Alex Hay: Sluškinje

Nakladnik: Stilus knjiga, 2023.

Naslovnica knjige Sluškinje: ©Stilus

Prevoditelj: Tea Tosenberger Lubar

Alex Hay Sluškinje

Roman Sluškinje urnebesna je priča o ogromnoj pljački koju je isplanirala i provela nekolicina žena, sluškinja, u najraskošnijoj kući u Mayfairu. Ali da bismo došli do pljačke (koja se odvija tek u zadnjoj trećini knjige), trebamo krenuti od plana. A da bi za neku realizaciju krenuli od plana, trebamo imati motiv, naum, viziju i cilj. Sve je to imala gospođa King.

Gospodarica – gospođica de Vries

Na samom početku romana otkrivamo da gospođica de Vries, koja nakon očeve smrti nasljeđuje ogromnu zgradu, odlučuje organizirati kostimirani bal. Njezina je namjera skrenuti pozornost na svoje bogatstvo i biti uočena u otmjenim krugovima, a po mogućnosti pronaći i ženika.

Željela je upravljati na samom vrhu hijerarhije u božanskim visinama društva.
str. 20.

Gospođa King

Gospođa King, domaćica pokojnog gospodina de Vriesa, uhvaćena je kako noć prije ulazi u odaje za mušku poslugu. Momentalno dobiva otkaz bez preporuke za buduće zaposlenje. Čini se da je gospođa King imala dobar posao. Zašto je riskirala ulazeći u muške odaje?

Namještenici i posluga, skloni gospođi King, uznemireni su njezinim otpuštanjem, ali ne i sama gospođa King. Jer ona ima drugi plan. Samo, da bi izvela ono što je naumila, trebaju joj pomoćnici i suradnici.

Pretpostavila je da će se kuća jednostavno lišiti svog blaga, da će ga se rado odreći. Nije bilo tako. str. 310.

Sluškinje okupljaju tim

Kuća obitelji Stanhope mjesto je prepuno blaga, svjetlucavog simbola bogatstva i moći, ali i mračnih tajni. Sve je to predmet interesa gospođe King. Namjera joj je ogoliti tu kuću do zadnjeg zlatnika ili umjetnine koju kuća posjeduje. Isto tako, želi otkriti sve tajne koje kuća ima, a neke od njih ona već naslućuje. Jedino što nema dokaza. Dokazi su u kući.

Sljedbenice i suradnice gospođe King čudnovata su ekipa žena. Vladarica crnog tržišta, nerealizirana glumica, zlostavljana pomoćnica i servirka, krojačica koja sanja o boljem životu, akrobatske plesačice… Svaka od njih ima  svoj motiv zbog kojeg želi opljačkati ovu kuću.

Ja nisam pauk, rekla je gospođa King smireno.
Onda si muha, rekao je starac. str. 136.

Dojam o djelu Sluškinje

Jako mi se svidjela ova knjiga. Priča o tome kako se marginalizirano i obespravljeno osoblje odlučuje osvetiti toliko je zabavna da vam je, dok čitate, cijelo vrijeme smiješak na usnama.

Pozornica na kojoj se odvija radnja podsjeća na Downton Abbey (komentar na poleđini knjige), ali mene još više na Dickensovog Olivera Twista, i to na starog spletkaroša i lopova Fagina. Svakako je savršena kombinacija realističnog gradskog podzemlja, siromašnih kvartova u kojima žive beskućnici, besposličari i opasni likovi te velikaških obitelji na drugoj strani grada, neosjetljivih na život puka.

Zanimljiv je odnos između gospođe de Vries i   gospođe King. To je na trenutke odnos pun razumijevanja za situaciju u kojoj se nalazi ona druga. Njihova komunikacija nema težinu u izgovorenim riječima već u gestama, neizrečenim mislima i iznenađujućim postupcima. Unutarnja suzdržanost voditeljica priče, gospođe King i gospođice de Vries, učinila je da sam knjigu željela pročitati u jednom danu. Cijelo vrijeme slutite da je pljačka zapravo odgovor, odnosno reakcija na  nešto krucijalno, veliko.

Gospođa King smislila je jako odvažan plan, plan koji će ujediniti marginalizirane žene u noći veličanstvenog bala. A izvest će ga točno pred očima svojih bivših poslodavaca. Kradljivice, sluškinje, međusobno se oslovljavaju s “gospođo” što je još jedna od urnebesnih pojedinosti u ovom romanu. O pozadinskim pričama žena koje okuplja gospođa King znamo vrlo malo. One se otkrivaju u samoj priči, ali vrlo polako. informacije dobivamo na kapaljku. I to daje draž ovom romanu. Svatko ima svoj motiv za izvođenje ove operacije. A motivi su vrlo zanimljivi.

Sluškinje su zapravo roman o klasi i moći.  Roman o osveti koja kažnjava beskrupuloznu pohlepu i nemoral jednog čovjeka koji je na taj način stekao bogatstvo. Ali ima onih koji smatraju da im dio toga kolača pripada. Što rođenjem, što marljivim radom. Oni koji su ostali bez ikakvih prava čekaju svoju priliku. I smišljaju briljantan plan.

U svakom slučaju, nadam se da će se ova knjiga ubrzo ekranizirati.

Ako već niste stavili Sluškinje na svoju must-read listu, obavezno to učinite!

Velika preporuka!

Alex Hay sluškinje

O autoru

Alex Hay odrastao je u Cambridgeu i Cardiffu. Studirao je povijest, a doktorirao na temu ženske moći na kraljevskim dvorovima. Sluškinje su njegov povijesni prvijenac za koji je osvojio nagradu Caledonia.

Gdje kupiti:

Stilus

Ako volite čitati o sluškinjama, kućnim pomoćnicama, sobarica i inom osoblju, svakako pročitajte naše osvrte na romane Sobarica i Gost iznenađenja Nite Prose i Kućna pomoćnica Freide McFadden.

Kathryn Stockett: Sluškinje

Nakladnik: Algoritam, 2010.

Naslovnica romana Sluškinje: ©Algoritam

Kathryn Stockett: Sluškinje

Brinem se za bjelačku djecu, eto, to ja radim, a uz to i kuham i čistim za sve. Dosad sam već podigla na noge sedamnaestero djece. Znam kako ih uspavati, kako da prestanu plakati i kako da obave svoj jutarnji ritual na kahlici prije nego što njihove mame ustanu iz kreveta.

Aibileen, str. 7.

Sluškinje

Jackson, Mississippi, 1962. godina

Aibileen

Aibileen je crna sluškinja koja radi za bijelu obitelj Leefolt. Jedina je majka maloj Mae Mobley koju prava mama, gospođa Leefolt ne želi ni pogledati jer, eto, nije dovoljno umiljata.

„Curice”, kažem. „Želim da zapamtiš sve što sam ti rekla. Sjećaš li se što sam ti rekla? … O tome što si ti?

A onda ona reče, baš kao što sam htjela da kaže. „Ti si draga”, reče, „ti si pametna. Ti si važna.” 

str. 439.

You is kind, you is smart, you is important – isječak iz filma The help

Minny

Minny je crna sluškinja koja nikako ne može zadržati posao jer svakoj bijeloj gospođi kaže što je spada. A bijele gospođe ne podnose kad im se drsko odgovara.

Pravilo Broj Jedan kad radiš za Bijelu Gospođu: nikoga se ništa ne tiče. …

Pravilo Broj Dva: nemoj da te ta Bijela Gospođa ikad nađe sjediti na njezinom zahodu. …

Pravilo Broj Tri: kad kuhaš hranu za bijelce, kušaš je drugom žlicom. Ako staviš žlicu u usta, i misliš da te nitko ne gleda, pa je staviš natrag u lonac, odmah je možeš baciti.

Pravilo Broj Četiri: upotrebljavaš istu čašu, istu vilicu, isti tanjur svaki dan. …

Pravilo Broj Pet: jedeš u kuhinji.

Pravilo Broj Šest: nikad ne udaraš njezinu djecu. Bijelci to vole raditi sami.

Pravilo Broj Sedam: ovo je posljednje … Nema drskog odgovaranja.  

str. 44./45.

Skeeter

Mlada Eugenia Skeeter Phelan dolazi kući, u Jackson, Mississippi, nakon završenog fakulteta. Majka joj je razočarana jer je djevojka, nakon četiri godine studiranja, kući donijela SAMO diplomu. A sve prave djevojke, nakon fakulteta, kući dovedu muža. Ali, Skeeter nije obična južnjačka djevojka.

„Mama”, kažem, želeći samo prekinuti ovaj razgovor, „bi li zbilja bilo tako strašno kad ne bih pronašla muža?” 

str. 61.

Njih se tri upoznaju i sprijateljuju pod neobičnim i nadasve opasnim okolnostima: Skeeter želi napisati knjigu o sluškinjama, želi čuti glasove tih crnih žena koje ostavljaju svoju djecu kako bi mogle odgajati bjelačku. Aibileen i Minny joj potajno pomažu. Potajno, jer ni same nisu svjesne koliko riskiraju svoje živote – ne samo da se druže s bjelkinjom, nego joj i iznose sve prljave tajne uglednih bijelih južnjačkih obitelji.

U travnju je Carl Roberts ispričao vašingtonskim novinarima što znači biti crnac u Mississippiju … Robertsa su pronašli ožigosanog poput stoke, obješenog na drvo pekan oraha. Ubili su Carla Robertsa zato što se izjasnio, zato što je govorio.  

str. 241.
Kathryn Stockett: Sluškinje

Sluškinje s velikim S

Roman Sluškinje dirne vas u ona mjesta u srcu za koja niste ni znali da ih imate.

Dok čitate ove retke, osjećate sve ono što su osjećale i sluškinje. Osjećate se poniženo, nemoćno, inferiorno. Isto tako, ako ste pripadnik bijele rase, neugodno vam je i ljuti ste, samo zato jer ste pripadnik rase koja se, u nekom trenutku povijesti, smatrala boljom samo zbog boje kože.

Nadamo se da su ti dani prošli, ali itekako svjesni situacije u nekim dijelovima svijeta (bilo bi previše optimistično nadati se da je tako samo u Americi), čitamo ovu knjigu i shvaćamo da je ona danas jednako aktualna kao i u vrijeme koje opisuje. Pitamo se, koliko se zapravo toga promijenilo od šezdesetih godina do danas? Jesmo li danas bolji ljudi? Jesmo li danas manji rasisti?

Naravno, više nema odvojenih autobusa, odvojenih knjižnica i zahoda.

Ipak, koliko se okrenula naša svijest? Ima li i danas ljudi koji se smatraju superiornima samo zato jer pripadaju većini? Ima li i danas ljudi koji se smatraju „jednakijima“ i izdvajaju ostale, koji se po nečemu razlikuju? Ne trebam vam ja odgovoriti na to pitanje. Svi smo itekako svjesni svijeta u kojem živimo…

Žene koje traže promjenu

Aibileen, Minny i Skeeter glasovi su ljudi (žena?) koji čeznu za promjenom. Ljudi koji su spremni žrtvovati sve kako bi nešto krenulo nabolje. Sve tri su toliko različite, a opet toliko slične, ujedinjene u želji da svijet u kojem žive učine malo boljim, malo ljepšim mjestom.

Aibileen i Minny su crne sluškinje; ova prva gotovo da i nema obitelj, a ova je druga ima i previše. Svaka podnosi svoj dio muke – Aibileen svoju samoću, svoju šutnju, svoje „otrovno sjeme“ koje u njoj raste. Minny naizgled ne podnosi ništa, svima odbrusi točno ono što ih ide. Uranjajući dublje u njezinu priču, vidimo da i Minny trpi puno toga – ne samo od svoje rasističke poslodavke gospođe Hilly, nego i od onih od kojih bi to najmanje trebala očekivati.

Skeeter je bijela, no kao da je crna – nije se udala, a već ima dvadeset i tri godine – u Jacksonu, Mississippi, to je tek malo bolje od toga da je crna. Svi su usmjereni na to da joj nađu supruga, ali ne i ona. Ona samo želi pisati. I živjeti što dalje od svoje majke.

„Umorna sam od pravila“, rekoh.    

Skeeter, str. 159.

Sluškinje s malim s. Ili ipak?

Kažu da je dobra sluškinja poput prave ljubavi. Imaš samo jednu u životu.  

str. 372.

Ono što ovu knjigu čini toliko bolno dirljivom i iskrenom nije zapravo mržnja između dvije rase. Ovo nije knjiga o mržnji, ne uopće. Ova je knjiga, zapravo, od prve do posljednje stranice, knjiga o ljubavi. Ispod svih rasističkih postupaka, ispod riječi gnjeva i bijesa, ispod osuđujućih pogleda, čitajući rečenice ovog romana, čitamo o ljubavi. Između crnih sluškinja i bijele djece koju odgajaju, koja ih zovu mamama; između crnih sluškinja i njihovih gazdarica koje ovise o njihovoj brizi, snazi i prihvaćanju. Između crnih sluškinja i gazdarica koje im, potajno, da nitko ne vidi, pomažu, zahvaljuju i prema njima se odnose s poštovanjem.

Ako neka bijela gospođa bude pročitala moju priču, to je ono što želim da zna. Reći hvala, kad to zaista misliš, kad se sjetiš što je netko učinio za tebe … to je tako dobro.  

str. 261.

Iako Skeeter isprva dolazi samo s idejom pisanja knjige, misleći da će ona zapisivati priče sluškinja, uskoro shvaća da će se i njezina vlastita priča naći na stranicama knjige. I Skeeter je, dok je bila mala, imala sluškinju koju je veoma voljela, sluškinju koja ju je odgajala i na neki joj način bila više od majke. Nikad zadovoljna vlastitom kćeri, Skeeter je majka od djetinjstva do danas obasipala samo neodobravanjem, dok ju se sluškinja obasipala onim što je djevojčici trebalo – ljubavlju i pažnjom.

Bilo je predivno imati nekoga tko bi te pogledao nakon što bi se tvoja vlastita majka nasmrt preplašila zato što si čudovišno visoka i kovrčava i, eto, čudna. Nekoga čije su oči jednostavno govorile, bez riječi, Meni si ti u redu

str. 69./70.
Kathryn Stockett: Sluškinje

Knjiga i film – imamo li pobjednika?

Ne znam jeste li gledali film snimljen prema ovoj knjizi, ali nećete pogriješiti ako ga pogledate. Rijetko je koji film dorastao knjizi, no ovdje je to slučaj.

I kad bi me netko pitao u čemu sam više uživala, ne bih mu znala odgovoriti.

I knjiga i film su izvrsni!

Iako se i knjiga i film u originalu zovu The help, kod nas je knjiga prevedena Sluškinje, a film, nekim čudom, Tajni život kućnih pomoćnica, što nikako ne odgovara radnji.

Drama The help bila je nominirana za filmsku nagradu Oscar u nekoliko kategorija, uključujući i onu za film godine (najbolje filmsko ostvarenje?). Iako nije osvojio nagradu u toj kategoriji, Oscara je za najbolju sporednu ulogu osvojila Octavia Spencer, glumica koja je briljantno utjelovila Minny Jackson.

Kontroverze

Za ovo književno i filmsko ostvarenje vežu se brojne kontroverze. Neki smatraju da se djelo uopće ne bavi pravima Afroamerikanaca već da se njime i dalje veličaju bijelci, koji su predstavljeni kao spasitelji potlačene crne rase.

Viola Davies, glumica koja je u drami utjelovila Aibileen, izjavila je da, da može ponoviti, ne bi snimila ovaj film.

Neću ulaziti u razloge zbog kojih ljudi smatraju da knjiga i/ili film nisu dobri ili da šalju pogrešnu poruku. Oni su preduboki i preopširni da bismo ih mogli razumjeti mi koji ne živimo u tim i takvim okolnostima.

Po mom skromnom mišljenju, i knjiga i film su izvrsni, dirljivi, iskreni, poučni i – zabavni.

Uživala sam u svakoj stranici knjige i svakoj minuti filma.

Trailer za film The help

Ostali naslovi ove autorice:

/

Gdje kupiti:

Web shop Školska knjiga