Objave

Objavljeno

Stephen King: Ako ima krvi

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica zbirke Ako ima krvi: ©Znanje

Preveo Damir Biličić

Ljudi iz medija imaju izreku: Ako ima krvi, prilog ide prvi. Razlog je to što ljude najviše zanimaju ružne vijesti. Ubojstva. Eksplozije. Sudari. Potresi. Plimni valovi. Ljudi vole takve stvari… (str. 257.)

Stephen King: Ako ima krvi

Ako ima krvi

Zbirka Ako ima krvi sastoji se od četiri fenomenalne pripovijetke čija me kvaliteta malo pogurala prema poganoj pomisli da King možda ipak nije kralj romana, nego… Kratke forme.

Svaku sam pripovijetku doslovno progutala i presretna sam što sam baš ovu zbirku odabrala kao prvo štivo u novoj, 2026. godini!

Sad ću vam ukratko prepričati svaku priču, bez spojlera, i svoje dojmove, a vi što prije uzmite ovu zbirku i bacite se na čitanje! Ako volite Kinga i njegove nadnaravne elemente upletene u stvarni život, to je to!

Telefon gospodina Harrigana

Prva pripovijetka, Telefon gospodina Harrigana, govori o mladiću Craigu koji pokloni mobitel starcu za kojeg obavlja sitne posliće, gospodinu Harriganu. Starac je uglavnom neugodan, ali on i Craig dobro se slažu, čak se i vole.

Meni je sve to bilo zanimljivo, osobito pomisao da je g. Harrigan, koji nema prijenosno računalo, pa čak ni televizor, nekoć bio vlasnik telekomunikacijske tvrtke… Bio je, kako je to nazivao moj tata, ludit, što znači (među ostalim) čovjek koji ne voli naprave. (str. 7.)

Kad gospodin Harrigan umre, mladić je veoma potresen pa u lijes sa starcem, kao oproštaj i neku vrstu uspomene, stavlja i taj mobitel koji mu je onomad kupio.

U jednom trenutku, suočen s izazovima odrastanja, mladić nazove broj gospodina Harrigana, više iz utjehe nego bilo čega drugoga. Ono što se događa dalje… Uf…

E, pa, ako duhovi i postoje … mogla bih se okladiti da svi baš nisu sveti. (str. 81.)

Ova nas priča izvrsno uvodi u zbirku. Jeziva je, ali na jednoj vrlo prizemnoj razini. Na primjer… Svatko je od nas ostao bez voljene osobe. U novije vrijeme, te su osobe imale mobitele, zar ne? Koliko ste puta nazvali broj te osobe? Koliko ste puta u sebi gajili neku blesavu nadu da će vam se ta osoba javiti? Koliko ste se puta BOJALI da će vam se ta osoba javiti?

Priča je zamišljena savršeno, izvedena još bolje. Nikad je neću zaboraviti i definitivno ću je još koji put pročitati!

Henry Thoreau rekao je da nismo vlasnici stvari, nego da smo mi u njihovu vlasništvu. Svaka stvar, svaki predmet … samo je dodatno opterećenje za naša pleća. (str. 21.)

Chuckov život

Prema ovoj noveli snimljen je i film za koji se ozbiljno šuškalo da je kandidat za Oscara. Kakav je film, ne znam, nisam gledala. Priča, s druge strane – pročitana – odlična! Najveća joj je mana što je kratka.

Zanimljiv je koncept kojim je napisana – od trećeg čina k prvome. Sam King nije bio siguran hoće li čitatelji pohvatati radnju obrnutog smjera i hoće li uspjeti sve povezati, ali nije problem. Ako sam mogla ja, može bilo tko, samo treba donekle budno pratiti događaje. Pouka koju priča šalje topla je, dirljiva, ohrabrujuća i moćna.

Radnja počinje u naizgled apokaliptičnom svijetu. Nema interneta, nestaje i struje. U tlu se otvaraju rupe. Pola se Kalifornije odronilo u more. Nepovezano sa svim tim događajima, po cijelo se gradu pojavljuju plakati na kojima stoji HVALA, CHUCK!

U drugom činu pratimo muškarca Chucka, računovođu koji pleše na ulici. A u završnom, odnosno početnom činu (kako se uzme), Chuck je tek dječak koji će uskoro saznati zašto se kaže da je znatiželja ubila mačku.

Ali sjećat će se – s vremena na vrijeme – kako je zastao, spustio aktovku i počeo se ljuljati u ritmu bubnjeva, te će misliti da je Bog stvorio svijet upravo zbog toga. Samo toga. (str. 135.)

Stephen King: Ako ima krvi

Ako ima krvi

Središnja, i najduža, pripovijetka Ako ima krvi vraća nas jednom od omiljenih Kingovih likova, Holly Gibney. Nakon strašne eksplozije u jednoj školi, Holly primjećuje nešto čudno na novinaru koji se prvi zatekao na mjestu događaja.

Puka slučajnost, misli si Holly, no tijelom joj ipak struji jeza, pa ponovno misli na to kako je moguće da na ovome svijetu postoje sile koje pokreću ljude kako god im se prohtije… (str. 240.)

Pokušava samu sebe uvjeriti da joj se pričinja, ali Holly ima iskustva s „uljezima“. Malo pomalo, raspliće strašne okolnosti koje prate jednog te istog novinara. Ili on prati njih?

Ja mislim da je to neka ptica… Velika ptica, sva razbarušena, čupava i ledenosiva. Leti amo-tamo, posvuda. … Uleti im u glavu, a nakon što obavi zlodjelo, jednostavno odleti. (str. 177.)

Preprepredobra priča! Volim Holly, volim sve u čemu ona sudjeluje. Ova je pripovijetka najkingovskija i najviše mi se sviđa. Komotno je mogla imati sto stranica više i biti samostalan roman.

Štakor

Ova mi se priča možda najmanje sviđa, ali ne mogu uprijeti prstom u razlog. Govori o piscu koji napokon dobije inspiraciju pa se zatvara u staru očevu kolibu u šumi kako bi napisao roman. Zatim sve kreće nekako nizbrdo. Pisac se prehladi, osjeća da mu inspiracija klizi kroz prste te počinje ogromno nevrijeme koje ga gotovo fizički odsiječe od ostatka svijeta. Onako u bunilu, učini mu se da sklapa savez sa štakorom kojem je pružio utočište od oluje.

Nije bilo nikoga. A onda, kad se već spremao zatvoriti vrata, spustio je pogled i ugledao štakora. Vjerojatno smeđeg, ne baš divovskoga, ali dosta velikoga. … Smeđe-crno krzno bilo je prekriveno minijaturnim komadićima lišća i grančica, te sićušnim kuglicama krvi. (str. 411.)

Ali je li mu se to samo učinilo?

S Kingom se nikad ne zna. Ali, štakor ispuni svoj dio pogodbe. Hoće li i pisac ispuniti svoj?

Možda mi se ova pripovijetka najmanje svidjela jer je spora i sve se počinje događati pred sam kraj. To ipak ne znači da mi se nije svidjela, samo, eto, ipak ne bih voljela da je roman.

Zbirka Ako ima krvi

 Uvijek sam mislila da je King romanopisac, ali čitajući ovu zbirku, shvaćam koliko mu kratka forma zapravo godi! Nema onog (nepotrebnog) zapetljavanja radnje koje mu se ponekad dogodi. Ovdje sve ide tako dobro, tako glatko, tako savršeno! Jedva jedvice čekam pročitati još jednu njegovu zbirku, Godišnja doba, za koju ste mi u komentarima na Facebooku rekli da je također izvrsna!

Od mene velike preporuke za Ako ima krvi, nećete pogriješiti!

Stephen King: Ako ima krvi

Ostali naslovi ovog autora

Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti zbirku Ako ima krvi

Znanje

Objavljeno

R. L. Killmore: Zločin u Cinnamon Fallsu

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Zločin u Cinnamon Fallsu: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

R. L. Killmore: Zločin u Cinnamon Fallsu

Zločin u Cinnamon Fallsu

Nia Bennet prije šest godina otišla je iz gradića Cinnamon Falls praktički paleći sve mostove iza sebe. Sad se, nakon teško prekida vraća podvijena repa.

Uvijek je zamišljala glasan i slavodobitan povratak kući, uz masu obožavatelja koji skandiraju njezino ime i pod noge joj bacaju latice ruža. Umjesto toga, stigla je s dva kovčega puna kajanja, teškom glavoboljom i ozbiljnom potragom za snom… (Nia, str. 9.)

A u Cinnamon Fallsu sve je isto. Građani pripremaju Festival jeseni, uređuju ulice, a sve miriše na cimet, bundeve i karamelu.

Tu je i Nijin zgodni bivši, Jesse, kojem je slomila srce kada je otišla. On je sada pripadnik snaga reda i mira, još uvijek sam, još uvijek povrijeđen.

Iako mu je slomila srce na najbolniji mogući način, morao je priznati da nikada nije prestao biti zaljubljen u nju. Ona je, istina, napustila njega, ali napustila je sve i svakog. Koliko god ju je želio mrziti, nije mogao. (Jesse, str. 79.)

Samo nekoliko dana prije početka Festivala, jedna je lokalna omiljena osoba pronađena mrtva. Što se dogodilo? Nia i Jesse su izvan sebe i oboje odlučni pronaći krivca. Jesse se služi službenim metodama, a Nia potpuno neslužbenima. Izgleda da će, da bi ubojicu priveli pravdi, morati udružiti snage.

U gradiću u kojem se živi od kiflica, peciva i sladoleda ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini. Neke stare tajne uskoro će izaći na vidjelo. Tko je toliko uporan u njihovu skrivanju, da bi za to bio spreman i ubiti?

R. L. Killmore: Zločin u Cinnamon Fallsu

Imam problem

Zločin u Cinnamon Fallsu roman je toliko lijepe naslovnice da mu nećete moći odoljeti sve i da pokušate! Nisam uspjela ni ja i čim mi je stigao, progurala sam ga nekako preko reda i bacila se na čitanje.

Ne mogu reći da sam razočarana, ali svakako nisam onoliko oduševljena koliko sam mislila da ću biti. Zašto? Pa, za početak, ovaj je roman spoj krimića i ljubića, a nisam fan kombinacije žanrova jer onda ni jedan ne bude kvalitetan. Tako je i ovdje. Ljubavna priča nije dovoljno razrađena, krimić nije dovoljno napet. Ne znam kako ovo objasniti, ali roman ostavlja dojam pretencioznosti. Kao da je napisan s namjerom da bude simpatičan, lagan i da se svima svidi. To kod mene izaziva suprotan dojam pa me dosta toga živciralo – na primjer plitki dijalozi, neprestano spominjanje cimeta i nevjerodostojni likovi. Ovo potonje odnosi se prvenstveno na Jessea koji, otkako ga je Nia ostavila, nije imao djevojku. Znači, Bože! Koliko dvadeset-i-nešto-godišnjaka poznajete, a da su šest godina u celibatu? Nijednoga, je li tako? Osim Jesseja, naravno…

Dok mnogi ne vole život u malim gradovima, on nigdje na svijetu ne bi bio sretniji nego u Cinnamon Fallsu. … Ovaj je grad bio sidro, ali ne ono koje ga vuče na dno, nego ono koje ga drži na sigurnom. To mu je u životu bilo potrebno. (Jesse, str. 23.)

Cozy štivo

Ipak, svidjelo mi se što je Zločin u Cinnamon Fallsu jedno stvarno cozy jesensko štivo i ne mogu prežaliti što ga nisam čitala u listopadu, najjesenskijem od svih mjeseci. Možda bi onda i dojmovi bili drugačiji.

Jako mi se svidio taj mirisni, ugodni jesenski vibe. Svidjelo mi se što se puno toga događa i što ne moram koristiti veliki dio mozga dok čitam. Ovo je jedan od onih romana savršenih za čitanje na odmoru ili za odmor i unatoč svemu što sam nabrojala u prethodnom poglavlju, kad god me netko bude pitao savjet za opuštajuće štivo, Zločin u Cinnamon Fallsu bit će jedan od prvih romana koji ću predložiti. On ne traži veliki angažman čitatelja, ne umara, možete ga ostaviti satima i vratiti mu se kao najboljem prijatelju i sve će vam biti poznato i lako. Radnja nije naporna, svi su nekako simpatični i ako budem imala priliku, svakako ću pročitati i ostale nastavke iz serijala.

Ne zato jer očekujem književnost za Nobela i onu koja mijenja svijet, već zato što u ovom napornom svijetu ponekad treba uzeti vremena za sebe, srkati kavu i pustiti mozak na pašu uz feel-good priču koja će, ZNAMO, završiti dobro i sretno.

Zato, bez obzira na sve mane ovog romana, a ima ih, treba li vam odmor od svega u gradiću koji miriše na vaniliju, cimet i jabuke, svakako zgrabite Zločin u Cinnamon Fallsu!

R. L. Killmore: Zločin u Cinnamon Fallsu

Ostali naslovi ove autorice

R. L. Killmore pseudonim je autorice Necole Ryse. Pod svojim pravim imenom objavila je masu cozy/mystery serijala, što možete istražiti na njezinoj stranici. Nas trenutno zanima autoričin rad pod pseudonimom. Zločin u Cinnamon Fallsu prvi je dio također serijala (već sam puno puta rekla kako mrzim serijale…) za koji nisam sto posto sigurna kako se zove, ali evo, recimo da se zove Cinnamon Falls Mystery.

Drugi se dio serijala zove Death at Daffodil Inn, a treći The Maple Bakery Murder, a jako je fora što smo već upoznali likove koji će se u njima zaljubiti.

Gdje kupiti roman Zločin u Cinnamon Fallsu

Stilus knjiga

Objavljeno

Yrsa Sigurđardóttir: Lutka

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Lutka: ©Znanje

Prevela Vanja Veršić

Yrsa Sigurđardóttir:Lutka

Novi roman islandske autorice Yrse Sigurđardóttir još je jednom ovu književnicu stavio na pijedestal majstorice pripovijedanja. Lutka je izvrstan, napet i vrlo složen roman. Radnja ide u nekoliko smjerova koji se približavaju jedan drugom sve do zaključnog raspleta, doslovno na zadnjoj stranici romana.

Prije pet godina – lutka u moru

Djevojčica i majka nalaze se, igrom slučaja, na susjedovom ribarskom brodu kada se u mrežu umjesto očekivanog ulova zaplete obična lutka. Majčin je prvi poriv da je baci natrag u more, ali kći je preklinje da je zadrže. Majka popušta, a taj naizgled bezazlen čin pokazat će se kobnim. Majka će do jutra biti mrtva, a lutka će nestati.

Vrata su se polagano otvorila i bila je uvjerena da se lutka u kadi nacerila kada je Disa vidjela osobu koja je stajala na vratima. str. 17.

Kamperi

Mladi par turista odlučuje istražiti Island, sretni zbog jeftinog aranžmana koji su dobili. Ali kampiranje na osamljenim mjestima pretvara se u noćnu moru. Jedan farmer nekoliko dana kasnije pronalazi šator i ostatke opreme, ali djevojci i mladiću nema ni traga.

Sadašnjost

Policijski inspektor Huldar nalazi se na svojem najomraženijem mjestu, brodu, usred nemirnog mora, u potrazi za mogućim ljudskim ostacima. No identifikacija kostiju pronađenih na morskom dnu pokazuje se težom nego što se isprva činilo. Uz posmrtne ostatke, istražitelji u moru nalaze nekoliko tenisica koje ukazuju na to da se radi o dvoje ljudi.

Istovremeno, u Huldarovu postaju upućena je dječja psihologinja Freya kako bi bila nazočna ispitivanju maloljetnika iz popravnog doma koji sumnjiči odgojitelja za bludne radnje.

U kutiji je bila dječja lutka. Ako se to uopće moglo nazvati lutkom – imala je rasčupanu kosu na polovici glave, dok je druga polovica bila bez kose, ramena i noge bile su joj prekrivene priljepcima i mrtvim morskim glistama. str. 232.

Dojam o knjizi Lutka

Različiti slučajevi, naoko nepovezani, imaju jednu zajednički vodilju koja ide prema djevojčici koja je jednom poželjela zadržati lutku. Lutka je međuvremenu nestala, a i djevojčici se gubi svaki trag. Istražitelji pokušavaju doći do osoba s kojima se djevojčica Rose (koja je sada tinejdžerica) družila, ali Rose je uvijek korak ispred. Zadnji trg Rosinog prebivališta vodi u skvotersko naselje kod postarijeg ovisnika. Kakva je veza između njega i Rose? Ono što Rose uporno ponavlja svima koji je žele čuti jest da su njezini roditelji ubijeni.

Lutka je kriminalistički roman u kojem sam baš uživala. Radnja nije jednostavna, dapače vrlo je složena. Čini se da se radi o više nepovezanih slučajeva, ali kako čitate jasno vam je da su svi ti slučajevi povezani oko jedne djevojčice. Autorica vrlo polako otkriva poveznice.

Glavne likove, detektiva Huldara, njegovu šeficu Erlu i i psihologinju Freyju, poznajemo iz prijašnjih autoričinih djela i oni se uvijek kreću u zanimljivoj toplo-hladnoj interakciji.

Yrsa Sigurđardóttir:Lutka

Sama radnja je zgusnuta i napeta, a cijela knjiga izuzetno atmosferična s izraženim osjećajima tjeskobe, kako kod istražitelja tako i kod ostalih likova. Autorica izvrsno opisuje složene traume likova, potisnute tajne i mračnu stranu ljudske psihe. 

Uz to, saznajemo više o načinu života ljudi u slabo naseljenim mjestima na Islandu, u izrazito lošim vremenskim prilikama, ljudima koji žive u kontejnerima, skvoterima i narkomanima. S druge strane, imamo uvid u funkcioniranje socijalnog sustava, dječjih domova i  udomiteljskih obitelji na Islandu.

Motiv lutke i način kako ga je autorica utkala u radnju, fenomenalan je. Lutka kao simbol nevinosti i djetinjstva u ovom romanu postaje morbidni objekt, onaj koji donosi zlo. Autorica koristi ovaj simbol odrastanja u značenju koje sugerira na nesretno djetinjstvo i mladost.

Ako tražite nordijski triler koji će vas prikovati za fotelju, s Lutkom nećete pogriješiti.

Ukoliko se želite malo bolje upoznati s ovom autoricom, stavljam podsjetnik na roman Oprost.

O autorici

Yrsa Sigurđardóttir (1963.) nagrađivana je islandska autorica kriminalističkih romana. Od 2005. do danas objavila je nekoliko samostalnih trilera i serijala, a knjige su joj prevedene na više od trideset jezika. Uz DNK, Vrtlog, Oprost i Bezdan, Lutka je peti roman u njezinu fantastičnom serijalu Kuća za djecu.

Gdje kupiti knjigu Lutka

Znanje

Objavljeno

Naših top 10 knjiga u 2025. godini

Dan po dan, mjesec po mjesec, ispratili smo još jednu čitalačku godinu. Susreli smo se s poznatim, već provjerenim autorima, ali i upoznali neke potpuno nove, nama nepoznate, intrigantne autore. Knjige koje smo čitali u prethodnoj godini slučajno ili namjerno, odmakle su se od opuštenijih tema, toplih i sigurnih okruženja i raspleta koji obećavaju happy end. Dapače, autori koje smo čitali svojom su iskrenošću i literarnom hrabrošću donijeli novo iskustvo doživljaja knjige. Ponosne smo što se u ovih naših TOP 10 knjiga u 2025. godini našlo i dvoje hrvatskih autora.

Marina Vujčić: Sigurna kuća, 365 rečenica

Nakladnik: Fraktura

Počet ćemo s autoricom kojoj je sve što napiše vrlo dobro ili izvrsno! Budući da se nismo mogle dogovoriti oko toga koji od navedena dva naslova uvrstiti na ovaj popis, uvrstile smo oba.

Sigurna kuća toliko je važan roman da o njemu neprestano treba govoriti i stalno ga preporučivati. Priča je klasična, stara koliko i ljudi. Ali – ovdje imamo jedan neobičan, dramatičan plot-twist. Nije muž taj koji je ubio ženu. Ovdje je žena ubila muža.
LAda Lončar nalazi se u kaznionici i priča nam svoju priču. Govori nam o podmuklom zlostavljanju koje je trpjela godinama, sve dok nešto u njoj nije puklo. Sigurna kuća trebala bi biti obavezna lektira, a ako ne u školi, onda makar u životu. Žene moraju znati što NIJE ljubav. Muškarci moraju znati što NIJE ljubav. Društvo mora znati da onaj tko pozdravi na stubištu nije bezgrešan. Svi mi imamo tajne. Samo nečije uništavaju ne onoga tko ih nosi, nego onoga na kome se lome.

Knjiga 365 rečenica toliko me dotakla da sam danima plakala… Sastoji se, kao što naslov kaže, od 365 rečenica – svaki dan napisana je jedna. One su zbir autoričinih životnih iskustava, a toliko su dirljive, emotivne, bogate i nezaboravne. U njima se svi možemo prepoznati, možemo i doista osjetiti. Nisam mogla odoljeti uvrštavanju ove divne zbirke u top 10 pročitanih u 2025. godini!

Na svojoj si se koži uvjerila kako ništa, ali baš ništa, toj sudbini nije sveto.
str. 151.

Top 10 u 2025. godini

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Nakladnik: Fraktura

Roman Majmunovo oko mozaik je sastavljen od djelića koji na kraju čine gadnu, ali veličanstvenu sliku! Toliko me oduševio da sam ga nakon čitanja i sanjala, a atmosfera koja se prelijeva sa stranice u stranicu toliko je teška, gusta i konačna da će vam se zavrtjeti u glavi. Sve se događa u bliskoj budućnosti, toliko bliskoj da na trenutke osjećamo da je već tu. Ljudi su otuđeni, razlike između bogatih i siromašnih ogromne su, priroda je uništena, zrak je zagađen…
A kad dođete do kraja… Bože… Evo, ne znam što bih vam rekla o kraju. Toliko je efektan da sam čitala, u nevjerici vrtjela glavom, vraćala se unatrag, čitala opet, otvarala usta poput ribe na suhom… Nakon ovog romana treba vam odmor, ali nema wellnessa koji bi vam izbacio iz glave sliku iz majmunovog oka!

Ne mogu dovoljno ishvaliti ovakvu vrstu književnosti!

Fredrik Backman: Pobjednici

Nakladnik: Fokus

Za Backmanove Pobjednike još nisam objavila osvrt, ali to nije i ne može biti razlog njihova neuvrštavanja na ovu listu!
Trilogija Medvedgrad jedna je od najboljih trilogija koje sam ikada pročitala! Sva su tri dijela podjednako savršena, i premda je ovaj zadnji bucko od 660 stranica, uživala sam u svakoj. Isplakala sam se kao rijetko kad. Romani su toliko nabijeni emocijama, a stil pisanja… Bože, Backmanove rečenice teku kao rijeka i ulijevaju vam se ravno u srce. Ako bih se ikad bavila pisanjem, pisala bih baš ovako! Toliko je života u njegovim riječima, a likovi su međusobno povezani kao korijenje stabala neke stoljetne šume.

Neke nas knjige doista prate vječno, a ovo je jedna od njih.

Top 10 u 2025. godini

Lisa See: Otok morskih žena

Nakladnik: Stilus

Otok morskih žena toliko je divan da ću ga svima preporučivati, valjda dok sam živa. Definitivno se nalazi na mojoj listi najdražih romana ikad*, ali vjerujte mi, kad sam tek počela čitati, nisam mislila da će se na njoj naći. Isprva mi je bilo dosta teško pohvatati imena i sve te izraze otoka Jejua. To sam savladala, ali onda mi se priča učinila nekako obična. Isprva me nije vukla (znate onaj osjećaj kad vas priča vuče?). Ali bila sam uporna. Znala sam da roman koji toliko ljudi voli mora u sebi imati nešto posebno. I doista ima. Odjednom, našla sam se uronjena u živote likova onako kako su haenyeo uronjene u more. Na pojedinim stranicama nisam mogla disati… A na kraju, kad se sve niti raspletu… Gomila se različitih osjećaja kovitlala u meni. Nisam mogla prihvatiti da je sve gotovo…

Ako još niste, svakako pročitajte Otok morskih žena. Nikad ga nećete zaboraviti, ostat će zauvijek s vama.

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Nakladnik: Znanje

Kakav bi ovo bio popis pročitanih romana u 2025. godini da na njemu bar netko nekoga krvnički ne ubije? A tko ubija bolje od moje omiljene autorice Karin Slaughter?

Lažni svjedok roman je koji sam progutala u svega par večeri i nikako ga nisam mogla prestati čitati. Radnja je toliko zanimljiva i toliko užasna u isto vrijeme (klasična Slaughter, tko zna na što mislim, zna). Sadašnjost i prošlost neraskidivo su povezane u gadno klupko još gadnijih zločina. Iako ima gotovo petsto stranica, ovo je jedan od onih romana koji se čitaju brzo, lako i napeto, tako da su sva osjetila uključena. Ako ne volite (detaljne) opise nasilja (fizičkog, psihičkog, seksualnog), onda ovo možda i nije roman za vas. Ali, ako želite pročitati trilerčinu koja će vam se uvući u misli i koja vas neće puštati iz stiska dok ne pročitate zadnju stranicu, a onda će vas držati još malo, čisto da vam se bolje ureže u kosti, Lažni svjedok štivo je za vas.

Brutalan, snažan i bolan kao šaka u lice. I jednako tako ostavlja trag.

Top 10

R.F. Kuang: Žuta

Nakladnik: Mozaik knjiga

Ah, Žuta! Roman oko kojeg se lome koplja u knjiškoj zajednici po bespućima društvenih mreža… Neki ga mrze, neki ga nisu uspjeli pročitati do kraja. A neki, poput mene, uživali su od početka do kraja!
Roman Žuta toliko mi se svidio da ga nisam ispuštala iz ruke! Pročitala sam ga u svega dva dana i na kraju mi je bilo žao što sam već gotova. Priča je toliko slojevita i mogla bih vam o njoj napisati i više tisuća riječi, ali ne želim biti dosadna i naporna pa evo, svega stotinjak i gotovo.
Čitala sam ga u ljetno vrijeme, na plaži, i nakon svakog poglavlja pogledala bih muža (koji je čitao Zagora; zar nismo prava čitateljska obitelj?) i rekla mu: Ova je knjiga tako jeb*** dobra!

Valerie Perrin: Oni koje nitko ne posjećuje

Nakladnik: Sonatina

Roman Oni koje nitko ne posjećuje sentimentalno je putovanje duše u kojem Valérie Perrin opisuje posljedice ljubavi koja se nije mogla realizirati, žal za tom neostvarenom ljubavi na jedan snažan, stoički način i vraćanje u prošlost kako bi se još jednom proživjela. Roman se sastoji od dvije nepovezane, ali jednako tragične priče.
Kad pročitate ovu knjigu, zatvorite ju i ostanite u tišini neko vrijeme, kontemplirajući i lagano snatreći. Tako sam barem ja. Može li se uopće išta drugo reći doli: Koja knjiga!

Već me se roman Svježa voda za cvijeće jako dojmio, ali čini mi se da mi je ovaj roman još i draži!

Top 10

Elif Shafak: I nebom teku rijeke

Nakladnik: Hena com

Voda pamti. Ljudi su ti koji zaboravljaju.
Ovo su rečenice u kojima je sažeta radnja knjige I nebom teku rijeke. Voda kao globalna povezanost među narodima, različitim svjetonazorima, prilikama, okolnostima i životima, vodi nas različitim putevima nekoliko zapanjujućih priča povezanih jednom običnom kapljicom vode.
Autorica, prateći malu kapljicu koja meandrira stoljećima, povezuje različita vremenska razdoblja i likove.
Poveznica triju glavnih likova u knjizi s jednim od najranijih ikad pronađenih književnih djela, Epom o Gilgamešu, toliko je maestralno napravljena da čitajući roman shvaćate kako su upravo oni rubni, obespravljeni i marginalizirani likovi glavni nositelji sjećanja koje prenosi voda.

Neige Sinno: Tužni tigar

Nakladnik: Petrine knjige

Knjiga koja me možda najviše onako ljudski, bolno, i intimno takla u 2025. godini je Tužni tigar.

Tužni tigar autobiografski je zapis francuske književnice Neige Sinno. Ona je odlučila napisati bolne, najintimnije trenutke svog odrastanja, kada je u dobi od sedam do dvanaest-trinaest godina bila sustavno seksualno zlostavljana od strane svog očuha.
Kad se netko ovako ogoli, kako je to učinila autorica Tužnog tigra Neige Sinno, te pred noge čitatelja doslovno baci ovakvu jednu knjigu otkrivši najemotivnije, najranjivije i najstrašnije trenutke svojih mladih godina, ne možete osjećati ništa nego duboko poštovanje.

Jurica Pavičić: Usta puna mora

Nakladnik: Stilus

Ovo je roman o krivnji. I to ne bilo kakvoj, već onoj iskonskoj, koja izjeda čovjeka, ne da mu mira, ne da mu spavati, progoni ga svake minute njegova života. I koliko je god ta krivnja stjecajem okolnosti kolektivna, toliko je i osobna, individualna.

U blizini Trogira more izbacuje tijelo nepoznatog utopljenika. Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva.
Na nagovor stare prijateljice, Goran odluči istražiti okolnosti događaja koje su dovele do pronalaska nepoznatog utopljenika. Identitet utopljenika vodi ga u različite krajeve Hrvatske te Bosne i Hercegovine, razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću.

Usta puna mora dokazuju da prešućene činjenice i zločini kad-tad isplivaju na svjetlo dana jer spokoj nije opcija ondje gdje grižnja savjesti vlada, a krivnja izjeda.

Top 10 u 2025. godini

Top 10 za kraj

Ovaj presjek Top 10 knjiga u 2025. mogao je biti puno dulji, ali negdje smo se morali zaustaviti. Pročitane u 2025. godini, ovih deset ljepotica one su koje smo najbolje zapamtile, koje su nam se “urezale u kosti” potaknuvši bujicu osjećaja… Od nostalgije, empatije, ganuća do suza i beskrajnog poštovanja prema ovim autorima.

Ako vas ovaj naš popis potakne da pročitate samo jednu knjigu koju smo stavili na njega, naša je misija izvršena.

Vaše cure iz Male od knjiga

Objavljeno

Malin Persson Giolito: U tvojim rukama

Nakladnik: Fraktura, 2025.

Naslovnica knjige U tvojim rukama: ©Fraktura

Prevela Sandra Ljubas

Malin Persson Giolito U tvojim rukama

U tvojim rukama potresna je knjiga o gorućim društvenim problemima koji uključuju imigracijsku politiku, otuđenost obitelji i ekonomsku nejednakost. Sve to omogućilo je bujanje maloljetničkih bandi u suvremenoj Švedskoj. Nažalost, nije to problem samo u skandinavskim zemljama. Čitajući knjigu, odmah znamo tko je povukao okidač, ali postavlja se pitanje – tko je odgovoran? Roditelji, škola, država, zakon?

Ono što danas radimo nije dovoljno. Bande su nam potpuno izmakle kontroli. Imamo više pucnjava nego ikad. Djeca ubijaju djecu. str. 181.

Dječaci

Premda jedan živi u sirotinjskom imigrantskom dijelu grada, Varingeu, a drugi u bogatijem, domicilnom Ronnvikenu, to nije spriječilo dječake Billya i Doggea da se druže. Upoznavši se na igralištu koje dijeli dva naselja kao šestogodišnjaci, nije bilo dana da ga nisu provodili zajedno.

Od dječjih nestašluka, preko markiranja iz škole i krađa u obližnjem supermarketu, Billy i Dogge se, kako godine prolaze, pretvaraju u mlade kriminalne prijestupnike poznate lokalnoj policiji.

Njihove aktivnosti uočava i šef lokalne bande Mehdi koji polako uvodi dječake kao kurire u svoju kriminalnu hobotnicu. Billy i Dogge isprva su impresionirani jer osjećaju da konačno negdje pripadaju. S vremenom, postaje im jasno da u bandu nije teško ući, ali ne možeš lako izaći. Zapravo, ne možeš uopće izaći. Živ.

Obitelji

Billy živi s majkom Lailom te bratom i sestrama nakon što je otac, alkoholičar, napustio obitelj. Premda je majka topla i brižna, Billy osjeća da mora podnijeti teret glave u obitelji. Dogge i društvo na ulici su puno zanimljiviji nego vlastita obitelj. Dogge odrasta u boljim materijalnim uvjetima, ali osim vječno pospane majke i nezainteresiranog oca, nema emocionalnu povezanost s roditeljima. Ima samo Billya, kojeg voli.

Ja nemam obitelj. Imam samo tebe. str. 342.

Dojam o djelu U tvojim rukama

Knjiga je vrlo realistična, društveno aktualna i upozoravajuća. Ambiciozna je to priča o adolescentskom nasilju, životu na ulici, restriktivnoj imigracijskoj politici, korumpiranim političarima i javnosti koja ne pronalazi način kako reagirati na rastuće nasilje mladih.  Odsutni očevi i nemoćne majke predstavljaju obitelj koja malo-pomalo prestaje funkcionirati. Lokalne bande preuzele su “odgoj” maloljetnika i provode ga po svojim mjerilima, a vlast, policija i država nemaju odgovor na to.

U tvojim rukama knjiga je koju bi doslovno trebali pročitati svi. Roditelji, nastavnici, školski savjetnici i socijalni radnici. Malin Persson Giolito napravila je sociološki presjek razvijenog zapadnog društva danas.

Postavlja se pitanje: Imamo li vjerodostojan i jasan odgovor na nasilje među mladima? Odgovor je tužan i potresan: Nemamo.

Roditelji su zakazali, reći ćemo. To je istina, ali osjećaj odgovornosti kod roditelja istovremeno se poklapa s osjećajem bespomoćnosti. Sustav ne pomaže jer su preventivne akcije nedostatne, a reakcije prespore.

Malin Persson Giolito U tvojim rukama

Iako se na prvi pogled čini kao priča o kriminalu, autorica fokus prebacuje na odnos dviju majki i sinova te na utjecaj okoline i društvenog sustava. Kroz njihove perspektive roman postavlja pitanje koliko roditeljska ljubav može biti zaštita, a kada postaje opravdavanje pogrešnih postupaka.

Kraj romana posebno mi je tragičan jer ne donosi jasne odgovore. Ne osjećate pobjedu društva nad onim lošima, niti sustavno rješenje problema mladih na ulici. Osjećate samo grubi realizam. Zbog toga je knjiga vrlo vjerodostojna. Uostalom, spisateljica je i sama pravnica i jako dobro upoznata s funkcioniranjem sustava.

Pa sam to učinio. Učinio sam što je rekao. Ja sam samo dijete. str. 56.

O autorici

Malin Persson Giolito švedska je spisateljica i pravnica rođena 1969. u Stockholmu. Diplomirala je pravo na Sveučilištu u Uppsali 1994. godine i isprva je radila na Sudu Europske unije u Luksemburgu. Od 2008. objavila je pet romana, od kojih je najveći uspjeh postigao Živi pijesak (2016.). Roman je osvojio brojne nagrade, proglašen je najboljim švedskim krimićem 2016. te najboljim nordijskim i najboljim europskim krimićem 2018. godine. Prema njemu je snimljena i istoimena televizijska serija (Quicksand, Netflix, 2019.).

Gdje kupiti:

Fraktura Publika

Objavljeno

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Ubij me nježno: ©Mozaik knjiga

Prevela Nada Kujundžić

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Uvod

Puno je ljudi po društvenim mrežama pisalo kako roman Ubij me nježno nije za svakoga. Definitivno ne za one nježnije, gadljivije.

I u samom uvodu (koji me zabavio koliko i naživcirao), stoji zanimljivo upozorenje. Autorica upozorava čitatelje da je, iako je ovo u principu romantična komedija, ipak riječ o mračnoj romansi. Navodi nam nekoliko neobičnih (u najmanju ruku), zloslutnih, odbojnih, mrvičicu odvratnih motiva.

Tu su kopanje očiju, amaterska kirurgija, lobotomija, detaljni opisi sek*a koji je, ah… I uobičajen i neuobičajen, valjda kako kome. Kanibalizam, slučajni kanibalizam, puno noževa, puno krvi, puno leševa… I tako.

Ako ste nakon čitanja upozorenja rekli, vau, ovo zvuči kao roman za mene, autorica kaže – Navalite!

I ja sam, Bog mi pomogao, navalila!

Ubij me nježno

Sloan i Rowan serijske su ubojice koji love druge, zločeste serijske ubojice.

Biti serijski ubojica koji ubija serijske ubojice sjajan je hobi… Dok se ne nađeš zaključan u kavezu. (Sloane, str. 15.)

Nešto poput Dextera, ako ste pratili tu seriju. Imaju strašnu potrebu za ubijanjem, ali fokusiraju se na ubijanje loših ljudi.

Za vrijeme jedne takve ubilačke misije Sloane se nađe zatočena u kavezu s lešem. Slučajno nailazi Rowan i oni se odmah povezuju. Shvaćaju da su isti i da se dive vještinama onog drugog. On je poznat kao Butcher, Mesar, a onda kao Blackbird, Gavranica.

…shvatim da imam osjećaj kao da smo se jučer vidjeli. S njim je tako lako, čak i kad ne želim da bude tako… Ma koliko se trudila skrenuti pažnju na nešto drugo, neprestano se vraćala na njega. … On me privlači, kao tračak svjetla u nepomičnoj tami. (Sloane, str. 53.)

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Odluče jednom godišnje zaigrati posebnu igru. Netko će za njih odabrati ubojicu, a oni će se onda natjecati tko će ga prvi naći i ubiti.

Igra traje godinama, dok strast između njih ne proključa pa se, nakon odrađena posla koji uključuje skalpele, sjekire i raznorazne oštre predmete, bacaju i jedno na drugo.

Sloane prodire u svaku moju misao. Kad nismo zajedno, njezino odsustvo biće je za sebe. Brinem se zbog nje. Sanjam o njoj. … Ubijanje nas je spojilo. To je potreba bez koje nijedno od nas ne može živjeti. Ta potreba… obuzima me koliko i ona. (Rowan, str. 180.)

No ne ide sve glatko. Iako su oni inače ti koji love, čini se da netko počinje loviti njih…

Serijal Pogubna ljubav

Po društvenim sam mrežama viđala različite osvrte na roman Ubij me nježno (stvarno nisam fan naslova…). Neki su bili oduševljeni, drugi apsolutno zgađeni. Mene je na čitanje ponukalo nešto sasvim treće – knjiga mi je bila lijepa. I htjela sam nešto ajmo reći ljubavno.

Ovdje sam dobila puno više od toga! Ubij me nježno definitivno nije nešto na što sam navikla i što inače čitam, ali žanr dark-romance skroz mi je ok i mogla bih ga čitati i češće.

Već sam spomenula da uopće nisam osjetljiva ni gadljiva pa mi opisi ubijanja nisu bili uznemirujući. Nisam imala problema ni s opisima seksualnih eskapada Sloane i Rowana. Najviše mi je problema opet izazivalo psovanje, ali nekako se uklapa u cijeli vibe romana pa sam i to prihvatila nekako lakše nego inače.

Uglavnom, Ubij me nježno prvi je dio serijala Pogubna ljubav i jako mi se svidio. Drugačiji je, neobičan, zanimljiv. Vjerujem da ste vi ostali čitali bar ponešto slično, na primjer Adeline ili Ugasi svjetlo. Meni je ovaj roman prvi dodir s tom vrstom književnosti i sviđa mi se. Ne vjerujem da bih stalno mogla čitati ovakve stvari, vjerojatno bih oguglala pa bi mi sve postalo isto, ali za tu i tamo – jako mi se, JAKO sviđa.

Veselim se ostalim nastavcima. Već znamo da će u njima sudjelovati likovi koje smo upoznali; Sloanina najbolja prijateljica Lark i Rowanov brat Lachlan u drugom nastavku te Rowanov brat Fionn i cirkusantica Rose u trećem nastavku.

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Ubij me nježno – oh, itekako!

Iz već napisanog vidite da mi se ovaj roman itekako svidio! Stvarno je drugačiji od svega što inače čitam, iako je mjestimice jednako okrutan. Ono što ga razlikuje i izdvaja jest što je zabavan i skroz pomaknut! Nije ovo ozbiljno štivo uz koje ćete plakati ili se bojati ili padati u nesvijest. Meni je puno toga bilo smiješno, od sladoleda s komadićima keksa i jednim tajnim sastojkom do cijelog odnosa Rowana i Sloane te komunikacije s ostalim likovima u knjizi.

Sviđa mi se i što radnja (bar mislim) ne puca na to da bude hiper-realistična, da se mi skroz uživimo, grizemo nokte i bla-bla-bla. Čitamo i znamo da je sve nerealno, od prve do posljednje rečenice, ali ipak čitamo. Zašto ne, mislimo, zabavno je, simpatično, DRUGAČIJE. I jako mi je fora što je jedini problem glavnih likova što su serijski ubojice. Osim toga, oni su relativno normalni mladi ljudi koji žive relativno normalnu ljubavnu vezu.

Vole svoje prijatelje, ako ih imaju. Vole svoju obitelj, ako je imaju. Žive baš kao vi i ja, osim tog malog neobičnog hobija kojim se tu i tamo počešu, kada ih zasvrbi potreba za ubijanjem.

Eh, sad, preporuka… Ja sam uživala. Da nije romana Bog šume Liz Moore, za koji već vidim da će mi biti knjiga mjeseca, to bi definitivno bila Ubij me nježno. Volim kada me radnja iznenadi – ova me iznenadila. Volim kad se autor potrudi stvoriti nešto sasvim različito od gotovo svega ostaloga.

Hmmm… vjerujem da bi vas možda mogle odbiti sve one gadne stvari navede u uvodu, ali… Vjerujete li mi da ćete se, unatoč njima, istinski zabaviti?

A sad, za kraj, priznajte mi koliko sam vas šokirala time što vam preporučujem ovakvo nešto, ali ne volim ljubiće i ne toleriram proste riječi na k i p?

Znam, i sebe sam iznenadila.

Ali isto tako znam, čim iziđe drugi dio serijala, kupujem ga među prvima!

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Ostali naslovi ove autorice

Brynne Weaver autorica je određenog broja romana, no nama je trenutno najzanimljivija zbog svoje trilogije Pogubna ljubav. Tek je preveden prvi dio, Ubij me nježno, i odmah je postao veliki hit na društvenim mrežama. Iako su teme o kojima ova autorica piše nesvakidašnje (u najmanju ruku), mjestimice degutantne, teško čitljive i zahtijevaju snažan želudac, iza nje stoji više nego respektabilan broj obožavatelja. Moram priznati, i ja se svrstavam među njih jer, prije svega, nisam gadljiva, nemam problema s čitanjem o ubojstvima, kopanju očiju, slučajnim kanibalizmom i ostalim navedenim u gore spomenutom uvodu.

Svakako ću pročitati i sljedeća dva nastavka, Leather & Lark te Scythe & Sparrow, čije smo junake već upoznali u ovom nastavku.

Gdje kupiti roman Ubij me nježno

Mozaik knjiga

Objavljeno

Karen M. McManus: Lažljivac među nama

Nakladnik: Profil, 2018.

Naslovnica knjige Lažljivac među nama: ©Profil

Prevela Andrea Pongrac

Karen M.Manus Lažljivac među nama

Iako u naravi roman za adolescente, Lažljivac među nama može zadovoljiti i nešto stariju publiku čitatelja. Četvero tinejdžera, srednjoškolaca, osumnjičeno je da je netko od njih skrivio ubojstvo petog učenika, vrlo neomiljenog Simona, voditelja školskog bloga koji otkriva vrlo neugodne činjenice o učenicima. Učenici su s bizarnim razlogom zadržani na produžnoj nastavi u učionici, a od njih pet samo je četvero živo napustilo učionicu. Petom, Simonu, pozlilo je i ubrzo je proglašen mrtvim.

Bronwyn

Bronwyn, pametna djevojka, odlikašica, tipičan je lik srednjoškolske štreberice. Kandidatkinja za upis na prestižni Yale, ne može sebi dopustiti greške. Sve radi po pravilima i nije popularna zbog svoje inteligencije i pametovanja drugima. Ipak, i ona ima svoju malu tajnu koju je Simon otkrio i prijeti da će je objaviti.

Cooper

Cooper je mladi perspektivni sportaš koji može birati sveučilište zbog svojih sportskih uspjeha. U vezi je s djevojkom koja ga obožava, ali Cooperu to nije dovoljno. On cijelo vrijeme ima osjećaj da mu netko nedostaje. Nažalost, njegovu tajnu zna i Simon.

Addy

Addy je ljepotica, kraljica maturalne večeri. Ima stalnog dečka i čini se da joj sve ide glatko do večeri kad se malo više popilo. Što je Addy zgriješila? Simon zna.

Nate

Nate je omiljen kod djevojaka zbog izgleda i pedigrea „lošeg“ dečka. Povremeni školski diler, na uvjetnoj je kazni nakon što je uhvaćen s drogom. Je li Nate prekršio uvjetnu ili ne? Simon zna.

Osoba za koju su glasine točne i koja se raspala nakon Simonove smrti, ta je osoba ubojica! str. 196.

Dojam o djelu Lažljivac među nama

Četvero učenika. Svatko ima tajnu za koju misli da je nitko ne zna, ali varaju se. Simon zna sve. Štoviše, on tajne objavljuje cijeloj školi na svom blogu i nitko nije pošteđen. Ali Simon je mrtav, otrovan. Njegove tajne otkrivaju se i nakon njegove smrti.  Četvero učenika koji nikad nisu bili prijatelji optuženi su za Simonovo ubojstvo i moraju udružiti snage kako bi otkrili tko je ubojica. Netko od njih četvero ili pak netko peti?

Roman je zanimljiv miks potpuno različitih osobnosti koje su se spletom okolnosti (a zapravo s nečijom namjerom) našle na jednom mjestu, mjestu ubojstva. I svi su osumnjičeni. I svi su krivi za nešto.

Likovi su dobri, uvjerljivi, iako imam malu zamjerku. Autorica je u odabiru likova koristila prokušane stereotipe: školsku ljepoticu, štrebericu, lošeg dečka, sportaša i onog petog, neprihvaćenog. Čitatelju se lako se prebaciti u školsko okruženje i klimu u kojoj je uvijek bilo onih koji ugnjetavaju druge i onih koji su žrtve.

Roman zapravo govori o vršnjačkom nasilju i tehnologiji koja se probila u sve sfere našeg života. Tehnologija je postala okrutni moralni egzekutor . Informacije, bile istinite ili izmišljene, objavljuju se bez pristanka osobe velikom broju ljudi. Nekoga će te objave jako zaboljeti.  Toliko da je objava vrijedna ubojstva.

Karen M.Manus Lažljivac među nama

To su uglavnom motivi koji se pojavljuju u ovom romanu. Roman se čita brzo, tempo je postojan, a jezik pitak. Možete se poistovjetiti s likovima i zajedno s njima tražiti krivca. Rasplet je donekle očekivan, ali to mi nije zasmetalo.

Roman sam pročitala u par dana. Zabavio me.

Pozdravljam ideju autorice da se pozabavi temom utjecaja tehnologije na sustav vrijednosti mladih osoba.

Četvero zgodnih i istaknutih srednjoškolaca nalazi se pod istragom zbog upletenosti u slučaj ubojstva. str. 156.

O autorici

Karen M. McManus živi u državi Massachusetts. Diplomirala je novinarstvo. Novinarsko znanje danas najviše koristi pri pisanju izmišljenih zapleta u svojim romanima. Dosad je objavila šest romana koji su svi bili na top-listama prodavanosti diljem svijeta, a dobivali su i izvanredne kritike.

Roman Lažljivac među nama na prvome je mjestu ljestvice bestselera New York Timesa  proveo više od pet godina. Po njemu je snimljena serija koja se može pogledati na Netflixu. Romani Karen M. McManus prevedeni su na 43 jezika.

Gdje kupiti roman Lažljivac među nama

Profil

Objavljeno

Marina Vujčić: A onda je Božo krenuo ispočetka

Nakladnik: Fraktura, 2025.

Naslovnica romana A onda je Božo krenuo ispočetka: ©Fraktura

Marina Vujčić: A onda je Božo krenuo ispočetka

A onda je Božo krenuo ispočetka

Jednog dana, apsolutno ničim izazvan, sredovječni Božo sjeda na vlak i iz učmale sredine svoga gradića blizu Splita kreće u Zagreb.

Prislonio je glavu na plišani naslon sjedala i pusto da ga ritam vožnje uljulja. Bio je siguran da bi mu, kad bi sad zaspao, prva misao nakon buđenja bila novi život – prazna ploča koja tek čeka da bude ispisana. Uzbuđivala ga je pomisao na to buđenje. (str. 11.-12.)

Iza sebe ostavlja svoj dotadašnji život. Suprugu Klaru, o kojoj promišlja tako da imamo dojam da je nikad nije ni volio. Siguran, ali nezanimljiv posao dobiven preko veze. Dosadan gradić u kojem svi znaju sve o svakome. A onda je Božo krenuo ispočetka – ukrcao se na taj vlak, krenuo u novi, veliki grad.

Prvi put, nakon godina i godina življenja istog života, Božo osjeća da je slobodan. Put je pred njim, nov i nepoznat! Sve se može dogoditi.

Znalo mu je proći kroz glavu, prije, da osim smrti ništa nije neizbježno, ali nikad nije imao hrabrosti to dokazivati. Sad može sve što poželi – a trenutačno želi jaku kavu s mlijekom. (str. 13.)

Možda napokon može biti ispunjen i sretan!

Kako to?

Nije li fascinantno kako nam se može svidjeti roman u kojem nam se ne sviđa baš niti jedan jedini lik? A glavni nam se lik sviđa najmanje…

S ovim romanom upravo je to slučaj, barem evo kod mene. Od prvog trenutka, od otvaranja korica pa do iščitavanja posljednje rečenice, Vujčićkin nepogrešiv, polagan, melankoličan stil natjerao me je da se zaljubim. U divne rečenice, u rijetke i nezanimljive događaje, u čitav roman(čić)… Ali ne i u Božu. Bože, nikako u Božu! Rijetki su, valjda, autori koji savršeno osmisle toliko nesavršen, mlak lik. Božo mi je grozan. Frustriran, sebičan, nezadovoljan… Jedna od onih osoba koja i drugima upropasti dan. Intelektualac toliko  „ufuran“ u svoje misli da ne razumije kako je ograničen. Uglavnom…

A onda je Božo krenuo ispočetka jako je dobar roman, unatoč svemu onome što se između njegovih korica događa. To jest, ne događa.

Često mu se činilo da je zapakiran u krivu ambalažu, da je on netko drugi, postavljen u pogrešno tijelo, pogrešnu obitelj, pogrešnu sredinu, a nikad nije poduzeo ništa da pronađe svoje pravo mjesto. Nikad dosad. (str. 37.)

Marina Vujčić: A onda je Božo krenuo ispočetka

Božo

Pa krenimo i mi ispočetka. Gospodin Božo oduvijek je uzoran momak. Završio je filozofiju, unatoč općem razočaranju roditelja. Oženio je marljivu knjižničarku, radio stabilan posao. Svakog se jutra iznova ustajao i svaki je dan živio jedan te isti dan. Dok mu valjda nije prekipjelo. Odlučio je sve ostaviti iza sebe i krenuti dalje.

Konačnost mu je bila jasnija nego ikad prije. Više nije mogao umaknuti osjećaju da je sve vrijeme koje slijedi, od trenutka kad se ukrcao na vlak – njegova posljednja prilika. Samo, posljednja prilika za što? Što uopće želi učiniti sa sobom i svojim životom? (str. 63.)

Iako ni sam ne zna što traži niti čemu se nada, zna od čega bježi. Odnosno, da biste razumjeli Božin lik i djelo, morat ćete pročitati roman. Sve što vam napišem bit će vam nejasno, ali zapamtite ovo. Božo ne bježi. On je od onih likova koji se udaljavaju laganim korakom. Između svih boja na svijetu, on bi bio siva. Božo nije lik za prejake osjećaje. On je jedna gotovo potpuno ravna crta. A onda se iskrca u Zagrebu…

Hit-roman A onda je Božo krenuo ispočetka

Osim likova, sve mi se svidjelo! A svidjelo mi se i to što mi se likovi nisu svidjeli!

Cijela ta atmosfera beznađa i nesreće koja se malo-pomalo mijenja u šljokice i vatromet! Izvrsno! Rekla bih još ponešto o tome, ali ne želim vam pokvariti kraj (koji nije ono što mislite – eto, rekla sam!).

Osvijestio je taj osmijeh koji je počeo nositi… osjećao je da dolazi iznutra… Iako su razlozi za osmijeh u njemu još uvijek bili prigušeni, samo napola osviješteni, osjećao ih je i oslobađao, pa se osmijeh ustalio u njegovim očima izvirući na površinu kao životinjica koja je dulje vrijeme provela u mraku kartonske kutije pa se sad privikava na dnevno svjetlo. (str. 91.)

Najviše mi se svidjela temeljna ideja romana – bar mislim da je to temeljna ideja… Marina Vujčić postavlja nam egzistencijalno pitanje o kojem svakako valja razmisliti.

Naime – možemo li pobjeći sami od sebe? Utječe li mjesto na kojem se nalazimo (geografija), na ono što DOISTA jesmo? Ovisi li sreća pojedinca o vanjskim uvjetima ili o onome što se zbiva unutra?  Što ja mislim – možete pogoditi jer me poznajete. Kako završava roman, ne trebam vam reći, duboko u sebi – znate.

…ništa se ne pomiče, ne zbiva, ne mijenja, ne gradi i ne raspada – a njega prožima gotovo zaboravljen osjećaj življenja, osjećaj da se događa nešto bitno i moćno, nešto ispunjujuće. Jedini događaji koji se računaju su oni u nama, iznutra. Jedino ono što osjećamo ide na naš životni konto – sve ostalo je fasada vidljiva drugima, iza koje se događa naš pravi život. (str. 143.)

Preporuka za kraj?

Preporuka ovaj put neće biti ono „čitajte“ ili „ne čitajte“, jer već znate da Marina Vujčić ne može napisati nešto za što ću vam reći da ne čitate. Nisam luda!

Preporučit ću vam sljedeće – nemojte biti kao Božo. NEMOJTE. BITI. BOŽO.

I još nešto, ponekad smo mi problem. Nije to lako čuti, ali tako je.

I nikad nije kasno početi ispočetka.

Marina Vujčić: A onda je Božo krenuo ispočetka

Ostali naslovi ove autorice

Marina Vujčić autorica je koja me oduševila početkom 2025. godine, kada sam pročitala njezinih 365 rečenica. Ne znam postoji li knjiga koja me toliko dirnula…

Osim spomenute, pročitala sam još i Sigurnu kuću, malo remek-djelo domaće književnosti, a kolegica je čitala i Pedeset cigareta za Elenu.

Marina Vujčić stalno je ime moje TBR liste i mislim da ću je svakim novim pročitanim djelom voljeti malo više.

Gdje kupiti roman A onda je Božo krenuo ispočetka

Fraktura

Objavljeno

Layne Fargo: Favoriti

Nakladnik: Sonatina, 2025.

Naslovnica knjige Favoriti: ©Sonatina

Prevela Jelena Pataki Šumiga

Layne Fargo Favoriti

U surovom svijetu vrhunskog sporta nema mjesta za greške.
Nema mjesta ni za ljubavnu vezu ako je ona zapreka postizanju vrhunskih rezultata.
Favoriti su briljantna sportska drama koje ima jedno jedino geslo, a to je – Biti prvi.

Katharina

Katharina Shaw ima jedan jedini san, biti na olimpijskom pobjedničkom postolju u umjetničkom klizanju na ledu. Ona nema financijskih mogućnosti, naslijeđenih nekretnina niti sponzora. Jedino što ima jest stara obiteljska kuća, nestabilni brat i Heath Rocha, kojeg su udomili njezini roditelji. Klizanje za Katharinu i Heatha postaje postaje bijeg iz svakodnevnice, a uporna vježba i opipljiva kemija među njima prerasta u talent koji plijeni pažnju javnosti.

Akademija

Katharina i Heath bespoštednim radom i odricanjima uspijevaju sudjelovati na svim važnijim natjecanjima i na taj način privlače pažnju Sheile Lin, umirovljene olimpijske prvakinje koja im nudi treniranje na svojoj akademiji. To ih lansira u konkurentni svijet profesionalnog sporta u kojem nema prijateljstava ni emocija, već samo bespoštedna borba, rivalstvo i spletke među natjecateljima.

Favoriti, prvaci

Katarina i Heath postaju plesni, a zatim i intimni partneri. Njihova je želja biti u timu koji će predstavljati SAD na predstojećim Olimpijskim igrama. Ali i drugi imaju te aspiracije. Na primjer, djeca njihove šefice, blizanci i elitni klizači Bella i Garrett Lin. Tenzije, stres i netrpeljivost među natjecateljima samo su uvod u katastrofu kojoj je svjedočio cijeli sportski svijet.

Gledaj me i sada, pomislila sam. Gledaj kako pobjeđujem. Bez tebe. str. 231.

Dojam o romanu Favoriti

Favoriti su surova knjiga koja nam daje poprilično jasnu sliku o pozadini profesionalnog sporta. Premda se ovdje radi o klizanju na ledu, ništa bolje nije ni u ostalim individualnim sportovima. Knjiga prodire u intimni svijet i razmišljanja sportaša koji su predstavljeni kao vrlo egoistični i vrlo sebični pojedinci usmjereni samo na jedan cilj. A to je biti na tronu i biti prvi. Drugo, treće i ostala mjesta smatraju se neuspjehom.

U knjizi, osim dramskog raspleta u kojem su glavni likovi klizački par Katharina i Heath, simultano pratimo i neautorizirani dokumentarac koji se pojavljuje na desetu godišnjicu njihova posljednjeg nastupa i koji baca posebno svjetlo na lice i naličje zlatne medalje.

Jako mi je bio zanimljiv ovaj uvid u surovi svijet profesionalnog sporta. Komentari samih natjecatelja u dokumentarcu djeluju vrlo istinito i autentično pa se pitate je li to uistinu tako u profesionalnom sportu. Ako je i pola od ovoga istina, onda nam ostaje samo žaliti te sportaše. Niti jedan uspjeh, novac ili zlatne medalje ne mogu zamijeniti ono što je najvažnije. A to su ljudskost i humanost. Toga u knjizi nema. Tek na kraju, kad su njihove karijere već odavno završene, pojavljuje se trunka prijateljstva među nekadašnjim rivalima.

Layne Fargo Favoriti

 Ljubavna priča koja se provlači cijelom knjigom u sjeni je želje za uspjehom i sportskim postignućima.

Roman Favoriti epska je ljubavna priča smještena u blještav, ali nemilosrdan svijet  vrhunskog sporta. S jedne strane roman izaziva divljenje, a s druge žaljenje za ljudima koji su u težnji za savršenstvom izgubili svoju čovječnost.

Njegova ljubav prema meni nije ga dovoljno motivirala da dosegne svoj puni potencijal. Ali njegova mržnja? Zahvaljujući njoj postao je sposoban za sve.
str. 219.

O autorici

Layne Fargo piše mračne, dramatične priče koje podržavaju ženska prava – i ženske pogreške. Autorica je romana They Never Learn i Temper.
Prije nego što je postala spisateljica s punim radnim vremenom, radila je kao dramaturginja, knjižničarka i menadžerica upravljanja znanjem u jednoj korporaciji, a još se uvijek voli izgubiti u grozničavom istraživanju određene teme.

Roman Favoriti njezina je prva knjiga prevedena na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Favoriti

Sonatina

Još jedan roman koji nam pruža uvid u svijet vrhunskih sportaša i sporta, u ovom slučaju tenisa, jest i Povratak Carrie Soto autorice Taylor Jenkins Reid. U Zemlji zime Rae Medows pratimo težak i okrutan svijet gimnastike.

Objavljeno

Annette Bjergfeldt: Putujuće kino gospodina Saita

Nakladnik: Hena com, 2025.

Naslovnica knjige Putujuće kino gospodina Saita: ©Hena com

Preveo Edin Badić

Anette Bjergfeldt Putujuće kino gospodina Saita

Putujuće kino gospodina Saita knjiga je o odrastanju te istovremeno i knjiga o razvoju kinematografije. Pratimo djevojčicu Litu koja s majkom bježi od vojne hunte u Argentini. Utočište nalaze u Betlehemu, na malom vjetrovitom otoku u Novoj Škotskoj. Tamo Lita odrasta, proživljava tinejdžerske i mladenačke godine.  Kako ona raste, tako se razvija i nova umjetnost – film. Pratimo taj razvoj od samih početaka, od pokretnih slika pa preko zvučnih filmova i filmova u boji kakve gledamo danas.

To… je… film, rekla je moja prijateljica na podvodnom jeziku. Još nisam razumjela kako se svijet može projicirati i kretati na običnoj plahti. str. 160.

Bijeg

Fabiola je neobična djevojka. Vrele argentinske krvi, plesačica tanga i  buntovnica, Fabiola je davno, kao dijete, ostavljena na skrb časnim sestrama samostana Magdalene u Buenos Airesu. Fabiola je opsjednuta cipelama i traženjem muškarca kojem bi, pod njezinim stručnim okom, najbolje pristajale cipele. Kad u mladenačkim godinama rodi djevojčicu časne su zaprepaštene, a još više osupnute Fabiolinim političkim angažmanom. Nakon što je uoči vladajući režim i zaprijeti joj istinska opasnost, ona se s kćeri ukrca u prvi trajekt i pobjegne glavom bez obzira.

Betlehem

Prisilno dospjevši na zadnju postaju gdje je trajekt pri dolasku zime mogao pristati, Fabiola i Lita ostaju u Betlehemu, vjetrovitom kanadskom otoku. Fabiola mašta o svjetlima velegrada i otok je za nju samo usputna stanica, ali za Litu, Betlehem je otkriće. Tamo upoznaje prvu prijateljicu, gluhu kći domaćina, Oonu McGregor.  Litino djevojačko oduševljenje životom na otoku postaje sve veće i veće. Dok se Fabiola zapošljava u dućanu cipela, Lita i Oona nestrpljivo očekuju dolazak tajanstvenog gospodina Saita i njegovu magičnu kutiju s pomičnim  slikama.

Većina ljudi na Upper Puffinu bježala je od nečeg. Gladi, ljubavnih briga, vojne službe, degradacije ili prijevare. str. 135.

Dojam o romanu Putujuće kino gospodina Saita

Jako je lijepa ova knjiga. Posebne pohvale prevoditelju Edinu Badiću koji je ljepotom jezika pridonio tome da knjiga odiše toplinom, daškom romantike i nostalgije za nevinim djevojačkim danima. Knjiga me podsjetila na moje djevojaštvo. Prve simpatije (uglavnom neostvarene), oni sitni leptirići i treperenje u grudima, prva prijateljstva, povjeravanje tajni, istraživanje nepoznatog i čuđenje prema svemu u svijetu. Sve sam to prepoznala u djevojčici Liti.

Njezina majka Fabiola je, pak, druga priča. Dobivši dijete sa samo sedamnaest godina, neiživljena Fabiola živi u svijetu tanga, cipela i traženju muškaraca koji bi bili prikladni za nju. Premda izgleda da je odnos majke i kćeri pomalo dalek, one su, opet, na neki način, vezane vrlo čvrstim vezama. Fabiola samo daje prostora Liti da se razvije samostalno kako je to, uostalom, činila i ona sama. Liti je takav odnos otvorio vrata novih prijateljstva i novih spoznaja.

Prateći Litino odrastanje, pratimo i razvoj kinematografije pojavom tajanstvenog gospodina Saita. Kad Lita jednom otkrije magični svijet pokretnih slika, ta je čarolija zaokuplja cijeloga života.

Sama knjiga  govori nam o osjećaju pripadanja nekome i negdje. Lita je našla mjesto koje zove dom i mjesto kojem pripada. Dolaskom na otok, Lita upoznaje mnogo neobičnih, ekscentričnih ljudi. Upoznaje otok, i tišinu, i huk valova i vjetra i borbu za preživljavanje otočkih ribara i seljaka. Događaju se i ljubavi, rođenja i smrti, ali otočani sve to doživljavaju kao kotač života koji se okreće malo na jednu, malo na drugu stranu, u neprekidnom slijedu.

Anette Bjergfeldt Putujuće kino gospodina Saita

Lijepo mi je što su likovi u knjizi živopisni, potpuno nesavršeni, puni svakodnevnih ljudskih slabosti, ali nikako nisu površno doneseni. Predstavljeni su na izrazito topao, emocionalno obojen i često humorističan način. Također, dojmio me se pacifistički pogled na rat samih stanovnika otoka  koji se odbijaju opredijeliti i u gospodinu Saitu gledaju isključivo čovjeka, a ne Japanca i neprijatelja.

Putujuće kino gospodina Saita topla je i nostalgična priča o životu ljudi kakvih danas, u posvemašnjoj brzini i užurbanosti, ima sve manje. To su oni ljudi koji vrijeme ne mjere satima i sekundama, već jednostavno danima koje proživljavaju u smislu i punoći.

Film koji je upravo izišao, izazvao je salvu oduševljenja u Betlehemu. Bio je u BOJI. str. 223.

O autorici

Annette Bjergfeldt danska je pjevačica, kantautorica, spisateljica i slikarica. Iznimno uspješna u glazbenim vodama, dvaput je bila nominirana za nagradu Grammy te čak trinaest puta za Danish Music Award. Romanom Putujuće kino gospodina Saita (2023.) potvrdila je status jedne od najzanimljivijih suvremenih danskih autorica.

Na neki način u životu se krećemo svatko sa svojim putujućim kinom. str. 434.

Gdje kupiti:

Hena com