Oznaka: humoristični roman

Objavljeno

Ante Tomić: Nada

Nakladnik: Hena com, 2024.

Naslovnica romana Nada: ©Hena com

Ante Tomić: Nada

Nada

Priča započinje mladim sirijskim izbjeglicom koji se, nakon brodoloma, nasuče na jednom malom hrvatskom otoku. Otočić je poznat po svojoj zaštitnici, svetoj Margareti, kojoj se od davnina utječu parovi bez djece. Jozefina i Mijo tu su kako bi molili za dijete. Hodočastili su svim poznatim i nepoznatim svetištima, ali ništa nije pomoglo. Sveta je Margareta njihova zadnja nada.

„Nekako u trećoj godini braka, kad smo shvatili da od djece, unatoč našim usrdnim nastojanjima, nema ništa, zavjetovali smo se prvo svetom Anti“, počela je Jozefina. …
„Sveti Ante je najbolji. S njim ne možeš da pogrešiš“, kimnula je Rada. „On za sve pomaže, za ljubav, brak, decu, putnike, siromašne, bolesne, opsednute…“
„Sveti Ante je univerzalan kao gedora“, sažeo je zgodnom prispodobom šef austrijskog pogona za obradu metala.
„Svetac džoker“, dobacio je Vinko… (str. 12.)

Nesretni par unajmio je apartman kod Rade i Vinka, Srpkinje i nekadašnjeg vojnika hrvatske vojske što za ovu priču nije toliko bitno, osim u jednom poglavlju.

U paleti živopisnih likova, imamo i Krstu, policajca koji ovo ljeto odlučuje prodavati ćevape kako bi popunio kućni budžet, njegovu ženu Željku koja, iznenađujuće, slika vrlo lijepe akvarele te njihovu kći Silviju. Nije važno, ali nije zgorega reći da djevojka ima lijepe, pune grudi koje će također biti jedan od bitnijih faktora raspleta romana Nada.

„Sve je u redu. I ja sam trkač.“
„Stvarno?… Dugoprugaš ili kratkoprugaš?“
„Ovisi.“
„Ovisi o čemu?“
„Ovisi o policiji. Nekad je duže, nekad kraće.“ (str. 89.)

Recimo još da na otočiću prisilno ljetuje šezdesetogodišnji Nenad, bogataš koji je upravo ostao bez zadnje pare, te njegova djevojka, trostruko mlađa Gabi.

Svi će se oni zbrajati, oduzimati, naganjati, bježati, svađati i miriti dok na kraju i mi i oni ne dođemo do zaključka zašto se roman zove baš Nada.

Ante Tomić: Nada

Ljetni klasik

Nada je toliko zabavan, smiješan, jednostavan i dirljiv roman koji će, nadam se, jednoga dana postati ljetni klasik. Gdje god se okrenemo, ljudi će u rukama držati ovu knjižicu plavo-bijelih korica i smješkati se od uha do uha. Na ručnicima, ležaljkama, uz more, uz rijeku, u kafiću, ne zidiću… Ovo je jedna od onih laganih, a toliko toplih priča koja ostaje s vama i dugo nakon što ste proživjeli rasplet.

Likovi su divni, ali nisu (jedino) oni ono u što se zaljubite. Čitava ta atmosfera otoka, otočkog života i piz**rija koje Tomić nabaca na svega 170 stranica, sposobna je razgaliti i najtvrđe, najhladnije srce.

Nema toga što mi se nije svidjelo! Od likova koji su toliko životni da mi se čini da žive i u mom mjestu, od apsurdnih situacija koje samo valjda kod Tomića zvuče kao da su ne samo moguće, nego evo – upravo se negdje i događaju. Pa do emocija… Teških, lakih, bizarnih…

Sve je u Nadi pravo i ljudski, lišeno licemjerja i zlobe. Svi se nadaju da će drugome biti dobro. Nitko nikoga ne osuđuje. Svi se svima rugaju, ali onako, prijateljski, bez zle krvi.

Uživala sam doslovno od prve do posljednje stranice!

I premda Nada nije Čudo u Poskokovoj Dragi, koje će mi zauvijek ostati nešto najbolje proizišlo iz Tomićeva pera, svakako vam je od srca preporučujem!

Ta nada… Pun je roman. Izvire sa svake stranice, ta čudesna i vječna nada. Nemoguće je na nju ostati imun.

Tko bi mislio da će mi ovaj tanki romančić toliko uljepšati ljeto?

Ante Tomić: Nada

Ostali naslovi ovog autora

Ante Tomić jedan je od najpoznatijih suvremenih hrvatskih književnika i jedan od mojih najdražih. Njegovi su romani urnebesno smiješni i na njih se čitatelj doista glasno, grohotom smije. Meni najbolji, najsmješniji, naj-sve njegov roman je Čudo u Poskokovoj Dragi koji, ako već niste, apsolutno morate pročitati. Na neke sam dijelove piškila od smijeha!

Rođen je 1970. godine i živi u Splitu.

Njegova dosad objavljena djela su sljedeća:

  • Zaboravio sam gdje sam parkirao, zbirka priča
  • Što je muškarac bez brkova, roman – Odličan, svi ga znate, makar kao film. Roman je puno duhovitiji, a i završi drugačije, gorko-slatko, i svakako ga preporučujem.
  • Smotra folklora, knjiga feljtona
  • Ništa nas ne smije iznenaditi, roman
  • Veliki šoping, priče
  • Klasa optimist, knjiga feljtona
  • Ljubav, struja voda i telefon, roman – Odličan, preporučujem, jako sam se smijala!
  • Građanin pokorni, priče
  • Dečko koji obećava, kolumne
  • Čudo u Poskokovoj Dragi, roman – Najbolji ikad, umrijet ćete od smijeha, pogotovo kad pročitate recepte Poskokovih za palentu!
  • Nisam pametan kolumne
  • Punoglavci, roman
  • Veličanstveni Poskokovi, roman – Ok je, ali ni blizu Poskokovoj Dragi. Najbolji je dio kad se svi hvale svojim sinovima, pa se hvali i biskup.
  • Nada, roman.

Gdje kupiti roman Nada:

Hena com, web shop Znanje

Objavljeno

Nick Hornby: Hi-Fi

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica knjige Hi-Fi: ©Vorto Palabra

Preveo Vladimir Cvetković Sever

Nick Hornby Hi fi

Hi-Fi nostalgični je podsjetnik na vremena koja više ne postoje. Vremena vinila, frenetičnog sakupljanja i razmjenjivanja ploča, divljenja koricama i zajedničkog “prvog” slušanja najnovijih hitova, danas se sjećaju samo zrelije i malo starije generacije. Kako i ja spadam među njih, čitanje Hi-fi-a samo mi je izmamilo jedan veliki uzdah.

Rob

Rob Fleming, tridesetpetogodišnji vlasnik londonske prodavaonice ploča, glavni je lik romana. Osim što odmah saznajemo da vodi jednu ne baš uspješnu prodavaonicu, saznajemo i da ga je ostavila djevojka Laura. Sjedeći u prodavaonici u kojoj samo tu i tamo netko nešto kupi, Rob ima dosta vremena da introspektivno napravi inventuru vlastitog života, a ona je sve samo ne zadovoljavajuća.

Evo kako ne treba planirati karijeru: a) prekinuti s djevojkom, b) napustiti faks, c) zaposliti se u trgovini ploča, d) prodavati ploče ostatak života. str. 25.

Laura odlazi

Kad Laura obznani da odlazi zbog Robove destruktivnosti i samosažaljenja, Rob ne mijenja obrasce ponašanja. Kolotečina u kojoj je živio zadnjih pet- šest godina nastavlja se, posao ide loše, prodaja je slaba, a malo po malo počinju ga živcirati i dva zaposlenika koji su mu zapravo prijatelji po glazbi.

Ima Rob svoje sitne kaprice koji su utjecali na nepopularnost prodavaonice. Ne želi prodati album čija mu glazba nije draga bez obzira na želju kupca. Uz to, prodavaonica je potpuno zapuštena, pretrpana i vrlo neprivlačna. Kao da je Robu stalo da ništa ne proda, a to je gotovo istina. On nikad nije istinski želio biti prodavač, želio je samo slušati glazbu.

Moja genijalnost, ako to tako mogu nazvati, leži u kombiniranju cijele gomile osrednjih vještina unutar jednog kompaktnog okvira. str. 27.

Bivše ljubavi

U jalovom pokušaju da ispravi svoj odnos sa ženama, a s obzirom da su mu sve veze propale, Rob se prisjeća bivših ljubavi, prije Laure. Ali ni to mu nije dovoljno. Odluči ih sve nazvati i susresti se s njima ponovno kako bi, ovaj put, ispravio neke stvari.

Nakon susreta s bivšim djevojkama, Rob nije ništa pametniji. Čak ni nakon površne veze s Marie, glazbenicom koja pjeva po pubovima, Rob je još uvijek inatljivi, nezreli dječak. Hoće li Rob konačno sazrjeti i iz životnih neuspjeha nešto i naučiti? Da biste to saznali, morate pročitati ovu knjigu.

Dojam o djelu

Glazba je univerzalna poruka koja nosi ovu knjigu. Ona nam pomaže da prođemo baš sva sretna i nesretna stanja u životu. Najviše nam je oslonac u mladosti, dok se slušajući razne žanrove zapravo tražimo i formiramo svoj kako glazbeni, tako i životni stil. Ljudi obično poslije tog mladenačkog perioda odrastu i krenu dalje. Ali ne i Rob.

On kao da se začahurio u svoj mali svemir koji za njega predstavlja glazba. Njegova prodavaonica ploča zapravo je alibi od suočavanja sa životom. Nesiguran kako se nositi s prekidom, a uz to je vrlo neprilagodljiv i rigidan kad su u pitanju kako glazbeni tako i ljubavni ukusi, Rob s velikom dozom samoironije i crnog humora secira svoj život, koji se čak i njemu samome čini promašenim. U trenutku malodušja, uvijek se vraća svojoj ogromnoj kolekciji ploča, ali ni u tome više ne nalazi utjehu.

U trenutku samosažaljenja pribjegava autodestruktivnosti prisjećajući se svih boli koje su mu prouzročili prekidi s djevojkama. Otužno stanje njegove prodavaonice istovremeno je i stanje njegova uma. Kako nema reda u glavi, tako mu je nered i u životu. A da bi se izdigao iz svega, Rob mora sazreti.

Hoće li uspjeti, ostavljam da pročitate. Mene je knjiga zabavila, pisana iskreno bez samohvale ili patetike.  Pružila mi je reminiscenciju na vlastitu mladost uz natruhe nostalgije.

Nick Hornby Hi fi

O piscu

Hi-Fi treći je prijevod Nicka Hornbyja u izdanju naklade Vorto Palabra, nakon romana Sve zbog jednog dječaka i Baš kao ti, a specifični žargon i (samo)ironično-duhovite dijaloge vjerno dočarava prevoditelj Vladimir Cvetković Sever. Nick Hornby (1957.) engleski je romanopisac, esejist, kolumnist i scenarist čiji su rad i kreativnost većinom inspirirani pop kulturom, glazbom i sportom. Autor je više bestselera prema kojima su snimljeni i kultni filmovi poput: “Sve zbog jednog dječaka”, “High Fidelity”/”Dućan snova” i “Nogometna groznica”.

Gdje kupiti:

Vorto Palabra

Objavljeno

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Nakladnik: Fokus, 2021.

Naslovnica romana Tjeskobni ljudi: Fokus

S jedne strane, ovo izgleda kao najlukavije izvršeno kazneno djelo na svijetu…
…dok s druge strane izgleda kao da ga je izvršio neki idiot. (str. 216.)

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Tjeskobni ljudi

Imamo pljačku banke. Talačku krizu. Pucanj iz pištolja. Hodnik pun policajaca koji samo što nisu banuli u stan. A do svega toga došlo je lako, puno lakše nego što bi se to možda moglo pomisliti. Bila je potrebna samo jedna baš, baš loša ideja.
(str. 7.)

Dan prije Nove godine, na razgledavanju stana okuplja se šaroliko društvo: agentica za nekretnine, zaposlena u agenciji neobičnog imena ŠTO IMA?, zatim devedesetogodišnja starica Estelle, bračni par u mirovini, Roger i Anna-Lena, koji kupuju, renoviraju i preprodaju stanove kako se ne bi morali baviti svojim brakom. Tu su i Ro i Julija koje čekaju bebu i traže dom, bogata Zara koja ne planira kupovati, već samo želi vidjeti kako živi „srednja klasa“.

A tu je i Lennart, zec…

Pojavio se čovjek prerušen u zeca. Ili dobro, ako ćemo biti sitničavi, ne baš u potpunosti prerušen. Zapravo, na sebi je imao samo glavu zeca, a osim toga je bio u čarapama i gaćama. Bilo mu je pedesetak godina i, diplomatski rečeno, njegovom fizičkom izgledu nije išao u prilog takav odnos odjeće i kože. (str. 163.)

U tu ekipu odjednom, bježeći od policije, upada pljačkaš banke! Bolje rečeno, neuspješni pljačkaš banke – pljačka nije uspjela jer je banka, dakako, bila bezgotovinska. I tako mogući kupci postaju TAOCI! Ali živopisna skupina ljudi nikad ne čini dobre taoce. Oni bi trebali biti uplakani, uplašeni, poslušni… A ovi naši… Eh! Ne samo da svoju situaciju ne doživljavaju ozbiljnom, nego se i upoznaju, prepiru, druže, savjetuju, čak i naručuju pizzu! I vatromet!

Pljačkaš je ostao sam u predsoblju s pištoljem u ruci. Mumljao je sam za sebe: „Najgori taoci na svijetu. Vi ste najgori taoci na svijetu.“ (str. 196.)

Policija

A policija im to mora omogućiti jer – talačka situacija! A ovo je mali grad i policija se uglavnom sastoji od dvojice policajaca, Jima i Jacka, oca i sina. Jack se želi dokazati i najveći slučaj karijere riješiti sam, no šef šefova šefa šalje ljude iz Stockholma.

…“Stockholm“ je prije izraz nego mjesto … simbolična riječ za iritantne ljude koji staju na put našoj sreći. To su oni koji misle da su bolji od nas. … To su svi oni koji nas ne vide, ne razumiju i ne obaziru se na nas. (str. 171.)

Jack i Jim daju sve od sebe… Dobro, jedan od njih daje sve, drugi ponešto manje, kako bi riješili ovaj cirkus od slučaja prije nego Štokholmljani dođu.

I taoci naposlijetku izlaze iz stana. No, pljačkaš je nestao. U stanu ostaju pištolj i lokva krvi. Ali ne i pljačkaš? Kako je uspio nestati iz zaključanog stana?

Netko ovdje besramno laže…

Jesu li taoci pomogli svom pljačkašu?

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Svi smo mi tjeskobni ljudi

Tjeskobni ljudi još su jedan hit roman švedskog autora Fredrika Backmana, i to vam ne govorim samo kao zagrižena obožavateljica! Sve ono što inače volimo kod ovog autora, nalazimo i u Tjeskobnim ljudima. Uvrnut humor, toplina, emocije… I grupa naizgled nepovezanih čudaka o kojima ćemo otkriti više nego što oni isprva žele, no svakako manje nego što bismo mi čitatelji htjeli. Kako tonemo u priču, tako upoznajemo prošlost i njene fine niti koje povezuju naše junake. Oni su ti tjeskobni ljudi iz naslova. Sve njih muči strah – netko se boji onoga što je napravljeno davno, no utjecalo je i još uvijek utječe na mnoge. Netko se boji razvoda, netko da će biti loš roditelj. Tjeskobni ljudi boje se ljubavi, bliskosti, istine, no ništa od toga, do kraja ovoga divnog romana, neće moći izbjeći.

Ovaj se roman bavi problemima suvremenog čovjeka. Krivnjom koja nagriza i zbog koje oko sebe radimo neprobojne zidove. Nevjerom, otkazom, siromaštvom. Bankama koje ne daju kredite onima koji nemaju nego onima koji imaju – pa vi koji nemaju uvijek nemaju, a ovi koji imaju uvijek imaju i tako unedogled… I internetom. Fucking internetom zbog kojeg nam se čini da su naši životi sranje, a ostali cvijeće. Backman nam pokazuje da životi svima podjednako smrde i mirišu – ovisi u kojem ih trenutku promatramo.

Problem je samo u tome što je sve relativno i sreća se zasniva na očekivanjima, a sada imamo Internet. Čitav svijet koji nas neprestano zapitkuje: „Je li i tvoj život ovako savršen? A? Molim? Je li OVAKO savršen? Ako nije, moraš se mijenjati!“ (str. 71.)

Humor i emocije – kombinacija koja osvaja

Kod Backmanova pisanja najviše volim dvije stvari – humor uz koji se cerimo kao budale i emociju od koje nam se grlo steže svakom novom rečenicom i otkrićem.

Humora je ovdje napretek – mogli ste ga uočiti u citatima koje sam izdvojila. No, prava komedija počinje kada je talačka kriza gotova i policajci, tata Jim i sin Jack, pokušavaju ispitati svjedoke. Vještom igrom riječi svatko se zapliće u svoje pa policija priča o jednom, svjedoci o drugom i na kraju nitko nikome ne odgovara na pitanja, nitko nikoga ne razumije, a mi se hihoćemo i onome što treba i što ne treba, napose definiciji „Štokholmljana“.

Osjećaji su ono čega Tjeskobni ljudi imaju napretek, a volimo ih jer su oni mi, unatoč svim mogućim razlikama. Srce mi se steglo nekoliko puta, a kako i neće kad u likovima prepoznajemo svoju baku, svoje prijateljice, svoju majku…

Ovo je roman koji doista ne smijete preskočiti, posebno ako volite priče od kojih vam srce postaje veće. I cijela se priča događa u jednom danu, što nam pokazuje da je samo par sati dovoljno da nam se život stubokom promijeni. I koliko god se sve čini loše, uvijek ima nade. U to moramo vjerovati.
Backman je tu da nam tu nadu i osvijetli.

Ako ste ikad u životu bili tjeskobni, niste vidjeli izlaz niti svjetlo na kraju tunela, uzmite ovaj roman. Neka vas ogrne svojom toplinom i sjajem i pokaže da, koliko god se situacija činila bezizlazna, uvijek postoji rješenje. I postoje dobri ljudi, znanci i neznanci, koji će pomoći. Samo trebamo pružiti ruku.

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Ostali naslovi ovog autora:

Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!

Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea, nastavilo se svim ovim navedenim romanima i eto, došla sam i do Tjeskobnih ljudi. Budući da pratim Backmanovu stranicu, saznala sam da je napisao i roman Pobjednici, treći i završni dio trilogije o Medvedgradu. Trebam li reći da jedva čekam?

Na Netflixu je dostupna i serija Tjeskobnu ljudi, snimljena upravo prema ovom romanu. Sudeći prema traileru, nekih razlika ima, ali uvjerena sam da je izvrsna, baš poput svog predloška!

Gdje kupiti roman Tjeskobni ljudi:

Fokus

Objavljeno

Nick Spalding: On voli, ona voli

Nakladnik: Znanje, 2017.

Naslovnica romana On voli, ona voli: ©Znanje

Nick Spalding: On voli, ona voli

-Trebao bi napisati knjigu o spojevima – , rekla mi je zaručnica…

-Ne mogu… –

-Spaldingu, nisi ti jedini koji je doživio katastrofalne izlaske i spojeve -, naglasila je. – Imam i ja neke o kojima bi mogao pisati. A sigurna sam da i tvoji prijatelji imaju slične priče. –

Pokazalo se da je imala pravo. Nakon nekoliko vinom natopljenih razgovora s raznim pokvarenjacima koje zovem prijateljima, imao sam dovoljno materijala za novu knjigu.

(autorova bilješka, str. 1.)

On voli, ona voli

Jamie vodi blog u kojem opisuje svoju potragu za onom pravom.

Uvijek sam mislio da je izraz „brzinski spojevi“ donekle oksimoron. … Ideja da se to može obaviti u nekoliko minuta zvuči mi suprotno zdravom razumu. Osim toga, ako želite pronaći ljubav svog života, onda sigurno morate za to odvojiti nešto vremena, zar ne? Govorimo o prilično ozbiljnoj životnoj odluci…

str. 45.

Laura piše dnevnik posvećen majci u kojima opisuje isto to.

… napokon sam došla do dna, iscrpila sve mogućnosti i otišla sam na brzinske spojeve.

To je ono što sam si obećala da nikada neću učiniti, ali potraga za čestitim muškarcem pokazala se dužom od one na koju se uputio Frodo sa svojim prijateljima, nadajući se da će se otarasiti onog glupog prstena. Oni su barem imali neke dobre upute koje su mogli slijediti.

str. 55.

Isprobali su i spojeve naslijepo (nije dobro prošlo) i brzinske spojeve (iz zla u gore), spojeve s ljudima koje vam namjeste roditelji i prijatelji… Svaki je takav spoj bio katastrofa!

Nakon svih tih stravičnih spojeva s drugim ljudima, Jamie i Laura napokon će naletjeti jedno na drugo i, vođeni uzajamnom privlačnošću i osjećajem da bi „tu nešto moglo biti“, otići na spoj.

Naravno, potraga za drugom polovicom nikad ne ide glatko pa će Jamie i Laura upasti u hrpu komičnih situacija koje će im pokazati – je li ovaj put stvarno to TO.

Nick Spalding: On voli, ona voli

Potraga za ljubavlju

Ovaj humoristični ljubavni roman pisan je u dvije perspektive – njegovoj i njezinoj, muškoj i ženskoj. Iz oba pogleda pratimo istu stvar – potragu za ljubavlju. Nismo ni svjesni koliko to ponekad može biti teško dok se i sami ne nađemo u koži naših junaka – u društvu seksualne agresivke kojoj stravično smrdi iz usta ili s tipom koji misli da je Travolta u Groznici subotnje večeri – a nije!

U trenutku kada se čini da i Jamie i Laura odustaju od potrage, da će ostati zauvijek sami, nesretni i jedini samci za stolom punim parova, sudaraju se (i to doslovno) na ulici i odluče otići na spoj.

Netko je jednom rekao da ti se žena pojavi u životu tek kad je prestaneš tražiti. Ako provodiš sve vrijeme u lovu na moguću partnericu, miris očaja toliko je snažan da odbija svaku. tek kad se opustiš, zaboraviš na cijelu stvar i kreneš dalje sa svojim životom, tada neizbježno upoznaš onu pravu.

str. 87.

Prvi spoj prolazi relativno glatko (naravno da ne), ali drugi spoj postaje majka svih katastrofalnih spojeva na svijetu! Čitajući njihove (ne)zgode, možemo zapravo puno toga naučiti – kako se ponašati kada te ukoče leđa ili ti krvari noga, zašto kuhanje falafela nije dobra ideja i za što sve može poslužiti kuhinjska kanta za smeće (stvarno se nadam da nam ovaj trik s kantom nikad neće trebati!).

On voli, ona voli – jedno drugo

Jamie i Laura simpatični su ljudi. Njihove će vas ljubavne zavrzlame nasmijati i razveseliti, a ako ste i vi jedan od samaca koji (zasad) neuspješno traga za drugom polovicom, ulit će vam nadu i dati novu energiju za nastavak potrage. Roman pršti pozitivnom energijom toliko da je i mene odobrovoljio u vremenu u kojem sam bila baš baš nikakva.

On voli, ona voli zabavan je ljubavni roman koji će opustiti svog čitatelja. Daje nam uvid u psihu „onog drugog“. Pokazuje nam kako o istim stvarima razmišljaju muškarci, a kako žene.

Ono što mi se veoma svidjelo kod ovog romana je to što nije primarno ljubavni roman i svjetlosnim je godinama udaljen od klasičnih ljubavnih romana (makar onih koje ja čitam) koje su napisale žene. On voli, ona voli puno je prizemljeniji roman – glavni akteri nisu ništa posebno ni privlačni ni lijepi, oni su sasvim obični ljudi. Dio koji je pisao Jamie osobno mi je zanimljiviji i puno smješniji jer Jamie, u maniri tipičnog muškarca, stalno misli na seks, nedostatak seksa i načine na koje može do njega doći.

Naši dragi junaci na kraju, nakon različitih avantura i peripetija, pronalaze ono što traže i mi smo sretni s njima i zbog njih. Vraćaju nam vjeru u ljubav i ostavljaju cerek na usnama.

Neki ljudi kažu da je ljubav kao droga i počinjem im vjerovati. To je psihoaktivna droga koja vas iz dobro uravnotežene osobe pretvara u krajnjeg idiota koji je izgubio sposobnost rasuđivanja. Kad biste je mogli flaširati, bila bi to A klasa i priskrbila bi vam dugotrajnu zatvorsku kaznu ako bi vas uhvatili s njom.

str. 207.
Nick Spalding: On voli, ona voli

Ostali naslovi ovog autora:

Nick Spalding autor je brojnih romana, no u Hrvatskoj su, zasad, prevedena samo ova dva:

  • On voli, ona voli
  • Neprospavane noći

Neprospavane noći svojevrstan su nastavak romana On voli, ona voli. U njemu pratimo što se dogodi nakon onog I živjeli su sretno do kraja života. Uskoro se bacam i na njega jer želim vidjeti kako će se Jamie i Laura snaći sa svojim malim klupkom sreće.

P.S. Napokon sam pročitala i Neprospavane noći! Kako su mi se svidjele, provjerite ovdje! 😀

Gdje kupiti:

Znanje

A ako volite ljubavne romane, možda će vas zanimati i naših top 10 ljubavnih romana, popis koji smo napravile u veljači – mjesecu ljubavi!