Arhiva suvremeni noir - Mala od knjiga

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Osamnaest ispod ništice: ©Znanje

Naš je posao ustvari samo uzbudljiva igra. Kao mozgalica iz novina, s naizgled nerješivim problemom koji se ipak pod svaku cijenu mora riješiti. I to je otprilike to. (str. 308.)

Osamnaest ispod ništice: Fabian Risk, Švedska

Luđački tempo ovog romana počinje kada se u šeficu Kriminalističke policije Astrid Tuvesson, točnije u retrovizor njene Toyote, zabije jureći automobil. Ljuta na cijeli svijet, Astrid se baca u potjeru. Tada, pred njenim očima, automobil se surva u more. Vozač je uskoro izvučen, mrtav. No:

-… pokazalo se da Peter Brise nije uopće umro danas već prije otprilike dva mjeseca. … on je već odavno bio zamrznut. –
-Zamrznut -, ponovio je Fabian, osjećajući se poput sporovoznog papagaja. – Kako to misliš zamrznut?-
-Pa eto zamrznut – hladan i ukočen kao i moja janjetina u smočnici. – (str. 26.)

Baš tako! Čini se da je vozač automobila Peter Brise već duže mrtav, i da uopće nije on bio taj koji je vozio, već je to učinio pravi počinitelj. No, kamo je nestao? I kako?

Peter Brise. Njegova neobična ne-smrt ili što god da je to bilo. Fabianu to nije davalo mira. U cijelom tom događaju nije bilo ničeg iole normalno. I zato je imao osjećaj da je ovo samo početak nečeg mnogo većeg. Nečeg po čijoj su površini tek zagrebli. (str. 95.)

Fabian i njegovi kolege počinju s istragom i uskoro su upleteni u pomaknut, groteskan i brutalan slučaj. Ubojica svoje bogate žrtve najprije ubija, zaleđuje, krade njihov identitet, počisti im račune i zbriše, odleđujući ih u taman prije nego pobjegne, čime stvara iluziju da su žrtve tek umrle.

A Fabianu, kao i većini njegova tima, u privatnom životu ne cvatu ruže. On i supruga Sonja na korak su do razvoda, djeca su u pubertetu i sve se više povlače od roditelja. Čak se i na poslu počinju događati zbunjujuće stvari…

Osamnaest ispod ništice: Dunja Hougaard, Danska

S druge strane kanala, ponižena i osramoćena Dunja degradirana je na policajku u uniformi. Sve zahvaljujući bivšem šefu Kimu Sleizneru koji joj se neprekidno osvećuje i želi je uništiti iz privatnih razloga.

Kada slučajno nabasa na krvavu beskućnicu, odluči sama malo pronjuškati po slučaju. Pogotovo jer njezini kolege, čini se, uopće ne žele otkriti istinu, već samo zaključiti slučaj.

I tako Dunja otkriva strašan slučaj happy slappinga – strašniji i užasniji time što ga provode imućni maloljetnici, nad jednom od najranjivijih društvenih skupina – beskućnicima. No više to nije samo udaranje, sada se pretvorilo u ubijanje.

Jedna ju je stvar u svemu tome prestrašila više i od čega. Kako je nasilje bilo posve nemotivirano. Od takvog se nasilja čovjek ne može zaštititi, dolazi iz vedra neba, dok si na putu s posla i razmišljaš što ćeš kupiti za ručak. Slučajnost je jedini čimbenik koji odlučuje hoćeš li nastradati ti ili netko drugi. (str. 154.)

I dok Fabian napreduje na svom slučaju u Švedskoj, a Dunja na svom u Danskoj, oni se isprepliću na podmukao i zloslutan način.

Do kraja romana, više ništa neće biti onakvo kakvo je bilo prije.

Treći slučaj inspektora Riska

Ako ste čitali prethodne Ahnhemove romane, točno znate što očekivati. Puno stranica, kompleksne slučajeve, mjestimice brutalne opise od kojih se koža ježi, mračnu atmosferu stvarnog i nadnaravnog… Sve u svemu – još jedan izvrstan kriminalistički noir roman koji nećete moći prestati čitati!

Prvih pedesetak stranica ide polagano i čak sam mislila da mi se Osamnaest ispod ništice uopće neće svidjeti. A onda se sve zaplelo i u Švedskoj i u Danskoj! Stranice se okreću same od sebe, a kratka poglavlja pridonose dinamici i osjećaju hitnosti koji vas tjera na čitanje još i još i još!

A onda, pretkraj knjige, kada se otkriju počinitelji i sve te tanke niti povezanosti… Uh, ostat ćete paf – bar ja jesam!

Švedski je počinitelj savršen! I premda mi se čini da je sličan negativcu iz romana Glasovi u tami Carla Lucarellija, puno je bolji jer je Lucarellijev psihotičan, a ovaj je toliko normalan i toliko lud odjednom, da ne možemo povjerovati u sva zlodjela koja čini. Tek kad otkrijemo motivaciju, sve sjeda na svoje mjesto.

Očito želi novac i spreman je učiniti sve da ga dobije. E sad, nisam ja neki stručnjak za psihološke profile počinitelja, ali ne bih ga optuživao da je sadist ili bolestan. Mislim, da, hladnokrvan je i bezobziran. To stoji. Ali prvenstveno je pametan. (str. 319.)

Danski su počinitelji bliži onom klasičnom poimanju negativca. Grozni su, ne muči ih savjest, umišljeni su i beskrupulozni. I iako se svi udružuju protiv nje, Dunja je uporna i otkriva rješenje zagonetke. Premda, računi još nisu u potpunosti izmireni i u sljedećem je nastavku čeka itekakva borba.

Ne samo nju, nego i čitavu obitelj Risk koja će se suočiti s dosad najvećim problemom.

Osamnaest ispod ništice priča je toliko široka, složena, slojevita, ali svaki djelić točno sjeda na svoje mjesto. Svaka čast, Ahnhem!

Ostali naslovi ovog autora:

Žrtva bez lica
Deveti grob
Osamnaest ispod ništice

Stefan Ahnhem švedski je pisac kriminalističkih noir romana koji su toliko komplicirani, napeti, brutalni i pomaknuti da ih ne možete prestati čitati. Gore navedeni romani prevedeni su kod nas, a savjetujem čitanje po redu jer su likovi povezani.

Doduše, Deveti grob je, iako napisan kasnije, radnjom smješten prije Žrtve bez lica pa, ako se prvi put susrećete s autorom, najbolje početi ovim redoslijedom: Deveti grob, Žrtva bez lica, Osamnaest ispod ništice.

Gdje kupiti roman Osamnaest ispod ništice:

Znanje

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Moja sestra, serijski ubojica: ©Znanje

Jeste li već čuli ovaj? Dvije cure ušetaju u prostoriju. Prostorija se nalazi u stanu. Stan je na trećem katu. U prostoriji je mrtvo tijelo odrasla muškarca. Kako će prenijeti tijelo u prizemlje, a da ih nitko ne vidi?
Prvo treba prikupiti zalihe.
Drugo, brišu krv.
Treće, pretvore ga u mumiju.
Četvrto, rješavaju se tijela.
Peto, izbjeljuju.
str. 11.-14.

Moja sestra, serijski ubojica

Korede je mlada žena koja radi u bolnici i potajno je zaljubljena u kolegu liječnika Tadea.

I pomalo joj je već dosta svega jer – njezina prekrasna mlađa sestra Ayoola ima nezgodnu naviku, ubija svoje dečke. I naravno, Korede joj uvijek pomaže ukloniti nered. Ipak joj je starija sestra.

Korede je i malo ogorčena – zašto nju muči krivnja dok Ayoola spava snom pravednika, pjeva, pleše i… Dovodi kući nove dečke.

Ona i ne naslućuje moju prisutnost – okrenuta mi je leđima i njiše bokovima u jednu stranu pa u drugu, bosa joj stopala miluju krzneni bijeli sag dok se kreće amo-tamo. … Prije nekoliko dana bacile smo čovjeka u more, a gle je sad, pleše.
Naslanjam se na dovratnik i promatram je, nastojeći i ne uspijevajući shvatiti kako njezin um funkcionira.
str. 37.

Možda bi starija sestra sve to stoički i podnosila, ali mlađa se sekica zagleda u Tadea. I on u nju.

Ayooli nitko ne može odoljeti.

Ne mogu odrediti točan trenutak kad sam shvatila da je Ayoola prekrasna, a ja…nisam. Međutim, znam da sam bila svjesna svojih nedostataka mnogo prije toga.
str. 63.

Korede je na sto muka. Što sad?

Kako riješiti tu neobičnu situaciju?

Uz koga stati – muškarca koji ti se sviđa ili sestru?

Je li to u krvi? … a moja je krv i njezina.
str. 122.

Svoje dileme, tajne i probleme povjerava jednoj jedinoj osobi – pacijentu za kojeg je zadužena, koji leži u komi, bez nade da će se ikad probuditi.

Ljepotica i ružno pače

Čim sam pročitala sažetak ovog romana, znala sam da će mi se svidjeti. Ali, nisam znala koliko! Već od prve stranice, ova vas luda knjiga tjera na čitanje. Prepuna crnog humora i apsurdnih situacija, privezat će vas za sebe!

Na omotu je roman Moja sestra, serijski ubojica opisan kao suvremeni noir, obiteljska crnohumorna drama. On to doista i jest, neobičan, mračan, napet i zabavan. Ovakvu ćete knjigu rijetko susresti dvaput!

Poglavlja su kratka i brzo se čitaju. Nema nepotrebnih opisa ni pripovijedanja. Ovdje je sve – pravo u glavu! Svoju nam priču pripovijeda starija, ružnija sestra Korede (to kaže ona, ne ja). Ayoolu opisuje kao Barbie, a sebe kao vudu lutku. Način na koji Korede vidi svijet je gorko-smiješan. Svjesna je da griješi kad pomaže sestri, kad je pokriva u zločinima, kad joj ide niz dlaku. Unatoč tome, svejedno, pod punom sviješću i zdrave pameti tu je za svoju sestru jer je, ma koliko joj ova išla na živce, bezuvjetno voli.

Povezane sponama koje se ne mogu prekinuti, Korede se uvijek odaziva na svaki Ayoolin poziv, iako zna zašto ju zove. Prvi put. Drugi put. Treći put…

Čak je i Korede svjesna kako se nazivaju ubojice s tri žrtve ili više…

Starija sestra oduvijek je štitila mlađu. Ali nije da Ayoolu treba štititi – svojom magnetskom privlačnošću i senzualnom ljepotom, svi plešu onako kako ona svira. Majka, muškarci, liječnik Tade. I Korede, dakako.

Sad si velika sestra, Korede. A velike seke paze na male seke.
str. 149.

Klasična mala obitelj. Ili ipak ne…

Ayoola je do zla boga iritantan lik. Možda zato što priču gledamo očima starije sestre. Ayoola je toliko bezbrižna da je to neprobavljivo. Dok Korede manijakalno čisti svaku prostoriju na koju naiđe jer od stresa ne može ni spavati ni funkcionirati, Ayoola izlazi, lijepi svakojake slike po društvenim mrežama i, općenito, ne izgleda kao da ju puno nervira način na koji završavaju sve njezine veze.

Njihova majka je neobična – godine je provela u paklu braka, a opet joj nije jasno zašto joj se kćeri ne udaju. Od starije je kćeri odustala, čak i Korede to zna. No nije od mlađe! Svakog mladića kojeg Ayoola dovede kući majka gleda kroz prizmu mogućeg braka. I iako Ayoola ne zna ništa nego biti lijepa i nije ju briga ni za koga osim za sebe, majka ne odustaje od želje da uda bar jednu kći. Svakog mladića dočekuje s velikim osmijehom i hrpom laži o Ayoolinim vještinama domaćice.

Tetka Taiwo također je puna savjeta o tome kako uhvatiti i zadržati muškarca, iako je tetka Taiwo i sama kao kakav muškarac.

Znate, muškarci su vrlo prevrtljivi. Dajte mu što želi i sve će učiniti za vas. Održavajte kosu dugačkom i sjajnom, uložite u dobre tkanine, kuhajte mu, šaljite mu hranu u kuću ili u ured. Laskajte mu pred prijateljima i budite dobri s njima, radi njega. Budite ponizne pred njegovim roditeljima i zovite ih u posebnim prigodama. Ako to budete radile, u tren oka će vam staviti prsten na ruku.
str. 92. – 93.

Pitate se što je s ocem naših dviju (anti)junakinja? Prepuštam vam otkrivanje tog lika, on je poslastica sam za sebe.

Kako se izvući s ubojstvom?

Ayoola ima opravdanje za svaki svoj postupak, bilo to opravdanje istina ili laž. I svi joj vjeruju. Čak i kad laže, a to je većina vremena, ljudi joj apsolutno i potpuno vjeruju. Samo zato jer je prelijepa. Jer ne vjeruju da se u njezinim okicama krije ma i tračak pakosti i zla.

Možda i ne krije, čitatelji to ne saznaju. Možda je samo poglupa, kakvom se čini većinu vremena. Ili je nevjerojatno lukava, može i to biti…

Saznajemo samo da ona radi to što radi, da se iz svega lako izvuče te da, čak i pred kraj, kad mislimo da je napokon dolijala, spretno izmigolji iz ruku pravde.

Jednim dijelom zato jer je pravda ovakva:

Policija u Lagosu nije ni upola toliko učinkovita. Oni čiji je zadatak da čuvaju naše ulice sigurnima većinu vremena provode izvlačeći novac od širega građanstva kako bi podebljali svoje mršave plaće. Nema šanse da su nas već nanjušili.
str. 29.

Drugim dijelom jer je Ayoola prelijepa i svjesna da će svi vjerovati njoj prije nego ikom drugom.

Mogu li se lijepi ljudi izvući s ubojstvom? Ubojstvima?

Dopuštamo li im, na nesvjesnoj razini, bezosjećajnost i sebičnost?

Mogu li se doista lijepi ljudi lakše provući kroz život?

Oprašta li im se stvarno više nego nama običnim smrtnicima?

Pitanja je puno.

A odgovori koje nudi ovaj roman nisu ono što bismo očekivali.

Osim ako ne očekujete satiru.

U tom slučaju, baš ćete to i dobiti!

Ostali naslovi ove autorice:

Oyinkan Braithwaite nigerijska je spisateljica koja je za svoj debitantski roman Moja sestra, serijski ubojica osvojila nagradu LA Timesa za najbolji krimić/triler.

Gdje kupiti: