Holly Gibney upoznali smo kao uplašenu sredovječnu mišicu s popriličnim brojem ajmo reći poteškoća zbog kojih joj je bilo teško doista živjeti. U izvlačenju iz čahure u koju ju je zatvorila dominantna majka uvelike joj je pomogao njezin sad već pokojni prijatelj i poslovni partner Bill Hodges. Bill joj je oporučno ostavio i malu detektivsku agenciju Tko nađe, njegovo.
Holly je danas gotovo pa nova žena, a tome su, osim Billa – ali na sasvim drugi način, pripomogli i brojni negativci s kojima se borila. Vodi agenciju, istražuje slučajeve, ima prijatelje i živi samostalno, daleko od majčine čizme.
A onda dolazi korona i svijet se potpuno mijenja. Holly postaje još simpatičnija, makar meni. Panično se boji virusa, gotovo opsesivno nosi masku i dezinficira ruke – i usput puši kao Turčin!
Jednoga dana nazove je Penelope Dahl, zabrinuta majka čija je kći Bonnie nestala prije gotovo tri tjedna.
Holly zna ovo: Zabrinuta Penelope pogledala je stranicu agencije Tko nađe, njegovo … te je pronašla dva službena broja dvoje partnera, muškarca i žene. Zabrinuta Penelope nazvala je muškarca, jer kad se suočiš s problemom – … ne tražiš pomoć kobile, barem u početku. Zoveš pastuha. Kobila je rezervna opcija. Holly je naviknuta na ulogu kobile u staji njihove agencije. (str. 28.)
Holly zna da ne bi trebala prihvatiti slučaj, no zbog hitnosti i očaja u Pennynom glasu, ipak pristaje.
U blizini mjesta s kojeg je Bonnie iščezla, žive profesori Emily i Rodney Harris, cijenjeni pripadnici akademske zajednice. Iako su premašili osamdesetu, i dalje se vole kao i kad su se tek upoznali. Vjerojatno ih je zbližio i neobičan hobi kojim se bave…
Mnogi su profesori ćaknuti, kao gostujući pisac bio je na dovoljno visokoškolskih ustanova da to zna – ali supružnici Harris na posve su drugoj razini. (str. 13.)
Imaju li kakve veze s Bonnienim nestankom?
Krimi-roman iz pera kralja horora
Najnoviji roman Stephena Kinga dočekala sam kao i svaki prethodni – luđački uzbuđena i užasno nestrpljiva! Zato vas vjerojatno ni ne čudi da sam Holly izabrala kao prvi roman za čitanje u 2025. godini! I satrala ga u tri dana!
Ovim romanom King ponovo odmiče od horora, žanra koji ga je proslavio, i plovi vodama krimi-romana. Veoma uspješno, ako smijem dodati! Njegov izlet u trilere i krimiće obožavala sam u romanu Gospodin Mercedes, u kojem se, uzgred rečeno, Holly prvi put pojavljuje. Gospodin Mercedes jedan mi je od najdražih Kingovih romana i premda nije horor, bio mi je jeziv na jednoj ljudskijoj, realnijoj razini.
Isti je takav i roman Holly. U njemu nema ništa nadnaravno. Sve je vrlo stvarno, vrlo nama blisko i – strašno ko sam vrag!
„A onda sam joj rekla… Što su joj učinili. Pokušavala sam se služiti eufemizmima… ali bilo joj je jasno o čemu govorim. Ili što pokušavam ne spomenuti. Samo je tako nekoliko trenutaka sjedila ruku sklopljenih u krilu i gledala me. … A onda je počela vrištati.“ (str. 482.)
King nam odmah na početku servira glavne krivce, a vrlo brzo imamo i naznake onoga što rade svojim žrtvama. Kvaliteta, napetost i ogromna zanimljivost ovog romana leže u onom detektivskom dijelu. Istraga, tragovi koje Holly prikuplja, način na koji povezuje sve što sazna u jednu veću (užasniju) cjelinu… Gotovo petsto stranica čita se samo, vi samo sjednite i skuhajte si kavu!
„Gdje si…?“ pita tiho Holly, ali sad zapravo misli Tko te oteo? (str. 235.)
Holly ne treba komplimente
King je autor kojeg ne treba posebno hvaliti jer on svoju publiku ima i bez obzira na to što napiše, odani će ga fanovi čitati. Jedan od tih obožavatelja sam i ja! Njegove romane ne dijelim na dobre i loše, nego na super i mrvicu manje super. Holly mi definitivno spada u prvu skupinu i od mene imate sve preporuke!
Ljudi inače kažu da je King slab s krajevima. Nikako se s tim ne slažem, pogotovo u ovom romanu. Kraj je savršen, lijepo objašnjen, logičan, grozan i optimističan u isto vrijeme.
Zašto grozan? Zato što King u krajeve uvijek nekako utka istu premisu – zlu nema kraja. Zašto optimističan? Zato što uvijek ima onih koji će se protiv njega boriti.
Kad već pomisliš da si vidjela i sve ono najgore što čovjek može ponuditi, otkriješ da si u krivu. … Zlu nema kraja. (str. 491.)
Holly je roman kojim sam otvorila svoju čitateljsku 2025. godinu i baš sam sretna zbog toga jer vjerujem, kakav ti je prvi roman koji pročitaš, takva će ti biti cijela godina! A mene, čini se, čeka mnoštvo sjajnog, sjajnog štiva!
Ostali naslovi ovog autora:
Što još reći o Kingu, a da to nisam rekla u prethodnih deset osvrta? Kliknite na onaj za, na primjer, Zelenu milju, a on će vas odvesti do popisa (malog dijela) njegovih romana, a usput ćete moći vidjeti i koje smo romane dosad čitale i recenzirale, bilo ja, bilo kolegica.
Paul Edgecombe, sada već u staračkom domu, u bilježnicu zapisuje priču koja mu dugo ne da mira. Istinita je to priča iz njegova života, iz davne 1932., iz doba Velike krize, kada je radio kao čuvar u zatvoru.
To se događalo 1932., dok je državni zatvor još uvijek bio u Cold Mountainu. A tu je, naravno, bio i električni stolac. Kažnjenici su se šalili na račun tog stolca, kao što se ljudi zafrkavaju s nečim čega se boje, ali ne mogu pobjeći od toga. Zvali su ga Stara Munjara… (str. 15.)
Paul je radio u E-bloku, onom za osuđenike na smrt, skupa s Brutalom, Harryjem, Deanom, a zeleni hodnik koji se protezao blokom do sobe za smaknuća zvali su „zelena milja“.
S njima je radio i Percy Wetmore, ulizica i pokvarenjak koji je uživao u maltretiranju slabijih od sebe. Na nesreću, ujak mu je bio guverner pa se Percy uvijek i iz svega izvlačio nekažnjeno.
U svakom je čovjeku mrtvačka lubanja, ja vam kažem, i mrtvačka je lubanja u životima svih ljudi. A toga su dana ti ljudi to i vidjeli – ugledali su ono što se katkad ceri iza osmijeha. (str. 34.)
Zelena milja – osuđenici
Paul nam prepričava kako je tada u zatvoru bio samo Del – silovatelj i palikuća. Ubrzo stiže i Gospodin Jingles – miš koji postaje Delov najbolji prijatelj.
A onda dolazi i onaj zbog kojeg Paul i piše čitavu priču. Izgledom div, u duši tek priprosto dijete. John Coffey – kao napitak, ali se drugačije piše. Na električnu je stolicu osuđen zbog silovanja i ubojstva dviju djevojčica. Ipak, već od prvog trenutka, Paul osjeti da je John drugačiji.
Vrlo brzo shvaća da John doista nije poput ikoga drugog, i to onoga dana kada ga ovaj, kao čarolijom, izliječi od teške urinarne infekcije.
Odmaknuo se od moje ruke, a onda ispustio neugodno gaktav zvuk kao pred povraćanje. Usta su mu se rastvorila kao što ih konji katkad znaju nerado razjapiti kad im stavljaju žvale – pa izgleda kao da se očajnički cere. A onda su mu se razdvojili i zubi, pa je izdahnuo oblak sitnih, crnih kukaca nalik mušicama ili komarčićima. Bijesno su mu se uzletjeli … pobijelili i nestali. (str. 113.)
Možda bi se život na zelenoj milji nekako i nastavio mirno, da nije došao William Wharton, najgori od svih.
Strašne, čudesne, užasne, teške i nevjerojatne stvari počinju se događati u E-bloku.
Sigurno ste već čuli da netko kaže: „Krv mi se sledila u žilama“. Svi smo to čili, ali meni se to jednom gotovo i dogodilo i to baš onog olujnog i gromovitog jutra u listopadu 1932.., desetak minuta iza ponoći. (str. 173.)
Klasik koji ne smijete propustiti
Nije tajna da obožavam Kinga. Njegovo pisanje, jednostavne, bogate rečenice kojima oslikava svaki i najmanju sitnicu. Njegove likove, duboke, savršeno okarakterizirane, sa svojim manama i vrlinama. Tu suptilnu jezu i osjetniji užas stravičnih priča o grobljima, krvi, zombijima, apokalipsama… Ali prije svega, jako volim njegove priče o životu, o pravdi i nepravdi koje dotiču živote svih nas, s kojima se borimo kako umijemo, koje nas stubokom mijenjaju. Neke od nas nabolje, a neke, bome – i nagore.
Vjerujem da postoji dobro na ovome svijetu, da ovako ili onako pritječe od dragoga Boga. Ali vjerujem da postoji i druga sila, jednako stvarna kao i Bog kojem sam se molio cijeloga života koja svjesno nastoji uništiti sve naše poštene porive. (str. 232.)
O tome je riječ i u predivnom fantastičnom romanu Zelena milja.
Stephen King piše svoje likove tako da se s njima povežemo pa John Coffey, koji bi trebao biti okrutna zvijer, u nama otprve izaziva suosjećanje. Do kraja romana, svi ćemo za njim plakati.
Roman Zelena milja izvrsno je pretočen u istoimeni film, i jako mi je drago reći vam da film ne odudara od knjige. Svi su događaji isti ili minimalno promijenjeni. Razlika je samo, naravno, u tome što knjiga ipak puno bolje objašnjava neke stvari pa sam tako tek iz knjige saznala zašto je Del uopće u zatvoru, a film sam pogledala oho-ho puta.
Ovaj je roman doista kultni i premda nije moje najdraže Kingovo ostvarenje, svakako bi, čini mi se, ušao u top 5. A stvarno je preteško rangirati savršene romane kakvi su Kingovi.
Premda vjerujem da su starije generacije već pročitale Zelenu milju, isto to savjetujem i našim mlađim pratiteljima. Nećete se pokajati.
Tako je to, pomislih. Svakoga dana. Po cijelom svijetu. Ta tama. Po cijelom svijetu.(str. 285.)
J.C.
Zelena milja postavlja mnoga filozofska pitanja. Baš zbog njih, nije to više samo horor ili fantastični roman. On postaje roman o životu i smrti i o svim onim događajima između.
Koliko je opravdana smrtna kazna? Jesu li oni koji je podupiru svjesni da i nevini ljudi bivaju osuđeni i usmrćeni?
Naime, Paul, Brutal i ostali zatvorski čuvari svjesni su da je John Božje čudo. A moraju ga ubiti jer za njega nema ponovljenog suđenja (uza sve ostalo, bio je i crnac pa se tužitelju nije dalo ponavljati suđenje).
Može li išta opravdati svjesno ubijanje Božjeg čuda? Može li išta opravdati smrt nevinog čovjeka?
„U životu sam učinio nekolko stvari s kojima se baš ne mogu pofalit, al zbog ovog me je prvi put zbilja strah pakla. … Spremamo se ubit dar Božji. Čojeka koji ni nama ni ikome nije učinio ništa nažao. Šta ću reć ako na kraju budem stajo pred Bogom Svemogućim, a On me bude pito za objašnjenje zašto sam to napravio? Jer je to bio moj poso? Moj poso?“ (str. 281.)
Sigurno ste pročitali i brojne teorije o tome da John Coffey ima iste inicijale kao i Isus Krist (Jesus Christ), da su mu i život i smrt slični Isusovom i da to u sebi krije ogromnu simboliku. Kao što stoji u knjizi Stephen King: Svemir najčitanijeg pisca današnjice, ti inicijali nisu slučajnost. U prvim zamislima, osuđenik se trebao zvati Luke Coffey, ali King mu daje inicijale J.C. – prema najpoznatijem nevinom osuđeniku svih vremena. Što se tiče Coffeyevog kraja, autor kaže da do samog kraja romana nije imao pojma kako će on završiti – na Staroj Munjari ili nekim čudom, dalje od nje.
Blagoslov ili prokletstvo?
Sa sljedećim filozofskim pitanjem završavam ovaj (pre)dugi osvrt: Je li dug život prokletstvo ili blagoslov? Naime, Paul Edgecombe živ je čak 70 godina nakon događaja iz E-bloka. Vidio je sve, rođenja i smrti svojih voljenih. Vidio je svijet kako se nepovratno mijenja i kako blijedi nada da će biti bolje. Je li ga Coffey kaznio ili nagradio tako dugim životom?
Paul to još uvijek ne zna, ali priznaje, njegova zelena milja čini mu se preduga…
Znam, svi smo mi dužnici smrti, nema iznimaka, ali katkad je, o Bože, Zelena milja tako dugačka. (str. 308.)
Ostali naslovi ovog autora:
Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.
Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:
…ovo nije san. Bog mi pomogao, ovo nije san. Ovo se zbilja događa. (str. 84.)
Uvod – riječima Stephena Kinga
„Kad me pitaju (a često me to pitaju) za koju od svojih knjiga smatram da najviše zastrašuje, odgovaram brzo i bez razmišljanja: Groblje kućnih ljubimaca. Možda to nije knjiga koja najviše plaši čitatelje… no ono što nas plaši, kao i ono što nas nasmijava, razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Sve što znam je da sam Groblje kućnih ljubimaca gurnuo ladicu, misleći kako sam napokon pretjerao.“
Ovo je ono što sam King u uvodu kaže za ovaj roman. Ne mogu se ne složiti, ovo je jedan od onih romana strave koji vam se uvuče u mozak pa vas iznutra kljucka. Jeza koju izaziva mala je pa mislite da je možete zanemariti, ali kao i kamenčić u cipeli, cijelo je vrijeme osjećate. A kad navečer legnete u krevet, nikako se ne uspijevate riješiti tog neobičnog osjećaja. Nije strah, znate da ono što se u ovom romanu događa nije stvarno. No jedan se dio vašeg mozga počinje pitati, što bih ja napravila/napravio da se nađem u situaciji glavnog lika, Louisa Creeda. Bismo li znali da svaki naš korak vodi dublje u pakao pa stali na vrijeme ili bismo samo… Nastavili koračati?
…a kad je stigao do odmorišta, iznenada ga zahvati takav predosjećaj užasa i tmine da zastane – zastane u mjestu – i iznenađeno se osvrne oko sebe, pitajući se što ga je to moglo obuzeti. … Koža na Louisovim rukama i leđima jako se naježila. Što nije u redu? zapita se, zbunjen i uplašen. (str. 37.)
Evo pišem ovu recenziju mjesec dana nakon čitanja i dok listam stranice tražeći citate, osjećam kako mi srce počinje kucati brže.
Groblje kućnih ljubimaca dolazi na sam vrh moje liste omiljenih Kingovih romana.
Groblje kućnih ljubimaca
Louis Creed seli se sa svojom obitelji iz užurbanog Chicaga u ruralni Maine, svima poznato mjesto radnje iz brojnih Kingovih horora. Louis će biti liječnik na lokalnom sveučilištu, a njegova će se supruga Rachel brinuti za djecu, kćerkicu Ellie i sinčića Gagea.
Obitelj tako useljava u veliku, staru kuću oko koje se prostire ogromna livada. Susjed Jud, vitalni starac koji tu živi od pamtivijeka, upozorava ih na opasnu cestu koja se pruža rubom posjeda. Naime, na toj su cesti stradali brojni kućni ljubimci, a nažalost, događalo se da stradaju i djeca.
Stari ih Jud upozorava na još jedan dio posjeda, tajanstvenu stazicu koja se vodi duboko u šumu.
-Staza vodi u šumu otprilike dva kilometra. Djeca koja žive oko ceste br. 15 i Srednje ceste uredno je održavaju zato što se koriste njome. … Uredno je održavaju cijelo ljeto. Znaju da je ovdje. Ne znaju svi odrasli u gradu da je to tamo – mnogi znaju, naravno, ali ne svi, ni blizu svi – ali sva djeca znaju. Kladio bih se u to. -Što ne znaju da je tamo? -Groblje kućnih ljubimaca. (str. 30.)
Ono što Louis još ne zna, ali uskoro će saznati, jest da iza groblja kućnih ljubimaca leži nešto puno strašnije.
Za obitelj Creed uskoro počinju užasi, sve jedan gori od drugoga.
Izbezumljeno ćete listati želeći što prije doći do kraja. A onda ćete mrziti roman što je završio. Možda ćete još jednom pročitati epilog.
Tako je to sa svim uvrnutim knjigama. Toliko su dobre da ih želimo i ne želimo pročitati do kraja.
Groblje kućnih ljubimaca – vrh Kingova stvaralaštva
Vjerovali ili ne, odgađala sam čitanje ovog romana godinama, naprosto zato što je moj i kao, mogu ga pročitati kad god poželim. A onda, vrag mi nije dao mira i ponijela sam je na odmor.
Bože, koja knjiga! Ne samo da sam je pročitala u stvarno, stvarno malo vremena, nego je i jedna od onih koja se utisne u mozak i u njemu ostaje zauvijek.
Namjerno vam u sažetku nisam rekla više. Naime, ako još niste čitali Groblje kućnih ljubimaca, puno je bolje da ne znate što će se dogoditi. Neću reći da nema preokreta, ima, ali nisu oni toliko bitni. Bitan je način na koji King piše. Kako nam daje naslutiti stravu koja će se tek dogoditi pa je onda sljedećim rečenicama briše. I mi čitatelji više ne znamo što je san, a što java. Ne znamo što se dogodilo, a što nije. Nadamo se najboljem no naravno, srce nam je slomljeno već sljedećim poglavljem.
Ma, neću filozofirati! Pre, pre, predobra knjiga!
Jeziva je i na stvarnoj i na nadnaravnoj razini. Ono što je u njoj najužasnije jest što vas stavlja u kožu glavnog lika, Louisa Creeda. Kad mu se život počne raspadati, sve njegove odluke su pogrešne. Svaki je njegov postupak gori od prethodnoga. Sva sranja koja mu se događaju nagovještaj su nečega još goreg, još mračnijeg, a on ide naprijed zanemarujući sva upozorenja i zdrav razum.
Ali podsvjesno znate – i vi biste tako postupili.
Još uvijek razmišljam bih li ja krenula Louisovim stopama da me život baci u noćnu moru koju je obitelj Creed proživjela…
Možda nauči nešto o tome što smrt zbilja jest, vrijeme kad prestaje bol i počnu lijepe uspomene. To nije kraj života, nego kraj patnje. (str. 161.)
Još samo par riječi
Svi već znate da sam veliki obožavatelj Kingovih romana, a Groblje kućnih ljubimaca popelo se na sam vrh mog popisa najdražih njegovih romana.
Teško je objasniti zašto, ali stavit ću vam ovaj citat. Oduševio me jer kao da utjelovljuje bit onoga o čemu roman govori. Koliko tame čovjek može podnijeti bez da poludi?
Vjerojatno je pogrešno misliti da postoji granica užasa koji ljudski um može doživjeti. Čak naprotiv, kao da neki eksponencijalni faktor stupa na snagu kako pada sve dublja i dublja tama – koliko god mi to ne želimo priznati, ljudska iskustva uvelike podupiru ideju da, kad noćna mora postane dovoljno mračna, jedan užas rađa drugi, jedno slučajno zlo izaziva drugo, često još veće zlo, dok na kraju tama sve ne prekrije. A najstrašnije je pitanje koliko užasa ljudski um može podnijeti… (str. 219.)
Ostali naslovi ovog autora:
Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.
Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:
Nakon što smo u prethodnom dijelu upoznali likove i njihove pozadinske priče, sada već možemo naslutiti tko će se prikloniti kojoj strani. Već nam postaje jasno koji će likovi stajati na strani Majke Abigail, a koji na strani mračnog lika kojemu je ime, zašto više tajiti, Randall Flagg.
Ljepota vjerske zaluđenosti krije se u činjenici da ona može baš sve objasniti. Kada čovjek jednom prihvati boga (ili Sotonu) kao glavni uzrok svega što se događa u svijetu smrtnika, ništa više nije prepušteno slučaju… kao ni promjeni. (str. 47.)
Dok oni na strani dobra svoje posljednje uporište grade u Boulderu, gradiću u kojem, neobične li slučajnosti, ima mnogo manje leševa nego u svim ostalim mjestima kroz koja su prošli. Na njihovom je čelu Majka Abigail, stara crnkinja koju Flagg plaši koliko i njih, možda čak i više. No Bog joj je dao zadatak i Majka Abigail će ga ispuniti.
Na drugoj strani, u Las Vegasu (grad grijeha, kako simbolično!) i Randall Flagg okuplja svoju vojsku. Doduše, njih za njega ne veže privrženost niti viša svrha, već pravi, iskonski strah. Jer mračni lik zna kako natjerati ljude da mu služe. Bespogovorno.
Bili su oni prilično simpatični ljudi i sve to, ali u njima nije bilo puno ljubavi. Zato što su bili prezauzeti strahom. Ljubav nije dobro uspijevala na mjestu gdje je postojao samo strah, kao što ni biljke nisu dobro uspijevale na mjestu gdje je uvijek bio mrak. (str. 458.-459.)
Randall Flagg
Randall Flagg u prvom je dijelu romana Posljednje uporište tek natruha zla. Mračni lik, Pješak koji noću putuje cestom u svojim izlizanim kaubojskim čizmama. Od njega vas podilazi hladna jeza, on je u svakoj noćnoj mori. Stvarna je prijetnja u koju je teško povjerovati jer nema lice, ono je tek tama.
…oni uglavnom ne bi uspjeli prepoznati tog Flagga ni kad bi ga sreli na ulici… osim ako on ne bi htio da ga primijete. Možda bi ga osjetili – kao hladnu jezu…, kao iznenadnu vrućinu kao u naletu groznice, ili kao oštar i prodoran bol u ušima… No ti su ljudi bili u krivu ako su mislili da on ima dvije glave, šest očiju ili velike šiljate rogove koji mu rastu iz sljepoočnica. On vjerojatno nije izgledao mnogo drugačije od čovjeka koji im je nekoć donosio mlijeko ili poštu. (str. 84.)
U ovom dijelu, Flagg dobiva puno više prostora. On je sada predvodnik grupe koja će stati nasuprot Majke Abigail i naših junaka.
Zanimljivo je spomenuti da je Posljednje uporište prvo, ali ne i posljednje pojavljivanje R.F.-a u Kingovoj književnosti. Kao personifikacija zla, zli čarobnjak, Legija i Sotonin izaslanik pojavljuje se još i u popularnom serijalu Kula tmine te romanima Zmajeve oči i Hearts in Atlantis.
King ga savršeno opisuje biranim riječima, a strašnijim ga čini to što Flagg zapravo nema neki izgled. On je više osjećaj, a manje fizički lik, premda je to vjerojatno nekada bio.
Nadam se da će vas, kao i mene, oduševiti sjajan kraj koji, vjerovali ili ne, nije bio u originalnom izdanju. Taj je epilog izrezan i prvi je put objavljen 1990., u ovom izdanju koje mi danas imamo u rukama.
Posljednje uporište I & II
Nekoliko sam puta spomenula da ovo izdanje romana Posljednje uporište ima stvarno puno stranica. Međutim, ni u jednom jedinom trenutku ova postapokaliptična priča nije dosadna ni naporna. Dapače, uživala sam u svakoj stranici!
Prvi dio bavi se supergripom, visoko zaraznim sojem bolesti koji je s lica zemlje izbrisao preko 90 posto stanovništva. Isto tako, dok pred našim očima prolaze slike uništenja koje je bolest ostavila, slike leševa, napuštenih automobila i zgrada u kojima više nitko ne živi, upoznajemo preživjele. Stu, Frannie, Larry, Glen, Tom Cullen, likovi su u koje ćemo se zaljubiti svakom stranicom. Za njih ćemo navijati, uz njih se smijati, za njih strepiti.
Drugi dio, koji je po mom mišljenju jači nego prvi, bavi se grupiranjem likova oko dobra i zla, Majke Abigail i Randalla Flagga.
Nitko od nas ne želi vidjeti znamenje i pretkazanja, ma koliko voljeli priče o duhovima i sablasne filmove. Nitko od nas noću zapravo ne želi vidjeti zvijezdu na istoku ili vatreni stup. Želimo mir, racionalnost i rutinu. Ako moramo vidjeti Boga … podsjetit će nas da za svakog boga postoji vrag – a naš vrag mogao bi biti bliže nego što se usuđujemo pomisliti. (str. 245.)
Počinje brutalnom scenom Smećara i Klinca, čija je ekranizacija proglašena jednom od najbrutalnijih Kingovih scena ikad snimljenih. Kad vas to prvo poglavlje navuče, gotovi ste.
Novi likovi, poput dječaka Joea i Nadine Cross bude vašu znatiželju jer osjećate da su važni za priču, a scene u kojima sudjeluju… Ne mogu reći da su jezive, ali nešto ćete definitivno osjetiti.
Čak se i neki stari likovi okreću u smjeru koji ih je vukao od početka.
Izdaja, laži, podmuklost, sve su to podpriče one glavne, o borbi dobra i zla.
Tko će se kome prikloniti?
Tko će preživjeti?
Jer znamo, King je to. Dobrota i poštenje nisu jamci preživljavanja.
I još samo kratko:
Ako volite Kinga, način na koji piše, način na koji do u detalje razlaže sudbine svojih likova, Posljednje uporište je to, nema dalje.
Ovaj roman nije horor, u dvije-tri brutalne scene svedena je sva strava. Ovo je više roman atmosfere, zla koje se širi i koje treba zaustaviti. Ovo je roman likova, običnih ljudi prepunih mana koji se nalaze na raskrižju dobra i zla.
Kao ljubitelj lika i djela samog autora, vodit ću se njegovim riječima pa reći da Posljednje uporište možda nije njegov najbolji roman, ali je definitivno jedan od onih koji se pamte. Toliko sam sretna što sam ga imala priliku pročitati među prvima i što vam imam priliku dati svoju preporuku. Stvarno sam obožavatelj Kingova stvaralaštva i vjerujem da Posljednje uporište na najbolji način prezentira sav njegov talent. Svaka scena ostat će vam urezana u mozgu, likovi će naći put do vaših srca, i vjerujte mi, past će vam na pamet svaki put kad netko u vašoj blizini kihne ili zakašlje. Barem je meni tako. Još uvijek…
Mjesto na kojem zauzmeš uporište nikada nije važno. Važno je samo da si ondje… i da i dalje stojiš na nogama. (str. 599.)
Ostali naslovi ovog autora:
Ako se vratite na recenziju prvog dijela romana Posljednje uporište, doći ćete do popisa recenzija romana Stephena Kinga koje smo do sada objavile na blogu Mala od knjiga.
Gdje kupiti roman Posljednje uporište:
Posljednje uporište može se kupiti isključivo u paketu u kojem se nalaze oba dijela. Roman je objavila izdavačka kuća Vorto Palabra, a ovdje je link na web shop Znanja.
U predgovoru ovom izdanju romana Posljednje uporište, koji je kod nas preveden i objavljen 2023., godine, a u Americi 1989., Stephen King objašnjava nam kako je došlo do njegova „nastanka“.
Naime, Posljednje uporište nije nov roman. Prvi je put objavljen 1978., a ovo izdanje je prošireno. I kaže King, nije prošireno ničim novim. Tijek radnje ostaje isti, isti su i likovi koji se ponašaju na potpuno isti način. U ovo izdanje dodano je oko 400 onih stranica koje je autor bio prisiljen izbaciti iz originalnog izdanja, iz jednostavnog razloga – tako debeo i opširan roman nije bio financijski isplativ za tiskanje. Te stranice samo su začin za priču, opisi koji tekstu dodaju dubinu, bogatstvo i ljepotu. One su sada pred nama; 1200 stranica epske priče o smrtonosnoj zarazi koja je pokosila više od 90% stanovništva. Baš toliko stranica nadahnute priče o borbi dobra i zla, mraka i svjetla, okrutnosti i milosti.
Istražujući Posljednje uporište, saznala sam da je King želio stvoriti svijet junaka i mašte po uzoru na Tolkienovo Međuzemlje iz Gospodara prstenova. Koliko je uspio, prosudite sami, ali mislim da nije zahvalno uspoređivati dva toliko tematski, sadržajno pa čak i stilski različita djela. Evo, meni se romani trilogije Gospodar prstenova uopće ne sviđaju i to je jedna od rijetkih situacija u kojima su mi filmovi puno bolji i draži. Iako sam trilogiju čitala nekoliko puta, ni jednom me nije oduševila. U čitanju Posljednjeg uporišta uživala sam od prve do posljednje stranice. Premda je djelo stvarno buckasto, ni u jednom trenutku nije naporno i zamorno.
No, budimo realni, teško da će ijedan izmaštani svijet ikad nadmašiti hobite, orke i Međuzemlje.
Uvod u recenziju
Kao što vidite iz naslova, budući da je Posljednje uporište u dva dijela, takva će biti i moja recenzija. U ovoj prvoj, više ću se baviti time da vas uvedem u radnju i upoznam s likovima. Naravno, na kraju će biti i moje mišljenje o romanu. U drugom dijelu recenzije, koji će se nadovezati na drugi dio samog romana, bavit ću se ne toliko likovima i radnjom, koliko povezivanjem prvog i drugog dijela Posljednjeg uporišta. U njoj ću vam izložiti i svoj dojam, puno šire nego sada jer naprosto, sada ću previše riječi potrošiti na sadržaj romana, a ne želim vas zamarati. Kingove se rečenice isplati čitati ma na koliko se stranica one pružale. Moje, nisam baš sigurna…
Pa – krenimo…
Posljednje uporište – Kapetan Trips
Ova post apokaliptična saga počinje samom katastrofom. U laboratoriju jedne američke vojne baze, skrivenom pod zemljom, došlo je do stravične nesreće. Naravno da vojska ima protumjere u slučaju takve katastrofe, ali nizom malih slučajnosti, sloj supergripe, kolokvijalno nazvan Kapetan Trips, pobjegao je iz laboratorija. Malo pomalo, zaraženi su svi stanovnici SAD-a.
Što god da se dogodilo ženi i djetetu iz automobila, događalo se i ovome čovjeku. Iz nosa mu je obilno curilo, a disanje mu je zvučalo čudno, kao da dolazi ispod vode, uz bućkanje odnekud iz prsnoga koša. Koža ispod očiju mu je nabubrila… Imao je visoku temperaturu… (str. 31.)
Uskoro, slučajno i manje slučajno, zaražen je i ostatak svijeta.
Supergripa počinje kao i obična gripa – kašalj, kihanje, visoka temperatura… Ali kod super gripe smrtnost je gotovo stopostotna. Ozdravljenje ne postoji. Lijeka nema.
Ali su izgledali preplašeno. Nikad još nisam vidio da je doktore tako strah. Nimalo mi se to nije dopalo. (str. 49.)
Ljudi isprva nisu zabrinuti, no kad počnu umirati kao muhe, na svakom koraku gomilaju se leševi i zavlada ogromno, no kratkotrajno stanje panike. Kratkotrajno, jer je i trajanje supergripe takvo. Ubrzo nema panike – jer nastupa smrt.
Samo je mala količina ljudi, čini se, imuna na smrtonosni virus.
Dok vojska zadnjim snagama panično pokušava zataškati katastrofu, posljednji preživjeli pokušavaju otkriti što i kako dalje.
Netko je pogriješio. I oni to sada pokušavaju prikriti. (str. 180.)
Oni koji su preživjeli
Stu Redman bio je među skupinom muškaraca koji su susreli prve zaražene. Šutljivi mladi udovac lik je koji ćemo vrlo brzo zavoljeti i željeti mu sve najbolje.
Frannie Goldsmith trudna je studentica koja prekida s djetetovim ocem i suočava se s majčinim manijakalnim bijesom. Nakon što svi oko nje pomru od posljedica supergripe, udružuje snage s ljigavim susjedom, tinejdžerom Haroldom Lauderom.
Larry Underwood je rock-pjevač koji se počinje probijati na radijskim ljestvicama. Nakon problema koji proizlaze iz previše droge, vraća se kući, taman na vrijeme da svjedoči majčinoj smrti od smrtonosne zaraze.
Nicka Androsa supergripa zatječe iza zatvorskih rešetki, gdje završava zbog remećenja javnog reda i mira. Remetio ga je tako što su ga pretukli mjesni nasilnici. Provocirao ih je time što je gluhonijem.
Lloyd Henreid zapravo je taj kojem je mjesto u zatvoru. Nakon brojnih pljački i ubojstava napokon tamo i završava. Svi oko njega počinju umirati kašljući, kišući i pljuckajući zelenu sluz iz pluća. Samo Lloyd ostaje. Zaključan.
Donald Merwin Elbert zvan Smećar piroman je koji, potpirivši ogroman požar u svojem gradiću, kreće ispuniti svoju sudbinu .
Preživjeli pokušavaju pronaći druge ljude i sigurno mjesto za život. Putujući preko cesta zakrčenih automobilima i leševima, nešto ih vuče do male kuće s ljuljačkom u dvorištu.
Danju ih srce vuče k starici koja sjedi na trijemu te kuće, a noću ih more stravični snovi o mračnom liku koji će učiniti sve da ih spriječi u dolasku k njoj.
No nisu dobri svi koji su preživjeli. Ove druge nešto vuče suprotno od staričine kuće. Oni idu prema cereku i tami mračnog lika.
Nitko ti ne može reći što se događa između tvoje stare ličnosti i one u koju se pretvaraš. Nitko ne može istražiti taj tužni i samotni predio pakla. … Samo… iziđeš s druge strane. Ili ne iziđeš. (str. 479.-480.)
Posljednje utočište – i tako počinje
Prvi dio ovog romana sjajan je uvod u ono što nas očekuje u sljedećem dijelu. Premda bi neki mogli reći da je 600 stranica ipak previše za uvod, nikako se ne slažem. Priča je toliko jednostavna, ali i toliko složena u svem bogatstvu likova, njihovih osobnosti te apsurdnih događaja prije i poslije zaraze.
Apsolutno sve mi se sviđa. Svaki lik, bio od dobar, zao, ili jednostavno odvratan. Svaka mala digresija koja se isprva čini nepotrebnom, ali zapravo nas sve dublje uvlači u svijet u kojem nije ostalo ništa. Sve materijalno u Posljednjem je uporištu potpuno bezvrijedno. Novčanice slobodno lete uokolo, automobili stoje pokraj ceste, benzin, hrana i lijekovi potpuno su besplatni. Treba samo provaliti u najbliži dućan i voila! Imate sve što vam treba.
Naši likovi brzo se privikavaju na novi svijet. Svijet u kojem pravila ne postoje, a prave opasnosti nisu leševi pokraj ceste niti oružje. Pravi strah siju crvene oči mračnog lika koje ulaze u snove.
Zatim je glazba utihnula. Oblak se pojavio ispred sunca. Počeo se bojati. Počeo je osjećati da je ondje nešto jezivo, nešto gore od kuge, požara ili potresa. Nešto je bilo u tom kukuruzu i promatralo ga. U kukuruzu je bilo nešto mračno. … To je On, pomislio je. Čovjek bez lica. (str. 138.)
Nastavit će se…
Za kraj, reći ću da ovaj roman možda nije klasični King u čitavoj svojoj stravi. Ovdje su nadnaravni elementi rijetki i neće nas od njih podilaziti srsi. Međutim, stil pisanja baš je onakav zbog kakvog smo i zavoljeli ovog autora. Svako toliko, oduševljavale su me epizodice sa sporednim likovima. Neke su me natjerale i na glasan smijeh pa vas molim, obratite pažnju na gospodičnu Irmu Fayette.
Ono što mi je u početku smetalo, a na kraju sam čak i prihvatila kao dobru stvar jest izostanak ikakvog sadržaja na koricama knjiga. Nisam imala pojma u kakvu priču uranjam i sad kad je gotova, drago mi je što je bilo tako. Nisam znala što očekivati pa nisam očekivala ništa, osim vrhunskog kingovskog doživljaja čitanja koji sam na kraju i dobila.
Priča je puno, puno bogatija i kompleksnija od bilo kakvog sadržaja koji joj se može prilijepiti. Ovaj moj sadržaj je ogroman, a opet, ne otkriva vam ni trećinu svega onog s čim ćete se uhvatiti ukoštac kad počnete čitati.
Ovo je doista jedna fantastična saga o post apokaliptičnom svijetu i društvu koje traga za redom unutar kaosa. King kaže da njemu ovaj roman nije ništa posebno, ali da ga čitatelji uvijek za nj pitaju i o njemu mu govore.
Jasno mi je i zašto.
Pogotovo kad se, nakon malo sporijeg prvog dijela u kojem vam ništa nije jasno, napokon bacite na drugi dio. Zavoljeli ste likove i za njih se vezali. Znate što osjećaju i što misle.
Znate da im se sprema nešto zlo. Pa čekate.
Zatvarate prvi dio. Udahnete. Otvarate drugi.
Nastavit će se…
Možda je čovjek stvoren na sliku Božju, no ljudsko je društvo stvoreno na sliku Njegova suparnika, i stalno se pokušava vratiti kući. (str. 417.)
P.S. Ispričavam se na (pre)dugačkoj recenziji, ali nisam mogla kraće. ????
Ostali naslovi ovog autora:
Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.
Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:
Posljednje uporište doživjelo je i nekoliko ekranizacija, a stavljam vam trailer za najnoviju, iz 2020. godine.
Gdje kupiti roman Posljednje uporište:
Posljednje uporište može se kupiti isključivo u paketu u kojem se nalaze oba dijela. Roman je objavila izdavačka kuća Vorto Palabra, a ovdje je link na web shop Znanja.
Isključite televizor – ustvari, pogasite sva svjetla osim svjetiljke pokraj omiljenog naslonjača – i ugodno se smjestite kako bismo u mraku porazgovarali o vampirima. Mislim da vas mogu uvjeriti da postoje, zato što sam tijekom pisanja ove knjige i sam u to povjerovao. (autorova bilješka, Uvod u Tajne Salema, str. 10.)
Tajne Salema
Ben Mears relativno je uspješan pisac koji se vraća u Jerusalem – gradić u kojem je živio kao dječak. Dolazi tamo iz dva razloga – traži inspiraciju za svoj sljedeći roman i pokušava razriješiti traumu iz prošlosti koja ga još uvijek progoni u noćnim morama.
Oba ta razloga vezana su za Marstenovu kuću, čudovišno zdanje koje se poput loše kobi nadvija nad Salem.
Kuća je gledala na grad. Bila je golema, neskladna i oronula, prozora navrat-nanos zakucanih daskama, zbog čega je izgledala zlokobno kao i sve stare kuće u kojima nitko ne živi. (str. 30.)
Za tu su kuću vezane brojne nadnaravne i sasvim prizemljene glasine, a Ben bi se dao zakleti da su i jedne i druge – istinite. Iz kuće se širi zlo koje svakom tko pokraj nje prođe diže dlačice na vratu i odašilje trnce jeze niz kičmu. Stoga, nije ni čudo što Marstenova kuća već godinama zjapi prazna.
Međutim, taman nekako u isto vrijeme kad i Ben, u grad dolaze i dvojica tajanstvenih došljaka i nastanjuju se u Marstenovoj kući.
A kad dvojica dječaka krenu prečacem kroz šumu, a samo jedan iz nje izađe živ, svima onima koji se ne boje vjerovati postaje jasno da se zlo povezano s tom ukletom kućom probudilo. I da se širi preko cijelog Salema…
Grad ne mari za vražje poslove, ništa više nego za božje ili ljudske. Grad poznaje tamu. I tama je dovoljna. (str. 248.)
Prvo izdanje prvoklasnog romana strave
Tajne Salema objavljene su davne 1975. godine, kao drugi roman tada obećavajućeg mladog pisca Stephena Kinga. Njegov urednik rekao mu je da će roman svakako izazvati interes čitatelja, ali ako ga objavi, nepovratno će ga obilježiti kao pisca horora. Sve dalje je – što bi se reklo – povijest! King je objavio Tajne Salema i svoju ostavštinu nastavio graditi na onome što mu, čini se, leži najbolje, a to su strava i užas. I svi ćemo se složiti, u tom mu nema premca!
Pitala si me o čemu je knjiga. U principu, o zlu i njegovoj sposobnosti da se uvijek iznova pojavljuje na istim mjestima. (str. 143.)
Godinama sam željela pročitati ovaj roman i bila sam neugodno iznenađena saznavši da nema prijevoda na hrvatski jezik. A onda, krajem 2022. godine – iznenađenje! Tajne Salema ne samo da su prevedene na hrvatski, nego nam izdavač donosi i prošireno izdanje, obogaćeno dvjema pričama koje su izvrsne i savršeno zaokružuju priču o Salemu te desecima stranica izbrisanih prizora, a neki su strašniji (i meni još bolji) od onih, na kraju, objavljenih u originalu.
„Park, jesi dobro?“ Parkins Gillespie razmisli o tome. „Ne“, odvrati. „A koji ti je vrag?“ „“Sve mi se čini, reče Gillespie, „da sam se usrao od straha.“ (str. 382.)
Tajne Salema – najbolji roman o vampirima ikad napisan
Brojni obožavatelji ovog kultnog romana slažu se da je jedan od najboljih ikad napisanih romana o vampirima, ako ne i najbolji. I moram se složiti. Premda nisam čitala Stokerovog Draculu niti, iskreno, nešto pretjerano puno toga o vampirima, moram reći da doista vjerujem kako je ovo jedan od najboljih romana tog žanra. Savršeno je napisan, u Kingovoj maniri, ali onog starog Kinga, ne ovog novog koji koketira s predugim, mjestimice dosadnim ulomcima. (Kad god ovo kažem, na umu su mi Uspavane ljepotice koje se još uvijek trudim potisnuti.)
Tajne Salema sadrže puno gadljivih scena, izbrisani dijelovi pogotovo, u kojima sam uživala od prvog do zadnjeg slova. Nitko nije tako divno odvratan kao Kralj!
A jeza… On uspijeva, bez greške, uz malo riječi postići uznemirenosti i nelagodu čitatelja, jezu koja nije iskonski strah, već nešto ljigavo što puže u dnu vaše kralježnice. Ta jeza nastaje jer samo naslućujemo zlo, ono je prikriveno, ali uvijek je tu negdje, oko nas.
I nitko se od njega ne može sakriti. Čak ni – pogotovo ni – mali, savršeni gradići.
Ovdašnje je vrijeme teklo po sasvim drukčijem rasporedu. U takvom se lijepom gradiću nije moglo dogoditi ništa ružno. Ni slučajno. (str. 45.)
480 stranica čiste uživancije
Znate da ja ne bih bila ja kada ne bih preporučila Kinga! Gotovo sve što on stvara meni je izvrsno! Tajne Salema su mi među najboljim njegovim romanima koje sam pročitala jer volim nadnaravno, a ovdje je ono tako dobro uklopljeno u stvarni svijet da nas gotovo uvjeri u vlastito postojanje.
Likovi su životni, napisani kao da stoje pred vama, kao da su pravi! i budući da sam sve te stranice pročitala u svega tri dana, kad god bih izašla iz stana očekivala sam oko sebe vidjeti Bena Mearsa, Susan Norton, malog Marka ili učitelja Matta. Njihovi su likovi najdojmljiviji, ali ne vezujte se pretjerano za njih jer… No…
Premda se na prvih pedesetak stranica čini da ima previše likova, svi oni čine neraskidivu cjelinu Salema – što će biti još očitije kad počnu nestajati i kad se krhki privid normale počne urušavati kao kula od karata.
Evo nešto neobično: nitko među budnima u Jerusalemu nije znao istinu. Nekolicina je možda sumnjala, no čak su i njihove sumnje bile neformirane… A svejedno su bez ustezanja (…) uzimali vjerske simbole, kakve god su posjedovali. Išli su od prostorije do prostorije, polako kao da su im tijela postala staklena i krhka, i palili sva svjetla, ali nisu gledali kroz prozore. Nipošto nisu gledali kroz prozore. (str. 422.)
Toliko sam uživala u čitanju ovog horora da sam ga uvrstila u top 10 romana pročitanih 2022. godine! Nadam se da će i vas, baš kao i mene, začarati mračni svijet Salema. Njegovih zloslutnih glasina i legendi, stravičnih slučajeva iz prošlosti i onih još gorih iz sadašnjosti.
Propadanje idiličnog Salema pokazat će vam da je zlo svuda oko nas. Ali da mu možda, samo možda ipak možemo pobjeći ako smo čista srca, pravedni i ustrajni u borbi na strani dobra. I to je ono što mi je kod Kinga ipak najdraže – kao u bajkama, dobro uvijek, na ovaj ili onaj način, pobjeđuje zlo. Samo se moramo boriti. I vjerovati.
Ostali naslovi ovog autora:
Stephen King svjetski je poznat američki autor romana strave i užasa. Carrie je njegov prvijenac, roman kojim je sve počelo. Tajne Salema njegov su drugi objavljeni roman, koji ga je zauvijek obilježio kao pisca horora. Živi u državi Maine sa svojom suprugom Tabithom.
Prema Tajnama Salema snimljen je i film i tv-serija, a ovdje vam donosim trailer filma koji, premda ga nisam gledala, djeluje itekako jezivo.
Kraj je godine i red je da ju dovršimo zbrojem svega što smo pročitale i o čemu smo pisale u godini na izmaku. Bilo je teško odlučiti se za samo deset najboljih, ali evo ih – top 10 knjiga koje smo pročitale u 2022. godini! Ima svih žanrova, trilera, krimi-romana, drama, horora. Tu su čak i jedni memoari! Svi su ovi romani u nama izazvali mnoštvo različitih emocija i jedni su od oni kojih se ne zaboravljaju!
Stephen King: Tajne Salema
Pisac Ben Mears vraća se u Salem, gradić u kojem je nekoć živio. U zlokobnom zdanju koje se nad gradićem nadvija, Marstenovoj kući, nada se pronaći inspiraciju za novi roman, ali i oslobođenje od svojih dječjih trauma. Dolaskom u Salem, Ben je iznenađen i pomalo šokiran time što je kuća njegovih noćnih mora prodana. U nju se useljavaju čudni ljudi i u Salemu se počinju događati neizrecivi užasi.
Tajne Salema željela sam pročitati otkad sam za njih saznala, no praktički do kraja godine nije bilo hrvatskog izdanja. A onda, Vorto Palabra iznenađuje sve nas Kingove ljubitelje i za kraj godine dobivamo savršen poklon! Taman sam ga pročitala na vrijeme za ulazak na listu top 10 knjiga iz 2022. godine! Tajne Salema sve su ono što očekujete – jedan od najstrašnijih romana o vampirima uopće!
Christie Tate studentica je prava, upravo proglašena najboljom na svojoj godini. To je ne sprječava da se satima vozika bez cilja priželjkujući si smrt i moleći za nju. Saznajemo ponešto o njezinom poremećaju u prehrani s kojim se bori od djetinjstva, o čežnji za ljubavlju, intimnošću i prihvaćanjem, o usamljenosti koja je pritišće tolikom snagom da Christie ponekad ne može ni disati. Ne zna što i kako dalje. Ni ima li uopće dalje. Tada Christie saznaje za doktora Rosena i njegovu psihoterapijsku grupu.
Grupa je knjiga koja me fascinirala od prve stranice. Pisana kao najbolja fikcija, istodobno i zabavna i uznemirujuća, tjera vas da pogledate duboko u sebe, iskopate svoje traume i izliječite ih, a sve to u samo tristotinjak stranica!
Nakladnik: Znanje
Paula McLain: Kad zvijezde potamne
Mlada detektivka Anna Hart proživljava osobnu tragediju od koje se ne može i ne želi oporaviti. Mučena krivnjom, boli, osjećajima napuštenosti i odbačenosti, vraća se u gradić Mendocino, jedino mjesto kože može nazvati domom. Međutim, Anna tamo ne nalazi ni mir ni utjehu. U Mendocinu je upravo nestala prelijepa tinejdžerica Cameron Curtis. Idilični je gradić izbezumljen… Anna se uključuje u potragu za nestalom Cameron, a na površinu počinju izvirati davno zakopani duhovi.
Roman Kada zvijezde potamneobuzeo me od prve stranice. Jedan je od rijetkih romana koji je u meni pobudio onaj neki osjećaj treperenja – htjela sam ga što prije pročitati i, u isto vrijeme, nikad ne završiti. Toliko je dobar! Ne samo da je stil pisanja savršen – poetičan, nježan, ranjiv, dirljiv i veoma emotivan, nego su i rečenice pametne, oblikovane tako da u vama probude jezu i zavuku vam se duboko ispod kože.
Nakladnik: Znanje
Jasper DeWitt: Pacijent
Dječji psihijatar Parker H. u nizu online objava bilježi mučno iskustvo koje je proživio na svom prvom poslu. Godinama prije, dok je još bio mlad, nadobudan i arogantan, Parker H. dobio je posao u Državnom sanatoriju, derutnoj zgradi u kojoj se liječe siromašni psihijatrijski slučajevi. Čim stiže u sanatorij, upozoren je na pacijenta Joea koji se tu liječi više od dvadeset godina. Ono što će Parker doživjeti liječeći Joea bit će jezivije od svega što možete zamisliti…
Ne mogu vam opisati količinu jeze i straha, da – pravog, istinskog straha, koji su u meni ostali nakon čitanja… Pacijentasam pročitala u jednoj večeri i kad sam zatvorila posljednju stranicu, znala sam da te noći za mene nema spavanja. Sjenke koje su vrebale u mraku plesale su oko mene, uvlačile se ispod pokrivača i podizale moj puls na tisuću! Ovo je pravi, punokrvni horor koji nećete zaboraviti.
Nakladnik: Znanje
Dinko Mihovilović: Doručak
Mia Elez uspješna je liječnica, supruga liječnika i majka troje djece. Čini se da ima savršen život, baš onakav kakav je planirala od trenutka kada je napustila SOS Dječje selo u kojem je odrasla. Preko niza seansi s misterioznom Tisom Kolar, saznajemo sve o Mijinom životu. No isto tako, kako seanse idu svome kraju, ispod završnog premaza boje na savršenoj slici otkrivamo pukotine, mrlje koje Mia više ne može sakriti.
Doručak je roman koji uzimate u ruke očekujući razbibrigu i dovršavanje u jedno popodne jer broji svega 160 stranica. Možda vas malčice pokoleba sažetak, možda naslutite da se između korica krije nešto kompleksnija priča, no ni ne slutite silinu emocija koje će se na vas sručiti kad pročitate posljednju rečenicu. Nakon što pojedete Doručak, držat će vas sitima jako, jako dugo. Nećete ga moći izbaciti iz glave. Dinko Mihovilović jedini je domaći autor na našem popisu top 10 knjiga pročitanih u 2022., ali vrijedi trostruko!
Nakladnik: Hena com
Miranda Cowley Heller: Palača od papira
Elle Bishop djevojčica je rastavljenih roditelja. U najosjetljivijim godinama doživljava i nezaboravnu prvu ljubav i traumatično iskustvo kao žrtva zlostavljanja. Pedeset godina kasnije, ona prvu ljubav još nije zaboravila. Ovo je priča o onome kako je bilo i onome kako je moglo biti. Elle je u sretnom braku s Peterom koji staložen, pun razumijevanja, osoba koja stoji čvrsto na zemlji. Jonas je čežnja. Nedovršena ljubav iz mladosti koja godinama tinja, tinja, raste i raste poput kapi vode koje su s godinama punile čašu dok se nije počela prelijevati.
Palača od papira mogla bi se čitatelju učiniti kao priča o ljubavnom trokutu, ali to je roman koji daje puno više. Elle mora odlučiti: sigurna luka ili uzavrelo more? Privlačno je i jedno i drugo…
Nakladnik: Znanje
Cilla i Rolf Borjlind: Slatko snivaj vrbo mala
Na centralnom kolodvoru u glavnom gradu Švedske neopisiva je gužva. Nitko ne primjećuje dijete koje je tu potpuno samo. Osim Muriel, beskućnice. Mršava, uplakana djevojčica zove se Folami i izbjegla je iz Nigerije nakon što je doživjela zlostavljanja i mnoge strahote. Folami traži svog brata i rođaka iz istog sela. Muriel joj pruži utočište u kolibi u šumi te potraži pomoć kod bivšeg beskućnika, nekad kriminalističkog inspektora, Toma Stiltona. U isto vrijeme, policija istražuje ubojstvo nepoznatog tinejdžera koji je pronađen zakopan u Smålandu s prerezanim vratom. U neposrednoj blizini tijela pronađen je bodež koji povezuje ubojstvo s kriminalnom scenom u Rumunjskoj .Trag bodeža vodi ih u bukureštansko podzemlje.
Svaka preporuka za ovaj odličan krimić! Ako ste u prilici, dobro bi bilo najprije čitati prethodne romane u kojima se objašnjava zbog čega se Tom Stilon odlučio neko vrijeme biti beskućnik. Ali, naravno, Slatko snivaj vrbo mala može se čitati samostalno.
Nakladnik: Znanje
Nita Prose: Sobarica
Izvrsno napisan roman Sobaricapovest će vas na jedinstveno putovanje. Putovanje čiste duše. Spoznaje da nije uvijek sve jasno, crno ili bijelo. Ponekad su stvari i sive.
Molly Gray, 25-ogodišnja je djevojka koja radi kao sobarica u prestižnom Regency Grand hotelu. Ona je sve samo ne obična osoba. Drugačija je od većine hotelskog osoblja jer se nigdje ne uklapa, nema bliskih prijatelja i ne zanimaju je hotelski tračevi. Čak se na trenutke čini malo i autistična jer ne zna prepoznati izraze lica, geste, mimiku, a njezina nesocijaliziranost pospješuje da djeluje hladno i distancirano. Ali sve se mijenja onog dana kada Molly otkrije mrtvo tijelo ozloglašena gosta, Charlesa Blacka. Molly odluči slijediti intuiciju i saznati tko je u stvari bio Charles Black. Ali na taj način i sama postaje osoba interesantna policijskim istražiteljima.
Priča je to o neobičnoj ženi koja se oslanja samo na sebe u surovom svijetu koji je okružuje. Njezina naivnost vam ponekad strašno ide na živce (bar meni), ali ovo je knjiga sa snažnim glavnim likom koji ćete pamtiti i koja svakako zaslužuje mjesto u top 10 knjiga 2022. godine!
Nakladnik: Stilus
Valerie Perrin: Svježa voda za cvijeće
Svježa voda za cvijeće uistinu je predivna knjiga. To je knjiga o ženi, knjiga o muškarcu i knjiga o djetetu. Knjiga o životu i smrt.
Violette Toussaint naizgled je obična žena, ali to nikako nije. Čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. Svakodnevna briga o grobovima, razgovori s ožalošćenima, prodaja cvijeća i održavanje spomenika njezina su svakodnevnica. No jednoga dana njezinu svakodnevnicu prekida detektiv Julien Seul koji dolazi na groblje s urnom svoje pokojne majke koju, prema majčinoj oporuci, mora položiti na grob potpunog neznanca.
Dugo nisam pročitala knjigu koja je istovremeno tako lijepa, a tako tužna. Knjiga koja vas ispuni vjerom o postojanju višeg nauma, plana zašto se stvari događaju upravo na taj način. Autorica je poetičnim, pitkim jezikom opisala male stvari koje život čine vrijednim življenja i to na mjestu koje samo naizgled pripada mrtvima.
Nakladnik: Sonatina
You-jeong Jeong: Dobri sin
Dobri sin je roman koji je istovremeno i metafora i glavni lik. Ovisno o vašoj percepciji. U svakom slučaju, radi se o maestralno napisanom trileru južnokorejske spisateljice You-jeong Jeong, poznate autorice psiholoških trilera i romana.
Mladi student prava , Yu-jin, probudi se u svojoj sobi obliven krvlju. Nejasno se sjeća događaja od proteklog dana i svađe s majkom nakon koje je sinoć izašao vani. Uskoro u kući otkriva mrtvu majku. Slijede sati psihotičnog i uvrnutog razmišljanja i zaključaka. Nakon što je odsustvo majke primijećeno, u kuću dolaze policajci, zatim tetka, liječnica koja kontrolira Yu-jinovo stanje. Sve su to susreti visoke napetosti, puni tjeskobe i nelagode svih sudionika.
Roman je izvrstan! Ni sami niste sigurni u vjerodostojnost sjećanja glavnog junaka i stalno se nadate da njegova maglovita sjećanja koja prekidaju trenutci lucidnosti nisu istinita. A mrtva se tijela pojavljuju jedno za drugim. Roman je mračan, uznemirujući, ali definitivno ga vrijedi pročitati.
Nakladnik: Hena com
Top 10 knjiga za kraj 2022. godine!
Nadamo se da vam se svidio naš izbor top 10 knjiga koje smo pročitale u ovoj godini! Sve su one knjige za pamćenje i vrijedi ih imati na policama! Nadamo se da ćete vi i vaši bližnji uživati u čitanju i u 2023. godini te da će se na vašim popisima naći bar neka s ove naše liste.
Puno sreće, zdravlja, ljubavi i čitanja u 2023. godini želi vam vaša Mala od knjiga!
Kad se to dogodilo, zapravo nitko nije bio iznenađen, osobito na nesvjesnoj razini gdje nastaju strašne stvari. … Carrie je s nekima od njih išla u školu još od prvog razreda, i to se razvijalo otada, polako, ali sigurno, u skladu sa svim zakonima koji upravljaju ljudskom prirodom… I naravno, nitko od njih nije znao da Carrie White ima telekinetičke sposobnosti. (str. 9.)
Carrie – kako je počelo…
Carrie White sedamnaestogodišnja je neprilagođena djevojka, uvijek izvrgnuta ismijavanju i ruganju. Kad u školskoj svlačionici, među grupom najpopularnijih djevojaka koje predvode Chris Hargensen i Sue Snell, dobije prvu menstruaciju, Carrie počinje histerizirati. Izložena brutalnom maltretiranju, ne samo od strane svojih vršnjakinja već i same nastavnice tjelesnog odgoja, u Carrie se aktivira nešto odavna zakopano, još otkad joj je, kao trogodišnjakinji, na kuću pala hrpa kamenja s neba.
Iznad glava im je bljesnulo, čuo se zvuk poput blica, žarulja je prsnula i ugasila se. Gospođica Desjardin iznenađeno je vinula i odjednom joj je sinulo … da se takve stvari uvijek događaju oko Carrie kad je uzrujana… (str. 15.)
Izbezumljena Carrie dolazi kući, gdje je čeka nestabilna majka, Margaret White, vjerski fanatik kojoj je sve, ali baš sve na Carrie povezano sa sotonom, jer je nastala iz najgoreg mogućeg grijeha – seksa.
I tako izložene svakodnevnom psihičkom i fizičkom nasilju, što u školi što kod kuće, Carriene telekinetičke sposobnosti bujaju i rastu. A onda je pozvana na školski Proljetni bal.
Nije znala ima li taj dar zahvaliti gospodaru svjetla ili tame, no sad, kad je konačno shvatila da joj je svejedno, obuzelo ju je gotovo neopisivo olakšanje, kao da joj je s ramena pao velik teret koji je dugo nosila. (str. 69.)
… i kako je završilo
Sue Snell kaje se zbog načina na koji je postupila prema Carrie i želi joj se nekako iskupiti.
Mnogi klinci kažu da im je žao Carrie White… ali kladim se da nitko od njih ne razumije kako je cijelog cjelcatog dana biti Carrie White. I zapravo im nije ni stalo. (str. 59.)
Zamoli svog dečka da Carrie izvede na Proljetni bal, kako bi i ona iskusila malo ljepote školskog života, druženje i prijateljstvo.
Ali Chris Hargensen bome ni zbog čega ne žali. Ne samo to, nego se i želi osvetiti – jer zbog Carrie ne ide na školski ples. Zamoli svog dečka, divljeg Billyja, za uslugu…
Carrie se bori s majkom jer ples je grijeh, i haljina je grijeh, i izlazak s dečkom je grijeh… No, ipak odlazi, sretna i u strahu. Što ako joj pripremaju neku spačku? Što ako je ponize?
Čini se da sve ide dobro.
Dok se ne okrene na zlo, i mali gradić Chamberlaine u Mainu više nikad neće biti isti.
Prvijenac kralja strave
Carrie je Kingov prvi roman, objavljen davne 1974. godine. I do dana današnjega, ostaje neprikosnoveni hit i klasik koji s užitkom jednako čitaju i Kingovi zagriženi obožavatelji i oni koje se tek susreću s djelima ovog virtuoza na tipkovnici (pisaćem stroju?).
Sviđa mi se način na koji je napisan, u obliku novinskih članaka, ulomaka iz knjiga i radova koji su napisani o Carrie White i događaju koji je Chamberlaine zavio u crno. Čitajući sve to, imamo dojam kao da se „slučaj Carrie“ stvarno dogodio.
Danas se uvriježilo mišljenje da je TK fenomen genska pojava – ali obrnuta od, primjerice, hemofilije koja se aktivira samo u muškaraca. … Kod TK fenomena čini se da je nositelj muškarac; u žena gen može biti recesivan, ali se isključivo kod njih pokazuje. (str. 71.)
Iako roman nije podijeljen u poglavlja, lako se čita, a dodatnu zanimljivost daju svi ti rascjepkani dijelovi koji na kraju daju cjelinu – priču o nasilju koje raslo, širilo se i na kraju progutalo cijeli gradić.
Carrie – klasik koji bi trebao biti lektira
O ovom je romanu sve rečeno i ja neću ponuditi ništa novo – bio mi je izvrstan i pročitala sam ga u dvije večeri. Nije mi bio jeziv i malo me živcira kad se na sve Kingove romane lijepi jedna te ista etiketa – jezivo, ledi krv u žilama itd.
Carrie je puno bolja od obične strave. Ona nas tjera na razmišljanje, pogotovo danas kad se čini da je aktualnija nego ikad. Danas kad vršnjačko nasilje u školama buja kao korov, kad su djeca, baš kao i u romanu, zaštićena imenom ili poslom oca i kada se čini da je nemoguće bilo što poduzeti, osim trpjeti.
Ovo je priča o nasilju koje rađa nasilje, o nasilju koje se moglo i trebalo zaustaviti – no svi su zatvarali oči.
Priča je to i o obiteljskom zlostavljanju na koje se također nitko nije obazirao, o vjerskom fanatizmu koji nikad neće stvoriti ljubav i dobrotu, ma koliko god o njima propovijedao.
A nije li mama rekla da će doći sudnji dan… Kad bi to barem bilo danas i kad Isus ne bi došao s janjetom ni s pastirskim štapom nego bi s kamenčinom u svakoj ruci kaznio te koji ismijavaju i cerekaju se, iskorijenio zlo i uz urlik ga uništio – strašni Isus, krvav i pravedan. (str. 21.)
Žao mi je što ovaj predivni, strašni roman nije srednjoškolska lektira. Ne samo da bi se zbog njega mladi ljudi zaljubili u čitanje, već bi vidjeli što se sve iz maltretiranja vršnjaka može izroditi. Možda bi ih Carrie naučila da trebaju biti pažljivi, brižni i otvorena srca. I da svi zaslužuju poštovanje, i isti i drugačiji.
Ostali naslovi ovog autora:
Stephen King svjetski je poznat američki autor romana strave i užasa. Carrie je njegov prvijenac, roman kojim je sve počelo. Živi u državi Maine sa svojom suprugom Tabithom.
Prema Carrie je snimljeno i nekoliko filmova, no remek-djelo žanra i najpoznatiji je svakako onaj prvi, redatelja Briana de Palme:
Ovih smo vam praznika pripremile nešto posebno – naš izbor 10 romana za čitanje ispod imele. To je, naravno, romantiziran naslov koji odgovara božićnim i novogodišnjim praznicima. Sve se knjige koje navodimo mogu čitati bilo kad, no mislile smo da bi bilo lijepo da im šansu date baš sad! Kada se lijepo ušuškate ispod dekice, uza se imale topli čaj, kavu ili kakao, možda kolačić ili čokoladu. Kada je oko vas hladnoća, kiša ili snijeg, i napokon uhvatite pola sata mira od blagdanskog ludila. E, tada je vrijeme za dobru knjigu!
Virnite na popis koji smo vam pripremile. Ima tu svega – ljubavnih romana, drame, fantasyja pa čak i horora. Neke se događaju taman u doba Božića, druge ni blizu. Ipak, svima im je jedno zajedničko – uživat ćete u čitanju!
Edith Wharton: Doba nevinosti
Mladi odvjetnik Newland Archer zaručen je za nježnu, jednostavnu May Welland. Uvjeren je da je voli i da ljubav treba takva biti – laka i blaga. Njih su dvoje naizgled savršen par visokog društva u New Yorku 19. stoljeća. Tada se u New York iz Europe vraća Mayina rođakinja, grofica Ellen Olenska, koja je upravo ostavila supruga i tim činom sablaznila čitavo njujorško društvo. Sasvim neočekivano i suprotno svim pravilima konzervativnog bogataškog društva, Newland i Olenska se zaljubljuju…
Roman Doba nevinosti objavljen je 1920. godine, dakle, prije malo više od sto godina, a čitajući ga, uopće nemate takav osjećaj. Čini vam se da čitate suvremeno djelo smješteno u 19. stoljeće. Stil kojim spisateljica piše izvrstan je! Zabavan, ironičan, crnohumoran… Premda je roman gotovo u potpunosti pripovijedanje, nije dosadan već se čita s lakoćom. Najveći mi je problem bio pohvatati ogroman broj likova i njihove međusobne rodbinsko-bračne veze. Sve ostalo je doista bez mane!
Ako tražite poklon za prijateljicu koja voli čitati – Doba nevinosti je to što tražite, nema dalje!
Joanne Harris: Čokolada
Vianne Rocher i njezina šestogodišnja kći Anouk dolaze u francusko mjestašce Lansquenet-sous-Tannes, nošene nježnim proljetnim vjetrom i željom za promjenom. U centru gradića, preko puta crkve, otvara čokoladarnicu u kojoj prodaje najfinije slastice. Župnik Reynaud u Vianne vidi posebno veliku opasnost za svoje stado jer korizma je – a ona otvara čokoladarnicu! Vianne i župnik ukrštavaju svoje metaforičke mačeve – tko će pobijediti? Ljubav i prihvaćanje ili strah od nepoznatog?
Film Čokolada pogledala sam puno, puno prije nego sam pročitala knjigu i volim ga i dan-danas. Ipak, moram priznati, film je romantična drama, lepršav, čaroban. I roman je sve to, ali i više! Roman je mračan. Ispod sve te čarolije treperi naznaka okrutnosti, zločina, tajni koje mijenjaju ljudske živote nagore. O romanu ćete razmišljati. Groziti se. Smješkati se. Čuditi se. Ako ovih praznika želite uroniti u dekadenciju svim svojim osjetilima, Čokoladaje roman za vas! A kad ste već krenuli s neodoljivim okusima, zavirite i u Kradljivicu jagoda, koja se događa petnaestak godina nakon Čokolade.
Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću
Bela Lang mlada je žena u tridesetima. Nezadovoljna je vlastitim životom – poslom, ljubavnim statusom, gradićem u kojem živi. Zato i ove godine, kao i onih prethodnih, pravi popis novogodišnjih odluka. Prva odluka na njemu je – promijeniti posao. No, Bela je već deset godina novinarka dosadnjikavog, uspavanog i potpuno neuzbudljivog lokalnog lista Asfeld Vista. Tada joj, naizgled slučajno, stiže ponuda za posao iz snova – u New Yorku!
Bela Lang junakinja je koju odmah zavolite! To, naravno, ne sprječava da vam ide na živce sa svakom novom (pogrešnom) odlukom koju donese, sa svakom novom (iznimnom) prilikom koju propusti! Priznajem da ovaj simpatični roman nisam mogla ispustiti iz ruke. Živo me zanimalo hoće li se odvažiti krenuti u avanturu zvanu život, za kojeg će se muškarca odlučiti, hoće li se napokon ohrabriti i zgrabiti sve te prilike koje su joj se neočekivano ponudile.
Ako i vi svake godine pišete popis novogodišnjih odluka, a rijetko ih imate snage ostvariti, Belu Lang ne smijete propustiti!
Taylor Jenkins Reid: Dok nas brak ne rastavi
Dok nas brak ne rastavi nova je knjiga američke autorice koja je domaću publiku osvojila knjigama Sedam muževa Evelyn Hugo i Daisy Jones i Šestorka. Njezini su protagonisti Lauren i Ryan, bračni par koji se nalazi na raskrižju kada ne znaju kojim putem dalje krenuti. Lauren i Ryan prestali su se veseliti jedno drugome i kao jedino rješenje vide “probnu rastavu”. Obvezuju se godinu dana živjeti jedno bez drugoga, bez ijednog kontakta, kako bi zaključili je li njihov brak vrijedan spašavanja.
Ova knjiga izgleda tako nevjerojatno jednostavna, ali tako duboko važna. Muž i žena koji su došli do raskrižja u svom braku pristaju se razdvojiti na godinu dana kako bi saznali mogu li svoj brak ponovno uspostaviti. Lauren kreće na putovanje samootkrivanja, brzo otkrivajući da njezini prijatelji i obitelj imaju vlastite ideje o značenju braka. Ti utjecaji, kao i njezin vlastiti proces ozdravljenja i izazovi odvojenog života od Ryana, počinju mijenjati Laurenine ideje o monogamiji i braku. Počinje se pitati: Kad možete imati romansu bez odanosti i predanosti bez braka, kada ljubav i požuda više nisu povezane, što cijenite? Za što ste se spremni boriti?
Dok nas brak ne rastavi istinita je, zrela analiza jednog braka. Do te mjere istinita i ogoljena da se pitate jesmo li svi mi Lauren, jesmo li svi mi Ryan.
Pročitajte, svi koji su u braku naći će se u ovoj knjizi!
Stephen King: Institut
Kakav bi to bio popis od 10 romana za čitanje ispod imele da na njemu nema makar jednog horora, slažete se? A koga drugoga preporučiti nego Kralja? Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako je jako dobar, možda malo razvučene radnje… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati!
Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze. Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut. Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti. No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.
Mami na čitanje, zar ne? Nitko ne pripovijeda kao King!
Chanel Cleeton: Zadnji vlak za Key West
Godina je 1935. Vrijeme je velike ekonomske depresije i milijuni ljudi pokušavaju naći bilo kakav posao kako bi prehranili obitelji. Osim velikog broja sirotinje i beskućnika, radnika nadničara, otvara se prostor za razne vrste kriminalaca od običnih lopova do mafijaških bosova. Key West je najjužnija točka na Floridi i posljednje mjesto gdje staje Henry-Flaglereova željeznica. Veliki broj ljudi, neki zbog posla, neki zbog želje da se provozaju ovom legendarnom željeznicom odlučuju na Praznik rada doći baš ovdje u Kay West. Tu se susreću tri žene: Helena Berner, odrasla u Kay Westu, Kubanka Mirta Perez i mlada Elizabeth Preston. Njihove se sudbine isprepliću u samo jednom vikendu kada se razorni uragan, jedan od najvećih ikada, obrušava na gradić Key West.
Zadnji vlak za Key West izuzetno je lijepa priča koja se događa u doba teške ekonomske i gospodarske krize na jugu SAD-a. Chanel Cleeton potvrdila je svoju reputaciju autorice ljubavnih romana s istinitom povijesnom pozornicom kao kulisom za roman (Kuba mojih snova, Dogodine u Havani). Maestralno ispričana, topla i nadasve optimistična priča kazuje nam da bez obzira što je život borba hrabri ljudi uvijek pobjeđuju. Tri srčane, hrabre i neustrašive žene iznijele su cijeli roman na svojim plećima.
Red romantike, red ljubavi, red melodrame, idealno za romantične duše!
Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak
Popis od 10 romana za čitanje ispod imele nije potpun bez barem jedne knjige čija se radnja događa oko i za vrijeme Božića! Jedan začarani trenutak autorice Sarah Morgan je baš to!
Skylar je dizajnerica ekskluzivnog nakita i upravo priprema svoju veliku samostalnu izložbu. Na njoj neće prisustvovati njezini strogi, uvijek razočarani roditelji, a čini se ni njezin dečko Richard, licemjerni senator koji je u zadatak uzeo potpuno promijeniti kreativnu, sanjarsku Sky i pretvoriti je u idealnu suprugu. Kada ovaj potonji javi da ipak dolazi, a majka ju nazove sa zagonetnim savjetom, Skylar nije sigurna što očekivati. A svakako nije očekivala da će se na izložbi pojaviti Alec, prijatelj njezinih prijatelja, muškarac s kojim se ne prestaje svađati i koji o njoj, sigurna je, misli sve najgore.
No kada večer završi javnom prosidbom, odbijanjem, raskidom i udarcem, Skylar je osuđena na Alecovu pomoć. I sve to malo prije Božića! Uskoro se u priču upliću obitelj i prijatelji, a Sky i Alec, čini se, osuđeni su jedno na drugu i veliku ljubavnu priču koja samo što se ne dogodi!
Praznično vrijeme taman je savršeno za čitanje ovog toplog, šarmantnog, iskričavog romana o ljubavi, podršci, razumijevanju i obitelji. Navalite, neće vam biti žao!
Julijana Matanović: Rođena na Božić
U predblagdansko vrijeme ožive obiteljske uspomene i prisjećanja na dane djetinjstva i nedosanjane snove. One lijepe kojima se ponosimo, o kojima pripovijedamo kad se sretnemo s prijateljima na adventskom ili božićnom sajmu uz šalicu toplog čaja ili vina s cimetom, kao i one manje lijepe koje same isplivaju na površinu. Julijana Matanović svojim pripovijedanjem o blagdanskim pričama unosi nadu, vraća priču na sam početak, prije dvije tisuće godina, u Betlehem. fra Zvonko Benković
Pogovor koji je napisao fra Zvonko Benković najbolja je preporuka za ovu knjigu. Ako ste mislili da je to knjiga koja donosi samo radost, sretne uspomene na djetinjstvo i nostalgiju, niste u pravu. To je knjiga koja je puna sjete, puna teških muka i podsjećanja na krive odluke donesene u životu, ludosti koje smo radili, kajanja i krivnje nakon promašenih životnih poteza Ali imali smo ono nešto zajedničko. Imali smo skromniju trpezu, kuću punu radosti, toplinu tek naloženog šporeta, miris bakinih kolača i ciku djece. Imali smo Božić.
Dirnut će vas ova knjiga i nakratko vratiti u djetinjstvo. Priuštite si to.
Jo Nesbo: Stručnjak za ljubomoru
Stručnjak za ljubomoru i druge priče sukus je od sedam priča različite tematike kojima je jedina poveznica ljubomora. Ljubomora je emocija koja je sastavni dio doživljavanja i osjećanja svih likova iz Nesbøvih priča. Strah da će izgubiti voljenu osobu ili radno mjesto ili jednostavno negativistički osjećaj prema osobama koje su neopravdano (po mišljenu junaka ovih priča) zauzele nečije mjesto u životima drugih ljudi, sve su to teme kratkih Nesbøvih priča: London, Stručnjak za ljubomoru, Preko reda, Smeće, Priznanje, Odd i Naušnica.
Meni su se najviše svidjele Stručnjak za ljubomoru i Preko reda, iako su i druge odlične priče.
Stručnjak za ljubomoru centralna je i najduža priča. Policijski inspektor koji to više nije, dva identična brata blizanaca od kojih je jedan vjerojatno mrtav (jer tijela nema), a drugi mogući ubojica, zaljubljena žena između njih dvoje – klasični je zaplet, ali Nesbøv osjećaj za dramatiku i pripovijedanje toliko je ekspresivan da vam se priča čini posebna i drukčija.
Preko reda je jedina priča koja se donekle razlikuje od ostalih. U toj priči pisac se ne bavi toliko ljubomorom koliko ljudskom nepravdom. Zbog toga mi se ova priča i svidjela. Junakinja je prodavačica u trgovini gdje ljudi svakodnevno pokušavaju kupovati preko reda.
Nesbøa bih preporučila u svako doba, ali ovih sedam priča u ovo božićno vrijeme naprosto morate pročitati.
N. K. Jemisin: Peto doba – Slomljena zemlja
Ne zaboravite da je svršetak jedne samo početak druge priče – tako otprilike počinje Peto doba. Na kraju krajeva, sve se ovo već i ranije događalo. Ljudi su umirali. Stari režimi i civilizacije su propadali. Nova društva su se rađala. Kad kažemo “ovaj svijet je došao svom kraju”, to je obično laž jer se planet i dalje sasvim dobro drži i nekako opstaje unatoč svemu što mu je čovječanstvo priredilo. Ali ovako završava ovaj svijet. Ovako zaista izgleda kada svijet dođe svom kraju. Po posljednji put.
Kraj počinje velikim crvenim rascjepom u srcu jedinog svjetskog kontinenta, i oblacima pepela koji kuljaju i trajno zakrivaju sunce. Kraj počinje smrću, ubojstvom sina i nestankom kćeri. Kraj počinje uništenjem najstarijeg, najvećeg i najveličanstvenijeg živućeg grada na svijetu. Sve počinje izdajom i otvaranjem starih, nikad zacijeljenih rana. Ovo je Mirnoća, kontinent koji od pamtivijeka živi s katastrofama, koji nije miran čak ni na svoje najmirnije dane, gdje se moć pokretanja tla koristi kao oružje. I gdje nema milosti.
Međunarodni bestseler Peto doba, prvi je nastavak hvaljene i nagrađivane trilogije Slomljena Zemlja. N.K. Jemisin prva je autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, za svaki od nastavaka ove fantastične trilogije, od kojih mi čitamo tek prvu.
Knjiga počinje putovanjem jedne neobične žene, žene s čudesnim moćima da pokreće događaje snagom uma, ali istovremeno zbog toga prinosi ogromne žrtve. Ostaje bez muža, djeteta, zemlje, ali sve je to ne pokori već ojača.
S nestrpljenjem čekamo nove nastavke, a do tada preporučam ovu neobičnu fantasy avanturu.
Knjiga kao poklon
I evo, ovo je naš prijedlog 10 romana za čitanje ispod imele. Uživajte u ovim blagdanskim danima, uzmite si vremena za sebe, svoje najmilije i naravno, omiljene knjige. Ne žurite. Jer, za sve vrijedno u životu postoji izbor, postoji način i postoji trenutak. Nadamo se da smo vam ovim našim izborom oplemenili i uljepšali ove blagdanske dane u ovoj godini čitanja. A ako još niste darovali, darujte knjigu, jer ona je najljepši dar.
Gdje kupiti ovih 10 romana za čitanje ispod imele:
Znanje – Doba nevinosti, Čokolada, Institut, Jedan začarani trenutak, Peto doba, Dok nas brak ne rastavi
Sinulo mu je, gotovo poput kakvog ukazanja, da čovjek mora neko vrijeme provesti zatočen da bi spoznao što je zapravo sloboda. (str. 303.)
Institut – noćni čuvar
Pukom slučajnošću, u gradić DuPray dolazi bivši policajac Tim Jameison i zapošljava se kao noćni čuvar u policijskoj postaji. Naumio je u New York, ali ne žuri mu se. U DuPrayu će, daleko od svih, malo razbistriti glavu i zaboraviti na razlog zbog kojeg je dobio otkaz.
Kako su dani u tome južnjačkom gradiću odmicali, tako je Tim Jameison sve više upadao u rutinu koja mu je donosila mir. Nipošto nije kanio ostatak života provesti u DuPrayu, ali mogao se zamisliti da je ondje još uvijek u božićno vrijeme …. možda čak i do sljedećeg ljeta. Nije bila riječ o kulturnoj oazi i bilo mu je posve jasno zašto klinci uglavnom izbezumljeno žele pobjeći iz te jednobojne bezličnosti, ali Tim je u tome uživao. Bio je siguran da će se i to s vremenom promijeniti, no za sada mu je bilo dobro. (str. 31.)
Institut – genijalni dječak
Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze.
Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut.
Suze su krenule, jer ga je bilo strah i bio je gladan, no najviše jer je čeznuo za domom. … Ovo nije ljetni kamp, a nije ni školski izlet. Ovo je noćna mora, a on samo želi da završi. (str. 145.)
Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti.
No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.
… znam da ostaješ u Prednjoj polovici dok god na tebi rade ispitivanja. Ne znam što se zbiva u Stražnjoj polovici i ne želim doznati. Ali znam da je u Stražnjoj polovici kao u mrtvačnici – klinci onamo odlaze, ali odande ne izlaze. (str. 78.)
Sprijateljivši se s drugom djecom, Luke odlučuje pobjeći. Ali, pobjeći iz Instituta je nemoguće. Ili?
…ali sada mu se činilo da više nije dovoljno samo pobjeći odavde. To nešto čvrsto tražilo je više od toga. Željelo prokazati cijelu tu kliku koja otima i muči djecu… Razoriti taj Institut tako da im se uruši na glavu… Znao je da je to tek bespomoćna fantazija puna mržnje jednoga dvanaestogodišnjeg dječaka, ali to je svejedno i dalje želio i ako postoji bilo kakav način da to ostvari, to će svakako i učiniti. (str. 164.)
Svijet poremećenih vrijednosti
Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako mi je jako dobar, ali mislim da je radnja previše razvučena… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati! Kad se priča o Timu i priča o Lukeu napokon povežu, kreće luda vožnja koja ne prestaje do samog epiloga.
Institut nije klasični Kingov horor, više je na tragu njegovih novijih djela poput Uspavanih ljepotica. Naglasak nije toliko na zastrašivanju čitatelja, koliko na poruci koju nosi. Strava se gradi na neljudskim uvjetima u kojima se drže zatočena djeca, na liječnicima, medicinskim sestrama i ostalom osoblju Instituta koji su oguglali na dječju patnju, kojima su oni samo posao. A neki, oni sa psihopatskim sklonostima ili psihičkim poremećajima, u tome čak i uživaju.
Čitav svijet odraslih u ovom je romanu zapravo svijet neprijatelja, jer djeca, ograničena na svoj uski prostor Instituta, nikome ne mogu vjerovati. Odrasli pozitivci dolaze tek kasnije, iz vanjskog svijeta. Institut je svijet poremećenih vrijednosti, gdje djeca nisu bića koja se voli i štiti, već sredstva kojima se dolazi do željenog cilja. Bez obzira na posljedice koje to za njih ima.
Ali bili su korisni … Onako kako dobro dođe omot čokoladice Hershey, dok s njega ne poližeš i posljednji trag čokolade. Potom ga možeš baciti. (str. 421.)
Svijet djece svijet je dobra. Premda neobično nadareni, žele biti obični. Oni to i jesu, u jednu ruku. Obična djeca s običnim željama. Žele biti prihvaćeni i voljeni, imati prijatelje. Neki će za to žrtvovati sve, pa čak i život.
Moralna dvojba
Ono što djeca u Institutu rade neka ostane tajna. Znamo da je to nešto loše, nešto zbog čega gube razum i postaju zombiji. Ipak, kad zatvorimo posljednju stranicu, nešto će se u nama kolebati.
Opravdava li smrt jednog djeteta živote stotina, tisuća, milijuna?
Možemo li razumjeti okrutne, ponekad čak i sadističke znanstvenike ako se ispostavi da su imali dobar razlog?
To je ono što volim kod Kinga! Kod njega nikad ništa nije crno-bijelo! Mogli smo razumjeti Carrie, čak i Annie Wilkes. Ako zanemarimo osjećaje i povedemo se razumom, i Institut dobiva smisao! Koliko je opravdano njegovo postojanje ovisi samo o perspektivi. Mislimo li da je opravdano žrtvovati jednoga za mogući boljitak skupine. U toj misli leži sva jezivost romana Institut. U ljudskom karakteru, u njihovoj sposobnosti da naude jedni drugima, čak i onim najmanjima. Strava ovog romana nije u nadnaravnoj priči koju King ispreda iz svog nepresušnog vrela fantastike i fantazije, već u tome što bi ona mogla biti istinita. Mogla bi biti i stvarna. U nekim dijelovima našeg planeta – vjerojatno i jest.
Ostali naslovi ovog autora:
Dosad ste na blogu Mala od knjiga mogli pročitati recenzije sljedećih Kingovih romana: Tajne Salema,Carrie, Uljez, Misery,Groblje kućnih ljubimaca te Isijavanje, Zelena milja, Posljednje uporište i Holly. Klik na Uljeza odvest će vas ne samo do recenzije tog romana, već i do popisića ostalih njegovih romana na koje možete baciti oko, ako već niste. Kažem popisića, jer King je autor preko pedeset romana i vjerujte, nisam ih navela ni četvrtinu!
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
