Stephen King: Posljednje uporište, prvi dio

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Posljednje uporište: ©Vorto Palabra

Prevela: Martina Pranić

Stephen King: Posljednje uporište 1

Uvod u Posljednje uporište

U predgovoru ovom izdanju romana Posljednje uporište, koji je kod nas preveden i objavljen 2023., godine, a u Americi 1989., Stephen King objašnjava nam kako je došlo do njegova „nastanka“.

Naime, Posljednje uporište nije nov roman. Prvi je put objavljen 1978., a ovo izdanje je prošireno. I kaže King, nije prošireno ničim novim. Tijek radnje ostaje isti, isti su i likovi koji se ponašaju na potpuno isti način.
U ovo izdanje dodano je oko 400 onih stranica koje je autor bio prisiljen izbaciti iz originalnog izdanja, iz jednostavnog razloga – tako debeo i opširan roman nije bio financijski isplativ za tiskanje.
Te stranice samo su začin za priču, opisi koji tekstu dodaju dubinu, bogatstvo i ljepotu. One su sada pred nama; 1200 stranica epske priče o smrtonosnoj zarazi koja je pokosila više od 90% stanovništva. Baš toliko stranica nadahnute priče o borbi dobra i zla, mraka i svjetla, okrutnosti i milosti.

Istražujući Posljednje uporište, saznala sam da je King želio stvoriti svijet junaka i mašte po uzoru na Tolkienovo Međuzemlje iz Gospodara prstenova. Koliko je uspio, prosudite sami, ali mislim da nije zahvalno uspoređivati dva toliko tematski, sadržajno pa čak i stilski različita djela. Evo, meni se romani trilogije Gospodar prstenova uopće ne sviđaju i to je jedna od rijetkih situacija u kojima su mi filmovi puno bolji i draži. Iako sam trilogiju čitala nekoliko puta, ni jednom me nije oduševila. U čitanju Posljednjeg uporišta uživala sam od prve do posljednje stranice. Premda je djelo stvarno buckasto, ni u jednom trenutku nije naporno i zamorno.

No, budimo realni, teško da će ijedan izmaštani svijet ikad nadmašiti hobite, orke i Međuzemlje.

Uvod u recenziju

Kao što vidite iz naslova, budući da je Posljednje uporište u dva dijela, takva će biti i moja recenzija. U ovoj prvoj, više ću se baviti time da vas uvedem u radnju i upoznam s likovima. Naravno, na kraju će biti i moje mišljenje o romanu. U drugom dijelu recenzije, koji će se nadovezati na drugi dio samog romana, bavit ću se ne toliko likovima i radnjom, koliko povezivanjem prvog i drugog dijela Posljednjeg uporišta. U njoj ću vam izložiti i svoj dojam, puno šire nego sada jer naprosto, sada ću previše riječi potrošiti na sadržaj romana, a ne želim vas zamarati. Kingove se rečenice isplati čitati ma na koliko se stranica one pružale. Moje, nisam baš sigurna…

Pa – krenimo…

Stephen King: Posljednje uporište 1

Posljednje uporište – Kapetan Trips

Ova post apokaliptična saga počinje samom katastrofom. U laboratoriju jedne američke vojne baze, skrivenom pod zemljom, došlo je do stravične nesreće. Naravno da vojska ima protumjere u slučaju takve katastrofe, ali nizom malih slučajnosti, sloj supergripe, kolokvijalno nazvan Kapetan Trips, pobjegao je iz laboratorija. Malo pomalo, zaraženi su svi stanovnici SAD-a.

Što god da se dogodilo ženi i djetetu iz automobila, događalo se i ovome čovjeku. Iz nosa mu je obilno curilo, a disanje mu je zvučalo čudno, kao da dolazi ispod vode, uz bućkanje odnekud iz prsnoga koša. Koža ispod očiju mu je nabubrila… Imao je visoku temperaturu… (str. 31.)

Uskoro, slučajno i manje slučajno, zaražen je i ostatak svijeta.

Supergripa počinje kao i obična gripa – kašalj, kihanje, visoka temperatura… Ali kod super gripe smrtnost je gotovo stopostotna. Ozdravljenje ne postoji. Lijeka nema.

Ali su izgledali preplašeno. Nikad još nisam vidio da je doktore tako strah. Nimalo mi se to nije dopalo. (str. 49.)

Ljudi isprva nisu zabrinuti, no kad počnu umirati kao muhe, na svakom koraku gomilaju se leševi i zavlada ogromno, no kratkotrajno stanje panike. Kratkotrajno, jer je i trajanje supergripe takvo. Ubrzo nema panike – jer nastupa smrt.

Samo je mala količina ljudi, čini se, imuna na smrtonosni virus.

Dok vojska zadnjim snagama panično pokušava zataškati katastrofu, posljednji preživjeli pokušavaju otkriti što i kako dalje.

Netko je pogriješio.
I oni to sada pokušavaju prikriti.
(str. 180.)

Oni koji su preživjeli

Stu Redman bio je među skupinom muškaraca koji su susreli prve zaražene. Šutljivi mladi udovac lik je koji ćemo vrlo brzo zavoljeti i željeti mu sve najbolje.

Frannie Goldsmith trudna je studentica koja prekida s djetetovim ocem i suočava se s majčinim manijakalnim bijesom. Nakon što svi oko nje pomru od posljedica supergripe, udružuje snage s ljigavim susjedom, tinejdžerom Haroldom Lauderom.

Larry Underwood je rock-pjevač koji se počinje probijati na radijskim ljestvicama. Nakon problema koji proizlaze iz previše droge, vraća se kući, taman na vrijeme da svjedoči majčinoj smrti od smrtonosne zaraze.

Nicka Androsa supergripa zatječe iza zatvorskih rešetki, gdje završava zbog remećenja javnog reda i mira. Remetio ga je tako što su ga pretukli mjesni nasilnici. Provocirao ih je time što je gluhonijem.

Lloyd Henreid zapravo je taj kojem je mjesto u zatvoru. Nakon brojnih pljački i ubojstava napokon tamo i završava. Svi oko njega počinju umirati kašljući, kišući i pljuckajući zelenu sluz iz pluća. Samo Lloyd ostaje. Zaključan.

Donald Merwin Elbert zvan Smećar piroman je koji, potpirivši ogroman požar u svojem gradiću, kreće ispuniti svoju sudbinu .

Preživjeli pokušavaju pronaći druge ljude i sigurno mjesto za život. Putujući preko cesta zakrčenih automobilima i leševima, nešto ih vuče do male kuće s ljuljačkom u dvorištu.

Danju ih srce vuče k starici koja sjedi na trijemu te kuće, a noću ih more stravični snovi o mračnom liku koji će učiniti sve da ih spriječi u dolasku k njoj.

No nisu dobri svi koji su preživjeli. Ove druge nešto vuče suprotno od staričine kuće. Oni idu prema cereku i tami mračnog lika.

Nitko ti ne može reći što se događa između tvoje stare ličnosti i one u koju se pretvaraš. Nitko ne može istražiti taj tužni i samotni predio pakla. … Samo… iziđeš s druge strane.
Ili ne iziđeš.
(str. 479.-480.)

Stephen King: Posljednje uporište 1

Posljednje utočište – i tako počinje

Prvi dio ovog romana sjajan je uvod u ono što nas očekuje u sljedećem dijelu. Premda bi neki mogli reći da je 600 stranica ipak previše za uvod, nikako se ne slažem. Priča je toliko jednostavna, ali i toliko složena u svem bogatstvu likova, njihovih osobnosti te apsurdnih događaja prije i poslije zaraze.

Apsolutno sve mi se sviđa. Svaki lik, bio od dobar, zao, ili jednostavno odvratan. Svaka mala digresija koja se isprva čini nepotrebnom, ali zapravo nas sve dublje uvlači u svijet u kojem nije ostalo ništa. Sve materijalno u Posljednjem je uporištu potpuno bezvrijedno. Novčanice slobodno lete uokolo, automobili stoje pokraj ceste, benzin, hrana i lijekovi potpuno su besplatni. Treba samo provaliti u najbliži dućan i voila! Imate sve što vam treba.

Naši likovi brzo se privikavaju na novi svijet. Svijet u kojem pravila ne postoje, a prave opasnosti nisu leševi pokraj ceste niti oružje. Pravi strah siju crvene oči mračnog lika koje ulaze u snove.  

Zatim je glazba utihnula. Oblak se pojavio ispred sunca. Počeo se bojati. Počeo je osjećati da je ondje nešto jezivo, nešto gore od kuge, požara ili potresa. Nešto je bilo u tom kukuruzu i promatralo ga. U kukuruzu je bilo nešto mračno. … To je On, pomislio je. Čovjek bez lica. (str. 138.)

Nastavit će se…

Za kraj, reći ću da ovaj roman možda nije klasični King u čitavoj svojoj stravi. Ovdje su nadnaravni elementi rijetki i neće nas od njih podilaziti srsi. Međutim, stil pisanja baš je onakav zbog kakvog smo i zavoljeli ovog autora. Svako toliko, oduševljavale su me epizodice sa sporednim likovima. Neke su me natjerale i na glasan smijeh pa vas molim, obratite pažnju na gospodičnu Irmu Fayette.

Ono što mi je u početku smetalo, a na kraju sam čak i prihvatila kao dobru stvar jest izostanak ikakvog sadržaja na koricama knjiga. Nisam imala pojma u kakvu priču uranjam i sad kad je gotova, drago mi je što je bilo tako. Nisam znala što očekivati pa nisam očekivala ništa, osim vrhunskog kingovskog doživljaja čitanja koji sam na kraju i dobila.

Priča je puno, puno bogatija i kompleksnija od bilo kakvog sadržaja koji joj se može prilijepiti. Ovaj moj sadržaj je ogroman, a opet, ne otkriva vam ni trećinu svega onog s čim ćete se uhvatiti ukoštac kad počnete čitati.

Ovo je doista jedna fantastična saga o post apokaliptičnom svijetu i društvu koje traga za redom unutar kaosa. King kaže da njemu ovaj roman nije ništa posebno, ali da ga čitatelji uvijek za nj pitaju i o njemu mu govore.

Jasno mi je i zašto.

Pogotovo kad se, nakon malo sporijeg prvog dijela u kojem vam ništa nije jasno, napokon bacite na drugi dio.
Zavoljeli ste likove i za njih se vezali. Znate što osjećaju i što misle.

Znate da im se sprema nešto zlo. Pa čekate.

Zatvarate prvi dio. Udahnete. Otvarate drugi.

Nastavit će se…

Možda je čovjek stvoren na sliku Božju, no ljudsko je društvo stvoreno na sliku Njegova suparnika, i stalno se pokušava vratiti kući. (str. 417.)

P.S. Ispričavam se na (pre)dugačkoj recenziji, ali nisam mogla kraće. ????

Stephen King: Posljednje uporište 1

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Posljednje uporište doživjelo je i nekoliko ekranizacija, a stavljam vam trailer za najnoviju, iz 2020. godine.

Gdje kupiti roman Posljednje uporište:

Posljednje uporište može se kupiti isključivo u paketu u kojem se nalaze oba dijela.
Roman je objavila izdavačka kuća Vorto Palabra, a ovdje je link na web shop Znanja.

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Prokletstvo kuće Hill: ©Vorto Palabra

Prevela: Anja Majnarić

Kuća Hill, nimalo razumna, stajala je sama spram svojih brda, čuvajući u sebi tamu; stajala je tako osamdeset godina i mogla bi još osamdeset. … tišina se ustrajno slijegala na drvo i kamen kuće Hill, a što god ondje hodalo, hodalo je samo.
(str. 17.)

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Prokletstvo kuće Hill – istraživanje

Doktor Montague znanstvenik je koji želi dokazati postojanje paranormalnog. Nakon što sazna za kuću Hill i prouči njezinu povijest, zaključuje da se u njoj itekako manifestira nadnaravno zlo i da bi bila idealna za njegovo istraživanje. Zato je unajmljuje i odluči u njoj provesti ljeto. Prvi njegov pomoćnik bit će Eleanor Vance, odabrana zbog svog iskustva s poltergeistom.

Eleanor Vance bile su trideset dvije godine kad je došla u kuću Hill. Jedina osoba koju je istinski mrzila, sad kad joj je majka umrla, bila je njezina sestra. (…) Njezino je ime došlo do dr. Montaguea jer im se jednog dana (…) kamena kiša sručila na kuću… (str. 21./22.)

Drugi pomoćnik je samo Theodora. Ona je odabrana zbog svoje vidovitosti.

Theodorin je svijet bio mjesto ushita i pastelnih boja; na popis dr. Montaguea dospjela je (…) jer je nekako uspjela, razveseljena i uzbuđena vlastitom nevjerojatnom vještinom, ispravno pogoditi osamnaest od dvadeset karata…
(str. 23.)

Treći je pomoćnik tu samo silom prilika. On je Luke Sanderson, budući vlasnik kuće Hill.

Luke Sanderson bio je lažac. Bio je i lopov. Njegova teta, vlasnice kuće Hill, rado je isticala kako njezin nećak ima najbolje obrazovanje, najbolju garderobu, najbolji ukus i najgore prijatelje od svih ljudi koje je ikad upoznala… (str. 24.)

Prokletstvo kuće Hill

Kada se četvero istraživača okupe u kući, smjesta ih odbija strava koju kuća odašilje.

Kuća je bila ogavna. Zadrhtala je i pomislila, riječima koje su joj same nadolazile na pamet, kuća Hill je ogavna, kužna je; bježi odavde smjesta. (str. 51.)

No, u kući ima i nešto privlačno, nešto što ih zove da se približe, da uđu, da dotaknu i vide.

Sablasna prisutnost u kući jača je iz dana u dan, okreće njih četvero jedne protiv drugih, mami ih dublje u sebe i plaši istinskom stravom.

„Ako smo Luke i ja pozvani van, a vi ste držane zatočene unutra, ne čini li vam se“ – i glas mu je bio vrlo tih – „ne čini li vam se da je namjera, nekako, da se razdvojimo?“ (str. 167.)

Jezivi događaji jure nezaustavljivom brzinom i kuća će dobiti ono što je htjela. Jer kuća Hill odvajkada proždire svoje stanare. Ni ovaj put neće biti izuzetak.

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Is this sh*t real?

Dok sam čitala, pažnju su mi zaokupljala dva pitanja. Prvo je ono tehničke prirode i na njega imam odgovor. Druga nejasnoća može biti, i ne mora; ona je samo zapažanje i kad sam to uočila, priča se podigla na sasvim drugi nivo.

Prvo pitanje je pitanje poglavlja. Kad budete čitali, vidjet ćete da su brojevi poglavlja svakakvi. Nekad se slijede, nekad ne. Moja draga kolegica blogerica s Instagram profila @fokusnaknjigu pitala je izdavača u čemu je stvar. Odgovorili su da u knjizi postoje poglavlja i poglavlja unutar poglavlja, zato su takvi brojevi. U svakom slučaju, ne osvrćite se na brojeve, nisu važni.

Druga stvar o kojoj sam mislila dugo nakon čitanja jest – što ako se zapravo ništa nije dogodilo? Što ako je sve u Eleanorinoj glavi? Čitajući ćete, naime, vrlo brzo shvatiti da je Eleanor glavni lik i da se sve vrti oko nje. Neki se jezivi događaji događaju samo njoj i kuća svu svoju pažnju usmjerava na nju. Zašto? Možda zato što je njezina (samo)svijest oštećena godinama brige za majku i toksičnih obiteljskih odnosa? Čitav život ona čezne za bliskošću, povezanošću, pripadanjem. Možda je jedini način na koji to može imati njezina vlastita mašta?
Neki prizori u priči, vidjet ćete, uključuju druge ljude, ali kao da se događaju mimo njih. Kao da je samo jedan pravi akter ove priče…

Nadam se da vas nisam previše zbunila… No, dok budete čitali, razmišljajte o mojim riječima. Vidjet ćete da se neki dijelovi samo naizgled uklapaju u priču. Kao puzzla koju trebate snažno pritisnuti da se uklopi. Odgovara, ali nasilu.

„Nervozni?“ upitao ju je doktor i Eleanor je kimnula.
„Samo zato što se pitam što će se dogoditi“, odgovorila je.
„I ja. … Imate osjećaj da će se nešto – što god to bilo – uskoro dogoditi?“
„Da. Kao da sve iščekuje.“
(str. 155.)

Prokleto dobra priča

Prokletstvo kuće Hill roman je koji vuče na čitanje ne samo savršenom naslovnicom, već i sadržajem koji je kao pjev sirena za sve nas ljubitelje horora. Ova je priča, tako kažu, začetak svih ostalih priča o ukletim kućama, a prema riječima kralja horora, Stephena Kinga, ovo je najsavršenija priča o ukletoj kući koju je ikad pročitao.

Trebam li išta više dodavati? Nije li to dovoljan mamac za čitanje?

Nadam se da jest jer u ovoj recenziji neću puno duljiti s tim što mi se svidjelo (SVE). Sama atmosfera uklete kuće u kojoj nešto „hoda samo“ dovoljno je zlokobna da se naježite. Shirley Jackson piše kao da se poigrava čitateljem baš kao što se kuća poigrava svojim stanarima. Ne znamo što se događa, ali događa se. Čujemo smijeh, osjećamo hladnoću, krajičkom oka vidimo da se nešto pomiče. Sve se odvija brzo i sporo u isti mah. Događaji su opisani premalo i konfuzno, kao da se događa nešto van našeg razumijevanja, nešto toliko strašno da se ne može pojmiti.

Kraj je sjajan i totalno u Jacksoničinom stilu. Nisam ga i jesam očekivala, kao i sve u ovom romanu. Prokletstvo kuće Hill mora se naći na vašoj listi za čitanje. Čak i ako ne volite horore, ovo je klasik, onaj od kojeg je sve počelo.

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Uklete kuće u književnosti

Shirley Jackson i njezin roman Prokletstvo kuće Hill pioniri su motiva uklete kuće, koji danas, u strašnoj književnosti horora i psiholoških trilera, više nije toliko rijedak. Ako te kuće i nisu uklete u punom smislu riječi, onda su svakako poprište nadnaravnih, neobičnih, zloslutnih događaja.

Sjetimo se tako predivnog i zastrašujućeg imanja Manderley iz Rebecce Daphne du Maurier. Tu su, naravno, i prokleta Marstenova kuća u kojoj zlo spava i čeka iz Tajni Salema Stephena Kinga, a ne smijemo zaboraviti ni hotel Overlook iz Isijavanja istog autora.

Osamljeno imanje Bly (Okretaj zavrtnja, Henry James) i njegov suvremeni pandan, ekstremno moderna kuća Heathbrae (Okretaj ključa, Ruth Ware) imaju vlastiti život i svojom škripom, vratima i svjetlom izluđuju mlade guvernante koje u njima pokušavaju živjeti.

I Motel Zalaz Simone St. James suvremeni je roman o zgradi proganjanoj paranormalnim aktivnostima. Izvrsno donosi atmosferu nelagode zbog koje se neprestano osvrćete oko ramena.

Sve su te zgrade leglo nadnaravnih događanja, sve odreda zle i jezive, sve dom stvorenjima koja nikako ne želimo u svojoj blizini… One su svijet duhova, sablasti, vampira i ogorčene služinčadi koja možda nije nadnaravna, ali njihova pokvarenost i prepredenost čini ih takvima…

Kao obožavateljica horora, moram reći da su mi omiljeni baš oni o ukletim kućama. Obožavam osjećaj „prisutnosti“ koji vješt pisac lako prenese na čitatelja. Volim kad se ježim od riječi kojima se plete strašna priča i kad se osvrćem na svaki šum koji uhvatim krajičkom uha.

Prokletstvo kuće Hill nije me prestrašilo, ali sam se zamislila nad nekim prizorima i duboko su me se dojmili. Mogu samo zamisliti kako je bilo čitateljima te davne 1959., kada su po prvi put u ruke primili sablasnu priču o kući zla…

Ostali naslovi ove autorice:

Shirley Jackson rođena je u San Franciscu 1916. godine. Kada je njezina kratka priča Lutrija prvi put objavljena 1948., čitatelji su bili zgroženi. Ipak, priča je s vremenom postala jedna od najznamenitijih američkih kratkih priča uopće.
Napisala je šest romana; kod nas su prevedeni Prokletstvo kuće Hill iz 1959. i Oduvijek živimo u dvorcu iz 1962. godine. Autorica je i dvjestotinjak kratkih priča.

Prema romanu Prokletstvo kuće Hill snimljena su dva filma, 1963. godine i 1999. I dok je ova prva bila izuzetno uspješna, drugu su popljucale i publika i kritika.

Na Netflixu možete pronaći seriju također inspiriranu ovim romanom, no prema onome što vidim, osim imena likova i same uklete kuće, ništa drugo nema veze s Prokletstvom kuće Hill. Priča je drugačija, premisa je drugačija, sve, sve, sve…

Gdje kupiti roman Prokletstvo kuće Hill:

Vorto Palabra, web shop Znanje

Jason Rekulak: Teddy

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Teddy: © Mozaik
Prevoditelj: Ira Martinović

Jason Rekulak Teddy


Iako najavljivan kao horor, Teddy je, po mom sudu, psihološki roman, odnosno triler s paranormalnim nijansama. Ne mogu reći da me obuzeo toliko da bih se okretala u strahu kad bi nešto lupnulo u mraku ili osjećala nelagodu činjenicom da se u romanu prizivaju duhovi i slično. Tog iskonskog straha, odnosno jeze koju u nama izazivaju pravi horori u Teddyju nema, ali roman je ipak na svoj način savršen. Kombinacija reprodukcije dječjeg crteža i crteža odrasle osobe unutar romana kao elementa koji nadograđuje radnju originalna je i vrlo maštovita. Sadržaj je lako pratiti, a crteži ne samo da nadopunjuju radnju, već je u većini slučajeva tumače.

Mallory

Mallory Quinn, dvadeset jednogodišnja djevojka, bivša je ovisnica u potrazi za poslom. Mallory treba posao, ali još i više odvajanje od starog društva ovisnika i narkomana. Njezin mentor u grupnoj terapiji, Russell, pronalazi joj posao dadilje kod obitelji u New Jerseyju, Maxwellovih. Obitelj Maxwell slika je savršene obitelji. Roditelji Ted i Caroline imaju inteligentnog i neobičnog petogodišnjeg sina Teddya, nadarenog za crtanje.

Mallory se pokaže kao najbolja kandidatkinja za brigu o Teddyju među svim ostalim prijavljenima za taj posao. Istina, Ted je bio tvrd orah, ali je pod utjecajem Caroline odlučio dati Mallory priliku. Maxwellovi su ljubazni, a Teddy dobro prihvaća Mallory pa se čini da će ovo biti lagan posao. Smještaju je u vrtnu kućicu koja ima čudnu pozadinsku priču..

Nikoga nisu puštali da prenoći unutra i tako već sedamdeset i tko zna koliko godina. Sve dok se ti nisi uselila. str. 67.

Teddy

Teddy voli crtati sve, ali najviše djevojčicu s kojom se igra kad je sam. To je njegova imaginarna prijateljica Anya s kojom povremeno priča u svojoj sobi u trenucima odmora. Maxwellovi tu njegovu aktivnost objašnjavaju nadarenošću i ekstremnom kreativnošću što bi bilo gotovo opravdano da se njegovi crteži s vremenom ne mijenjaju. Od dječjih, vedrih i bezazlenih, crteži postaju sve mračniji, jeziviji, prijeteći. Oni pričaju priču davno neriješenog ubojstva. Mallory shvaća da je Teddy samo sredstvo preko kojeg netko šalje poruke, ali Maxwellovi te ideje proglašavaju glupostima. Mallory ne može otići da ne sazna istinu prije nego što bude prekasno.


Shvatim da sam od njega očekivala objašnjenje nečeg što ne razumije. Objašnjenje nečeg nemogućega. str. 167.

Dojam o djelu

Teddy je vrlo zanimljiv roman. Ideja da se crtežima prikaže dio radnje vrlo je inspirativna i originalna. Ovo je jedinstvena knjiga u kojoj možete pratiti radnju kombinacijom teksta i crteža. A crteži su toliko dobri da vam je manje-više posve jasno što se dogodilo. Crteži mi čak nadoknađuju malo sporiji tempo radnje u prvom dijelu knjige. A kako postaju sve složeniji, mračniji i jezovitiji, tako se i radnja zahuktava i dovodi do neočekivanog finala.

Autor daje drugu priliku djevojci problematične prošlosti, ali zanimljivo je da to nije bilo koja djevojka. To je vrlo intuitivna djevojka koja osjeća promjene u prostoru u kojem živi. Mallory je djevojka koja osjeća energetsko polje, odnosno visoke vibracije oko sebe i tu se autor fantastično poigrao fizikalnim zakonima vezanim za protok energije, onim što je vidljivo i nevidljivo, materijalno i nematerijalno.

Premda su znakovi vrlo nepouzdani, a Mallory nije u potpunosti zaliječena, nesigurna i bez dodatnog samopouzdanja pa nismo isprva sigurni koliko je njezino mišljenje vjerodostojno, autor odjednom unosi elemente horora u vidu Anye koja postaje sve jasnija figura. Tu se počinju događati obrati koji ovu knjigu čine savršenim štivom za sve one koji su voljni preispitivati granice između stvarnog i nestvarnog, iluzije i racija, duhovnih zakona i zakona fizike.

Sve u svemu, vrlo intrigantno i zanimljivo štivo.

Jedino što mi pada na pamet jest da je Teddy medij. str. 137.

Jason Rekulak Teddy

O autoru:


Jason Rekulak je do 2018. godine bio izdavač Quirk Booksa prije nego što se okrenuo pisanju. Njegov debitantski roman The Fabulous Years of Billy Marvin (Rizzoli, 2018.) preveden je na 12 jezika i nominiran za nagradu Edgar. Teddy je njegov drugi roman koji će uskoro postati serija za Netflix.

Gdje kupiti:


Mozaik knjiga

Stephen King: Tajne Salema

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Tajne Salema: ©Vorto Palabra

Prevela: Jelena Pataki Šumiga

Isključite televizor – ustvari, pogasite sva svjetla osim svjetiljke pokraj omiljenog naslonjača – i ugodno se smjestite kako bismo u mraku porazgovarali o vampirima. Mislim da vas mogu uvjeriti da postoje, zato što sam tijekom pisanja ove knjige i sam u to povjerovao. (autorova bilješka, Uvod u Tajne Salema, str. 10.)

Stephen King: Tajne Salema

Tajne Salema

Ben Mears relativno je uspješan pisac koji se vraća u Jerusalem – gradić u kojem je živio kao dječak. Dolazi tamo iz dva razloga – traži inspiraciju za svoj sljedeći roman i pokušava razriješiti traumu iz prošlosti koja ga još uvijek progoni u noćnim morama.

Oba ta razloga vezana su za Marstenovu kuću, čudovišno zdanje koje se poput loše kobi nadvija nad Salem.

Kuća je gledala na grad. Bila je golema, neskladna i oronula, prozora navrat-nanos zakucanih daskama, zbog čega je izgledala zlokobno kao i sve stare kuće u kojima nitko ne živi. (str. 30.)

Za tu su kuću vezane brojne nadnaravne i sasvim prizemljene glasine, a Ben bi se dao zakleti da su i jedne i druge – istinite. Iz kuće se širi zlo koje svakom tko pokraj nje prođe diže dlačice na vratu i odašilje trnce jeze niz kičmu. Stoga, nije ni čudo što Marstenova kuća već godinama zjapi prazna.

Međutim, taman nekako u isto vrijeme kad i Ben, u grad dolaze i dvojica tajanstvenih došljaka i nastanjuju se u Marstenovoj kući.

A kad dvojica dječaka krenu prečacem kroz šumu, a samo jedan iz nje izađe živ, svima onima koji se ne boje vjerovati postaje jasno da se zlo povezano s tom ukletom kućom probudilo. I da se širi preko cijelog Salema…

Grad ne mari za vražje poslove, ništa više nego za božje ili ljudske. Grad poznaje tamu. I tama je dovoljna. (str. 248.)

Prvo izdanje prvoklasnog romana strave

Tajne Salema objavljene su davne 1975. godine, kao drugi roman tada obećavajućeg mladog pisca Stephena Kinga. Njegov urednik rekao mu je da će roman svakako izazvati interes čitatelja, ali ako ga objavi, nepovratno će ga obilježiti kao pisca horora. Sve dalje je – što bi se reklo – povijest! King je objavio Tajne Salema i svoju ostavštinu nastavio graditi na onome što mu, čini se, leži najbolje, a to su strava i užas. I svi ćemo se složiti, u tom mu nema premca!

Pitala si me o čemu je knjiga. U principu, o zlu i njegovoj sposobnosti da se uvijek iznova pojavljuje na istim mjestima. (str. 143.)

Stephen King: Tajne Salema

Godinama sam željela pročitati ovaj roman i bila sam neugodno iznenađena saznavši da nema prijevoda na hrvatski jezik. A onda, krajem 2022. godine – iznenađenje! Tajne Salema ne samo da su prevedene na hrvatski, nego nam izdavač donosi i prošireno izdanje, obogaćeno dvjema pričama koje su izvrsne i savršeno zaokružuju priču o Salemu te desecima stranica izbrisanih prizora, a neki su strašniji (i meni još bolji) od onih, na kraju, objavljenih u originalu.

„Park, jesi dobro?“
Parkins Gillespie razmisli o tome.
„Ne“, odvrati.
„A koji ti je vrag?“
„“Sve mi se čini, reče Gillespie, „da sam se usrao od straha.“
(str. 382.)

Tajne Salema – najbolji roman o vampirima ikad napisan

Brojni obožavatelji ovog kultnog romana slažu se da je jedan od najboljih ikad napisanih romana o vampirima, ako ne i najbolji. I moram se složiti. Premda nisam čitala Stokerovog Draculu niti, iskreno, nešto pretjerano puno toga o vampirima, moram reći da doista vjerujem kako je ovo jedan od najboljih romana tog žanra. Savršeno je napisan, u Kingovoj maniri, ali onog starog Kinga, ne ovog novog koji koketira s predugim, mjestimice dosadnim ulomcima. (Kad god ovo kažem, na umu su mi Uspavane ljepotice koje se još uvijek trudim potisnuti.)

Tajne Salema sadrže puno gadljivih scena, izbrisani dijelovi pogotovo, u kojima sam uživala od prvog do zadnjeg slova. Nitko nije tako divno odvratan kao Kralj!

A jeza… On uspijeva, bez greške, uz malo riječi postići uznemirenosti i nelagodu čitatelja, jezu koja nije iskonski strah, već nešto ljigavo što puže u dnu vaše kralježnice. Ta jeza nastaje jer samo naslućujemo zlo, ono je prikriveno, ali uvijek je tu negdje, oko nas.

I nitko se od njega ne može sakriti. Čak ni – pogotovo ni – mali, savršeni gradići.

Ovdašnje je vrijeme teklo po sasvim drukčijem rasporedu. U takvom se lijepom gradiću nije moglo dogoditi ništa ružno. Ni slučajno. (str. 45.)

480 stranica čiste uživancije

Znate da ja ne bih bila ja kada ne bih preporučila Kinga! Gotovo sve što on stvara meni  je izvrsno! Tajne Salema su mi među najboljim njegovim romanima koje sam pročitala jer volim nadnaravno, a ovdje je ono tako dobro uklopljeno u stvarni svijet da nas gotovo uvjeri u vlastito postojanje.

Likovi su životni, napisani kao da stoje pred vama, kao da su pravi! i budući da sam sve te stranice pročitala u svega tri dana, kad god bih izašla iz stana očekivala sam oko sebe vidjeti Bena Mearsa, Susan Norton, malog Marka ili učitelja Matta. Njihovi su likovi najdojmljiviji, ali ne vezujte se pretjerano za njih jer… No…

Stephen King: Tajne Salema

Premda se na prvih pedesetak stranica čini da ima previše likova, svi oni čine neraskidivu cjelinu Salema – što će biti još očitije kad počnu nestajati i kad se krhki privid normale počne urušavati kao kula od karata.

Evo nešto neobično: nitko među budnima u Jerusalemu nije znao istinu. Nekolicina je možda sumnjala, no čak su i njihove sumnje bile neformirane… A svejedno su bez ustezanja (…) uzimali vjerske simbole, kakve god su posjedovali. Išli su od prostorije do prostorije, polako kao da su im tijela postala staklena i krhka, i palili sva svjetla, ali nisu gledali kroz prozore.
Nipošto nisu gledali kroz prozore.
(str. 422.)

Toliko sam uživala u čitanju ovog horora da sam ga uvrstila u top 10 romana pročitanih 2022. godine! Nadam se da će i vas, baš kao i mene, začarati mračni svijet Salema, njegovih zloslutnih glasina i legendi, stravičnih slučajeva iz prošlosti i onih još gorih iz sadašnjosti.

Propadanje idiličnog Salema pokazat će vam da je zlo svuda oko nas, ali da mu možda, samo možda ipak možemo pobjeći ako smo čista srca, pravedni i ustrajni u borbi na strani dobra. I to je ono što mi je kod Kinga ipak najdraže – kao u bajkama, dobro uvijek, na ovaj ili onaj način, pobjeđuje zlo. Samo se moramo boriti. I vjerovati.

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King svjetski je poznat američki autor romana strave i užasa. Carrie je njegov prvijenac, roman kojim je sve počelo. Tajne Salema njegov su drugi objavljeni roman, koji ga je zauvijek obilježio kao pisca horora. Živi u državi Maine sa svojom suprugom Tabithom.

Prema Tajnama Salema snimljen je i film i tv-serija, a ovdje vam donosim trailer filma koji, premda ga nisam gledala, djeluje itekako jezivo.

Kingovi romani čije se recenzije nalaze na blogu Mala od knjiga su: Misery, Isijavanje, Uljez, Institut, Carrie i Posljednje uporište.

Gdje kupiti roman Tajne Salema:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Top 10 knjiga pročitanih u 2022. godini

Top 10 knjiga

Kraj je godine i red je da ju dovršimo zbrojem svega što smo pročitale i o čemu smo pisale u godini na izmaku. Bilo je teško odlučiti se za samo deset najboljih, ali evo ih – top 10 knjiga koje smo pročitale u 2022. godini! Ima svih žanrova, trilera, krimi-romana, drama, horora. Tu su čak i jedni memoari! Svi su ovi romani u nama izazvali mnoštvo različitih emocija i jedni su od oni kojih se ne zaboravljaju!

Stephen King: Tajne Salema

Pisac Ben Mears vraća se u Salem, gradić u kojem je nekoć živio. U zlokobnom zdanju koje se nad gradićem nadvija, Marstenovoj kući, nada se pronaći inspiraciju za novi roman, ali i oslobođenje od svojih dječjih trauma. Dolaskom u Salem, Ben je iznenađen i pomalo šokiran time što je kuća njegovih noćnih mora prodana. U nju se useljavaju čudni ljudi i u Salemu se počinju događati neizrecivi užasi.

Tajne Salema željela sam pročitati otkad sam za njih saznala, no praktički do kraja godine nije bilo hrvatskog izdanja. A onda, Vorto Palabra iznenađuje sve nas Kingove ljubitelje i za kraj godine dobivamo savršen poklon! Taman sam ga pročitala na vrijeme za ulazak na listu top 10 knjiga iz 2022. godine! Tajne Salema sve su ono što očekujete – jedan od najstrašnijih romana o vampirima uopće!

Nakladnik: Vorto Palabra

Christie Tate: Grupa

Christie Tate studentica je prava, upravo proglašena najboljom na svojoj godini. To je ne sprječava da se satima vozika bez cilja priželjkujući si smrt i moleći za nju. Saznajemo ponešto o njezinom poremećaju u prehrani s kojim se bori od djetinjstva, o čežnji za ljubavlju, intimnošću i prihvaćanjem, o usamljenosti koja je pritišće tolikom snagom da Christie ponekad ne može ni disati. Ne zna što i kako dalje. Ni ima li uopće dalje. Tada Christie saznaje za doktora Rosena i njegovu psihoterapijsku grupu.

Grupa je knjiga koja me fascinirala od prve stranice. Pisana kao najbolja fikcija, istodobno i zabavna i uznemirujuća, tjera vas da pogledate duboko u sebe, iskopate svoje traume i izliječite ih, a sve to u samo tristotinjak stranica! 

Nakladnik: Znanje

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

Mlada detektivka Anna Hart proživljava osobnu tragediju od koje se ne može i ne želi oporaviti. Mučena krivnjom, boli, osjećajima napuštenosti i odbačenosti, vraća se u gradić Mendocino, jedino mjesto kože može nazvati domom. Međutim, Anna tamo ne nalazi ni mir ni utjehu. U Mendocinu je upravo nestala prelijepa tinejdžerica Cameron Curtis. Idilični je gradić izbezumljen… Anna se uključuje u potragu za nestalom Cameron, a na površinu počinju izvirati davno zakopani duhovi. 

Roman Kada zvijezde potamne obuzeo me od prve stranice. Jedan je od rijetkih romana koji je u meni pobudio onaj neki osjećaj treperenja – htjela sam ga što prije pročitati i, u isto vrijeme, nikad ne završiti. Toliko je dobar! Ne samo da je stil pisanja savršen – poetičan, nježan, ranjiv, dirljiv i veoma emotivan, nego su i rečenice pametne, oblikovane tako da u vama probude jezu i zavuku vam se duboko ispod kože.

Nakladnik: Znanje

Top 10 knjiga

Jasper DeWitt: Pacijent

Dječji psihijatar Parker H. u nizu online objava bilježi mučno iskustvo koje je proživio na svom prvom poslu. Godinama prije, dok je još bio mlad, nadobudan i arogantan, Parker H. dobio je posao u Državnom sanatoriju, derutnoj zgradi u kojoj se liječe siromašni psihijatrijski slučajevi. Čim stiže u sanatorij, upozoren je na pacijenta Joea koji se tu liječi više od dvadeset godina. Ono što će Parker doživjeti liječeći Joea bit će jezivije od svega što možete zamisliti…

Ne mogu vam opisati količinu jeze i straha, da – pravog, istinskog straha, koji su u meni ostali nakon čitanja… Pacijenta sam pročitala u jednoj večeri i kad sam zatvorila posljednju stranicu, znala sam da te noći za mene nema spavanja. Sjenke koje su vrebale u mraku plesale su oko mene, uvlačile se ispod pokrivača i podizale moj puls na tisuću! Ovo je pravi, punokrvni horor koji nećete zaboraviti.

Nakladnik: Znanje

Dinko Mihovilović: Doručak

Mia Elez uspješna je liječnica, supruga liječnika i majka troje djece. Čini se da ima savršen život, baš onakav kakav je planirala od trenutka kada je napustila SOS Dječje selo u kojem je odrasla. Preko niza seansi s misterioznom Tisom Kolar, saznajemo sve o Mijinom životu. No isto tako, kako seanse idu svome kraju, ispod završnog premaza boje na savršenoj slici otkrivamo pukotine, mrlje koje Mia više ne može sakriti.

Doručak je roman koji uzimate u ruke očekujući razbibrigu i dovršavanje u jedno popodne jer broji svega 160 stranica. Možda vas malčice pokoleba sažetak, možda naslutite da se između korica krije nešto kompleksnija priča, no ni ne slutite silinu emocija koje će se na vas sručiti kad pročitate posljednju rečenicu. Nakon što pojedete Doručak, držat će vas sitima jako, jako dugo. Nećete ga moći izbaciti iz glave.
Dinko Mihovilović jedini je domaći autor na našem popisu top 10 knjiga pročitanih u 2022., ali vrijedi trostruko!

Nakladnik: Hena com

Miranda Cowley Heller: Palača od papira

Elle Bishop djevojčica je rastavljenih roditelja. U najosjetljivijim godinama doživljava i nezaboravnu prvu ljubav i traumatično iskustvo kao žrtva zlostavljanja. Pedeset godina kasnije, ona prvu ljubav još nije zaboravila. Ovo je priča o onome kako je bilo i onome kako je moglo biti. Elle je u sretnom braku s Peterom koji staložen, pun razumijevanja, osoba koja stoji čvrsto na zemlji. Jonas je čežnja. Nedovršena ljubav iz mladosti koja godinama tinja, tinja, raste i raste poput kapi vode koje su s godinama punile čašu dok se nije počela prelijevati.

Palača od papira mogla bi se čitatelju učiniti kao priča o ljubavnom trokutu, ali to je roman koji daje puno više. Elle mora odlučiti: sigurna luka ili uzavrelo more? Privlačno je i jedno i drugo…

Nakladnik: Znanje

Cilla i Rolf Borjlind: Slatko snivaj vrbo mala

Na centralnom kolodvoru u glavnom gradu Švedske neopisiva je gužva. Nitko ne primjećuje dijete koje je tu potpuno samo. Osim Muriel, beskućnice. Mršava, uplakana djevojčica zove se Folami i izbjegla je iz Nigerije nakon što je doživjela zlostavljanja i mnoge strahote. Folami traži svog brata i rođaka iz istog sela. Muriel joj pruži utočište u kolibi u šumi te potraži pomoć kod bivšeg beskućnika, nekad kriminalističkog inspektora, Toma Stiltona. U isto vrijeme, policija istražuje ubojstvo nepoznatog tinejdžera koji je pronađen zakopan u Smålandu s prerezanim vratom. U neposrednoj blizini tijela pronađen je bodež koji povezuje ubojstvo s kriminalnom scenom u Rumunjskoj .Trag bodeža vodi ih u bukureštansko podzemlje.

Svaka preporuka za ovaj odličan krimić! Ako ste u prilici, dobro bi bilo najprije čitati prethodne romane u kojima se objašnjava zbog čega se Tom Stilon odlučio neko vrijeme biti beskućnik. Ali, naravno, Slatko snivaj vrbo mala može se čitati samostalno.

Nakladnik: Znanje

Top 10 knjiga

Nita Prose: Sobarica

Izvrsno napisan roman Sobarica povest će vas na jedinstveno putovanje. Putovanje čiste duše. Spoznaje da nije uvijek sve jasno, crno ili bijelo. Ponekad su stvari i sive.

Molly  Gray, 25-ogodišnja je djevojka koja radi kao sobarica u prestižnom Regency Grand hotelu. Ona je sve samo ne obična osoba. Drugačija je od većine hotelskog osoblja jer se nigdje ne uklapa, nema bliskih prijatelja i ne zanimaju je hotelski tračevi. Čak se na trenutke čini malo i autistična jer ne zna prepoznati izraze lica, geste, mimiku, a njezina nesocijaliziranost pospješuje da djeluje hladno  i distancirano. Ali sve se mijenja onog dana kada Molly otkrije mrtvo tijelo ozloglašena gosta, Charlesa Blacka. Molly odluči slijediti intuiciju  i saznati tko je u stvari bio Charles Black. Ali na taj način i sama postaje osoba interesantna policijskim istražiteljima.

Priča je to o neobičnoj ženi koja se oslanja samo na sebe u surovom svijetu koji je okružuje. Njezina naivnost vam ponekad strašno ide na živce (bar meni), ali ovo je knjiga sa snažnim glavnim likom koji ćete pamtiti i koja svakako zaslužuje mjesto u top 10 knjiga 2022. godine!

Nakladnik: Stilus

Valerie Perrin: Svježa voda za cvijeće

Svježa voda za cvijeće uistinu je predivna knjiga. To je knjiga o ženi, knjiga o muškarcu i knjiga o djetetu. Knjiga o životu i smrt.

Violette Toussaint naizgled je obična žena, ali to nikako nije.  Čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. Svakodnevna briga o grobovima, razgovori s ožalošćenima, prodaja cvijeća i održavanje spomenika njezina su svakodnevnica. No jednoga dana njezinu svakodnevnicu  prekida detektiv Julien Seul koji dolazi na groblje s urnom svoje pokojne majke koju, prema majčinoj oporuci, mora položiti na grob potpunog neznanca.

Dugo nisam pročitala knjigu koja je istovremeno tako lijepa, a tako tužna. Knjiga koja vas ispuni vjerom o postojanju višeg nauma, plana zašto se stvari događaju upravo na taj način. Autorica je poetičnim, pitkim jezikom opisala male stvari koje život čine vrijednim življenja i to na mjestu koje samo naizgled pripada mrtvima.

Nakladnik: Sonatina

You-jeong Jeong: Dobri sin

Dobri sin je roman koji je istovremeno i metafora i glavni lik. Ovisno o vašoj percepciji. U svakom slučaju, radi se o maestralno napisanom trileru južnokorejske spisateljice You-jeong Jeong, poznate autorice psiholoških trilera i romana.

Mladi student prava , Yu-jin, probudi se u svojoj sobi obliven krvlju. Nejasno se sjeća događaja od proteklog dana i svađe s majkom nakon koje je sinoć izašao vani. Uskoro u kući otkriva mrtvu majku. Slijede sati psihotičnog i uvrnutog razmišljanja i zaključaka. Nakon što je odsustvo majke primijećeno, u kuću  dolaze policajci,  zatim tetka, liječnica koja kontrolira Yu-jinovo stanje. Sve su to susreti visoke napetosti, puni tjeskobe i nelagode svih sudionika. 

Roman je izvrstan! Ni sami niste sigurni u vjerodostojnost sjećanja glavnog junaka i stalno se nadate da njegova maglovita sjećanja koja prekidaju trenutci lucidnosti nisu istinita. A mrtva se tijela pojavljuju jedno za drugim. Roman je mračan, uznemirujući, ali definitivno ga vrijedi pročitati.

Nakladnik: Hena com

Top 10 knjiga

Top 10 knjiga za kraj 2022. godine!

Nadamo se da vam se svidio naš izbor top 10 knjiga koje smo pročitale u ovoj godini! Sve su one knjige za pamćenje i vrijedi ih imati na policama! Nadamo se da ćete vi i vaši bližnji uživati u čitanju i u 2023. godini te da će se na vašim popisima naći bar neka s ove naše liste.

Puno sreće, zdravlja, ljubavi i čitanja u 2023. godini želi vam vaša Mala od knjiga!

Stephen King: Carrie

Nakladnik: Lumen izdavaštvo d.o.o., 2018.

Naslovnica romana Carrie: © Lumen izdavaštvo d.o.o.

Prevela: Marija Ott Franolić

Kad se to dogodilo, zapravo nitko nije bio iznenađen, osobito na nesvjesnoj razini gdje nastaju strašne stvari. … Carrie je s nekima od njih išla u školu još od prvog razreda, i to se razvijalo otada, polako, ali sigurno, u skladu sa svim zakonima koji upravljaju ljudskom prirodom…
I naravno, nitko od njih nije znao da Carrie White ima telekinetičke sposobnosti.
(str. 9.)

Stephen King: Carrie

Carrie – kako je počelo…

Carrie White sedamnaestogodišnja je neprilagođena djevojka, uvijek izvrgnuta ismijavanju i ruganju. Kad u školskoj svlačionici, među grupom najpopularnijih djevojaka koje predvode Chris Hargensen i Sue Snell, dobije prvu menstruaciju, Carrie počinje histerizirati. Izložena brutalnom maltretiranju, ne samo od strane svojih vršnjakinja već i same nastavnice tjelesnog odgoja, u Carrie se aktivira nešto odavna zakopano, još otkad joj je, kao trogodišnjakinji, na kuću pala hrpa kamenja s neba.

Iznad glava im je bljesnulo, čuo se zvuk poput blica, žarulja je prsnula i ugasila se. Gospođica Desjardin iznenađeno je vinula i odjednom joj je sinulo … da se takve stvari uvijek događaju oko Carrie kad je uzrujana… (str. 15.)

Izbezumljena Carrie dolazi kući, gdje je čeka nestabilna majka, Margaret White, vjerski fanatik kojoj je sve, ali baš sve na Carrie povezano sa sotonom, jer je nastala iz najgoreg mogućeg grijeha – seksa.

I tako izložene svakodnevnom psihičkom i fizičkom nasilju, što u školi što kod kuće,  Carriene telekinetičke sposobnosti bujaju i rastu. A onda je pozvana na školski Proljetni bal.

Nije znala ima li taj dar zahvaliti gospodaru svjetla ili tame, no sad, kad je konačno shvatila da joj je svejedno, obuzelo ju je gotovo neopisivo olakšanje, kao da joj je s ramena pao velik teret koji je dugo nosila. (str. 69.)

… i kako je završilo

Sue Snell kaje se zbog načina na koji je postupila prema Carrie i želi joj se nekako iskupiti.

Mnogi klinci kažu da im je žao Carrie White… ali kladim se da nitko od njih ne razumije kako je cijelog cjelcatog dana biti Carrie White. I zapravo im nije ni stalo. (str. 59.)

Zamoli svog dečka da Carrie izvede na Proljetni bal, kako bi i ona iskusila malo ljepote školskog života, druženje i prijateljstvo.

Ali Chris Hargensen bome ni zbog čega ne žali. Ne samo to, nego se i želi osvetiti  – jer zbog Carrie ne ide na školski ples. Zamoli svog dečka, divljeg Billyja, za uslugu…

Carrie se bori s majkom jer ples je grijeh, i haljina je grijeh, i izlazak s dečkom je grijeh… No, ipak odlazi, sretna i u strahu. Što ako joj pripremaju neku spačku? Što ako je ponize?

Čini se da sve ide dobro.

Dok se ne okrene na zlo, i mali gradić Chamberlaine u Mainu više nikad neće biti isti.

Stephen King: Carrie

Prvijenac kralja strave

Carrie je Kingov prvi roman, objavljen davne 1974. godine. I do dana današnjega, ostaje neprikosnoveni hit i klasik koji s užitkom jednako čitaju i Kingovi zagriženi obožavatelji i oni koje se tek susreću s djelima ovog virtuoza na tipkovnici (pisaćem stroju?).

Sviđa mi se način na koji je napisan, u obliku novinskih članaka, ulomaka iz knjiga i radova koji su napisani o Carrie White i događaju koji je Chamberlaine zavio u crno. Čitajući sve to, imamo dojam kao da se „slučaj Carrie“ stvarno dogodio.

Danas se uvriježilo mišljenje da je TK fenomen genska pojava – ali obrnuta od, primjerice, hemofilije koja se aktivira samo u muškaraca. … Kod TK fenomena čini se da je nositelj muškarac; u žena gen može biti recesivan, ali se isključivo kod njih pokazuje. (str. 71.)

Iako roman nije podijeljen u poglavlja, lako se čita, a dodatnu zanimljivost daju svi ti rascjepkani dijelovi koji na kraju daju cjelinu – priču o nasilju koje raslo, širilo se i na kraju progutalo cijeli gradić.

Carrie – klasik koji bi trebao biti lektira

O ovom je romanu sve rečeno i ja neću ponuditi ništa novo – bio mi je izvrstan i pročitala sam ga u dvije večeri. Nije mi bio jeziv i malo me živcira kad se na sve Kingove romane lijepi jedna te ista etiketa – jezivo, ledi krv u žilama itd.

Carrie je puno bolja od obične strave. Ona nas tjera na razmišljanje, pogotovo danas kad se čini da je aktualnija nego ikad. Danas kad vršnjačko nasilje u školama buja kao korov, kad su djeca, baš kao i u romanu, zaštićena imenom ili poslom oca i kada se čini da je nemoguće bilo što poduzeti, osim trpjeti.

Ovo je priča o nasilju koje rađa nasilje, o nasilju koje se moglo i trebalo zaustaviti – no svi su zatvarali oči.

Priča je to i o obiteljskom zlostavljanju na koje se također nitko nije obazirao, o vjerskom fanatizmu koji nikad neće stvoriti ljubav i dobrotu, ma koliko god o njima propovijedao.

A nije li mama rekla da će doći sudnji dan… Kad bi to barem bilo danas i kad Isus ne bi došao s janjetom ni s pastirskim štapom nego bi s kamenčinom u svakoj ruci kaznio te koji ismijavaju i cerekaju se, iskorijenio zlo i uz urlik ga uništio – strašni Isus, krvav i pravedan. (str. 21.)

Žao mi je što ovaj predivni, strašni roman nije srednjoškolska lektira. Ne samo da bi se zbog njega mladi ljudi zaljubili u čitanje, već bi vidjeli što se sve iz maltretiranja vršnjaka može izroditi. Možda bi ih Carrie naučila da trebaju biti pažljivi, brižni i otvorena srca.  I da svi zaslužuju poštovanje, i isti i drugačiji.

Stephen King: Carrie

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King svjetski je poznat američki autor romana strave i užasa. Carrie je njegov prvijenac, roman kojim je sve počelo. Živi u državi Maine sa svojom suprugom Tabithom.

Prema Carrie je snimljeno i nekoliko filmova, no remek-djelo žanra i najpoznatiji je svakako onaj prvi, redatelja Briana de Palme:

Kingovi romani čije se recenzije nalaze na blogu Mala od knjiga su:Tajne Salema, Misery, Isijavanje, Uljez, Institut, Posljednje uporište.

Gdje kupiti roman Carrie:

Lumen, web shop Znanje

Jasper DeWitt: Pacijent

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Pacijent: ©Znanje

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent

Dječji psihijatar Parker H. u nizu online objava bilježi mučno iskustvo koje je proživio na svom prvom poslu.

Zapisujem, jer u ovom trenutku nisam siguran imam li povjerljivu informaciju o jezivoj tajni ili sam i sam poludio. Budući da sam psihijatar, jasno mi je da bi to očito bilo loše po mene, i s etičkog i s profesionalnog gledišta. Međutim, kako ne mogu vjerovati da sam lud, objavljujem ovu priču jer ste vi vjerojatno jedini ljudi koji bi je uopće mogli razmotriti kao moguću. Za mene, ovo je pitanje odgovornosti prema čovječanstvu. (str. 3.)

Godinama prije, dok je još bio mlad, nadobudan i arogantan, Parker H. dobio je posao u Državnom sanatoriju, oronuloj, derutnoj zgradi u kojoj se liječe siromašni psihijatrijski slučajevi.

Vozeći se pored redova napuštenih, daskama zatvorenih ruševina, u koje su nekoć morali biti smješteni odjeli, neke sagrađene od izblijedjele, raspadajuće crvene opeke, a druge od oštećenog, bršljanom nagrizenog smeđeg kamena, jedva da sam mogao zamisliti kako je itko mogao nekoć raditi, a kamoli živjeti u tim sablasnim grobnicama koje su tvorile golem spomenik truleži Državnog sanatorija u Connecticutu. (str. 7.)

Čim stiže u sanatorij, upozoren je na pacijenta koji se tu liječi više od dvadeset godina. Taj je pacijent opasan toliko da svatko tko dođe u dodir s njim poludi. Ili nešto još gore…

…svaka bolnica, čak i ona s pacijentima poput ovih, ima barem jednog pacijenta koji je čudan čak i za psihijatrijski odjel. Govorim o vrsti osobe od koje su čak i liječnici odustali i koje se svi klone, bez obzira na to koliko su iskusni. ova vrsta pacijenta je očigledno bezumna, ali nitko ne zna kako su takvima postali. Ono što, međutim, znate jest da će vas izluditi pokušaji da u to proniknete. (str. 10.)

Tajanstveni pacijent

Pacijent čije je pravo ime nasilu potisnuto i zaboravljeno, a zovu ga Joe, ima bezbroj dijagnoza. I nijednu konkretnu, jer se one stalno mijenjaju. Joe je zatvoren u samici, bez dodira s drugim pacijentima i u minimalnom kontaktu s osobljem. Parker ambiciozno odlučuje biti onaj koji će izliječiti Joea. I iako je više puta upozoren da ga se kloni, i iako se čini da se svi protive njegovom radu s Joeom, Parker dobiva odobrenje za početak liječenja.

Prva zagonetka su zapisi o godinama koje je Joe proveo u sanatoriju. Zašto su cenzurirani?

Druga je zagonetka sam pacijent…

Ono što će Parker doživjeti bit će jezivije od svega što možete zamisliti…

…taj smijeh nije zvučao kao ijedan zvuk koji bi neka osoba bila sposobna proizvesti. Bio je previše promukao, previše prigušen i previše grlen, gotovo kao da je netko dao ritam ljudskog smijeha zvuku pucanja ledenjaka. (str. 84.)

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent – 200 strana čistog užasa

Roman Pacijent ponijela sam sa sobom na odmor jer ima samo 200 stranica i računala sam da ću ga stići pročitati u tih nekoliko dana, da će me zabaviti i da će me opustiti. Inače obožavam horore i čim sam vidjela sinopsis, znala sam da je Pacijent točno za mene.

Međutim… Ne mogu vam opisati količinu jeze i straha, da – pravog, istinskog straha, koji su u meni ostali nakon čitanja… Pacijenta sam pročitala u jednoj večeri i kad sam zatvorila posljednju stranicu, znala sam da te noći za mene nema spavanja. Sjenke koje su vrebale u mraku plesale su oko mene, uvlačile se ispod pokrivača i podizale moj puls na tisuću! Hvala Bogu na mužu kojeg sam grčevito stiskala sve dok nisam zaspala, plašeći se ružnih snova. A da ne govorim da mi je tako bilo i sljedeći dan, kad sam prije spavanja, glupača, opet počela misliti o Joeu. Opet sam zvala muža da malo leži uz mene jer mi je naprosto trebala neka sigurnost.

Evo, ja ne pamtim kad me je zadnji put neka knjiga ovako užasnula! Ovo je pravi, punokrvni horor koji nećete zaboraviti. Čak i ako niste strašljivi, ako ne vjerujete u nadnaravno, nemojte ovo čitati prije spavanja. Nemojte ga čitati dok ste sami.

A najgore, odnosno najbolje od svega je što je napisano ne kao fikcija, već kao dokumentirani stvarni događaj!

Gorivo za sve ljubitelje horora

Budući da je i moja seka ljubitelj horora, već sam joj preporučila Pacijenta i posudit ću joj ga, ali ne prije nego ga sama još jednom pročitam.

Priča je toliko jednostavna, a opet toliko kompleksna i ako volite priče koje će vas užasnuti, koje su toliko nabijene jezom, koje su toliko slikovite da vam strava bubnja u glavi i danima nakon čitanja, Pacijent je roman za vas! Ja sam oduševljena jer mene nije lako prestraviti, a pacijent Joe je to uspio u jako malo stranica. A tek kraj…

Pacijent možda neće postati klasik poput nekih Kingovih romana, ali vjerujte mi, jednako je nezaboravan!

Jasper DeWitt: Pacijent

Ostali naslovi ovog autora

Životopis preuzimam sa stražnje korice romana jer je prelud: Jasper DeWitt nekadašnji je dripac s Redditova foruma strave NoSleep, koji je postao profesionalni pisac horora i fantastike i puno je bolja osoba nego što bi se to dalo zaključiti iz njegovih priča. Živi u Los Angelesu, gdje ima puno ljudi koji bi ga mogli čuti kako vrišti, ali nitko ne bi mario.
Kad ste zadnju put čitali ovakav životopis, ha? Nikada? Ni ja.

Na stranu životopis, Pacijent je prvi roman ovog autora, a prava za snimanje horora prodana su Ryanu Reynoldsu.

Jedva čekam!

Gdje kupiti roman Pacijent:

Znanje

Ako volite knjige slična ugođaja, koje će vam zalediti krv u žilama, pročitajte Uljeza i Isijavanje Stephena Kinga te Skrovište C.J. Tudor. Mene su dobrano isprepadali…

10 romana za čitanje ispod imele

Ovih smo vam praznika pripremile nešto posebno – naš izbor 10 romana za čitanje ispod imele. To je, naravno, romantiziran naslov koji odgovara božićnim i novogodišnjim praznicima. Sve se knjige koje navodimo mogu čitati bilo kad, no mislile smo da bi bilo lijepo da im šansu date baš sad! Kada se lijepo ušuškate ispod dekice, uza se imale topli čaj, kavu ili kakao, možda kolačić ili čokoladu. Kada je oko vas hladnoća, kiša ili snijeg, i napokon uhvatite pola sata mira od blagdanskog ludila. E, tada je vrijeme za dobru knjigu!

Virnite na popis koji smo vam pripremile. Ima tu svega – ljubavnih romana, drame, fantasyja pa čak i horora. Neke se događaju taman u doba Božića, druge ni blizu.
Ipak, svima im je jedno zajedničko – uživat ćete u čitanju!

Edith Wharton: Doba nevinosti

Mladi odvjetnik Newland Archer zaručen je za nježnu, jednostavnu May Welland. Uvjeren je da je voli i da ljubav treba takva biti – laka i blaga. Njih su dvoje naizgled savršen par visokog društva u New Yorku 19. stoljeća. Tada se u New York iz Europe vraća Mayina rođakinja, grofica Ellen Olenska, koja je upravo ostavila supruga i tim činom sablaznila čitavo njujorško društvo. Sasvim neočekivano i suprotno svim pravilima konzervativnog bogataškog društva, Newland i Olenska se zaljubljuju…

Roman Doba nevinosti objavljen je 1920. godine, dakle, prije malo više od sto godina, a čitajući ga, uopće nemate takav osjećaj. Čini vam se da čitate suvremeno djelo smješteno u 19. stoljeće. Stil kojim spisateljica piše izvrstan je! Zabavan, ironičan, crnohumoran… Premda je roman gotovo u potpunosti pripovijedanje, nije dosadan već se čita s lakoćom. Najveći mi je problem bio pohvatati ogroman broj likova i njihove međusobne rodbinsko-bračne veze. Sve ostalo je doista bez mane!

Ako tražite poklon za prijateljicu koja voli čitati – Doba nevinosti je to što tražite, nema dalje!

Joanne Harris: Čokolada

Vianne Rocher i njezina šestogodišnja kći Anouk dolaze u francusko mjestašce Lansquenet-sous-Tannes, nošene nježnim proljetnim vjetrom i željom za promjenom. U centru gradića, preko puta crkve, otvara čokoladarnicu u kojoj prodaje najfinije slastice. Župnik Reynaud u Vianne vidi posebno veliku opasnost za svoje stado jer korizma je – a ona otvara čokoladarnicu! Vianne i župnik ukrštavaju svoje metaforičke mačeve – tko će pobijediti? Ljubav i prihvaćanje ili strah od nepoznatog?

Film Čokolada pogledala sam puno, puno prije nego sam pročitala knjigu i volim ga i dan-danas. Ipak, moram priznati, film je romantična drama, lepršav, čaroban. I roman je sve to, ali i više! Roman je mračan. Ispod sve te čarolije treperi naznaka okrutnosti, zločina, tajni koje mijenjaju ljudske živote nagore. O romanu ćete razmišljati. Groziti se. Smješkati se. Čuditi se. Ako ovih praznika želite uroniti u dekadenciju svim svojim osjetilima, Čokolada je roman za vas! A kad ste već krenuli s neodoljivim okusima, zavirite i u Kradljivicu jagoda, koja se događa petnaestak godina nakon Čokolade.

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Bela Lang mlada je žena u tridesetima. Nezadovoljna je vlastitim životom – poslom, ljubavnim statusom, gradićem u kojem živi. Zato i ove godine, kao i onih prethodnih, pravi popis novogodišnjih odluka. Prva odluka na njemu je – promijeniti posao. No, Bela je već deset godina novinarka dosadnjikavog, uspavanog i potpuno neuzbudljivog lokalnog lista Asfeld Vista. Tada joj, naizgled slučajno, stiže ponuda za posao iz snova – u New Yorku!

Bela Lang junakinja je koju odmah zavolite! To, naravno, ne sprječava da vam ide na živce sa svakom novom (pogrešnom) odlukom koju donese, sa svakom novom (iznimnom) prilikom koju propusti! Priznajem da ovaj simpatični roman nisam mogla ispustiti iz ruke. Živo me zanimalo hoće li se odvažiti krenuti u avanturu zvanu život, za kojeg će se muškarca odlučiti, hoće li se napokon ohrabriti i zgrabiti sve te prilike koje su joj se neočekivano ponudile.

Ako i vi svake godine pišete popis novogodišnjih odluka, a rijetko ih imate snage ostvariti, Belu Lang ne smijete propustiti!

10 romana za čitanje ispod imele

Taylor Jenkins Reid: Dok nas brak ne rastavi

Dok nas brak ne rastavi nova je knjiga američke autorice koja je domaću publiku osvojila knjigama Sedam muževa Evelyn Hugo i Daisy Jones i Šestorka. Njezini su protagonisti Lauren i Ryan, bračni par koji se nalazi na raskrižju kada ne znaju kojim putem dalje krenuti.
Lauren i Ryan prestali su se veseliti jedno drugome i kao jedino rješenje vide “probnu rastavu”. Obvezuju se godinu dana živjeti jedno bez drugoga, bez ijednog kontakta, kako bi zaključili je li njihov brak vrijedan spašavanja.

Ova knjiga izgleda tako nevjerojatno jednostavna, ali tako duboko važna. Muž i žena koji su došli do raskrižja u svom braku pristaju se razdvojiti na godinu dana kako bi saznali mogu li svoj brak ponovno uspostaviti. Lauren kreće na putovanje samootkrivanja, brzo otkrivajući da njezini prijatelji i obitelj imaju vlastite ideje o značenju braka. Ti utjecaji, kao i njezin vlastiti proces ozdravljenja i izazovi odvojenog života od Ryana, počinju mijenjati Laurenine ideje o monogamiji i braku. Počinje se pitati: Kad možete imati romansu bez odanosti i predanosti bez braka, kada ljubav i požuda više nisu povezane, što cijenite? Za što ste se spremni boriti?

Dok nas brak ne rastavi istinita je, zrela analiza jednog braka. Do te mjere istinita i ogoljena da se pitate jesmo li svi mi Lauren, jesmo li svi mi Ryan.

Pročitajte, svi koji su u braku naći će se u ovoj knjizi!

Stephen King: Institut

Kakav bi to bio popis od 10 romana za čitanje ispod imele da na njemu nema makar jednog horora, slažete se? A koga drugoga preporučiti nego Kralja?
Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako je jako dobar, možda malo razvučene radnje… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati!

Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze. Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut.
Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti. No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.

Mami na čitanje, zar ne? Nitko ne pripovijeda kao King!

Chanel Cleeton: Zadnji vlak za Key West

Godina je 1935. Vrijeme je velike ekonomske depresije i milijuni ljudi pokušavaju naći bilo kakav posao kako bi prehranili obitelji. Osim velikog broja sirotinje i beskućnika, radnika nadničara, otvara se prostor za razne vrste kriminalaca od običnih lopova do mafijaških bosova. Key West je najjužnija točka na Floridi i posljednje mjesto gdje staje  Henry-Flaglereova željeznica. Veliki broj ljudi, neki zbog posla, neki zbog želje da se provozaju ovom legendarnom željeznicom odlučuju na Praznik rada doći baš ovdje u Kay West. Tu se susreću tri žene: Helena Berner, odrasla u Kay Westu, Kubanka Mirta Perez i mlada Elizabeth Preston. Njihove se sudbine isprepliću u samo jednom vikendu kada se razorni uragan, jedan od najvećih ikada, obrušava na gradić Key West.

Zadnji vlak za Key West izuzetno je lijepa priča koja se događa u doba teške ekonomske i gospodarske krize na jugu SAD-a. Chanel Cleeton  potvrdila je svoju reputaciju autorice ljubavnih romana s istinitom povijesnom pozornicom kao kulisom za roman (Kuba mojih snova, Dogodine u Havani). Maestralno ispričana, topla i nadasve optimistična priča kazuje nam da bez obzira što  je život borba hrabri ljudi uvijek pobjeđuju. Tri srčane, hrabre i neustrašive žene iznijele su cijeli roman na svojim plećima.

Red romantike, red ljubavi, red melodrame, idealno za romantične duše!

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Popis od 10 romana za čitanje ispod imele nije potpun bez barem jedne knjige čija se radnja događa oko i za vrijeme Božića! Jedan začarani trenutak autorice Sarah Morgan je baš to!

Skylar je dizajnerica ekskluzivnog nakita i upravo priprema svoju veliku samostalnu izložbu. Na njoj neće prisustvovati njezini strogi, uvijek razočarani roditelji, a čini se ni njezin dečko Richard, licemjerni senator koji je u zadatak uzeo potpuno promijeniti kreativnu, sanjarsku Sky i pretvoriti je u idealnu suprugu. Kada ovaj potonji javi da ipak dolazi, a majka ju nazove sa zagonetnim savjetom, Skylar nije sigurna što očekivati. A svakako nije očekivala da će se na izložbi pojaviti Alec, prijatelj njezinih prijatelja, muškarac s kojim se ne prestaje svađati i koji o njoj, sigurna je, misli sve najgore.

No kada večer završi javnom prosidbom, odbijanjem, raskidom i udarcem, Skylar je osuđena na Alecovu pomoć. I sve to malo prije Božića! Uskoro se u priču upliću obitelj i prijatelji, a Sky i Alec, čini se, osuđeni su jedno na drugu i veliku ljubavnu priču koja samo što se ne dogodi!

Praznično vrijeme taman je savršeno za čitanje ovog toplog, šarmantnog, iskričavog romana o ljubavi, podršci, razumijevanju i obitelji. Navalite, neće vam biti žao!

10 romana za čitanje ispod imele

Julijana Matanović: Rođena na Božić

U predblagdansko vrijeme ožive obiteljske uspomene i prisjećanja na dane djetinjstva i nedosanjane snove. One lijepe kojima se ponosimo, o kojima pripovijedamo kad se sretnemo s prijateljima na adventskom ili božićnom sajmu uz šalicu toplog čaja ili vina s cimetom, kao i one manje lijepe koje same isplivaju na površinu.
Julijana Matanović svojim pripovijedanjem o blagdanskim pričama unosi nadu, vraća priču na sam početak, prije dvije tisuće godina, u Betlehem.
fra Zvonko Benković

Pogovor koji je napisao fra Zvonko Benković najbolja je preporuka za ovu knjigu. Ako ste mislili da je to knjiga koja donosi samo radost, sretne uspomene na djetinjstvo i nostalgiju, niste u pravu. To je knjiga koja je puna sjete, puna teških muka i podsjećanja na krive odluke donesene u životu, ludosti koje smo radili, kajanja i krivnje nakon promašenih životnih poteza Ali imali smo ono nešto zajedničko. Imali smo skromniju trpezu, kuću punu radosti, toplinu tek naloženog šporeta, miris bakinih kolača i ciku djece. Imali smo Božić.

Dirnut će vas ova knjiga i nakratko vratiti u djetinjstvo. Priuštite si to.

Jo Nesbo: Stručnjak za ljubomoru

Stručnjak za ljubomoru i druge priče sukus je od sedam priča različite tematike kojima je jedina poveznica ljubomora. Ljubomora je emocija koja je sastavni dio doživljavanja i osjećanja svih likova iz Nesbøvih priča. Strah da će izgubiti voljenu osobu ili radno mjesto ili jednostavno negativistički osjećaj prema osobama koje su neopravdano (po mišljenu junaka ovih priča) zauzele nečije mjesto u životima drugih ljudi, sve su to teme kratkih Nesbøvih priča: London, Stručnjak za ljubomoru, Preko reda, Smeće, Priznanje, Odd i Naušnica.

Meni su se najviše svidjele Stručnjak za ljubomoru i Preko reda, iako su i druge odlične priče.

Stručnjak za ljubomoru centralna je i najduža priča. Policijski inspektor koji to više nije, dva identična brata blizanaca od kojih je jedan vjerojatno mrtav (jer tijela nema), a drugi mogući ubojica, zaljubljena žena između njih dvoje – klasični je zaplet, ali Nesbøv osjećaj za dramatiku i pripovijedanje toliko je ekspresivan da vam se priča čini posebna i drukčija.

Preko reda je jedina priča koja se donekle razlikuje od ostalih. U toj priči pisac se ne bavi toliko ljubomorom koliko ljudskom nepravdom. Zbog toga mi se ova priča i svidjela. Junakinja je prodavačica u trgovini gdje ljudi svakodnevno pokušavaju kupovati preko reda.

Nesbøa bih preporučila u svako doba, ali ovih sedam priča u ovo božićno vrijeme naprosto morate pročitati.

N. K. Jemisin: Peto doba – Slomljena zemlja

Ne zaboravite da je svršetak jedne samo početak druge priče – tako otprilike počinje Peto doba. Na kraju krajeva, sve se ovo već i ranije događalo. Ljudi su umirali. Stari režimi i civilizacije su propadali. Nova društva su se rađala. Kad kažemo “ovaj svijet je došao svom kraju”, to je obično laž jer se planet i dalje sasvim dobro drži i nekako opstaje unatoč svemu što mu je čovječanstvo priredilo. Ali ovako završava ovaj svijet. Ovako zaista izgleda kada svijet dođe svom kraju. Po posljednji put.

Kraj počinje velikim crvenim rascjepom u srcu jedinog svjetskog kontinenta, i oblacima pepela koji kuljaju i trajno zakrivaju sunce. Kraj počinje smrću, ubojstvom sina i nestankom kćeri. Kraj počinje uništenjem najstarijeg, najvećeg i najveličanstvenijeg živućeg grada na svijetu. Sve počinje izdajom i otvaranjem starih, nikad zacijeljenih rana. Ovo je Mirnoća, kontinent koji od pamtivijeka živi s katastrofama, koji nije miran čak ni na svoje najmirnije dane, gdje se moć pokretanja tla koristi kao oružje. I gdje nema milosti.

Međunarodni bestseler Peto doba, prvi je nastavak hvaljene i nagrađivane trilogije Slomljena Zemlja. N.K. Jemisin prva je autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, za svaki od nastavaka ove fantastične trilogije, od kojih mi čitamo tek prvu.

Knjiga počinje putovanjem jedne neobične žene, žene s čudesnim moćima da pokreće događaje snagom uma, ali istovremeno zbog toga prinosi ogromne žrtve. Ostaje bez muža, djeteta, zemlje, ali sve je to ne pokori već ojača.

S nestrpljenjem čekamo nove nastavke, a do tada preporučam ovu neobičnu fantasy avanturu.

10 romana za čitanje ispod imele

Knjiga kao poklon

I evo, ovo je naš prijedlog 10 romana za čitanje ispod imele. Uživajte u ovim blagdanskim danima, uzmite si vremena za sebe, svoje najmilije i naravno, omiljene knjige. Ne žurite. Jer, za sve vrijedno u životu postoji izbor, postoji način i postoji trenutak. Nadamo se da smo vam ovim našim izborom oplemenili i uljepšali ove blagdanske dane u ovoj godini čitanja. A ako još niste darovali, darujte knjigu, jer ona je najljepši dar.

Gdje kupiti ovih 10 romana za čitanje ispod imele:

Znanje – Doba nevinosti, Čokolada, Institut, Jedan začarani trenutak, Peto doba, Dok nas brak ne rastavi

Fokus – Stručnjak za ljubomoru

Naklada Fragment – Godina u kojoj je Bela Lang pronašla sreću

Stilus – Rođena na Božić

Sonatina – Zadnji vlak za Key West

Stephen King: Institut

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Institut: ©Znanje

Sinulo mu je, gotovo poput kakvog ukazanja, da čovjek mora neko vrijeme provesti zatočen da bi spoznao što je zapravo sloboda. (str. 303.)

Stephen King: Institut

Institut – noćni čuvar

Pukom slučajnošću, u gradić DuPray dolazi bivši policajac Tim Jameison i zapošljava se kao noćni čuvar u policijskoj postaji. Naumio je u New York, ali ne žuri mu se. U DuPrayu će, daleko od svih, malo razbistriti glavu i zaboraviti na razlog zbog kojeg je dobio otkaz.

Kako su dani u tome južnjačkom gradiću odmicali, tako je Tim Jameison sve više upadao u rutinu koja mu je donosila mir. Nipošto nije kanio ostatak života provesti u DuPrayu, ali mogao se zamisliti da je ondje još uvijek u božićno vrijeme …. možda čak i do sljedećeg ljeta. Nije bila riječ o kulturnoj oazi i bilo mu je posve jasno zašto klinci uglavnom izbezumljeno žele pobjeći iz te jednobojne bezličnosti, ali Tim je u tome uživao. Bio je siguran da će se i to s vremenom promijeniti, no za sada mu je bilo dobro. (str. 31.)

Institut – genijalni dječak

Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze.

Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut.

Suze su krenule, jer ga je bilo strah i bio je gladan, no najviše jer je čeznuo za domom. … Ovo nije ljetni kamp, a nije ni školski izlet. Ovo je noćna mora, a on samo želi da završi. (str. 145.)

Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti.

No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.

… znam da ostaješ u Prednjoj polovici dok god na tebi rade ispitivanja. Ne znam što se zbiva u Stražnjoj polovici i ne želim doznati. Ali znam da je u Stražnjoj polovici kao u mrtvačnici – klinci onamo odlaze, ali odande ne izlaze. (str. 78.)

Sprijateljivši se s drugom djecom, Luke odlučuje pobjeći.
Ali, pobjeći iz Instituta je nemoguće.
Ili?

…ali sada mu se činilo da više nije dovoljno samo pobjeći odavde. To nešto čvrsto tražilo je više od toga. Željelo prokazati cijelu tu kliku koja otima i muči djecu… Razoriti taj Institut tako da im se uruši na glavu… Znao je da je to tek bespomoćna fantazija puna mržnje jednoga dvanaestogodišnjeg dječaka, ali to je svejedno i dalje želio i ako postoji bilo kakav način da to ostvari, to će svakako i učiniti. (str. 164.)

Stephen King: Institut

Svijet poremećenih vrijednosti

Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako mi je jako dobar, ali mislim da je radnja previše razvučena… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati! Kad se priča o Timu i priča o Lukeu napokon povežu, kreće luda vožnja koja ne prestaje do samog epiloga.

Institut nije klasični Kingov horor, više je na tragu njegovih novijih djela poput Uspavanih ljepotica. Naglasak nije toliko na zastrašivanju čitatelja, koliko na poruci koju nosi. Strava se gradi na neljudskim uvjetima u kojima se drže zatočena djeca, na liječnicima, medicinskim sestrama i ostalom osoblju Instituta koji su oguglali na dječju patnju, kojima su oni samo posao. A neki, oni sa psihopatskim sklonostima ili psihičkim poremećajima, u tome čak i uživaju.

Čitav svijet odraslih u ovom je romanu zapravo svijet neprijatelja, jer djeca, ograničena na svoj uski prostor Instituta, nikome ne mogu vjerovati. Odrasli pozitivci dolaze tek kasnije, iz vanjskog svijeta.
Institut je svijet poremećenih vrijednosti, gdje djeca nisu bića koja se voli i štiti, već sredstva kojima se dolazi do željenog cilja. Bez obzira na posljedice koje to za njih ima.

Ali bili su korisni … Onako kako dobro dođe omot čokoladice Hershey, dok s njega ne poližeš i posljednji trag čokolade. Potom ga možeš baciti. (str. 421.)

Svijet djece svijet je dobra. Premda neobično nadareni, žele biti obični. Oni to i jesu, u jednu ruku. Obična djeca s običnim željama. Žele biti prihvaćeni i voljeni, imati prijatelje. Neki će za to žrtvovati sve, pa čak i život.

Moralna dvojba

Ono što djeca u Institutu rade neka ostane tajna. Znamo da je to nešto loše, nešto zbog čega gube razum i postaju zombiji. Ipak, kad zatvorimo posljednju stranicu, nešto će se u nama kolebati.

Opravdava li smrt jednog djeteta živote stotina, tisuća, milijuna?

Možemo li razumjeti okrutne, ponekad čak i sadističke znanstvenike ako se ispostavi da su imali dobar razlog?

To je ono što volim kod Kinga! Kod njega nikad ništa nije crno-bijelo! Mogli smo razumjeti Carrie, čak i Annie Wilkes. Ako zanemarimo osjećaje i povedemo se razumom, i Institut dobiva smisao! Koliko je opravdano njegovo postojanje ovisi samo o perspektivi. Mislimo li da je opravdano žrtvovati jednoga za mogući boljitak skupine. U toj misli leži sva jezivost romana Institut. U ljudskom karakteru, u njihovoj sposobnosti da naude jedni drugima, čak i onim najmanjima. Strava ovog romana nije u nadnaravnoj priči koju King ispreda iz svog nepresušnog vrela fantastike i fantazije, već u tome što bi ona mogla biti istinita. Mogla bi biti i stvarna. U nekim dijelovima našeg planeta – vjerojatno i jest.

Stephen King: Institut

Ostali naslovi ovog autora:

Dosad ste na blogu Mala od knjiga mogli pročitati recenzije sljedećih Kingovih romana: Tajne Salema, Carrie, Uljez, Misery te Isijavanje i Posljednje uporište.
Klik na Uljeza odvest će vas ne samo do recenzije tog romana, već i do popisića ostalih njegovih romana na koje možete baciti oko, ako već niste. Kažem popisića, jer King je autor preko pedeset romana i vjerujte, nisam ih navela ni četvrtinu!

Gdje kupiti roman Institut:

Znanje

Ane Riel: Smola

Nakladnik: Znanje, Vorto Palabra

Naslovnica knjige Smola: ©Vorto Palabra

Ane Riel Smola

Smola- obitelj prije svega

Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.

Ljudi oko nas

U Smoli nam Ane Riel nudi priču koja je toliko duboka, toliko šokantna i toliko nevjerojatna da se zapitamo je li moguće da se takva ili slična priča negdje događa. Živeći svoje užurbane živote, najčešće ne znamo tko su ljudi koji žive blizu nas, kakvi su njihovi životi i treba li im ponekad ljudska riječ kao potpora. Jesmo li kao ljudi postali neosjetljivi i kolika je uopće naša odgovornost za djelovanje u zajednici ? Ova  knjiga otvara mnoga takva pitanja.

Smola –pokretač ili kočnica

Priča započinje sa Silasom, drvodjelcem koji sa ženom i dvojicom sinova, Jensom i Morganom, živi na Glavi (dio otoka povezanog tankim sprudom- Vratom – s ostatkom otoka). Obojica dječaka naslijedila su očev dar za stolarski zanat, ali tu je svaka sličnost među njima prestajala. Jens je bio nježan, suptilan i tankoćutan. Priroda, šuma, drva i smola za njega su bili izvor života. Morgan je bio življi, nestrpljiv da se što prije s Glave otisne u svijet. Što je i napravio. Jednog je dana jednostavno otišao. Ali obitelj nije zaboravio. Svaki mjesec slao je novac za redovno uzdržavanje.

Smola je imala ono nešto-iscjeljujuće, smrtonosno i konzervirajuće-što je očaravalo Jensa. Str. 76.

Silas i Jens testiraju ljesove

Silas je mladog Jensa učio tajnama stolarskog zanata, a naročito izradi ljesova. Najljepši dio Jensova djetinjstva bio je kada bio legao s ocem u novi, napravljeni lijes i testirao ga. Ta povezanost Silasa i Jensa trajala je sve do iznenadne Silasove smrti.

Ono što je rečeno u lijesu ostaje u lijesu. Takav je bio dogovor. str. 20.

Jens ostaje sam s majkom na Glavi

Za vođenje kućanstva Jensova majka unajmljuje lijepu djevojku s kopna, Mariju Svendsen, u koju se Jens ubrzo zagleda. Iako to nije bilo po volji majci Elsi, mladi se ožene i dobiju blizance Carla i Liv. Obitelj živi daleko od seoskih puteva, okrenuta sama sebi bez pomoći rodbine ili mještana. Marija postaje sve deblja i deblja, Elsa sve ljuća i ljuća na nevjestu, a Jens… Jens postaje sve zatvoreniji, povlačeći se u sebe i svijet u kojemu je sam sebi dovoljan. Liv mu je jedina svijetla točka. Nitko mu više ne treba, čak je i majku odlučio potjerati jer se nije slagala s njihovim stilom života. Ali neposredno prije Božića, Elsa se vraća na Glavu. To se pokazalo kobnom za nju.

Svijetom Jensa Haardera nisu upravljali isti sustavi i pravila kojih se ljudi obično pridržavaju. str. 77.

Liv

Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. U pretrpanoj kući punoj starog namještaja, krame, hrane i nagomilanog smeća, Liv živi s osebujnim ocem i plahom i pretilom majkom. Haardeeri se ne druže s mještanima, a svaki nužni kontakt sveli su na minimum.

Došlo je vrijeme da Liv krene u školu. Ali to je noćna mora za Haardeerove. I tako se Liv utopila. Po scenariju Jensa i njegove žene Marije. Jer, Liv je njihovo obožavano dijete. Ali kućanstvo ne može samo sebe izdržavati bez obzira na Jensove napore. Zbog toga Liv svake večeri potajice odlazi na drugu stranu otoka, u mjesto, kako bi krađom priskrbila hranu i ostale potrepštine za obitelj. Ali jednog dana netko je uočio Livine noćne dogodovštine i počeo istraživati. Ako je Liv mrtva, tko je onda dijete koje se svake noći iskrada iz kuće i odlazi u mjesto?

Toga sam dana shvatila kakvu odgovornost nosim na leđima. Koliko toga ovisi o onome što dovučem kući u torbi. str. 113.

Marija piše dnevnik

Marija je zatočenica kuće Haarderovih. Dobrovoljno je to zatočeništvo jer Marija strašno voli Jensa i svoju djecu. Voli ih toliko da bi ubila za njih. Ali Marija ne prestaje jesti. Jede svega čega se domogne i što joj Liv donese. Ne može se više ni kretati od težine. U svojoj sobi piše dnevnik. Nada se da će ga Liv jednom pročitati.

Draga Liv

Ne znam je li bilo u redu od nas što smo te prijavili kao mrtvu ali tako smo se bojali. Nismo imali izbora. Vjerujem da nismo imali izbora. Str.91

Tu se nalazila moja tuga i nisam ti je željela prenijeti. Ni tvome ocu jer on je imao svoju tugu. Zato sam je držala u sebi, to je bio moj način da te zaštitim. Tvoj otac je napravio nešto drugo. Voli te mama. Str. 73.

Dojam o djelu

Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Horor se uglavnom odnosi na vrstu nelagode i jeze koji svaki čitatelj mora osjećati čitajući ovu knjigu. Obitelj koja je totalno disfunkcionalna i poremećena u svim svojim segmentima. Članovi obitelji su, što zbog života izoliranog od zajednice, što zbog psihičkih karakteristika, izgradili jedan uvrnuti, bolesni i izuzetno poremećeni stil života u koji su, nažalost, uključena i djeca.

Druga stvar skoro jednako tako strašna je što zajednica nije reagirala na tu poremećenost. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Ta vrsta nebrige ili nezainteresiranosti je ono što zastrašuje. Smola je duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.

Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!

O autoru

Ane Riel (1971.) kći je odvjetnice i autorice dječjih romana. Ane se okušava kao autor kriminalističkih romana i već s prvim romanom Mesar iz Liseleje biva zapažena. Smola je prvi put objavljena u Danskoj i, premda nije najavljena niti katalogizirana kao psihološki triler ili kriminalistički roman, brzo je osvojila sve veće skandinavske nagrade koje se dodjeljuju knjigama iz tih žanrova. Nakon toga započinje njezin svjetski uspjeh; The Guardian, The Telegraph i The Daily Express proglasili su je jednim od najboljih romana 2018. godine.

Ane Riel živi sa suprugom, popularnim jazz glazbenikom Alexom Rielom, u Liselejama blizu Kopenhagena.

Gdje kupiti roman Smola:

Vorto Palabra