Oznaka: suvremena hrvatska književnost

Objavljeno

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg

Nakladnik: Alfa, 2023.

Naslovnica romana Saten i dragulji: Bijeg: ©Alfa

Moraš ponekad imati malo vjere. I trunku mašte… (str. 13.)

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg

Nihirija i obećano dijete

Nahirija je naizgled obična zemlja, pod čizmom diktatorskog vladara Tanatosa. On je lukavo, najprije iz sjene, a potom kao predsjednik, zemlju podijelio na kaste iz kojih je gotovo nemoguće izići.

U mojoj zemlji nije bilo slobode, barem ne u fizičkom smislu. Ljudi nisu imali kontrolu nad onim što jesu ili rade sa svojim vremenom tijekom života. Jedina sloboda bila je sloboda uma – naš uzvišeni predsjednik to nam još uvijek nije uspio preoteti. (str. 19.)

Najniža je kasta Siva – tu su beskućnici, siromasi, najslabiji članovi društva.

Kaste Plava i Žuta srednji su pripadnici društva – radnici u administraciji, učitelji, medicinske sestre…

Najviša kasta je Biela. U njoj se rodiš i zavijek ostaviš. Običnim je ljudima gotovo nemoguće popeti se toliko visoko. Predsjednik Tanatos pripadnik je Biele. I svi oni koji se, uza njega, nalaze na vrhu Nahirije.

Međutim, u tajanstvenim krajevima te zemlje, žive ljudi koji imaju magiju. Skriveni od svih, protjerani, pobunama pokušavaju vratiti ono što je nekoć bilo njihovo. Godinama šapuću o odabranom djetetu, onom koje će napokon svrgnuti okrutnog Tanatosa s vlasti.

Postoji stara…priča. Zapravo, riječ je o mitu, ali neki ljudi vjeruju da je taj mit istinit. Prema priči, na početku zadnje pobune dijete je rođeno. To dijete navodno posjeduje izvanredne vještine i jedinstvenu magiju jer potječe iz stare nahirijske kraljevske obitelji. (str. 135.)

Saten i dragulji – Bijeg

Sofija Filipov mlada je administrativna službenica koja osjeća da život nije samo dosada lišena slobode koju trenutno živi. Odrasla s djedom i bakom, roditelja se ni ne sjeća. Užasnuta je mišlju da je jednoličan život koji živi, kao i većina stanovnika Nahirije, jedino za što je rođena.

U Nahiriji nije bilo slobode. Ipak, uvijek bih se iznova čudila svim tim ljudima koji su odbijali vidjeti što se događa oko njih; većina stanovništva nije imala pojma da im je sloboda uskraćena. Nekako su previdjeli tužnu stvarnost u kojoj je njihova sloboda govora i izražavanja osakaćena, zapravo je bila gotovo nepostojeća. Mi smo jedno, išla je poznata parola, i kao jedno ćemo uspjeti. (str. 108.)

Kada joj se voljeni djed razboli, primorana je na akciju. Pomoću lažnih isprava izlazi iz gradića u kojem živi i slučajno pronalazi Trigiju, magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz sjećanja nahirijskog naroda.

Da sam ostala tamo gdje sam nekoć bila, odživjela bih život. Dug, ali vrlo prazan život, lišen slobode. Život koji ni na koji način ne bi pripadao meni. Što god da se dogodi sljedeće, ja biram ovaj novi život nad onim starim. (str. 11.)

Sofija tamo otkriva nešto čemu se ni u ludilu nije nadala – magiju, prijateljstvo, ljubav i beskrajne tajne. Tajne toliko opasne da će je možda koštati života.

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg

Svjetsko, a naše!

Saten i dragulji zamišljeni su kao trilogija, a Bijeg je njezin prvi dio. Vjerovali ili ne, magični svijet Trigije izmaštan je ni manje ni više nego iz glave i pera mlade hrvatske autorice Sare Škrobo! I ne srami se stajati uz bok svojim stranim pandanima!

Priča ispletena oko Sofije Filipov zanimljiva je, tajanstvena, napeta i tjera na čitanje. U njoj ima okrutnosti, misterija, prave ljubavi i tajni koje nam se prišuljaju i šokiraju nas pa u mislima tjeramo autoricu na brže pisanje i objavljivanje drugog dijela.

Neobičan, snažan osjećaj bliskosti protutnjao je mojim bićem čim su nam se ruke dodirnule. Iz nekog razloga osjećala sam da već poznajem tog privlačnog muškarca iako sam bila savršeno svjesna da ga nikada prije nisam vidjela.
(str. 98.)

Nema toga što mi se nije svidjelo, počevši od načina na koji je nahirijska diktatura ustrojena pa do opisa same zemlje koja je – pazite sad ovo! – na neki način sama Hrvatska. Tu su i predivno Jadransko more i hrvatska imena kao što su Vesna, Tomislav i Ivan. Svijet je to u jednakoj mjeri i naš tuđi. Stvarnost i mašta. Zbilja i magija… Kao što sam rekla, i svjetsko i naše u jednom romanu! Tomu u prilog ide i činjenica da je Sara Škrobo ovaj roman najprije izdala u Veliko Britaniji na engleskom, a tek onda u Hrvatskoj na hrvatskom jeziku.

Novootkrivena ljubav

Iako uporno govorim da volim isključivo i samo trilere, mislim da je vrijeme za priznanje… Pozdrav, ja sam Mala od knjiga i volim fantasy. ????

Zaljubila sam se u taj žanr, čini mi se, i prije romana Saten i dragulji, ali on je tu ljubav učvrstio. Nisam sigurna u čemu je čar Nahirije i u čemu je prava magija Trigije. Priča je zamišljena savršeno – mlada djevojka koja otkrije da nije samo (na dosadu osuđena) činovnica, već da se u njoj krije puno više. Predivni Ivan koji i sam ponešto skriva, a priča vezana uz njegov narod ne samo da lomi srca, već se pamti i jedan je od mnogih dijelova priče o kojima želim znati više, na koje sam se nakačila i zbog kojih napeto čekam novi nastavak.

A sada, meni najbolji dio romana – ogroman plot twist na kraju! Nevjerojatan i neočekivan koliko logičan. Sve i da je priča slabija (a nije), kraj ju u potpunosti iskupljuje!

Moje veselje vezano uz Saten i dragulje u potpunosti je opravdano. Naslovnica je divna i zove čitatelje na to da roman uzmu u ruke i počnu čitati. Prolog nas potpuno vezuje, a radnja… Joj. Ni ne trepnemo, već smo na kraju, čitamo priču Ivanovog naroda, razotkrivamo Tanatosovo podrijetlo i šokirani smo zaokretom i smjerom u kojem priča odlazi.

Tako da – ako još uvijek trebate preporuku – svakako pročitajte roman Saten i dragulji. Em je naš, em je odličan!

Uzbuđeno čekam drugi dio trilogije!

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg

Ostali naslovi ove autorice

Sara Škrobo mlada je autorica odrasla u Županji. Tri je godine provela u Londonu gdje se i rodila ideja o Sofijinoj pustolovini u Nahiriji, pa ni ne čudi da je roman Saten i dragulji: Bijeg prvi put izdan na engleskom jeziku, pod nazivom Tayna Cronicles: The Secret City.

Gdje kupiti roman Saten i dragulji: Bijeg

Alfa

Na našem blogu mnoštvo je recenzija fantasy romana pa ako ste zaljubljenih u ovaj žanr, svakako bacite oko na sljedeće romane:

Lynette Noni: Zatvorska vidarica i Zlatni kavez

Jordan Ifueko: Zrakonoša

Leigh Bardugo: Sjena i kost, Opsada i oluja

Tomi Adeyemi: Djeca krvi i kosti, Djeca vrline i osvete

N. K. Jemisin: Peto doba

Objavljeno

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Nakladnik: OceanMore, 2023.

Naslovnica romana Slučaj vlastite pogibelji: ©OceanMore

Ima nas koji vidimo. Ima nas koji pamtimo. (str. 276.)

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Slučaj vlastite pogibelji – uvod

Na samom početku 2013. godine u Međimurju, mladi si je policajac oduzeo život. Navodno. Svega par dana prije kobnog događaja, prijavio je svoje nadređene i svoju policijsku postaju za korupciju. Njegova obitelj nikad nije povjerovala u službenu verziju događaja – samoubojstvo. Na tijelu nije provedena obdukcija, a sportska torba u kojoj su, kako se piše, bili dokazi koje je mladi policajac skupljao, roditeljima je vraćena prazna.

Njegov brat, također policajac, nekoliko godina kasnije, dobio je nagradu za najpolicajca spasivši život muškarcu koji se želio ubiti.

Toliko za početak. Ako vam srce još nije puklo, uskoro će. O svemu ovom što sam napisala možete saznati više na internetu.

I to je istina.
Koja nema veze s ovom pričom, vjerujte mi kad vam lažem. (str. 275.)

Mlada kul profa

Mlada kul profesorica hrvatskog jezika odlučila je sa svojom dramskom grupom uprizoriti Antigonu.

Antigona je, da, znam, ta tipična priča na koju svršavaju nadobudne mlade profe hrvatskoga, ali je stvarno idealna. Usamljen i nemoćan pojedinac, sloboda i pravo na državljanstvo, građanski neposluh koji pokreće sukob. Zakon i moral, javno i privatno, muško i žensko. Stradanje zbog pravednih uvjerenja. I the pitanje: možeš li ikada preuzeti kontrolu nad svojoj sudbinom. (str. 11.)

Dok se nekonvencionalnim metodama pokušava zbližiti s grupom i uvući ih u dramske likove, saznaje za smrt mladog policajca Nene. Ne pazeći što govori, u zabludi valjda misleći da svatko može reći ono što misli, obruši se na bogatog mladića u skupom automobilu kojem je Nenek napisao kaznu i tako na sebe navukao bijes svoje policijske postaje. Nekome u dramskoj to se nije svidjelo pa priča ode dalje nego što je kul profa ikad i slutila da će otići.

Drukčije sam zamišljala ovaj tren. U njemu bi trebalo biti nekog zaključka. Mora biti neke pouke… Koja je pouka, koja je pouka. Možda eventualno ovo: ima stvari koje ti se dogode bez smisla, zato si nemoj lagati da si pametnija ili jača, jer nisi, jer si možda slabija i gluplja, to je tako i tako to uzmi. (str. 7.)

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Slučaj vlastite pogibelji

Policajac Neno napisao je kaznu nekome kome nije smio zbog čega je izvrgnut mobingu čitave svoje policijske postaje. Uskoro je mrtav, slučaj je službeno proglašen samoubojstvom.

Njegov brat Marli također je policajac, koji isprva vjeruje službenoj istrazi, no kada pod pritiskom obitelji počinje kopati po bratovoj smrti, na vidjelo isplivaju stvari koje nije očekivao.

Marli! Očem kaj nam neko objasni kaj se dogodilo! Već je objavljeno kaj so to ne čista posla, pa daj malo zvleči glavu z riti! Pred mesec dni je poslo pritužbu na svoje nadređene i kolege i ve je mrtev! Marli, nekaj ne vala, kak ne razmiš ka moramo to raščistiti! (str. 66.)

Kako će se njegova priča i potraga za istinom ukrstiti s borbom za opstanak kul profe, ostaje nam za vidjeti.

Ovo je jedan od onih romana koje morate pročitati!

Slučaj vlastite pogibelji – zadnji dio međimurske trilogije

Novakovu međimursku trilogiju čine Črna mati zemla, Ciganin, ali najljepši i sada, Slučaj vlastite pogibelji.

Sva su tri romana pisana međimurskom kajkavštinom koja je većini čitatelja isprva nerazumljiva. Neka čitatelje možda i odbija, no vjerujte mi, nakon par rečenica, sve će ići lakše i riječi će vas uvući u svoj ples. Vrlo brzo razumjet ćete i tekst i kontekst, jer je Slučaj roman koji se čita prvenstveno srcem, emocijama, pa tek onda glavom.

Poglavlja pisana gotovo standardnim jezikom, s tek malim utjecajem kajkavskog narječja, govori nam profesorica hrvatskog koja se zeznula misleći da školstvo tolerira slobodan govor.

Poglavlja pisana u obliku scenarija za dramu, po uzoru na Antigonu, napisana su na kajkavštini, prate Marlija i ostatak Nenekove obitelji te njihovu potragu za istinom. I oni su, također naivno, mislili da policija služi kako bi provodila zakon.

…jebiga, svi smo hrabri za druge. A on je bio hrabar za sebe. (str. 124.)

Bez riječi

Ne postoje riječi kojima bih vas mogla uvjeriti da je Slučaj vlastite pogibelji nešto što ne smijete propustiti. Toliko je bolji, dublji, teži i emotivniji od bilo čega što bih mogla reći. I premda volim misliti da znam s riječima i da su one moje područje, ovaj roman nadilazi svaku pohvalu i preporuku.

Kao i ostali Novakovi romani, i Slučaj je žanrovski neodrediv. Isprva nam se čini da čitamo krimić jer Nenekova obitelj, na čelu s bratom Marlijem, traga za rješenjem njegove smrti. Ubojstvo ili samoubojstvo? Upliće se tu i ljubavna priča, jedino svjetlo u mraku zla, napetosti i težine čitave priče. Ipak, ovo je ponajviše kritika društva u kojem živimo, države u kojoj ne smijemo reći ono što mislimo, u kojoj ne možemo slobodno raditi svoj posao, u kojoj smo svi jednaki – osim što su neki jednakiji.

Tebi ide tužba za klevetu, kaznena prijava za uznemiravanje i poticanje na mržnju, prijava za nesavjesno postupanje nastavnika prema učeniku… Škola bude isto fasovala… Dobro, kaj ti misliš tko si ti da se tak razgovaraš? (str. 94.)

Policajac koji je radio po zakonu – kažnjavajući one koji trebaju biti kažnjeni te profesorica koja je ukazala na š*pke u skupim automobilima, primjer su nevolja koje te snađu kada ne igraš po pravilima. Čijim pravilima? Onih, naravno, koji ih kroje, jer pravila nikad nisu ista za sve. Neki ih smiju preskočiti, zaobići, prekršiti, prekrojiti. Nikad nismo svi isti, i Slučaj vlastite pogibelji to će vam i pokazati.

Isti pred zakonom? Dajte najte.

Ajde zamisli ve svet v kojemo policajac nema tu slobodu… ka tu i tam zrihta kaznu prijatelu šteri se vozio 15 više od dopuštenog? Ka ostane i bez to malo saveznikov? Isti pred zakonom, dajte najte. Neje saki pijani vozač isti. Neje saki vozač ka se spomina na mobitel isti. (str. 241.)

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Slučaj – to smo mi

Nakon čitanja Slučaja, osjećala sam se kao da me pregazio vlak, ali u najpozitivnijem mogućem smislu. Osjećala sam sve moguće emocije, nevjericu, užas, bol, sućut, ljutnju, bijes… I ja sam, baš kao i mlada profa, nastavnica hrvatskog jezika i njezinu sam sudbinu gotovo mogla osjetiti. Znam kakvo je školstvo, koliko treba opreza u komunikaciji s roditeljima, vaganja riječi u komunikaciji s učenicima… Znam kako nekad treba progutati i misli i osjećaje.

S druge strane, vjerovali ili ne, vezana sam i za policiju i znam kako je to težak i užasan posao. Možda sam zbog toga toliko osobno doživjela Slučaj vlastite pogibelji. Ipak, čak i ako nemate nikakvih dodirnih točaka s likovima, fascinirat će vas kompleksnost i priče i izvedbe. Tanke niti povezanosti likova, sumornost koja se nadvija nad nama dok čitamo, patnja koju fizički osjećamo… Ova priča boli, vjerujte mi, i reći ću zašto mada već znate. Ova priča je istina. Pokazuje nam, kao da gledamo u zrcalo, točno stanje u kojem živimo.

Slučaj vlastite pogibelji – to smo mi. Kraj je, valjda kao i život, s tek natruhom nade  i možda tamo neke daleke, buduće sreće.

Oprostite mi na dugoj recenziji. Nisam rekla ni pola toga što sam htjela.

Najljepše vas molim, pročitajte Slučaj.

I na kraju…

…znam da ćete istražiti slučaj koji je potaknuo pisanje romana. Obratite pažnju na fotografije s pogreba. Sad pogledajte naslovnicu Slučaja. Vidite li?

Jeste li uočili zašto se roman zove „slučaj vlastite pogibelji“? Jeste li se naježili?

I još jedna stvar, jeste li povezali što je zapravo dramski scenarij i tko ga je napisao? Mene je od savršenstva ove cjeline zabolio mozak.

Nitko ne piše onako kako Novak piše…

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji i Črna mati zemla

Ostali naslovi ovoga autora

Kristian Novak moj je najdraži hrvatski suvremeni autor i vjerojatno će to zauvijek i ostati. U njegovo sam se pisanje zaljubila na prvo čitanje, kada sam u ruke uzela njegov drugi roman Črna mati zemla. Roman je to koji me potresao do srži i koji sam pročitala više od jednom, a preporučujem ga svima, uvijek i svugdje. Ako vam treba nešto što će vas emotivno ubiti, uzmite Črnu mati. Taj mi je roman njegov najbolji i najdraži, mada svi ostali tvrde da je Ciganin, ali najljepši Novakovo najbolje ostvarenje. Meni je Ciganin najslabiji, iako je remek-djelo. Eto, tako Novak piše.

Dosad je objavio četiri romana, a navodim ih prema godini objavljivanja:

  • Obješeni, 2005.
  • Črna mati zemla, 2013.
  • Ciganin, ali najljepši, 2016.
  • Slučaj vlastite pogibelji, 2023.

Gdje kupiti roman Slučaj vlastite pogibelji:

Naklada OceanMore

Objavljeno

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Nakladnik: Hena com, 2018.

Naslovnica romana Pacijent iz sobe 19: ©Hena com

Čovjek može od svega pobjeći, ali nema te rupe u koju se može sakriti od svojih misli. (str. 84.)

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Pacijent iz sobe 19

Vanja Kovačević glavni je lik ovog romana, a upoznajemo ga 25 godina nakon događaja koji mu je obilježio čitav život – nakon rata.

Vanja tada, dan prije devetnaestoga rođendana, umjesto poklona u ruke dobiva pušku i biva bačen na prvu crtu gdje odmah ubija ni manje ni više nego devetnaest osoba. Jednu osobu za svaku svoju godinu.

Danas, Vanja razgovara s psihijatrom sumnjiva izgleda i pokušava i sebi i njemu objasniti što ga je dovelo do toga da si nanese brutalne, nepopravljive ozljede.

Vanjin životni put bio je put svakog tinejdžera i mladog čovjeka. Prijatelji, škola, prve ljubavi, alkohol i  jedino što mu je danas zajedničko s tim davnim Vanjom – rock bend Sisters of Mercy.

Dok putujemo između prošlosti i sadašnjosti, svega onog što ga je dovelo do nezamislivog, pratimo Vanjina zapažanja o vlastitom životu, ratnom putu, njegovim srećama i još većim nesrećama.

Iskreno, ne smeta me što se danas herojima predstavljaju ljudi koji to nisu. Ne smeta me ni to što su neki od toga napravili posao. Jebi ga, živjeti se mora. Smeta mi samo to što su takvi ljudi postali idoli mladima. (str. 24.)

U njegovim riječima prepoznajemo svakog branitelja ogorčenog na stanje danas, na one koji se lažnim domoljubljem busaju o prsa, na ratne profitere, zločince koje rat nije stvorio, nego ih je samo razotkrio.

Ja sam u rat išao kako bih branio zemlju, oni su u rat išli kako bi ubijali ljude. Ja sam tamo došao kao branitelj, a oni kao zločinci. Problem je što i oni sebe danas zovu braniteljima… (str. 14.)

Polako otkrivamo Vanju kakav je mogao biti da nije bilo rata. Duhovitog, ironičnog, toplog Vanju, upropaštenog onoga dana kad mu je u ruke bačena puška i kad ju je odlučio koristiti. A otkrivamo i drugog Vanju, njega koji je, nakon svega, gotovo prazna ljuštura.

Emotivno, teško, izvrsno štivo

Pacijent iz sobe 19 prvi je moj susret s autorom Zoranom Žmirićem i ostavljena sam bez teksta. Iako pisan svakodnevnim, razgovornim jezikom, Pacijent je u svojoj biti toliko brutalan, težak i emotivno iscrpljujući da će vam nakon čitanja trebati dan odmora.

OK, vjerujem da ne vidiš previše normalnog u tome, ali i ovako živimo u društvu u kojem zdrav razum i nije od neke velike koristi. (str. 27.)

Ne zbog brutalnosti onoga što si je Vanja napravio. Njegov crnohumorni način pripovijedanja približit će nam ga toliko da će nam se učiniti da smo baš mi taj sumnjivi psihijatar s Ray Bankama na očima. I prihvatit ćemo to što je napravio.

Možeš onda misliti kako ne bih upucao bilo koga, samo kad bi mi radio o glavi. Rijeka je tolerantan grad, tu se ne radi razlika među ljudima. Ni ja je ne bih radio, ubijao bih sve redom. (str. 51.)

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Ono što nema ni prihvaćanja ni razumijevanja jest rat koji izobličava našu stvarnost, našu svakodnevicu. Rat koji izobličava svakog čovjeka kojeg dotakne.

U tome leži antiratna poruka ovog romana. Rat nas sve pretvara u zvijeri. I one koji su branili, i one koji su napadali.

I ta spika kako smo stvarali državu. Nismo mi ništa stvarali, država je već bila stvorena i kao takva napadnuta.
Mi smo je branili, a ne stvarali. … Nisam stvarao ništa, ponajmanje državu i pogotovo ne ovakvu! (str. 41.)

Koji su ubijali, koji su bježali, koji su se bogatili.

Sve one – ili bolje reći, sve nas – koji smo ratom obilježeni. Tko zna tko bi Vanja bio da nije bilo rata?

Tko zna tko bismo mi bili da nismo morali živjeti u tom zlu?

Što bi bio život da smo ga mogli živjeti?

Sretan kraj

Recite mi iskreno, nakon svega što sam rekla u recenziji – mislite li da ova priča ima sretan kraj?

Tako je, isto sam i ja znala nakon što sam pročitala sinopsis romana. Nisam fan niti tužnih niti ratnih priča, no ova me stvarno oduševila.

Pacijent nije klasična ratna priča, autor ni u jednoj rečenici ne slavi rat, ma koliko obramben on bio. Ovaj roman nije patetičan i ni u jednom vam trenutku ne ide na živce.

Nema ništa loše u tome da se ovisno o situaciji prilagodimo…, ali moraš prepoznati kad je dosta. Ako dopustiš ljudima da te iscrpljuju, neće stati dok te ne unište. (str. 99.)

Pacijent iz sobe 19 se čita i čita i čita. A onda dođete do kraja i vidite da ste se naježili. I da je priča o zvijerima zapravo priča o dobroti, o ljudskosti, o savjesti. O tome kako smo mi ljudi, i muškarci i žene, zapravo krhka bića. 

I kako je ponekad jedini lijek popričati s nekim.

Čak i sa samim sobom.

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Ostali naslovi ovog autora:

Zoran Žmirić rođen je u Rijeci 1969. godine. Dosad je objavio poprilično toga, a navodim novija djela, kao što su Zapisano metkom, Putovanje desnom hemisferom, Pacijent iz sobe 19, Kaleidoskop i Hotel Wartburg.

Gdje kupiti roman Pacijent iz sobe 19:

Hena com