ivaniševićem objavila je roman Otpusno pismo 2016. Piše i drame od kojih su neke i nagrađene. Autorica živi i radi u Zagrebu.
Pedeset cigareta za Elenuknjiga je koju čitate u jednom dahu. Nakon čitanja protrnete i postavljate sami sebi masu pitanja. Da smo nekad nešto drugačije odlučili, u kojem bi smjeru išao naš život? Da smo presjekli i ne činili kompromise, bismo li sada bili sretniji? Nakon čitanja, prepoznajete se u mnogim situacijama. Knjiga je nostalgična, melankolična i krajnje dirljiva.
U knjizi pratimo četiri osobnosti, dva muškarca i dvije žene, svatko sa svojim životnim dilemama. Oliver, Viktor, Magdalena i Greta, četvero ljudi koji se uopće ne poznaju u jednom trenutku povezati će se slučajnim sitnicama. To će proizvesti efekt leptira. Majstorski napisan, s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, roman je to koji priča o ožiljcima vlastite duše.
Iva Kolega zadarska je spisateljica koju je javnost upoznala romanima Ljubavna glad i Sjeme tame. Nedavno je, na području Srbije, izdan i njezin treći roman, Zver u nama, za koji mi se, makar prema kratkom sadržaju, čini da će biti jednako dobar i strašan kao i Sjeme tame.
Budući da sam čitala samo ovaj potonji, ukratko ću prepričati radnju i naglasiti zašto ga, ako već niste, morate pročitati. Dakle, Sjeme tame prati naizgled prosječnu obitelj. Iris je kućanica i majka troje djece. Njezina obitelj je nesretna kao i mnoge druge obitelji pa Iris svoju nesreću umanjuje svakodnevnim čitanjem crne kronike. Suprug Saša je glava obitelji i obiteljski nasilnik i svi mu se miču s puta, premda povremeno ipak ne mogu umaknuti njegovu bijesu. Ostatak obitelji čine kćeri Diana i Julija te sin Luka. Čitajući tako crnu kroniku, Iris nalazi na vijest kako se u blizini dogodilo silovanje. Šokirana tim događajem, uviđa kako se Saša te noći vrlo kasno vratio doma. A odjeća koju je ujutro skupila s poda bila je krvava. Iris na pamet pada strašna pomisao – da njen Saša nije silovatelj? Istina je, zapravo, gora od svega što Iris može iti zamisliti.
Ovaj mučni psihološki triler pročitala sam u hipu. Znala sam da je težak, ali ovoliko… Dugo nakon zatvaranja zadnje stranice razmišljala sam o likovima i njihovim sudbinama. Još me više šokirala činjenica da je Sjeme tame zapravo pisano prema stvarnom događaju. To je roman koji se čita jednom. Roman koji boli, koji nam izaziva mučninu, strah, gađenje, klaustrofobiju. On je dokaz – čudovišta postoje. I jako su, jako blizu.
Posebno mi je zadovoljstvo predstaviti mladu splitsku spisateljicu Marinu Gudelj s kojom sam imala čast studirati hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Zbirka priča Fantomska bol prva je njena objavljena knjiga nastala od kratkih priča za koje je i nagrađena nagradom Prozak 2018. godine. Prije par dana Hena com je objavila i njezin prvi roman Nedovršena koji jedva čekam pročitati!
Fantomska bol sadrži 16 kratkih priča čiji su glavni likovi uglavnom žene. Smještene su u dalmatinsko zaleđe, obogaćene dijalektom, a govore o snovima, strahovima, boli – nečemu što nemamo, što nedostaje, a što boli. Otuda i taj neobičan naslov – fantomska bol. Priče su pisane uglavnom u prvoj osobi, a u njihovom fokusu nisu ljudi koji su uspjeli. Upravo suprotno, to su oni manje uspješni, pomalo disfunkcionalni, nesretni – životni ljudi kakve viđamo svuda oko sebe. Ovo je zbirka od svega stotinjak stranica koju pročitate u jedno popodne, ali o kojoj mislite puno, puno duže.
Ivana Vranjić autorica je zbirke poezije Anđeli od žice, objavljene 2018. godine. Svoju poeziju, priče i eseje objavljuje uglavnom na društvenim mrežama. RomanOblačna je njezino prvo prozno djelo. i ja vam ga od srca preporučujem. Ako volite slatko-gorku priču o ljubavi, voljet ćete i Oblačnu.
Oblačna (38) i Cmok (35) žive u malom gradiću gdje svi znaju sve o svima i uvjereni su da njih dvoje imaju ono što svi traže – pravu ljubav. No, Oblačna i Cmok nisu, ispod površine, ni blizu savršen par. Nad glavom im kao prokletstvo visi nekoliko neuspjelih pokušaja vjenčanja. Isprva duhovito, a kasnije sve teže, pokušavaju svojoj okolini – malog ograničenog gradića – objasniti kako je njima samo ljubav dovoljna. Ne treba im papir. No „divlji“ brak najmanji je problem… U naizgled idiličnoj vezi Oblačne i Cmoka puno je pukotina koje prijete razbijanjem čitavih dvanaest zajedničkih godina. U kovitlacu nevolja i uzburkanih emocija koje je potresaju, Oblačna pokušava pronaći odgovore na ta važna životna pitanja.
Stil pisanja prvo je što zapinje za oko dok čitamo ovaj roman. Mjestimice podsjeća na Elenu Ferrante, koja je u svojim romanima isto tako sklona poniranju duboko u samu sebe, introspektivnom lamentiranju i samokažnjavanju tugom i tjeskobnim mislima. Oblačna je čisto žensko pismo. Roman žene o ženama. Za žene. Istodobno nas tješi i ranjava. Uvlači se u intimu dvoje ljudi, u njihove najskrivenije tajne. Pokazuje nam da ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini.
Roman možete kupiti tako da se javite samoj autorici na Facebook profil ili u VBZ knjižarama.
Ivana Šojat
Ivana Šojat rođena je 1971. u Osijeku. Osam godina živjela je u Belgiji te tamo diplomirala francuski jezik. Autorica je brojnih nagrađenih knjiga za mlade i za odrasle, a piše romane, zbirke priča, novela i poezije: Ezan, Ljudi ne znaju šutjeti, Emet i druge priče, Zmajevi koji ne lete, Jom Kipur, Ničiji sinovi, Sofija plaštevima mete samoću...
Ne mogu sve priče biti sretne, vesele, razdragane, prpošne. Neke moraju biti i strašne. Takve su otprilike priče autorice Ivane Šojat u knjizi Emet.
Emet na hebrejskom znači “život” i tom je riječju oživljen Golem. Ispisana na njegovo čelo, ona ga oživljuje, a brisanjem samo jednoga slova, “E”, nastaje Met – “smrt”. Sve nam je to lijepo objasnila autorica vješto balansirajući između svijeta onostranoga, horora i fantastičnog svijeta u kojem obitavaju junaciEmeta i drugih priča.Sjajno razlažući tezu o zločinu koji “se vraća” ako nije otkriven i kažnjen, Ivana Šojat podiže atmosferu nelagode straha i dolaska neizbježnog. U osnovi svih priča je je povezanost između živih i onih već umrlih.
I upravo simbolika bliske povezanosti između života i smrti, ta tanka granica koja život i smrt spaja i razdvaja, u temelju je svih u ovoj knjizi okupljenih tekstova. Naime, mrtvi u pričama Ivane Šojat nastavljaju obitavati u svijetu živih i nakon svoje smrti, tako da više niste sigurni jesu li glavni protagonisti još uvijek živi ili su i oni zapravo mrtvi, ali su još uvijek prisutni u svijetu živih i kreću se među njima. Emet je zbirka horor priča kojima nije intencija plašiti ljude već ukazati na zlo kao neodvojiv dio ljudske naravi.
Staša Aras (Stanislava Nikolić Aras) profesorica je književnosti. Do sada je objavila tri zbirke poezije: Takve se stvari događaju ljudima, Nedolično i vrijedno spomena te Premještanja. Tu su i dvije zbirke kratkih priča, Meke granice i 12 pred zidom te roman Horror vacuikoji ne smijete propustiti.
Horror vacui je strah od praznine – no u njemu ništa nije isprazno. Svaka rečenica malo je remek-djelo.
Između nje, kojoj tek na samom kraju saznajemo ime, i supruga Petra nije ostalo više ništa. Gotovo da više i ne razgovaraju, jedno su drugom potpuni stranci. Tako mu neće reći ni da je trudna ni da je abortirala, proživjet će sve to sama unutar sebe. Nadalje pratimo njene unutarnje monologe, razgovore sa samom sobom, zapažanja o svijetu koji je okružuje. Godina je 2016., traje Europsko nogometno prvenstvo, okružuju je zastave, navijači, dresovi i urlanje iz kafića. Pada vlada, premijer je svrgnut. Ona je puki promatrač svijeta oko sebe.
I premda, naravno, ovaj roman žanrovski nije horor, no on nas plaši. Plaši nas stanje u kojem se nalazi glavni ženski lik. Plaši nas pomisao da ćemo se naći na njezinom mjestu – udaljeni od supruga, od prijatelja, od života kao takvog. Egzistencijalna kriza u kojoj se ona nalazi prelijeva se i na nas. Ipak, u njoj ona izaziva bezvoljnost, pomirenost. U nama bijes. Roman je ovo koji, na sve 160 stranica, u čitatelja izaziva pregršt emocija.
Lari Mari je zapravo književni dvojac koji čine Larissa Kunić i Marieta Kola. Budući da pišu pod jednim imenom, uvrštavamo ih na svoj popis 10 hrvatskih spisateljica na koje morate obratiti pozornost. Ove dvije talentirane književnice dobitnice su nagrade Kiklop i začetnice književnog pravca nazvanog proza koja liječi.
Autorice su pet romana: Bez ljubavi i mržnje, Zlatni Mjesec, Amarati, Naličje spoznaje i Bremenita šutnja. Odlučile smo reći malo više o ovom posljednjem navedenom romanu, iako vjerujemo da nećete pogriješiti ma koji god uzmete u ruke.
Bremenita šutnja uvlači nas u labirinte glavnih junaka, a govori o bremenu, teretu koji svatko od nas nosi kroz život. Kada se stvara to breme? U djetinjstvu, obilježavajući nas za cijeli život? U romanu Bremenita šutnja tema je baš to – teret koji stvara šutnja, šutnja o proživljenim traumama, o bolnoj prošlosti, o svemu o čemu se ne usuđujemo progovoriti.
Ovaj je roman spoj beletristike, filozofije, psihologije, a o njemu razmišljamo još dugo nakon čitanja.
Jana Krišković Baždarić rođena je u Rijeci. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Rijeci te informacijske znanosti na Sveučilištu u Zadru. Njen prvi roman Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću jedno je od najšarmantnijih i najzabavnijih djela koje sam imala priliku čitati ove godine (a čiju recenziju donosim uskoro). Bela je mlada žena, novinarka u lokalnim, no osjeća se pomalo zarobljeno u svom životu. Sve ono što je prije htjela sada ima, no polako tome u dosadu i učmalost, osjeća da gubi samu sebe. Jedan e-mail promijenit će cijeli njen život kada se odvaži prihvatiti posao u njujorškom časopisu!
Belin život mijenja se iz temelja te ona ponovo otkriva i pronalazi sebe, svoj životni put, sreću i, dakako, ljubav. Bela Lang junakinja je koja će vas naživcirati, nasmijati, naljutiti, rastužiti… Proživjet ćete sve ono što i ona proživljava jer vam se obraća s tolikom lakoćom, neposredno, jezikom koji svi razumijemo, kojim se koristimo i u koji već nakon prve stranice potpuno utonemo. I ono što mi se jako svidjelo – iako Bela na kraju doživi svoj ljubavni happy end – roman uopće nije na to usmjeren. Bela zapravo traži sebe, pokušava ostvariti svoje snove, pobijediti strahove i probiti se u svijetu koji joj ne ide na ruku. Ako volite girl power romane – uživat ćete u Belinoj potrazi za srećom!
Julijana Matanović suvremena je hrvatska književnica i književna znanstvenica. Uz brojne stručne knjige objavila je zbirke priča Zašto sam vam lagala (Nagrada Josip i Ivan Kozarac), Kao da smo otac i kći, Laura nije samo anegdota, Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka (Nagrada Kiklop), Božićna potraga, Samo majka i kći te dva romana: Bilješka o piscu i Tko se boji lika još. S Ankom Dorić napisala je knjigu za mlade One misle da smo male nagrađenu nagradama Anto Gardaš, Mali princ i Kiklop. U zbirci Cic i svila u izboru autorice objavljene su njezine najbolje priče.
…baka je znala da iza svake uspješne žene stoji značajna količina ispijene kave.”
Priča o kavi priča je o životu ili bar jednom njezinom dijelu. Od početka naše svjesnosti, još dok smo bili djeca, mirisi i okusi domaće kave prate nas kroz djetinjstvo, pa zatim mladost, odrastanje, zrelost do ozbiljnijih godina. Čitajući knjigu skoro pa namirišete bakinu kuhinju s biranim ukusnim jelima uz tradicionalna seoska druženja prepuna topline i razdraganosti koja su danas nekako zaboravljena. Kava koja se tu pila nosila je pečat malih porculanskih ili keramičkih šalica koje su domaćice brižno stavljale pred svoje ukućane i goste. Takva je kava kod Julijane Matanović. Utkala je Julijana Matanović u priče o kavi dio svog osobnog života, otkrivši svoje intimne reminiscencije, razmišljanja i svakodnevnice, kroz koje ona baš kao i svi mi prolazi putujući životom. A na tom putovanju vjerni suputnik uvijek je kava…
Sanja Pilić omiljena je hrvatska književnica za djecu, mlade i odrasle. Objavila je 35 knjiga za djecu i odrasle te 30 slikovnica. Godine 2018. objavila je knjigu Sve što sam naučila koja sadrži duhovite, zabavne i mudre zapise s Facebooka, promišljanja o životu, ljubavi, prijateljstvu, gubitcima i rastancima, veselju i radosti.
Zbirka priča Sanje Pilić Zbogom, romantiko! govori iz ženskog kuta o svim našim odnosima, partnerskim, bračnim, roditeljskim, i bez lažne patetike uz dozu humora prolazi zajedno s nama kroz svakodnevnicu. Autorica promišlja o svojim odlukama, ispravnima ili krivima, ali uvijek vrlo ljudskim. Takve su i njezine junakinje. Hrabre, odlučne i beskompromisne. Priče su jednostavne, svakodnevne, prepoznatljive , a poveznica im je najljepša od svih emocija -ljubav. Nisu to ljudi kojima sve ide glatko u životu. To su oni koji se ne snalaze, koji uče komunicirati, koji se dvoje, preispituju. Ali, to su oni koji bez obzira na na teškoće ne odustaju.
Priče su prošlih godina objavljivane u Večernjem listu i na raznim portalima. Priča Delete koja se nalazi u zbirci nagrađena je nagradom Ranko Marinković za 2017. godinu.
Što kažete na naš izbor 10 hrvatskih spisateljica?
Nadamo se da vam se svidio naš izbor 10 hrvatskih spisateljica koje trebamo uvrstiti na svoje popise čitanja. Žao nam je samo što nismo mogle u njega uvrstiti sve one spisateljice koje nam se sviđaju i one koje su se ove godine po prvi put javile na hrvatskoj književnoj sceni. No – drago nam je što je u hrvatskoj književnosti sve više i više autorica koje na neki način probijaju granice i koje, među nama čitateljima, pronalaze svoju vjernu publiku koja će ih pratiti do zadnjeg napisanog slova.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
