Nakladnik: Stilus, 2019.
Naslovnica romana Uvez: ©Stilus
Uvez
Mladi Emmett Farmer, nakon bolesti kojoj ne zna uzroka ni lijeka, dolazi raditi kod knjigoveže kao šegrt.
Usprkos maglovitim noćnim morama, sjećao sam se više nego što misle; znao sam za urlike i priviđenja, dane tijekom kojih nisam prestajao plakati ili nikoga nisam prepoznavao i onu noć kada sam golim rukama razbio prozor. …na zapešćima još uvijek imam tragove jer su me morali vezati.
str. 3.
Knjigoveže su prezira vrijedni, tako svi tvrde. Knjige se ne smiju čitati, pošteni ljudi to ne rade. Emmett je to naučio na teži način – kao znatiželjno dijete na sajmu je kupio knjigu i njen mu se sadržaj veoma svidio, no kad ga je otac uhvatio u čitanju, pobjesnio je i bacio knjigu.
Bio je to vrlo skroman štand, običan drveni stol s nogama koji je čuvao muškarac nemirnih očiju, ali krcat knjigama. Tada sam ih prvi put vidio. Nisam znao što su.
str. 13.
Emmett otada nije čitao. A sada, otac ga praktički tjera da šegrtuje u knjigovežnici. Zašto?
Knjigovežnica je s ceste izgledala kao da gori. Sunce je zalazilo za našim leđima, a crvenozlatni plamen posljednjih zraka zrcalio se u prozorima. Pod tamnim slamnatim krovom svako je okno bilo poput vatrena pravokutnika, odveć mirnog da bi plamtio, ali toliko jarkog da sam pomislio kako od vrućine osjetim žarenje u dlanovima. Nato su mi kosti zadrhtale; činilo mi se kao da sam to već vidio u snu.
str. 18.
Stara knjigoveža Seredith na glasu je kao vještica, tako i izgleda, a počesto se tako i ponaša. Emmett osjeća da ga ona odnekud poznaje, ali nije mu jasno otkud. Seredith tvrdi da je Emmettu suđeno biti knjigovežom te da posjeduje za to potreban dar.
A onda, jedan dan, u knjigovežnicu dolazi Lucian Darney…
Uvez – što gore, to bolje
Knjigoveže imaju poseban dar – uvesti vaše uspomene u uvez – knjigu. Ako vam se dogodilo nešto strašno, ako vam je slomljeno srce, ako se zbog nečeg sramite… Što god želite zaboraviti – možete.
… i poslije ćeš biti upravo onakav kakav si bio. … bez uspomena na razočaranje svoje obitelji, bez uspomene na slomljeno srce. Bit ćeš, kako bi se reklo … ponovo čitav.
str. 294./295.
Sve knjige koje kruže upravo su to, uspomene pravih, ponekad još uvijek živih ljudi. Kupuju ih i čitaju samo oni beskrupulozni, koji uživaju u ljudskoj patnji ili se slade činjenicom da znaju najniže strasti i najgore tajne svojih sugrađana.
Svatko tko je makar jednom uvezan više nije isti.
Kažeš li im da su uvezani, ponekad te čuju, iako… Samo otprilike prvu godinu, dok im se um prilagodi, ali opasno je to razdoblje, moraš paziti… … Ali pitam se… Mislim da, duboko u duši, znaju da nešto nedostaje.
str. 107.
Sasvim slučajno, Emmett jednom nailazi na knjigu čiji je naslov Emmett Farmer. Odmah mu je jasno – uvezan je. Zašto? Što je to napravio toliko strašno da je htio zauvijek zaboraviti? Kakva je to tajna vrijedna gubitka jednog dijela sebe?
Što nas čini nama?
Ovaj fantastični gotički roman ispričan je u sadašnjosti i u prošlosti. Dva su pripovjedača, i oba otkrivaju svoje uvezane tajne, uvezana sjećanja. U nevjerojatnu priču o zaboravu skrivena je priča o ljubavi. Ljubavi koja je uvezana, ali je dovoljno jaka da se izbavi, da se vrati u život, da se ponovo osjeti. Ne želim vas navoditi na pogrešan trag pa ovdje prestajem s referiranjem na fabulu romana.
Nevjerojatna premisa otvara čitatelju brojna pitanja. Tko smo ako nemamo svoju prošlost? Postojimo li uopće ako nemamo uspomene? Koliki su dio nas naša sjećanja?
Hoćemo li biti sretniji ako zaboravimo sve svoje boli, pogreške, sramote? Ili je bolje svega se sjećati, znati da smo to preboljeli, da smo uspjeli i krenuli dalje?
I još, što bismo sve napravili kada bismo znali da nećemo biti uhvaćeni? Da nas oni koje povrijedimo neće odati, već će… Zaboraviti? Uz malu naknadicu knjigoveži, svi naši problemi mogli bi se izbrisati. Pristajemo li na to?
Uvez je uvez!
Trgovina lažnjacima je u porastu, znaš? … Nikada ih nisam vidio – dobro – koliko znam, ali znatiželjan sam. Može li se prepoznati razlika? Zovu ih romani.
str. 164.
Zanimljiv, u neku ruku ironičan dio je priča o romanima (pročitajte ovu riječ s dozom prezira). Romani su knjige, uvezi, ali priča unutar njih je izmišljena! Tada su rijetkost i nerado se čitaju. Nastali su jer je teško doći do pravih uspomena, pravih priča.
Ipak, između pravog uveza i lažnjaka uvijek postoji razlika koja se može osjetiti pri čitanju – u pravi uvez čitatelj naprosto utone, postane dio tih uspomena koje čita, vidi ih pred sobom i osjeća kao da sudjeluje u priči.
U tom slučaju, Uvez je pravi uvez! Dok čitate ovaj roman, doista utonete u priču. Spisateljica ima dar ispripovijedati događaje tako zorno da vam se odvijaju pred očima. Emocije likova toliko su jake i iskrene da se doista možemo poistovjetiti s njima.
Sreća
Zamislite da vam se sve vrati. Kćerino vjenčanje. Prvi put kada ste u ruke primili sina. Divlji zumbuli.
str. 459.
Predivna poenta dolazi na kraju romana – bez uspomena smo prazni, nismo mi.
Recept za sreću je jednostavan. Trebaju nam samo naše uspomene. Na dane kada smo bili sretni. Kada smo živjeli punim plućima. Kada smo bili voljeni i kada smo voljeli.
Uspomena na to oduzme mi dah. Nisam znao da je sreća toliko jednostavna.
str. 460.
Ostali naslovi ove autorice:
Bridget Collins autorica je sedam romana za mlade, ali Uvez je njezin prvi roman za odrasle.
Gdje kupiti:
Web shop knjižare Hoću knjigu