Nakladnik: Stilus, 2019.
Naslovnica romana Vrt leptira: ©Stilus
… i našle smo se u vrtu, toliko lijepom na me pogled na njega gotovo zabolio. Jarko cvijeće u svim bojama, obilje lišća i drveća, oblaci leptira među krošnjama. Nad nama se nadvila litica izrađena ljudskom rukom, sa zaravni na vrhu na kojoj se zelenjelo još bujnog raslinja, drveća i lišća, a drveće na rubovima litice dodirivalo je stakleni krov koji se doimao nemoguće daleko nad nama. …
Gdje smo mi to?
Dobro došla u Vrt leptira.
str. 12./13.
Vrt leptira
U FBI-evoj prostoriji za ispitivanje nalazi se mlada ozlijeđena djevojka tek spašena iz ruku otmičara. Ostale su žrtve u bolnici, u gorem stanju nego ona.
Policiji je nejasno je li mlada žena, koja se odaziva na ime Maya, žrtva, suučesnica zločincu koji se bori za život ili nešto treće.
Agenti Hanoverian i Eddison ispituju je svaki na svoj način, svaki svojim metodama.
Što se Maya sve više i više otvara, jasno je da je spašena iz noćne more čiji su užasi nepojmljivi.
Skupa s ostalim žrtvama, bila je zatočena u Vrtu leptira.
Čovjek koji vas je zatočio… imao je vrtlara? …
Djevojka odmahne glavom. – Ne. On je bio Vrtlar.
str. 9.
Kako bi ih označio kao svoje vlasništvo, na leđa im tetovira ogromnog leptira i od tog trenutka – djevojke su njegovi Leptiri.
Na mojim bokovima, gdje se haljina spuštala otvarajući pogled, vidjeli su se otisci prstiju, ali tetovaža se vidjela u cijelosti. Bila je ružna i užasna. I lijepa.
str. 35.
Naravno:
Leptiri, kao i sve lijepo, ne žive dugo. To je rekao one večeri kad smo se upoznali. I za to se pobrinuo vlastitim rukama. Svojim je Leptirima dao bizarnu, poremećenu besmrtnost.
str. 68.
Očarani i užasnuti Mayinom pričom, agenti uranjuju u bolestan svijet Vrtlara i bizarno okruženje njegova vrta.
Ipak, jasno je da Maya nešto krije.
Što?
Vođeni Mayinim riječima, od njezina djetinjstva do trenutka spašavanja iz Vrta, agenti skupljaju komadić po komadić uvrnute priče s leptirima, nespremni na kraj koji je dalje od svega što su mogli i zamisliti.
Iluzije
Veliki dio fabule odvija se u Vrtu. No Vrt nije i vrt – to je neka vrsta kaveza. Omeđen staklom i čeličnim zidovima, sve što djevojke vide zapravo je iluzija.
Nisu slobodne – zatočene su.
One nisu leptiri, one su tek djevojke s tetoviranim krilima i rokom trajanja.
Pravi leptiri mogu odletjeti i pobjeći.
Vrtlarovi leptiri slobodni su tek ako padnu.
str. 136.
One nisu u vrtu – one su u kavezu. Sve što vide oko sebe, tu je da ih skrije, a ne da ih veseli. A Vrtlar, iako duboko uvjeren da ih voli, nije ništa drugo doli manijak i silovatelj. Možda su mu manire uglađenije i načini mučenja sofisticiraniji, ali i dalje je običan psihopat i ubojica.
Iluzija slobode ponekad je bila bolnija od zatočeništva.
str. 122.
Ono najljepše i rijetko stvarno u Vrtu je nada, čista i nepatvorena – iako su znale da ih smrt čeka iza ugla, sve su se djevojke nadale. Godinama Vrtom kruži priča da je postojao leptir koji je odletio – djevojka koja je pobjegla i spasila se.
… i prvi put otkako sam stigla onamo poželjela sam da je legenda o Leptiru koji je pobjegao istinita. Željela sam vjerovati da odande ima izlaza: da postoji i treća mogućnost…
str. 190.
Hoće li se na kraju rasplesti ta legenda, ostaje na agentima FBI-a i na nama čitateljima.
Callophrys eryphon
Ali moja krila nisu se micala, ja nisam mogla letjeti. Nisam mogla čak ni plakati.
Od mene su ostali samo strah, agonija i tuga.
str. 189.
Maya je posebna djevojka koju ćete ili voljeti ili će vas živcirati.
Naravno, to uopće neće utjecati na vašu percepciju romana – spisateljica doista ima dar natjerati čitatelja da događaje vidi očima lika.
Isprva ćete se čuditi Mayinoj reakciji na buđenje u Vrtu, čudit ćete se njezinom odnosu s Vrtlarom, njezinom stoičkom podnošenju raznoraznih mučenja, ali na samom kraju, sve će vam postati jasno.
Na leđima nosi tetovažu leptira Callophrys eryphon, kojoj se divi i koju prezire u isti čas.
Fotografija je preuzeta s CC Searcha.
Agonija boli i ljepote
Vrt leptira pročitala sam još prošle godine, prije nego mi je blog bio i u zakutku mozga. Budući da je to knjiga koja je na mene ostavila snažan dojam, odlučila sam ju pročitati ponovo i o njoj napisati riječ-dvije.
Ovaj je roman pravi triler, strave isprepletene s ljepotom, boli neraskidivo vezane s prijateljstvom i toplinom.
Ova jeziva priča i njezini glavni junaci dugo će nam se motati glavom, a pitanja će biti više nego odgovora.
Što je potaknulo Vrtlarovu bolesnu opsesiju leptirima?
Kako je moguće da se toliko dugo bavio svojim poremećenim hobijem?
Koliko smo slični svojim roditeljima?
Koliko nam je obitelj važna i je li važnija od zakona, hrabrosti ili časti?
Kako bismo se mi ponašali u cipelama ovih likova?
Spisateljica ima dar podrobno okarakterizirati svaki lik, bez da kaže i jednu jedinu riječ viška. Vrt leptira neće vas umoriti, nema niti 300 stranica. On će vas začarati. Ta čudesno-strašna priča o mladim djevojkama leptirima, zatočenima, zlostavljanima i ubijanima vezat će vam se za srce.
Ostali naslovi ove autorice:
- Vrt leptira
- Svibanjske ruže
Roman Svibanjske ruže svojevrstan je nastavak Vrta leptira – pratimo iste agente, a radnja se odvija četiri mjeseca kasnije.
Nakon Vrta leptira, jedva čekam pročitati i ostale naslove Dot Hutchison. Doista vjerujem da me neće razočarati.
