Nakladnik: Mozaik knjiga, 2016.
Naslovnica romana Zao vuk: ©Mozaik knjiga
Vrata su se otvorila i ona je strašno kriknula kad je ugledala vuka. No, tada se morala smijati. To uopće nije bio pravi vuk, to je bio tata, koji se preodjenuo u vuka! Kako je bilo lijepo što je samo ona dijelila tu tajnu s tatom. Ali i glupo, jer se poslije nije sjećala ničega. To je zaista bilo tužno. (str. 62.)
Zao vuk
Istražiteljica Pia Kirchhoff upravo je promaknuta u glavnu kriminalističku inspektoricu.
Odlazi na proslavu mature i tamo susreće svoju staru prijateljicu Emmu, trudnu do zuba. Ugodno druženje i prisjećanje na stare dane prekida, dakako, Pijin mobitel.
-Kako je prošla proslava godišnjice? – …
-Ah, proslava godišnjice.
Pia je na to potpuno zaboravila. Žene koje se smiju i pričaju na terasi vile Borgins pod tamnim zvjezdanim nebom činile su joj se kao bezazlena igra za horor koji se zove stvarnost. A u toj stvarnosti umrla je jedna mlada djevojka. (str. 57.)
U rijeci je pronađeno tijelo mlade djevojke koja je, prema tragovima, bila teško fizički i seksualno zlostavljana.
U isto vrijeme, slavna tv-novinarka Hanna Herzmann brutalno je ozlijeđena u napadu dvojice maskiranih muškaraca. Ima li taj okrutni napad veze sa, blago rečeno, škakljivom pričom na kojoj je radila?
Pia i njezin šef Oliver von Bodenstein shvaćaju da su ta dva naoko nepovezana slučaja itekako povezana. I ne samo to, slučaj je teži, gori, podliji i strašniji od svega na čemu su dosad radili.
Kakvi su to morali biti monstrumi sposobni za tako zvjersku okrutnost? Više od dvadeset godina Bodenstein se bavio ubojicama i nikad nije mogao dokučiti što čovjeka navodi na to da ubije drugog čovjeka. (str. 208.)
Zlo je ušlo u sve pore društva i svi su umiješani.
Pia i Oliver moraju se izboriti za istinu. Istinu koju moćnici žele sakriti. I za koju su spremni mučiti, silovati, ubiti… Sve, samo da se ne sazna.
Zao vuk – šesti slučaj istražitelja Pie i Olivera
Zao vuk posljednji je kod nas objavljen slučaj istražitelja Pie i Olivera. I moram priznati, meni najdraži. Premda je bucmast i broji gotovo 500 stranica, vrlo sam ga brzo pročitala jer je slučaj takav da mami na čitanje. Već sam pisala o sposobnosti ove spisateljice da svako poglavlje završi rečenicom koja onda tjera na novo poglavlje i tako uvijek i opet iznova. Tu je vrlinu zadržala i u romanu Zao vuk te ju još začinila i likovima za koje gotovo do samoga kraja ne znamo jesu li pozitivci ili negativci.
Bilo mu je jasno što to znači ako je ono, što je upravo čuo, bila istina. To je nedvojbeno nešto najgore što se moglo dogoditi. Noćna mora počinje iznova.
(str. 201.)
Zao vuk usmjeren je više na Piju nego na Olivera, koji je svoj dio kolača pobrao u prethodnim romanima. Od sporednih likova iz prethodnih dijelova serijala tu su grubi Behnke te kriminalistička savjetnica Nicola Engel. I njihovi će životi biti itekako dotaknuti radnjom ovog romana – nekome dobro, nekome loše.
Isplivat će stare, duboko zakopane i brižno čuvane tajne.
Iako se svaki nastavak serijala o Piji i Oliveru može čitati zasebno, savjetujem ipak čitanje po redu (u popisu sam navela redoslijed) jer tako najlakše i najpotpunije pratimo razvoj likova i odnosa među njima.
Još nešto o slučaju
Iz uvodnog citata pretpostavljam da vam je jasno čime se roman bavi. Ipak, kako vam ne bih spoilala, neću govoriti konkretno o slučaju, već ću samo reći da su pojedini dijelovi romana poprilično brutalni i šokantni. Svi su likovi dobro okarakterizirani, toliko da neke doslovno vidimo pred očima i idu nam na živce. Ima puno likova i svaki od njih nosi neku svoju priču, svoju tajnu. Svatko je na neki način umiješan. Svi su mali djelić slike koja je na kraju odvratna, ali čini uzbudljiv slučaj. Inače ne volim puno likova jer onda teško pratim radnju i međusobne odnose. Isprva sam i u romanu Zao vuk bila malo zbunjena, ali vrlo je brzo sve sjelo na mjesto.
Jako mi se sviđa što su situacije, iako užasne, itekako realne. I nažalost, vjerujem da svega ovoga ima i među nama. Možda ne u ovolikoj mjeri, ali ipak…
Nebo se zarumenilo na istoku, ubrzo će izaći sunce kao što to čini milijardama godina svakoga jutra, bez obzira na tragedije koje se događaju u svijetu. (str. 474.)
Ostali naslovi ove autorice:
- Nevoljena žena
- Prijatelji do groba
- Duboke rane
- Snjeguljica mora umrijeti
- Tko sije vjetar
- Zao vuk
Pročitala sam sve gore navedene naslove i od srca vam ih preporučujem. Ako volite prave kriminalističke romane – s ovim serijalom nećete pogriješiti. Ono što mi je dodatni plus jest to da je radnja svakog romana drugačija. Autori se uglavnom drže uvijek istih zločina, manje ili više krvavih, i ako pratimo opuse istih autora, onda nam nakon nekog vremena radnja postane predvidljiva, a negativac očekivan. U romanima Nele Neuhaus to nam se neće dogoditi jer svaki roman prati drugačiji zločin. Imamo tu ubojstvo u zoološkom vrtu, nacističke zločine, ekološke zločine, pedofilski lanac… Naravno, u svakom je romanu pokretač radnje ubojstvo, ali fabula se uvijek raspliće u drugom mjeru i time sam stvarno oduševljena.
Kad sam čitala prva tri romana nisam imala blog pa nema ni njihovih recenzija, ali moje mišljenje o romanima Snjeguljica mora umrijeti i Tko sije vjetar možete pročitati klikom na njihove naslove u popisu.
