Kategorija: VBZ

Objavljeno

Camilla Läckberg: Zlatni kavez

Nakladnik: VBZ, 2019.

Naslovnica romana Zlatni kavez: ©VBZ

Camilla Läckberg: Zlatni kavez

Zlatni kavez

Jack i Faye Adelheim žive naizgled idiličnim životom.

Pripadali su malenom postotku najbogatijih ljudi u možda i najprosperitetnijoj zemlji svijeta. Ona nije morala raditi, misliti na račune, pa čak niti na to da ode po kćer u predškolu. U tome joj je pomagala čitava vojska dadilja i spremačica.

str. 40.

Faye je ludo zaljubljena u supruga. Vjeruje mu svaku riječ. Smatra da je sve što on čini za njihovo dobro. Sigurna je kako obožava nju i njihovu malu kćer. Trenutno imaju poteškoće, ali nadvladat će ih, zar ne?

Uvijek je imala tu sliku pred očima. O tome kako će ostarjeti, ali biti nerazdvojni, kako će zajedno dobivati bore i postajati krhka zdravlja. Nikad se ne bi odrekla te vizije. Čak i ako su ona i Jack imali poteškoće, to tako mora biti.

str. 79.

Kad Faye ulovi Jacka među nogama njegove poslovne suradnice, kada ju Jack izbaci iz kuće i ostavi bez ičega, kada joj oduzme čak i dijete, slijedi otrježnjenje.

Faye počinje kovati osvetu. Prekrasnu, okrutnu, žensku osvetu. Žudi samo za jednim – pokazati Jacku tko je zapravo ona.

U to je žudnji bilo nečega primitivnog. Još se u Starom zavjetu govori o osveti. Oko za oko, zub za zub.

str. 196.

A Faye je puno više od onoga što vidimo na prvi pogled…

Uhvaćena u zlatni kavez

Zlatni kavez izvrstan je roman koji svakako trebate pročitati. Istina, on govori o osveti, ali ne samo o osveti. Zlatni kavez progovara o ženama, ženskosti, ravnopravnosti spolova i odnosu muškaraca prema ženama.

Većina žena zadobila je ratne ožiljke. Na ovaj ili onaj način.

I svejedno su šutjele, stiskale zube, bile velikodušne. Pokazivale razumijevanje i ispričavale se. … Jer to žene rade. Usmjeravaju svoj bijes unutra, prema samima sebi. Ne zauzimaju se za sebe, ne traže pravdu. Dobre cure se ne svađaju, dobre cure ne dižu glas. To je nešto čemu uče žene od početka.

str. 152.

Faye je dala sve od sebe da udovolji Jacku, da postane žena kakva je on htio da bude. Ispunila mu je svaku želju, svaki hir. Što je dobila zauzvrat? Ne samo da ju je izbacio iz kuće, nego ju je i ultimativno ponizio dovevši drugu ženu u njihovu kuću, u njihovu bračnu postelju. Iako je Faye bila ta koja je osnovala tvrtku za koju Jack duboko vjeruje da je njegova, ostavlja ju bez prebijene pare.

Camilla Läckberg: Zlatni kavez

Tek kad ostane potpuno sama i dekintirana, Faye zapravo shvaća koliko je glupa bila.

Katastrofa je bila sve bliže. Jasno, trebala je zamijetiti znakove. Otvoriti oči. Kaže se da ljude ništa ne zaslijepi kao ljubav, ali Faye je znala da ljude ništa ne zaslijepi kao snovi o ljubavi.

Nada je jaka droga.

str. 122.

Koliko je mužu išla niz dlaku, vjerovala u njegove dobre namjere, u njegovu bezuvjetnu ljubav. Na sve je znakove žmirila, pravila se da je sve u redu. Sve do jednom.

Faye na kraju uviđa tko je i kakav je zapravo Jack Adelheim.

I svako će mu poniženje vratiti milo za drago.

Oslobođena

Faye je žena mutne prošlosti. Prošlosti koju se iz sve snage trudi zaboraviti i uništiti svaku uspomenu na ono što je bilo prije. Slutimo da joj se nešto strašno dogodilo, i malo pomalo saznajemo i što.

Nakon što je pobjegla iz malog gradića u kojem je odrasla, Faye se svojski potrudila zaboraviti tu nesigurnu, nesretnu djevojku i postati netko sasvim drugi i drugačiji.

A ja sam bila odlučila da ću započeti jedan sasvim novi život. Da ću voditi tvrtku, putovati u poslovnoj klasi, zarađivati više nego što mi treba. imati zgodnog muža, lijepu, dobro odgojenu djecu, kuću i stanove na zanimljivim mjestima o kojima sam čitala ili koje sam vidjela u filmovima. Htjela sam imati sve. Naumila sam imati sve.

str. 91./92.

Tada upoznaje Jacka, isprva savršenog muškarca. Čini se da su stvoreni jedno za drugo.

Znala sam i da je Jack u blizini. …čitavo sam vrijeme bila svjesna gdje se on nalazi. Kao da se soba naginjala u njegovom smjeru. Oduševljavao je svakoga… U svemu što je činio bilo je neke očaravajuće samouvjerenosti. Nikad nisam bila u blizini osobe koja je sjala kao Jack Adelheim.

str. 77.

Sve počinje kao bajka. A onda se strmoglavljuje u bezdan noćne more.

Ali, nije se Faye spasila jednom kako bi ju netko kasnije pregazio. Ne!

Ona odluči uzvratiti udarac, i to tamo gdje najviše boli.

Metaforički, izvlači se iz zlatnog kaveza u koji ju je zatvorio muž, oslobađa se okova koje joj je nametnuo i vraća se u svoju kožu – nemilosrdne, briljantne poslovne žene Faye.

Postaje ona koja je i bila, prije nego je samovoljno postala rob muževih želja i zahtjeva.  

Supruga, majka, kći

Faye je znala da u svom arsenalu ima najbolje oružje – svoju ženskost. Zbog toga su je muškarci podcjenjivali, objektivizirali, gledali kao glupaču. Ovaj meč Jack nikad neće moći dobiti. Ona je bila pametnija od njega. oduvijek. Samo je i njemu i sebi dopustila da to zaborave.

Ali sad će ga podsjetiti. Oboje će ih podsjetiti.

str. 144.

Svaka žena ima bezbroj uloga u svom životu, puno više nego ih ima muškarac.

Žena mora biti ženstvena, privlačna, atraktivna – žena.

Mora privlačiti mušku pozornost, ali biti nenametljiva. Mora biti seksualna, ali suptilno. Osim u spavaćoj sobi, tamo naglašeno.

Mora biti požrtvovna majka, stavljati dijete ispred svojih potreba.

Mora biti prava supruga, stavljati muža ispred svojih potreba.

Prava domaćica – savršeno održavane kuće.

Dobra prijateljica – uvijek ima vremena za kavu, uvijek ima lijepu riječ.

Žena mora biti sve.

Rijetko tko se pita – mora li?

Tko nam nameće te uvjete? Gdje piše da žene nešto MORAJU?

Zašto žena jednostavno ne bi bila ona sama – ona koja jest?

Dok se muškarcima tolerira sve, ženama se malo toga oprašta.

Faye je žena koja je prošla sve to – samostalnost, ovisnost o suprugu, (ne)uspješni pokušaj ispunjavanja svih tih (samo)zadanih uloga, psihičko maltretiranje, i povratak u svoje pravo ja.

Faye je nezaboravan lik. Hrabra, proračunata, pametna. Možda vam se neće svidjeti svaki njezin postupak, ali razumjet ćete zašto radi to što radi.

No, svidjet će vam se jedna stvar – žena koja uzima stvar u svoje ruke i razračunava se s onima koji su je povrijedili.

Osveta je najbolja, Faye to jako dobro zna, kada se servira hladna.

Camilla Läckberg: Zlatni kavez

Ostali naslovi ove autorice:

Camilla Läckberg  najpoznatija je po svome serijalu krimića/trilera o Fjallbacki, primorskom švedskom gradiću, u kojem su glavni likovi spisateljica Erica Falck i njezin suprug, inspektor Patrik Hedström. To su, redom:

  • Ledena princeza
  • Propovjednik
  • Kamenorezac
  • Zlosretnik
  • Skriveno dijete
  • Sirena
  • Svjetioničarka

Ova je autorica novu slavu stekla romanom Zlatni kavez, koji nije vezan za prethodno navedeni serijal. Njegov nastavak, Srebrna krila, objavljen je 2020. godine.

Gdje kupiti roman Zlatni kavez:

VBZ

Objavljeno

Adrian McKinty: Lanac

Nakladnik: V.B.Z.

Naslovnica romana Lanac: ©V.B.Z. Zagreb, 2020.

Adrian McKinty Lanac

Otmica djeteta : Noćna mora koje se boji svaki roditelj, ali može biti još i gore!

Primili ste poziv s nepoznatog broja: Vaše dijete je oteto! Ako ga želite ponovno vidjeti, morat ćete oteti nečije tuđe dijete. Tako započinje hit roman Lanac, napeti triler sjevernoirskog autora Adriana McKintya.

Lanac je dijaboličan, uznemirujući roman koji se čita najvećom mogućom brzinom i spada u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u prošloj godini. Autor je vrlo zanimljivom i inteligentnom pričom ukazao na zastrašujuće postojanje cyber zločinaca koji rade različita kriminalna djela putem napredne računalne tehnologije, a vrlo ih je teško otkriti jer su zaštićeni sofisticiranim metodama cyber tehnologije kojima štite svoju anonimnost.

Radnja romana Lanac:

Trinaestogodišnja Kylie  biva oteta s autobusnog stajališta čekajući školski bus. Njezina majka Rachel Klein dobiva uznemirujući poziv s nepoznatog broja. Nepoznata žena na liniji obavještava je da je Kylie oteta, vezana i sakrivena na nepoznatoj lokaciji, a jedini način na koji će  Rachel ponovno vidjeti svoju kćerku jest da točno slijedi njezine upute: Platite  otkupninu i pronađite drugo dijete za otmicu! To nije uobičajena otmica: pozivatelj je i sama majka čiji je sin odveden, a ako Rachel ne učini kako joj se kaže, dječak će umrijeti.

Uskoro Rachel kontaktiraju ljudi koji vode tajanstveni Lanac:

“Niste prvi. I sigurno nećete biti posljednji.” str. 14.

Rachel je sada dio Lanaca, beskrajne i izuzetno domišljate organizacije koja žrtve pretvara u kriminalce dok se stvoritelji Lanca enormno  bogate. Pravila su jednostavna, moralna pitanja stavljena na kušnju; brzo pronađite novac, pronađite svoju žrtvu, a zatim počinite užasan čin za koji ste prije samo dvadeset i četiri sata mislili da niste sposobni. Uz sve to, novac za otkupninu pretvoren je u kriptovalutu i uplatitelji ne znaju gdje zapravo ide.

Rachel postaje meta opasne skupine nalogodavaca, ona mora počiniti zločin da bi spasila svoju otetu kćer – ili riskirati da je zauvijek izgubi. Ne može se obratiti bivšem mužu Martyu koji ne živi s njima, već pomoć traži od Martyevog brata Petea, bivšeg vojnika koji se bori s ovisnošću. Uz pomoć Petea, Rachel otima djevojčicu Ameliju i Kylie je vraćena. Ali, to je tek početak. Ni Kylie ni Rachel nisu više iste. Grozna trauma ostavlja posljedice i Rachel odlučuje uzvratiti udarac…

Adrian McKinty Lanac

Prijetnja u romanu Lanac:

Sada znaš što moraš učiniti ako želiš ponovno vidjeti slatku malu Kylie. Taj posvemašnji strah koji osjećaš? Ta navala adrenalina? Ta potreba da djeluješ? Lanac ti je to dao. Lanac te oslobađa.

Zlonamjerni softver kao sredstvo cyber kriminalaca

Jedna od najprofitabilnijih i stoga najpopularnijih vrsta zlonamjernih softvera među cyber zločincima jest softver kojim se iznuđuje otkupnina. Taj se zlonamjerni softver sam instalira na žrtvin uređaj, šifrira datoteke i potom se traži otkupnina (obično u Bitcoinima). Zlonamjerni softver obuhvaća sve vrste zloćudnog softvera, uključujući viruse, a cyber zločinci ih koriste za varanje žrtava, za krađu identiteta, krađu podataka o kreditnoj kartici, preuzimanje kontrole nad više računala, zarazu računala i njihovu uporabu za korištenje bitcoina ili drugih kriptovaluta.

O romanu Lanac:

Dugo nisam čitala ovako napet i uzbudljiv triler. Pisac piše s lakoćom, radnja je napeta, a stvari se brzo događaju. Roman se čita u jednom dahu, a čitatelj je svjestan da je takva zlonamjerna, ekstremno sofisticirana prijetnja itekako moguća u svijetu punom uznapredovale tehnologije iza koje ponekad stoje iznimno inteligentni, ali bolesni umovi. Meni se roman jako svidio i jedva čekam prijevod novih romana ovog autora.

O autoru:

Adrian McKinty rođen je u Sjevernoj Irskoj 1968. godine, a odrastao je u Carrickfergusu. Studirao je pravo na Sveučilištu Warwick, a politiku i filozofiju na Sveučilištu Oxford. 1990-ih Adrian se preselio u Sjedinjene Države. Dok je živio u Coloradu, Adrian McKinty počeo je pisati romane. Godine 2008. s obitelji se preselio u Melbourne u Australiji. Najpoznatiji je  po nagrađivanom trileru Lanac i romanima Seana Duffyja smještenih u Sjevernu Irsku.

Recenziju njegova romana Otok možete pročitati ovdje.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Objavljeno

Ivica Prtenjača: Plivač

Nakladnik: V.B.Z.

Naslovnica knjige Plivač: ©V.B.Z. Zagreb 2019.

Ivica Prtenjača Plivač

Svijet u kojem nema rata?

Roman Plivač prekrasan je antiratni roman. Dok čitate ovaj roman o mladiću koji prezire rat, koji ne želi nositi oružje, pucati u bilo koga, mladiću koji samo želi mirno živjeti, koji nikoga ne ugrožava i koji ne želi biti „hrana za rat“, zapitate se koliko bi svijet bio bolje mjesto kad bi bilo više ljudi kao što je Andrej.

Radnja romana Plivač

Glavni junak romana Plivač, Andrej Šetka, dolazi s roditeljima Jelenom i Vladom na neimenovani jadranski otok na kojem njegovi roditelji imaju  ljetnu vikendicu. Godina je 1991., kasno ljeto i već se naziru vjetrovi rata. Uskoro Andrej dobiva poziv za mobilizaciju kojim ga obavještavaju o skorom pozivu za odlazak na ratište. Osobna previranja: otpor prema ratovanju, strah za život i tek pronađena ljubav predstavljaju koloplet motiva koji se smjenjuju kroz cijeli roman. Jedinac u roditelja, Andrej ne želi biti sudionik radnih zbivanja. Trenutke opuštanja i bijega od surove stvarnosti i nadolazeće ratne opasnosti nalazi u svakodnevnom plivanju prema obližnjem nenastanjenom otočiću na kojem se nalazi samo staro groblje. U druženju mu se pridružuje Anna, studentica dizajna iz Stockholma koja ljetuje u otočkom kampu s djedom i bakom. Andrej i Anna proživljavaju kratku ljetnu romansu. Krajem ljeta Anna se vraća u svoju državu, a Andreja čeka mobilizacija.

Ne želim biti“ hrana za rat“

Besmislenost rata osnovna je misao koja se proteže cijelim romanom Plivač. Andrej je miran, nedovoljno ambiciozan mladić,  propali student veterine, jedinac u roditelja, zaljubljenik u more, plivanje i osamu, pomalo introvertiran s jakim smislom za introspekciju. Sve jasnijim nadolaskom rata i pozivom za mobilizaciju biva gurnut u žrvanj događanja kojih se cijelom svojom nutrinom gnuša. Slike kaosa koje ga okružuju u medijima i idila malog otoka koji nudi utočište smjenjuju se, i čitatelj prati kako se Andrejev spokojni i mirni svijet polako raspada, a stanje svijesti po pitanju slobode i smisla urušava se do razine mirenja sa sudbinom. Andrejev defetizam ide tako daleko da na malom otočiću obilježava „svoj“ grob i traži od roditelja da ga pokopaju tamo ukoliko pogine.

„Nemam ja ništa u rukama. Nikakvu snagu. Osim da poslušam i isporučim se plotunu kad za to dođe vrijeme. str. 173.

Birati pacifizam, a ne nasilje u romanu Plivač

Ovo je knjiga o samoći i strahu, ali i knjiga o normalnoj ljudskoj težnji za mirotvorstvom, nenasiljem i mirnom suživotu među narodima. Ovo je knjiga o ljudima koji za svoje životno opredjeljenje biraju pacifizam umjesto prijetnji i zveckanja oružjem.

Stil romana Plivač

Ivica Prtenjača ima bogat i osebujan stil pisanja. Rečenice su pune pjesničkih slika, predivnih opisa kako prirode tako i suptilnih dubina ljudske duše. Divno koristeći slikovita izražajna sredstva, autor je napisao uistinu moćan i izuzetno kompleksan antiratni roman.

O roditeljima:

Oni su imali samo mene, svojim su morem tuge  i sredovječnog ravnodušja plovili oko mene kao oko oštre i visoke hridi, neprestano. Naše zajedništvo bila je ta plovidba, njihov pokušaj da se usidre u mom srcu bez prikladne luke, niti su oni znali kako toj hridi prići, niti je hrid znala kako se umiriti….str. 12.

O vojnoj regrutaciji:

Plivao sam prema obližnjem otočiću, bio sam sam u moru, na svijetu, sam u svom pozivu za vojsku, sam u svome strahu za život i gađenju prema svemu što vojna uniforma predstavlja. str. 28.

O ljubavi:

Meni treba toplina koju osjetim svaki put kad pogledam kosu na Anninom vratu. Meni treba da sjedim na svojoj terasi nakon što sam se pozdravio s njom, dok ona preko cijele Evrope putuje kući, a ja tugujem. Obična tuga, kraj ljetne ljubavi…str. 149.

O ratnom profiterstvu:

Njihova imovina je krv drugih ljudi, Ako sve ovo dovoljno dugo potraje, poslije toga u našoj zemlji živjeti će samo bezobrazni bogataši. Neće biti siromašnih, oni će biti mrtvi, o njima će se snimati filmovi, oni će dobivati ulice i trgove, a život će i dalje pripadati onima koji su trgovali krvlju drugih. str. 173.

Ivica Prtenjača Plivač

O autoru

Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radio je kao čitač vodomjera, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik.

Pojedine pjesme ili ciklusi prevedeni su mu na francuski, švedski, litavski, slovenski, mađarski, makedonski, engleski, njemački, talijanski i bugarski jezik.

Sudjelovao na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta kao pozvani hrvatski predstavnik. Uvršten u nekoliko antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, a živi i radi u Zagrebu.

Nagrade:
Nagrada 25. Salona mladih za književnost 1998. Zagreb
Nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Kvirinovi susreti, Sisak, 2001.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Objavljeno

Bekim Sejranović: Ljepši kraj

Nakladnik: VBZ D.O.O.

Naslovnica knjige Ljepši kraj:©VBZ d.o.o. 2020.

Bekim Serjanović Ljepši kraj

Osjećam se kao čovjek koji je jednom htio napisati nekakvu priču, ali nije uspio, jer je priča preuzela kontrolu nad stvarnošću. Nije više bilo jasno što je stvarno, priča ili život. I piše li život priču ili je možda obratno. str. 5.

Priča ili život u knjizi Ljepši kraj

Rijetko sam u posljednje vrijeme pročitala knjigu s toliko pripovjedačkog dara spisatelja kao što je to knjiga Ljepši kraj Bekima Sejranovića. Čovjeka koji se nije deklarirao ni kao Hrvat, ni kao Bosanac, ni kao Norvežanin ili Slovenac, a živio je i radio na svim ovim prostorima. Bio je  čovjek kozmoplit kojemu je svaka zemlja u kojoj je živio bila domovina i koji na određen način svoju domovinu nije ni imao. Kako je to lijepo napisao Miljenko Jergović za rano preminulog pisca Bekima Sejranovića : Ljudi kojima je uskraćeno pravo na domovinu, moraju je drugdje nalaziti. Njegova je domovina bila u tekstu.(Jutarnji list, 31. 5. 2020.) Svakako, njegova književna djela pripadaju trima književnostima: bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i norveškoj književnosti.

Nisam mogao ostati u kolibi još dugo. Prvi put me počela štipati samoća. Tjeskobu i glasove smatrao sam dijelom tijela. Nisam ih mogao amputirati a da se ne povrijedim. str. 74.

Kad nekog upoznaš, predstaviš se i onda te taj netko upita: Gdje živiš? Što radiš? Odakle si?-a ti nemaš odgovora na ta pitanja. str. 116.

Intimno putovanje

Ljepši kraj intimno je putovanje čovjeka koji je u vječnoj potrazi za vlastitim identitetom. Pisana u prvom licu, predstavlja koloplet događaja koji su se dogodili prije, na koje se pisac cijelo vrijeme vraća, koji se događaju sada, i one koji će se tek dogoditi jer je jednostavno tako suđeno. Njegov svijet je zbrkan i kaotičan svijet, svijet osamljenika koji nigdje u potpunosti ne pripada, svijet u koji uvlači  sve one koji ga prate na njegovom putu (bivšu ženu, kojoj se ne želi sjetiti ni imena,  bivšu partnericu Cathrinu, buduću dogovorenu suprugu Almu, cimera Egila).

Na trenutke brutalan, a opet s dozom iskričavog humora, Bekim Sejranović spada u vrh spisateljske proze na ovim prostorima. Ljepši kraj knjiga je u kojoj svatko može pronaći djelić sebe. Čitatelj osjeća bliskost s autorom jer on postavlja pitanja  koja je svatko od nas postavio puno puta u životu: Tko sam? Kamo idem? Činim li stvari ispravno? Povrjeđujem li nekog svojim postupcima i djelima? Pri tome ga često hvata autodestrukcija i grizodušje zbog raznih postupaka  prema ženama u svom životu koje je namjerno ili nenamjerno povrijedio. Sve to utapa u alkoholu, drogi, neurednom životu ili samovanju u djedovoj brvnari negdje u Bosni. A Bekim još uz to ima i onu dozu melankolije i nostalgične reminiscencije za sretnim vremenima prije ratne pošasti, tipične za široku bosansku dušu koja je proživjela rat. Traumu koja je ostala nakon odlaska iz Bosne i Hercegovine dolaskom rata i uvijek novi početci  na nekim novim mjestima nikad nije prebolio.

Sejranović je čovjek koji neprestano luta, traži se u fizičkom i duhovnom smislu. Nije savršen. Na trenutke je mračan. Običan je čovjek koji griješi, pije, ponekad se napuši, utapa tugu da sve zaboravi. Sve ga to čini autentičnim i svojim.

Radnja romana Ljepši kraj

Usamljeni pisac utapa tugu zbog brojnih životnih promašaja u djedovoj brvnari na nekom obronku u blizini Tuzle. Svoju samoću podnosi stoički i odrađuje je kao kaznu. Društvo mu pravi samo vjerni pas Gunko.

Ljudi koji vežu pse zapravo su i sami vezani. Vezan ja, vezan pas, vezana žena, djeca, selo, vezani čitavi gradovi, narodi, zemlje. Čitav je svijet na lancu. str. 195.

U susjednom selu nalazi se kamp vehabija s kojima se povremeno susreće. Boravak u djedovoj kolibi pisac koristi kako bi se prisjetio čitavog svog života: promašenog braka za koji nije jasno zbog čega nije uspio, veze sa zrelijom ženom s kojom je bio sretan dok se ta veza nije istrošila i on otišao, bolest partnerice koja ga je duboko pogodila i na kraju vraćanje u inozemstvo gdje odluči ući u dogovoreni brak sa sunarodnjakinjom kako bi joj pomogao. Malo je toga pisac napravio samo za sebe. Čini se da su ga ratni i ostali događaji bacali na razne strane kao valovi na hridine i on se tome nije mogao ili nije znao oduprijeti. Ipak priča završava naoko optimistično. Od izdavačke kuće dobiva odgovor da će mu objaviti knjigu „samo da smisli ljepši kraj“.

Bekim Serjanović Ljepši kraj

Motivi u knjizi Ljepši kraj

Promašeni brak, zatim ljubav prema zrelijoj ženi, prestanak ljubavi, susret sa smrću kao pratiteljem života, ugovoreni brak iz usluge, i uvijek sveprisutna samoća,  samo su neki od motiva u knjizi Ljepši kraj. U knjizi se također uzgred spominju političke struje i odnosi među lokalnim življem nakon rata (vehabije) s naznakom da nikad nema mira na ovim prostorima.

I onda opet sve iz početka, pokušavajući zamisliti neku novu budućnost. A jedina budućnost koju sam mogao zamisliti je bila je FK Budućnost iz Titograda u albumu sa sličicama nogometaša koje sam skupljao krajem sedamdesetih. str. 116.

Kao da je ljubav osnovni preduvjet za brak. Život će ionako poput drobilice samljeti sve njihove snove. I njezine i njegove. Ali nije tu kriv ni život ni njihovi roditelji. Kriva su očekivanja. Preduvjet sreće jest da joj se ne nadaš. Ili, zašto ne biti okrutan do kraja i ne reći: preduvjet sreće jest njezino iskreno i dosljedno negiranje. str. 131.

Trilogija

Ljepši kraj središnji je dio romaneskne trilogije Bekima Sejranovića, koju još čine romani Nigdje, niotkuda i Tvoj sin Huckleberry Finn. Ova knjiga direktno se nastavlja na njegov roman prvijenac Nigdje, niotkuda. Knjiga se može čitati i zasebno.

Priča ili život ponovno

Stil kojim pisac piše je kratak, jezgrovit i ponekad surov, ali opet toliko puno govori. Tjera nas da se zapitamo : Je li ovaj čovjek nesretan sam po sebi ili su ga takvim napravile okolnosti? U svakom slučaju autor je pred čitatelja ogolio cijelu svoju bosansku dušu sa svim vrlinama i manama i dao nam svoj život na prosudbu. I tu se vraćamo na početak: Je li ovo priča ili život?

Bekim Sejranović o sebi

– Pišem knjige kakve volim čitati, i mislim da je to ispravan put za mene, i za svakog pisca. Najgora stvar koju književnik danas može napraviti jest truditi se pod svaku cijenu biti »originalan«. Već je Borges to rekao; sve je već rečeno, sve napisano. Ostaje nam samo pisati o svome svijetu…, rekao je Sejranović u jednom od intervjua Novom listu. (Novi list, 6. 9. 2013.)

fotografija Vedran Karuza, Novi list

O autoru

Bekim Sejranović rođen je 1972. godine u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole. Od 1985. pohađa srednju pomorskoj školu u Rijeci, smjer nautika. Nakon položene mature studira jednu godinu na Pomorskom Fakultetu u Rijeci, no potom odlučuje studirati kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

U Oslo seli 1993. i nastavlja studirati, a 1999. na tamošnjem Povijesno-filozofskom fakultetu obranio je magisterij iz područja hrvatske književosti. Od 2001. do 2006. godine radi kao lektor na spomenutom fakultetu i predaje južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje.
Od 2000. godine pa sve do smrti, radi kao sudski tumač i književni prevoditelj, predaje norveški za strance te piše i objavljuje vlastitu prozu.
Autor je knjige kratkih priča Fasung, kao i romana Nigdje, niotkuda, Ljepši kraj, Sandale, Tvoj sin, Huckleberry Finn i Dnevnik jednog nomada.

Romani i kratke priče prevedeni su mu na više stranih jezika: norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski. Za roman Nigdje, niotkuda 2009. godine dobio je nagradu „Meša Selimović“ koja se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na području Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

Od 2011. do 2014. godine Bekim Sejranović je živio u Ljubljani, a od svibnja 2015. živio je i radio u Zagrebu.

Preminuo je 21. 5. 2020 u Oslu.

Gdje kupiti:

VBZ.d.o.o.