Henry James: Okretaj zavrtnja

Nakladnik: Profil, 2005.

Naslovnica romana Okretaj zavrtnja: ©Profil

Henry James: Okretaj zavrtnja

Prije početka

Priča počinje godinama poslije događaja opisanih u romanu, kada se oko vatre okupljaju prijatelji i prepričavaju pripovijesti o duhovima. Jedan od njih prisjeća se jezive priče koju je čuo od sestrine dadilje u koju je, kao dječak, bio zaljubljen.

-…želimo čuti i tu priču. … –
-Dosad sam je čuo samo ja. Doista je prestrašna. … Ovo ne možete niti zamisliti. Ne može se usporediti ni s čim meni poznatim. …
-Toliko je strašna?  –
-Toliko je jezovita, radi se o jezi! –
(str. 6.)

Pripovijetka je to o guvernanti i njezino dvoje štićenika, na osamljenom imanju Bly. Radnju nam izlaže sama guvernanta, odnosno, mi čitamo njezin rukopis koji je ostavila mladiću s početka sažetka.

Okretaj zavrtnja

Mlada guvernanta prihvaća posao brige o dvoje siročadi, desetogodišnjem Milesu i osmogodišnjoj Flori, a zapošljava je njihov bogati stric – pod jednim uvjetom – ne smije mu pisati, nikako ga kontaktirati i općenito, gnjaviti brigom o djeci.

Dadilja tako dolazi na izolirano imanje i preuzima brigu o Flori i Milesu koji je, iz nepoznatih razloga, izbačen iz škole. Isprva je oduševljena poslom, djecom i gospođom Grose, priprostom domaćicom s kojom se sprijateljuje.

Moj prekrasan posao svodio se na život uz Milesa i Floru, a najviše sam ga voljela jer sam imala osjećaj da mu se u nevolji mogu u potpunosti posvetiti. Ljepota mojih malih štićenika bila je nepresušan izvor radosti zbog kojeg sam se neprestance iznova čudila taštini svojih početnih strahova… (str. 32./33.)

No, kada u blizini kuće ugleda neznanca kojeg gospođa Grose prepoznaje kao sobara Quinta, i djevojku, prethodnu dadilju gospođicu Jessop, za koje se ispostavi da su MRTVI, priča kreće prema katastrofi i neminovnoj tragediji.

Ovoga puta radilo se o drugoj osobi, ali i ona je ulijevala strah te nesumnjivo odisala zloćom. Bila je blijeda, odjevena u crno te zastrašujuća… (str. 51.).

Hoće li hrabra dadilja uspjeti spasiti svoje štićenike iz kandži zlih duhova?

Ili će im se i ona pridružiti u tom strašnom međusvijetu između živih i mrtvih?

Henry James: Okretaj zavrtnja

Najkontroverznije Jamesovo djelo

Okretaj zavrtnja zapravo je tanašna knjižica, vrstom između romana i novele. Stil pisanja je pravi pripovjedački, s malo ili nimalo dijaloga, no James je vrstan pripovjedač i njegove su rečenice predivne, poetične, užitak za čitanje.

Književna teorija govori da je ovo njegovo najkontroverznije djelo. Ne samo zato jer je horor priča, već i zato što se može tumačiti na različite načine.

Prvo je gledište ono osnovno – guvernanta je u pravu, djeca pod utjecajem sablasti.
Drugo, veoma intrigantno, jest to da je dadilja luda. Moram priznati, premda sam pristaša prvog stajališta, ovo mi golica maštu jer sablasti ne vidi nitko osim guvernante. Gospođa Grose svakako ih ne vidi, a i djeca tvrde to isto, mada dadilja sumnja u njihove riječi. Tko je u pravu?
Treće stajalište, frojdovsko, priklanja se ovom potonjem, no guvernantinu nestabilnost tumači kao rezultat potisnute seksualne želje prema poslodavcu.

Puno toga u romanu insinuira neku vrstu nepriličnih odnosa – najprije onaj najmanje prikriven – podli sobar Quint i prethodna dadilja Jessop očito su bili u seksualnoj vezi. No, na par mjesta rečenice su dvosmislene tako da čitatelj izvlači zaključak da su njih dvoje, Quint pogotovo, seksualno zlostavljali djecu, posebice malog Milesa s kojim je Quint „često ostajao nasamo“.

Okretaj zavrtnja – neminovni korak unaprijed

Okretaj zavrtnja nije horor priča koju traži današnji čitatelj. Meni uopće nije bila strašna, scene nisu bile jezive, a dadiljine rečenice ponegdje su više izazivale smijeh no strah i čuđenje.

Unatoč tome, mislim da je ovaj roman nešto što svaki ljubitelj horora mora pročitati, nešto slično kao Poe ili King – to su osnove žanra i obvezna literatura.

Najbolji dio romana jest kraj – ostala sam iskreno začuđena jer ga uopće nisam očekivala. Osim toga, interesantno mi je to što roman ima više tumačenja i sva mogu biti točna, ovisno o raspoloženju čitatelja i njegovoj koncentraciji.

Uglavnom, očekivala sam puno strašniju priču, no nisam nezadovoljna. Okretaj zavrtnja klasično je djelo književnosti i kao takvo zaslužuje čitanje.

Da bih uopće mogla nastaviti, morala sam uzeti u obzir te ukazati povjerenje prirodi tako što sam svoje čudovišne muke shvaćala kako korak u neobičnom i, naravno, neugodnom smjeru, ali smjeru koji je, na kraju krajeva, zahtijevao, radi dostojnog suprotstavljanja, samo još jedan okretaj zavrtnja, nasrtaj na običnu ljudsku dobrotu. (str. 133.)

Henry James: Okretaj zavrtnja

Okretaj zavrtnja na velikom platnu

Okretaj zavrtnja doživio je bezbroj ekranizacija, a najnovija je ona iz 2020. godine, The turning.

Međutim, najpoznatija među svim ekranizacijama je ona iz 1961., The innocents, a u prilagodbi romana za film sudjelovao je čak i veliki Truman Capote. 

Ovaj je roman poslužio i kao inspiracija brojnim suvremenim romanima, a jedan od njih je i Okretaj ključa autorice Ruth Ware, koja se vješto poigrala i osuvremenila ne samo Jamesovu fabulu, nego i sam naslov.

Ostali naslovi ovog autora:

Henry James (1843.-1916.) slavni je američki je romanopisac, dramatičar, esejist i kritičar. Većinu je života proveo u Londonu, kada stvara neka od svojih najuspješnijih djela – Daisy Miller i Portret dame.

Okretaj zavrtnja jedna je od najpoznatijih i najintrigantnijih priča o sablastima, a budući da su je različiti kritičari promatrali s različitih aspekata, poznata je i kao Jamesovo najkontroverznije djelo.

Gdje kupiti roman Okretaj zavrtnja:

Koliko sam uspjela pronjuškati po internetu, ovaj roman nije tako lako naći. Nedavno sam naletjela na webshop Knjigolov – i tu ga zasad ima.

Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa klasik je svjetske književnosti.

Ako volite čitati klasike, ili ako biste ih željeli početi čitati, evo recenzija onih koje smo mi pročitale:

William Golding – Nasljednici

Edith Wharton – Doba nevinosti

Shirley Jackson – Oduvijek živimo u dvorcu

Važno!

Web stranice kojima sam se služila pri pisanju recenziju:

http://www.glif.rs/blog/henry-james-i-tumacenja-okretaja-zavrtnja/

https://dokaz.rs/tpost/8rcyn9u9t1-zato-nas-okretaj-zavrtnja-i-danas-toliko

Tisja Kljaković Braić: U malu je uša đava

Nakladnik: Profil, 2015.

Naslovnica knjige U malu je uša đava: ©Profil

Tisja Kljaković Braić U malu je uša đava

Čitajući ovu debitantsku knjigu slikarice (i književnice) Tisje Kljaković Braić, činilo mi se da  Tisja piše priču o mom djetinjstvu, a ne o svom.  Tisjine sam uspomene  prepoznavala kao svoje, šušur malog dalmatinskog gradića u kojem su kale uske, a na tiramolama se suši roba, dok djeca trče i voze romobile utrkujući se tko će brže, stalno mi je dolazio u priziv.

I da ti kažem sve ti je to ona tvoja nepametna mater zakuvala. Kad dođemo kući, da nisi slučajno kome rekla da san reka ovo za mater ti. Jesi li me razumila?
Jesan, dide. Str. 66.

Odrastanje u Splitu

Tisjino djetinjstvo slično je stotinama odrastanja ljudi u Dalmaciji, a i drugdje. To su bila vremena kad  se obitelj okupljala oko stola i prepričavala priče koje su toliko slične našim pričama.

U malu je uša đava priča je o djetinjstvu jedne djevojčice u Splitu osamdesetih, godina 20. stoljeća, ispričana s puno humora i nostalgije. Tisjin svijet bili su, uz njezine roditelje, djed Žarko i baka Nevenka. Oni su činili sve ne bi li njihova unuka bila zadovoljno i sretno dijete. A nije da su je razmazili, jer Tisja je itekako trebala sve zaslužiti. Ništa se nije davalo „zabadave“. Tako se za dobiti lutku ćelavicu, Tisja trebala načekati, a bicikl je kupljen zajedničkim snagama tetka i tetke, nakon dosta vremena. Drugo je to bilo vrijeme. Djed i baka bili su ravnopravni članovi obitelji koji su, uz roditelje, odgajali unuku. A uz njih, odgajali su je i susjedi i sva moguća rodbina. Svi događaji, sva druženja, ručkovi, ćakule, pa i koja bolest koja se, bože moj, dogodila, sve je to prošlo kroz Tisjin mali svijet i utjecalo na njezino odrastanje. Tako je to bilo nekad kad su obitelji bile velike i dijelile sve. Danas se tog vremena sjećamo s nostalgijom.

Dojam o djelu

U malu je uša đava dirljiva je i duhovita knjiga. To je knjiga koja priča o obiteljima kakve su nekad bile i kakve su danas rijetke. Ljubav i poštovanje koje Tisja osjeća prema baki i djedu izbija iz svake njezine rečenice, ali to nije ništa čudno. Vrednote koje su joj oni usadili i emocije bezrezervne ljubavi nose se cijeli život.

Knjiga je topla, duhovita i prepoznatljiva svima koji su imali sreću odrastati s bakama i djedovima. Hvala Tisji na ovom podsjetniku na neka davnija, sretna vremena. Možda skroz mladi čitatelji neće razumjeti ove reminiscencije, ali mi, iza kojih je već pola života, s radošću ih se sjećamo.

Po knjizi je napravljena i duhovita predstava u splitskog HNK u režiji Marija Kovača.

Tisja kljaković Braić U malu je uša đava

O autorici

Tisja Kljaković Braić rođena je 30. lipnja 1979. u Splitu. Završila je Školu likovnih umjetnosti – smjer slikarski dizajn. Svoja djela izlagala je na tridesetak skupnih izložbi te četrdeset samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Djela joj se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku te u privatnim zbirkama diljem svijeta. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Autorica je knjiga U malu je uša đava i Oni. Živi i radi u Splitu. 

Gdje kupiti (u novom izdanju):

Fraktura

Ashley Audrain: Sumnja

Nakladnik: Profil, 2021.

Naslovnica romana Sumnja: ©Profil

Majčino se srce u životu slomi na milijun načina. (str. 171.)

Ashley Audrain: Sumnja

Sumnja

Ovu tešku priču o majčinstvu priča nam Blythe, no priča ne počinje u sadašnjosti.
Blythe se vraća u prošlost, u dane kada je tek upoznala svog supruga Foxa i kada se činilo da je cijeli njen život savršen.

Jer Fox je savršen. Ima savršenu obitelj. Sve oko njega je upravo – savršeno.

Grace me je pitala što s tobom nije u redu. Nisi dobar u krevetu? Nagla narav? Moralo je biti nešto zato što nitko ne može biti toliko savršen. Ali nije bilo ničega. … Imala sam sreće. Nisam imala mnogo, ali sam imala tebe. (str. 21.)

Blythe zna da ona nije ni blizu takva. Njena obitelj praktički ne postoji, a dolazi iz loze žena koje nikada nisu bile sposobne biti majke. I Blythe je time obilježena. Nesretnim djetinjstvom, čežnjom za povezanošću i ljubavlju, željom za prihvaćanjem. Da bismo razumjeli Blyth, moramo razumjeti prvo njezinu majku, zatim njezinu baku. I njihove su priče ispričane na stranicama ovog emotivnog, dirljivog i  brutalnog romana.

… postoji mnogo toga u nama što ne možemo promijeniti – jednostavno se takvi rodimo. Ali neke naše dijelove oblikuju stvari koje vidimo. I to kako se drugi odnose prema nama. Kako se zbog toga osjećamo. (str. 276.)

Nakon udaje za Foxa, Blythe želi biti što bolja, želi biti savršena – za njega. Kad on poželi dijete, ona duboko u sebi sumnja i lomi se jer zna čija je kći. Da bi ga usrećila, i ona poželi dijete. Odlučuje svom djetetu biti sve ono što njezina majka nije bila njoj. Želi voljeti, biti prisutna, biti podrška.

… ja sam bila ona koja je zamišljala. Majčinstvo. Kako će to biti. Kakav je to osjećaj. …
Bit će drugačije. Bit ću poput onih žena kojima to ne pada teško. Bit ću sve ono što moja majka nije bila.
(str. 27.)

Blythe rađa Violet.

Majka i kći

Majka uviđa da s njezinom kćerkicom nešto nije u redu, no nitko joj ne vjeruje. Dok suprug bezrezervno obožava Violet i uvjeren je da Blythe umišlja i vidi probleme gdje ih nema, ona tone u svoje strahove i počinje preispitivati samu sebe. Je li moguće da umišlja? Sumnja u majčinske sposobnosti, sumnja u zdrav razum i sumnja u vlastito dijete nagrizaju je i muče. Uskoro, ta ista sumnja u Violet počinje, malo pomalo, uništavati njezin brak.

Ne uspijeva se povezati s djetetom i krivi sebe, ali i dijete. No može li dijete biti krivo?
Je li toliko obilježena vlastitim traumama iz djetinjstva da joj priječe sreću i uživanje u majčinstvu?

Zašto sve žene oko nje mogu, samo ona ne može? Zašto mora glumiti toplinu prema vlastitom djetetu? Je li doista nesposobna osjetiti majčinsku ljubav?

Ashley Audrain: Sumnja

Pročitala sam sve knjige. Sve sam proučila. Nitko nije spominjao kako se osjećaš kada te probude nakon četrdeset minuta sna, na krvavoj plahti, u strahu od onoga što znaš da slijedi. Mislila sam da sam jedina majka na svijetu koja to neće preživjeti. Jedina majka koja se neće oporaviti od šavova… Jedina majka koja se ne može pretvarati da razumno funkcionira. Jedina majka koja gleda svoju kćer i misli: Nestani. Molim te. (str. 44.)

A onda Blythe rađa Sama, prekrasnog dječaka s kojim se poveže čim mu začuje otkucaje srca. Napokon osjeća onu sveprožimajuću ljubav o kojoj sve majke pričaju. Ovaj put osjeća kako je to voljeti nekoga više od ikoga i ičega na svijetu.

Čini se da je dobila drugu priliku za majčinstvo.

No sreća je kratkog vijeka i sve se mijenja u treptaju oka…

Sumnja u sebe i majčinstvo

Uzimajući u ruke roman Sumnja, nisam očekivala pročitati nešto ovoliko dojmljivo, brutalno, strašno i izvrsno u isti tren! Premda se često dogodi da sažetak na stražnjoj korici bude bolji od samog romana, ovdje to svakako nije slučaj! Sažetak uopće ne daje naslutiti sve one dubine koje ima knjiga!

Budući da radnja počinje u sadašnjosti i vraća se u prošlost, već od prvog poglavlja gotovo da znamo kako priča završava. No kako je došlo do takvoga kraja?

A onda se vraćamo u prošlost, u dane kada su se Blythe i Fox tek upoznali i zaljubili.

Vraćamo se još i dalje, kada je Blythe bila djevojčica.

I još dalje, kada je njezina majka Cecilia bila djevojčica.

Svaka ta žena na neki je način obilježena svojom majkom.

Nisam se osjećala kao kći svoje majke. Osjećala sam se kao tvoja žena. Godinama sam se radi tebe pretvarala da sam savršena. Željela sam te učiniti sretnim. Željela sam biti bilo tko drugi osim majke od koje sam potekla. (str. 28.)

Blythe daje sve od sebe, no uvjerena je da ne može jer nije mogla njezina majka niti njezina baka. Ipak Blythe ima jedan drugi problem, problem koji njezine prethodnice ipak nisu imale. Čini se da nije majka ta koja ne voli dijete. Čini se da je upravo obrnuto…

Savršena majka

Svako toliko, pojavi se roman koji tematizira majčinstvo s ove ili one strane i gotovo uvijek postane hit. Provokativna je to tema o kojoj svi imaju mišljenje. Odnos majke i djeteta, ljubav koja bi trebala biti bezuvjetna, savršeno majčinstvo kojim nas bombardiraju s naslovnica…

Svi imamo pravo na očekivanja od drugih i od sebe samih. Majčinstvo nije iznimka. Svi očekujemo imati dobru majku, da nam je supruga dobra majka te da i same budemo dobre majke. (str. 15.)

Ashley Audrain: Sumnja

Ženama se nameće ne samo majčinstvo, nego savršeno majčinstvo i rijetko koja žena uspije doseći taj nivo. A kad ne uspijemo grizemo se, sumnjamo u sebe, propadamo pod teretom očekivanja drugih i nametnutih standarda koji su rijetko kad realni. Grčevito se držimo one da dobra majka nikad ne griješi, ali upravo suprotno. Čitavo je majčinstvo put pogrešaka i novih pokušaja, no najvažnije je da se nastavimo truditi i budemo tu za svoju djecu. Ako volimo, bez obzira na kakvo tlo pada ta ljubav, činimo sve kako treba.
E sad, osim tog segmenta majčinstva i čitavog odnosa između majke i djeteta, ovaj roman tematizira još nešto. Ne želim vam reći što da ne bih kvarila čitanje ovako fantastične knjige, ali znajte da ćete, kad otvorite prvu stranicu, dobiti puno, puno više nego što očekujete.

Ostali naslovi ove autorice:

Sumnja je prvi roman autorice Ashley Audrain.

Spisateljica ima i svoju web stranicu na koju možete zaviriti ovdje (stranica je na engleskom jeziku).

Gdje kupiti roman Sumnja:

webshop Znanje

Nedavno smo čitali i hit-roman Lucinde Berry Savršeno dijete koji je, u jednu ruku, sličan ovome. Ako ga još niste čitali, a zanima vas, škicnite našu recenziju.

Neki od romana koje smo dosad recenzirale, a tematiziraju majčinstvo na ovaj ili onaj način i mogli bi vam biti zanimljivi su Nisu moje bebe Melanie Golding, Plač Helen FitzGerald te Farma Joanne Ramos.

Madeline Miller: Kirka

Nakladnik: Profil knjiga, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige Kirka: ©Profil

Kirka- grčka mitologija u očima žene

Malo je reći da me ova knjiga oduševila. Sve što ste znali ili mislili da znate o grčkoj mitologiji u ovoj knjizi daje vam jedan potpuno novi uvid. Autorica Madeline Miller donijela je Kirku na jedan novi, ženski, suvremeni način. I za one koji poznaju grčku mitologiju knjiga će biti iznenađenje. Način na koji autorica utjelovljuje bogove, nimfe i ostale besmrtne likove dajući im ljudske osobine, nisam još nikad srela u literaturi. Prekrasno viđenje žene koja od slabe i nesigurne osobe postaje jedna od najmoćnijih čarobnica u grčkoj mitologiji centralna je tema knjige. Kirka je knjiga koja predstavlja presjek grčke mitologije na intiman, osebujan način. Glavni lik, čarobnica Kirka, nevoljeno je dijete titanskog boga Helija i nimfe Perze i biva izgnana na otok Eeju. Žena koja je prošla poniženja, odbacivanja i izrugivanja vlastite obitelji, osobnim rastom i strahovitom snagom izrasta u čvrstu, inteligentnu ženu koja pažljivo koristi svoje moći.

Ta riječ-nimfa-određivala je duljinu I širinu naše sudbe.na našem jeziku ona nije značila samo božicu, nego i nevjestu. str. 7.

Ipak, budući da nisam nisam znala, ništa mi nije bilo ispod časti. Moje moći preklapale su se poput valova. Otkrila sam da imam smisla za iluzije… str. 81.

Tko je Kirka?

Kirka je rođena u moćnoj obitelji od oca Helija, boga Sunca i najmoćnijega Titana i majke nimfe Perze. Rasla je uz brata i sestre Ejeta, Pasifaju i Perza, ali Kirka je bila skroz drugačija. Nije imala majčinu ljepotu, ni razvijene moći poput oca. Čak joj je i glas bio kreštav, sličniji glasu smrtnika. Ljudi koji  osjećaju kako nikome ne pripadaju traže društvo drugačijih jer su i sami takvi. Tako je bilo i s Kirkom. Spustivši se među smrtnike, Kirka se zaljubljuje u ribara Glauka koji je jedini razumije. Otkrivši čudotvorne moći koje posjeduje, Kirka napravi da se Glauko preobrazi, zaspavši među čarobnim cvijećem. Tada on dolazi bliže bogovima I obitava na njihovim dvorovima. Kirka misli da je stvar riješena i da je vjenčanje s Glaukom gotova stvar, ali Glauko voli drugu. Kirkina osveta je strašna.

Kosa joj je prošarana kao u risa. I vidi joj oštru bradu. Nije baš naočita. Str. 10.

Kirka biva prognana

Bojeći se otkrivenih moći vlastite kćer i želeći se dodvoriti bogovima, Helij za primjer drugima protjeruje Kirku na pusti otok Eeju. Kirka je osuđena do kraja života biti u samoći. Dolaskom na otok, Kirka uviđa da je konačno našla svoj mir. Otok je mjesto osame, uvida u sebe i kontemplacije. Kirka uči o životu, uči o sebi i svojim moćima i s vremenom postaje vrlo vješta čarobnica. Samoća je za nju postala blagoslov, a ne teret. Pitanja koja postavlja – tko sam, čemu služi moj život i što mogu napraviti za sebe da budem bolja osoba – pitanja su koja danas u suvremenom svijetu postavljamo svi mi. Tako oživotvoren lik čarobnice u osnovi predstavlja lik jedne jake, moderne, emancipirane žene.

Trebalo mi je sve tajno bilje s Dikte i povrh njega najjače povijuše, korijen crnike i vrba, anis i kukuta, jedić, kukrijek. Trebale su mi i preostale zalihe molyja. Napitak se uskovitlao u crvenim I tamnim tonovima. str. 120.

Kirkine ljubavi

Nakon razočaranja s Glaukom, Kirka je vrlo oprezna kad je ljubav u pitanju. Ne vjeruje da će više naći partnera s kojim može ostvariti vezu. Muškarci su za nju samo neprilika. One rijetke,  namjernike koji slučajno ili u nevolji pristanu na njen otok, obično čarolijom pretvori u svinje. Osim usputnih veza sa Zeusovim sinom Hermesom i kiparom Dedalom, Kirka nema ljubavnih iskustava. Kad se pojavi itački kraljević Odisej,  koji ostaje cijelu godinu na Eeji  zajedno sa svojom posadom, Kirki se učini da je našla nekoga tko ju razumije. Ali, Odisej nije Kirkin već Penelopin i on se vraća u svoju domovinu, ženi i sinu Telemahu. Jedino što Kirki ostaje od Odiseja je sin Telegon za kojeg Odisej ni ne zna jer se rodio nakon njegovog odlaska.

Rukom je dodirivala trbuh. Tvoj je otac jednom rekao da želi još djece, ali nisi zbog toga živ. Ti si za mene. str. 217.

Kirka – mogu birati što ću biti

Kad Odisej pogiba, njegova udovica Penelopa i sin Telemah dolaze na Eeju. Odnos između dviju žena koje su voljele istog čovjeka složen je, ali pun razumijevanja i poštovanja. Obje su  bolje osobe nego što je to bio Odisej. Odlaskom sina Telegona Kirka je svjesna da se njezin boravak na otoku približava kraju. Ali otok ima svoje čarobne moći koje su mu davale zaštitu. Izaći u vanjski svijet izuzetno je opasno za Kirku. Ona se ipak usuđuje oglušiti o naredbe bogova i po cijenu svog života. Razlog je taj jer je pronašla muškarca s kojim želi živjeti pa makar to bilo pod cijenu gubitka besmrtnosti.

Bila si spremna dotaknuti otrov. To je dovoljno. Str. 254.

Dojam o knjizi

Madeline Miller Kirka

Knjiga mi je dugo stajala “na čekanju” i uvijek sam nekako davala prednost nekim drugim knjigama. Sada mi je žao zbog toga. Tema grčke mitologije je maestralno umotana u borbu žene za vlastito biće. Kirka je snaga koju prepoznajem u svakoj ženi, majci, obespravljenoj radnici, potlačenoj robinji , prezrenoj ženi pod strogim patrijahatom koja se pobuni pred zlostavljačima. Način na koji raste i sazrijeva Kirka, koja je nimfa, toliko je blizak nama ljudima. Ako je namjera autorice bila uvjeriti nas kako su i bogovi samo grešni ljudi, onda je u tome u potpunosti uspjela.

Dodatna vrijednost knjige je fantastičan uvid u grčku mitologiju. Iako je autorica negdje izmijenila događaje i dala svoj epsko –lirski opis zbivanja, glavni likovi božanstva, titani i nimfe uistinu su dobro poznati iz grčke mitologije, ali nismo znali gdje ih svrstati. Način na koji je to napravila Madeline Miller meni je široko otvorio vrata razumijevanja grčke mitologije.

Preporuka: Obavezno pročitati!

Ali i iz prkosa prema ocu, iz prkosa prema svima onima koji su te ponižavali i željeli spriječiti ostvarenje tvojih želja. str. 143.

O autorici

Madeline Miller rođena je u Bostonu, a odrasla u New Yorku i Philadelphiji. Pohađala je Sveučilište Brown, gdje je stekla naziv magistrice klasične filologije i književnosti. Tijekom zadnjih petnaest godina predaje i podučava latinski, grčki i Shakespearea. Njezin prvi roman Ahilejeva pjesma osvojio je nagradu Orange 2012. i bio je na ljestvici najprodavanijih knjiga New York Timesa. Preveden je na dvadeset pet jezika. Njezini eseji objavljeni su u mnogim tiskovinama i drugim medijima uključujući The Guardian, Wall Street Journal, Lapham’s Quarterly i NPR.org. Živi nedaleko od Philadelphije u Pennsylvaniji u Sjedinjenim Američkim Državama.

Gdje kupiti:

Profil

Elena Ferrante: Lažljivi život odraslih

Nakladnik: Profil, 2020.

Naslovnica knjige Lažljivi život odraslih: © Profil knjiga

Lažljivi život odraslih- priča o odrastanju

Lažljivi život odraslih maestralno je napisana priča o odrastanju Giovannine. To je djevojka od 16 godina koja živi u Napulju, ranih 90-ih godina dvadesetog stoljeća. Govannina prolazi faze od obožavanja roditelja koji su joj bili uzori svojim intelektom, statusom i naoko skladnim brakom, do teških razočaranja i intimnih turbulencija. Ulaskom u pubertet, uz fizičko mijenjanje Govannine, mijenja se i njezin um i unutarnji svijet. Govannina prelazi težak put osobne transformacije.

Elena Ferrante Lažljivi život odraslih

Lažljivi život odraslih, bogati Napulj, siromašni Napulj

Lažljivi život odraslih započinje tako da pratimo djevojčicu Govanninu koja živi u bogatom dijelu Napulja s roditeljima, srednjoškolskim profesorima. Provodi bezbrižan život djevojčice, jedinice u roditelja, obožavane i prihvaćene u krugu prijatelja svojih roditelja, prijateljica u školi i izvan nje. Sve je idilično, ali ipak postoji jedna sjena. To je teta Vittorija, očeva sestra, ona čije se ime ne spominje, osim po lošem. Govannina, potaknuta znatiželjom, nagovara roditelje da joj dopuste posjetiti Vittoriju. Odlaskom u siromašni dio Napulja, grada koji živi život ljudi na ulicama, tržnicama, crkvama, Govannini se otvara sasvim novi svijet. Upoznavši Vitorriju, Govaninina je osupnuta načinom života kojim žive Vittorija i njezini prijatelji. Čini joj se da je taj život život ulice, pun grijeha, putenih strasti i uzburkanih emocija koje se javno pokazuju. Sve je to u suprotnosti s urednim i smirenim načinom života na koji je Govannina navikla.

U međuvremenu sam naučila roditeljima sve bolje skrivati što mi se događa. Ili, bolje rečeno, usavršila sam kako im lagati govoreći istinu. Naravno, nisam to činila laka srca, bilo mi je teško. str.83.

Teta Vittorija u Lažljivom životu odraslih

Najveći Vittorijin grijehu u Lažljivom životu odraslih je to što je ludo voljela muškarca koji nije bio njen (štoviše, Enzo je imao ženu i troje djece). Nakon što je Enzo umro, Vittorija se sprijateljila s Enzovom udovicom i njenom djecom i razvila kult obožavanja neprežaljenog Enza. Takva obiteljska simbioza dviju obitelji nezamisliva je Govannini koja dolazi iz uredne i stabilne obitelji. Ali, kad se takva uredna obitelj počne raspadati i Govanninin obožavani otac, nakon preljuba, odlazi živjeti kod druge žene, Govannina otkriva lažljivi svijet odraslih. To je toliko pogodi da popušta u školi, pada razred, gubi povjerenje u roditelje, ne mogavši im oprostiti laži, dvostruke kriterije i licemjerje.

Roman Lažljivi život odraslih prati događanja u vrijeme kada djevojka i sama prolazi stanje buđenja seksualnosti, prvih ljubavi, istraživanja vlastitog tijela, promjene raspoloženja, uzavrelih emocija, sreće i tuge, strahova, tišine, ljubomore, zamjeranja.

Vittorijino je ime u mom domu zvučalo kao ime čudovišta koje uprlja i zarazi svakoga o koga se očeše. str 10.

Dojam o knjizi Lažljivi život odraslih

Elena Ferrante prvenstveno je jako dobra pripovjedačica. Uz veoma dobro prepoznavanje unutarnjih suptilnih nijansi ljudskog ponašanja, ne zaboravlja ni zorno i s puno duha upoznati čitatelja sa životom grada Napulja ulazeći u sve njegove pore. Čitatelj ima priliku upoznati Napulj od onog siromašnog, težačkog dijela gdje obitelji žive na okupu i dijele svakodnevnicu bez inhibicija, gdje se sve tuge, sreće, razočaranja, preljubi događaju na ulici i svima su vidljivi, do bogatog Napulja, intelektualne elite koja svoje prljavo rublje skriva od javnosti. Knjiga mi se jako svidjela. Životna je, iskrena i direktna, a ulazak tinejdžerice u svijet odraslih spisateljica je opisala upravo savršeno.  Čitateljima koji su bliži ovom mediteranskom podneblju i običajima knjiga će biti bliža, ali svakako je vrlo zanimljiva i za svaku preporuku.

Znala sam samo jedno: da bih otišla k njima, morala sam sići, sići dolje, još niže, do dna napuljskog dna, a put je bio toliko dug da mi se u tim okolnostima činilo da mi I očeva rodbina živimo u dva različita grada. U što sam dugo vjerovala. str. 13.

Elena Ferrante Lažljivi život odraslih

O autorici romana Lažljivi život odraslih

Tko je zapravo Elena Ferrante? Sve što znamo o spisateljici ime je koje je zapravo pseudonim. Je li skrivanje identiteta spisateljice dobar marketinški trik ili uistinu potreba da sačuva svoj identitet od javnosti? Kako god bilo, Elena Ferrante je jako dobra spisateljica, bez obzira tko se skrivao iza tog imena. A da joj to uostalom jako dobro ide, govori nam činjenica da se identitet spisateljice nije saznao već više desetljeća. Unatoč tome ili baš zbog toga, Elena Ferrante imenovana je jednom od sto najutjecajnijih ljudi na svijetu u izboru poznatog američkog tjednika Time, jer njezine knjige nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, a često izazivaju i opsesivno obožavanje.

Ono oko čega se svi slažu jest da je Ferrante iz Napulja te da u njemu i živi. Ovaj je grad ključno mjesto radnje za romane Elene Ferrante, a napuljski mentalitet, običaji i pravila određuju sudbine likova u nekoliko romana. U međuvremenu su snimljena i dva filma po romanima ove spisateljice, a neki su odabrani za uskoro ekraniziranje.

Gdje kupiti:

Znanje

Jane Harper: Izgubljeni čovjek

Nakladnik: Profil Knjiga, 2019.

Naslovnica romana Izgubljeni čovjek: ©Profil Knjiga

Još su samo tri riječi bile vidljive. Bile su urezane niže, gdje su bile zaštićenije od sila prirode. … Pisalo je: Koji je zalutao. 

str. 7.
Jane Harper: Izgubljeni čovjek

Izgubljeni čovjek

Tri otuđena brata.

Jedan je pronađen mrtav na ogradi koja razdvaja njihova imanja.

Pod užeglim suncem Australije, gdje najbliže susjede razdvajaju stotine kilometara i bezbrojna pravila o preživljavanju na nemilim temperaturama, na vidjelo izlaze brojne tajne jedne obitelji. Nathan i Bub Bright, preživjela braća, pokušavaju shvatiti je li smrt srednjeg brata Camerona bila slučajna ili namjerna.

Slučajna smrt? Ali Cameron je itekako dobro znao kako preživjeti na vrelini australijskog sunca! Usto, auto mu je bio pun goriva, vode i zaliha.

Ubojstvo? Tko bi htio ubiti Camerona? Ta cijeli gradić ga je volio! Ali, je li tome zapravo tako?

Samoubojstvo? Cameron jest bio malo rastresen u zadnje vrijeme i nešto ga je mučilo, no baš toliko?

Dok obitelj oplakuje smrt voljenog sina, brata, muža i oca, Nathan shvaća da neki postupci iz prošlosti itekako čine sadašnjost i da neke tajne više ne žele biti tajne.

A tu je i legenda o izgubljenom stočaru i njegovu grobu…

Priča kaže da nije bio sam duže od jednog sata. Kada su se vratili, šator mu je bio podignut, gorjela je logorska vatra. Namjestio je i lončić za vodu, ali ishlapjela je… A stočaru ni traga.  

str. 65.

Žega Australije

Ovo je možda čak i prva knjiga koju sam pročitala ovo ljeto, a da je i u njoj pakleno, tako da sam baš mogla doživjeti tu vrućinu u kojoj se odvija radnja. Romani Jane Harper poznati su po tome što je sposobna mjesto radnje opisati na takav način da se čitatelj doista osjeća kao da se tu i nalazi. Prvi roman Suša se, baš kao i Izgubljeni čovjek, događa po nesnosnoj, zagušljivoj vrućini, kada je dragocjena svaka kap vode i svaki centimetar hlada može značiti razliku između života i smrti. Drugi se pak roman, Sila prirode, odvija u australijskoj prašumi gdje smo, skupa s likovima, suočeni s vlažnim, hladnim, ljepljivim okružjem iz kojeg jedva čekamo pobjeći.

Okoliš je čvrsto povezan s fabulom – uvjeti života su surovi i teški, ljudi koji tu žive isti su takvi. Osorni, zatvoreni, negostoljubivi. Doživljaju svega toga pridonosi i autoričin stil pisanja. Rečenice su kratke, jezgrovite, jasne. Nema nepotrebnog kićenja i odugovlačenja. Kao što je okoliš ogoljen i lišen svakog ukrasa, tako su i rečenice gole – tu su da nam prenesu ono najvažnije.

Jane Harper: Izgubljeni čovjek

Nasilje rađa nasilje

Iako sam se isprva dosta teško uživjela u radnju, to se brzo promijenilo.

Uvelike je tome pomogla legenda o izgubljenom stočaru koja je lajtmotiv cijelog romana. Kako nagađamo što se dogodilo tom stočaru davne tisuću osamsto i neke, tako nagađamo što se dogodilo Cameronu danas.

Obitelj Bright skriva brojne tajne.

Više od dvadeset godina nije čuo to ime i morao je kopati duboko da oživi sjećanje. Odbačeno i zaboravljeno, vratilo se iz davne prošlosti i sjelo na mjesto, nakon čega u Nathanovoj glavi više nije samo zvonilo nego se oglasio alarm.  

str. 116.

Nathan je otuđenik – i od obitelji i od čitavog gradića. Prije desetak je godina napravio nešto strašno i to ga je koštalo svega.

Bub je najmlađi brat i nitko ga ne shvaća ozbiljno. Cameronovom smrću i jedan i drugi mogu mnogo toga dobiti, ali, jesu li jedini koji se mogu okoristiti smrću svog brata?

Nathan je glavni lik i u romanu pratimo njegove misli i postupke. Često se vraća u prošlost i tako saznajemo što je braću oblikovalo u ljude kakvima su postali. Susrećemo oca nasilnika, tihu i pokornu majku i tri sina koja su naučila kada se treba sklanjati s puta. Prateći sve što su dječaci u djetinjstvu prošli, zapitamo se jesu li uopće mogli ispasti normalni i je li istina ona stara – nasilje rađa nasilje?

Krimi-slagalica

Moram priznati, smjer u kojem je radnja otišla nemalo me iznenadio. Događa se puno toga, javljaju se neki ljudi iz zaboravljene prošlosti, neke potisnute scene banu u sjećanje, a davno upućeni pogledi dobivaju svoje značenje. Kao što piše na naslovnici romana, ovo je doista jedna kompleksna slagalica koje se na kraju savršeno posloži. Vjerujem da ćete, baš poput mene, nekih pedesetak stranica prije kraja i vi riješiti slučaj i sliku vidjeti savršeno čisto. Uživat ćete i tom otkrivanju  i sve će napokon dobiti svoj smisao.

 Jane Harper oduševila me već svojim prvim romanom i nisam ni sumnjala da će i ovaj put biti tako. Australijska usijana pustoš, obiteljske tajne i mrvičica stare legende recept su za uspjeh i istinski užitak u čitanju ovog romana.

Jane Harper: Izgubljeni čovjek

Ostali naslovi ove autorice:

  • Suša
  • Sila prirode
  • Izgubljeni čovjek

Prva su dva romana povezana glavnim likom, istražiteljem Aaronom Falkom, ali ne moraju se čitati po redu. Izgubljeni čovjek treći je roman autorice Jane Harper i čini zasebnu cjelinu – nije povezan s prethodnim romanima.

Gdje kupiti:

Profil Knjiga, webshop Znanje

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆