Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.
Naslovnica romana knjiga žudnji: ©Vorto Palabra
Prevela: Senka Galenić
Ja sam Ana. Bila sam žena Isusa ben Josipa iz Nazareta. Zvala sam ga Ljubljenim, a on je mene, uz smijeh, zvao Malim Gromom. … Otkad znam za sebe, u meni žive žudnje koje se bude noću, jaučući i pjevajući. (str. 13.)
Knjiga žudnji
Anu upoznajemo kao četrnaestogodišnju djevojčicu koja je uvijek bila drugačija od ostalih. Nikad je nisu zanimale stvari kojima su se bavile ostale djevojčice, a osim toga, znala je i čitati i pisati, što je oko 16. godine poslije Krista bilo veoma neuobičajeno.
Do tog sam trenutka samu sebe smatrala čudakinjom – neprirodnom i neprilagođenom. Izrodom. Prokletstvom. Odmalena sam znala čitati i pisati, imala sam neobičnu sposobnost da riječi uobličavam u priče, da tumačim jezike i tekstove, da uočavam skrivena značenja, da lako i bez problema razmišljam o međusobno suprotstavljenim idejama. (str. 16.)
Anin je otac glavni pisar i savjetnik tetrarha Heroda Antipe. Dopušta joj učenje i donosi papirus za pisanje, no Ana ne odrasta u domu punom ljubavi, već u domu u kojem je sve podređeno novcu i dojmu. Otac je vrlo brzo zaručuje za bogatog, no odbojnog starca želeći se domoći naslova zemljoposjednika. Ana je užasnuta ne samo mogućnošću da starcu postane žena, već i time što su joj, uime priprema za svadbu, oduzete sve knjige, papirusi i mastilo.
„Muževi znaju biti odurna bića“, opet sam začula majčin glas. „No bez njih se ne može. Bez njihove zaštite žene su nitko i ništa, izložene zlostavljanju. Udovice čak mogu biti i otjerane od kuće. Mlađe se odaju bludničenju, a starije prosjačenju.“ (str. 124.)
Jedina Anina savjetnica i prijateljica je Jalta, njezina teta, osramoćena udovica koja je iz Egipta prebjegla k bratu koji se prema njoj odnosi malo bolje nego prema psu.
Skrivajući svoje papiruse od roditelja, u špiljama izvan grada Ana upoznaje Isusa.
Nisam unaprijed znala što ću napisati. Riječi su me preplavile. Bujice i potopi. Nisam ih mogla zadržati niti sam ih mogla pustiti. No to što se uzburkalo i strujilo kroz mene nisu bile riječi. Bila je to žudnja. Bila je to ljubav prema njemu. (str. 73.)
Ana i Isus
Nakon što postaje osramoćena zaručnica udovica, nakon što ju otac kao ljubavnicu ponudi Herodu, a ona pobjegne, nakon što je narod na ulici gotovo kamenuje, Isus je uzima za ženu i Ana odlazi živjeti u Nazaret u siromašnu, ali brojnu Isusovu obitelj.
Njezine žudnje utišane su na dugo, dugo vremena, ali ne i zauvijek. Jer u Ani žudnje od rođenja pjevaju i jauču, a teški ih život samo jača. Njen Ljubljeni joj je u svemu potpora jer razumije kako je to biti zanesen nečim. Naime, Isusov odnos s Bogom produbljuje se toliko da vjeruje da je baš on odabran da na zemlju donese Kraljevstvo Božje.
- Kad ti kažem da će sve biti dobro, ne mislim da život ne nosi nedaće sa sobom. Život će uvijek biti život. Time amo želim reći da ćeš ti biti dobro unatoč svemu. Sve će biti dobro, što god da se dogodi. (str. 291.)
Novo ruho poznate priče
Isusovu priču svi dobro znamo, no uvođenjem Ane, njegove supruge, radnja dobiva sasvim drugu dimenziju. Sama autorica piše da je Isusa željela prikazati isključivo kao čovjeka. Zato mu je dala suprugu – svi su židovski mladići tih godina bili oženjeni. Prikazala ga je kao mladića kojeg od djetinjstva društvo odbacuje zbog upitnog očinstva – nije bilo posve jasno je li mu Josip otac ili nije. Isus i Ana se izvrsno razumiju jer su oboje drugačiji, neprihvaćeni, duhovno bogatiji od ostalih. Ana nije samo njegova supruga, ona mu je partnerica, njemu jednaka. Podrška mu je u težnjama i nastojanjima da ostvari Božje kraljevstvo, a i on je njen oslonac u njezinim čežnjama i željama. Najzanimljiviji su mi dijelovi bili oni poznati iz Biblije, koje Sue Monk Kidd pak boji novim bojama pa Isus od kamenovanja ne spašava Mariju Magdalenu nego nekog drugog. Netko mu drugi mirisnim uljima maže noge i netko mu drugi na putu ka križu briše lice.
Zanimljivo je kako se autorica poigrava poviješću i maštom, vješto ih spaja u jednu priču pa više ne znamo što se stvarno dogodilo, a što je izmišljeno.
No, fokus ove priče nije na Isusu – glavni lik je Ana. Ona oduvijek želi više, želi drugačije. Pratimo njezinu potragu za samom sobom, za njenim glasom i glasom svih ostalih žena koje su tada utišavane, sputavane, protjeravane, osuđivane.
Anu put vodi od Seforisa do Egipta i natrag. Gonjena je željom za pisanjem, učenjem, upisivanjem sebe u vječnost.
Od svih je osjećaja nada najtajanstvenije čuvstvo. Raste poput plavoga lotosa, vijugajući iz naših muljevitih srca. Divna je, dok traje. (str. 282.)
Ana je glas svih onih žena koje žele nešto više od života, od brakova, od samih sebe.
Knjiga žudnji – knjiga ljepote
Knjiga žudnji divno je napisan roman, jezikom toliko liričnim da zvuči kao pjesma. Prekrasnim opisima autorica slika krajolik u kojem Ana živi i stvara.
Ana je jako dobro zamišljen lik, stavljen pred nas gotovo živ, sa svim svojim vrlinama i manama. Ona je tvrdoglava, bezobrazna, svojeglava. Uporna, hrabra, zaljubljena.
Budući da roman pripovijeda o njoj od djetinjstva do starosti, jako ju dobro upoznamo i gotovo da se vežemo za nju.
Iako divna, Knjiga žudnji ipak ima jednu manu – preduga je. Vama možda neće biti, ali meni je bila. Stotinjak stranica manje i bila bi štivo puno lakše i pitkije. Ovako, spisateljica je malo razvezala gdje nije trebala pa je radnja mjestimice razvučena i mrvicu dosadna, ali svakako, vrijedna čitanja.
Ostali naslovi ove autorice:
Sue Monk Kidd američka je spisateljica javnosti dobro poznata po bestseleru Tajnovit život pčela, prema kojem je snimljen i film.
Knjiga žudnji njen je drugi kod nas objavljen roman.
Gdje kupiti roman Knjiga žudnji:
Vorto Palabra, webshop Znanje