Oznaka: sluškinje

Nakladnik: Algoritam, 2010.

Naslovnica romana Sluškinje: ©Algoritam

Brinem se za bjelačku djecu, eto, to ja radim, a uz to i kuham i čistim za sve. Dosad sam već podigla na noge sedamnaestero djece. Znam kako ih uspavati, kako da prestanu plakati i kako da obave svoj jutarnji ritual na kahlici prije nego što njihove mame ustanu iz kreveta.

Aibileen, str. 7.

Sluškinje

Jackson, Mississippi, 1962. godina

Aibileen

Aibileen je crna sluškinja koja radi za bijelu obitelj Leefolt. Jedina je majka maloj Mae Mobley koju prava mama, gospođa Leefolt ne želi ni pogledati jer, eto, nije dovoljno umiljata.

„Curice”, kažem. „Želim da zapamtiš sve što sam ti rekla. Sjećaš li se što sam ti rekla? … O tome što si ti?“

A onda ona reče, baš kao što sam htjela da kaže. „Ti si draga”, reče, „ti si pametna. Ti si važna.” 

str. 439.

You is kind, you is smart, you is important – isječak iz filma The help

Minny

Minny je crna sluškinja koja nikako ne može zadržati posao jer svakoj bijeloj gospođi kaže što je spada. A bijele gospođe ne podnose kad im se drsko odgovara.

Pravilo Broj Jedan kad radiš za Bijelu Gospođu: nikoga se ništa ne tiče. …

Pravilo Broj Dva: nemoj da te ta Bijela Gospođa ikad nađe sjediti na njezinom zahodu. …

Pravilo Broj Tri: kad kuhaš hranu za bijelce, kušaš je drugom žlicom. Ako staviš žlicu u usta, i misliš da te nitko ne gleda, pa je staviš natrag u lonac, odmah je možeš baciti.

Pravilo Broj Četiri: upotrebljavaš istu čašu, istu vilicu, isti tanjur svaki dan. …

Pravilo Broj Pet: jedeš u kuhinji.

Pravilo Broj Šest: nikad ne udaraš njezinu djecu. Bijelci to vole raditi sami.

Pravilo Broj Sedam: ovo je posljednje … Nema drskog odgovaranja.  

str. 44./45.

Skeeter

Mlada Eugenia Skeeter Phelan dolazi kući, u Jackson, Mississippi, nakon završenog fakulteta. Majka joj je razočarana jer je djevojka, nakon četiri godine studiranja, kući donijela SAMO diplomu. A sve prave djevojke, nakon fakulteta, kući dovedu muža. Ali, Skeeter nije obična južnjačka djevojka.

„Mama”, kažem, želeći samo prekinuti ovaj razgovor, „bi li zbilja bilo tako strašno kad ne bih pronašla muža?” 

str. 61.

Njih se tri upoznaju i sprijateljuju pod neobičnim i nadasve opasnim okolnostima: Skeeter želi napisati knjigu o sluškinjama, želi čuti glasove tih crnih žena koje ostavljaju svoju djecu kako bi mogle odgajati bjelačku. Aibileen i Minny joj potajno pomažu. Potajno, jer ni same nisu svjesne koliko riskiraju svoje živote – ne samo da se druže s bjelkinjom, nego joj i iznose sve prljave tajne uglednih bijelih južnjačkih obitelji.

U travnju je Carl Roberts ispričao vašingtonskim novinarima što znači biti crnac u Mississippiju … Robertsa su pronašli ožigosanog poput stoke, obješenog na drvo pekan oraha. Ubili su Carla Robertsa zato što se izjasnio, zato što je govorio.  

str. 241.

Sluškinje s velikim S

Roman Sluškinje dirne vas u ona mjesta u srcu za koja niste ni znali da ih imate.

Dok čitate ove retke, osjećate sve ono što su osjećale i sluškinje. Osjećate se poniženo, nemoćno, inferiorno. Isto tako, ako ste pripadnik bijele rase, neugodno vam je i ljuti ste, samo zato jer ste pripadnik rase koja se, u nekom trenutku povijesti, smatrala boljom samo zbog boje kože.

Nadamo se da su ti dani prošli, ali itekako svjesni situacije u nekim dijelovima svijeta (bilo bi previše optimistično nadati se da je tako samo u Americi), čitamo ovu knjigu i shvaćamo da je ona danas jednako aktualna kao i u vrijeme koje opisuje. Pitamo se, koliko se zapravo toga promijenilo od šezdesetih godina do danas? Jesmo li danas bolji ljudi? Jesmo li danas manji rasisti?

Naravno, više nema odvojenih autobusa, odvojenih knjižnica i zahoda.

Ipak, koliko se okrenula naša svijest? Ima li i danas ljudi koji se smatraju superiornima samo zato jer pripadaju većini? Ima li i danas ljudi koji se smatraju „jednakijima“ i izdvajaju ostale, koji se po nečemu razlikuju? Ne trebam vam ja odgovoriti na to pitanje. Svi smo itekako svjesni svijeta u kojem živimo…

Žene koje traže promjenu

Aibileen, Minny i Skeeter glasovi su ljudi (žena?) koji čeznu za promjenom. Ljudi koji su spremni žrtvovati sve kako bi nešto krenulo nabolje. Sve tri su toliko različite, a opet toliko slične, ujedinjene u želji da svijet u kojem žive učine malo boljim, malo ljepšim mjestom.

Aibileen i Minny su crne sluškinje; ova prva gotovo da i nema obitelj, a ova je druga ima i previše. Svaka podnosi svoj dio muke – Aibileen svoju samoću, svoju šutnju, svoje „otrovno sjeme“ koje u njoj raste. Minny naizgled ne podnosi ništa, svima odbrusi točno ono što ih ide. Uranjajući dublje u njezinu priču, vidimo da i Minny trpi puno toga – ne samo od svoje rasističke poslodavke gospođe Hilly, nego i od onih od kojih bi to najmanje trebala očekivati.

Skeeter je bijela, no kao da je crna – nije se udala, a već ima dvadeset i tri godine – u Jacksonu, Mississippi, to je tek malo bolje od toga da je crna. Svi su usmjereni na to da joj nađu supruga, ali ne i ona. Ona samo želi pisati. I živjeti što dalje od svoje majke.

„Umorna sam od pravila“, rekoh.    

Skeeter, str. 159.

Sluškinje s malim s. Ili ipak?

Kažu da je dobra sluškinja poput prave ljubavi. Imaš samo jednu u životu.  

str. 372.

Ono što ovu knjigu čini toliko bolno dirljivom i iskrenom nije zapravo mržnja između dvije rase. Ovo nije knjiga o mržnji, ne uopće. Ova je knjiga, zapravo, od prve do posljednje stranice, knjiga o ljubavi. Ispod svih rasističkih postupaka, ispod riječi gnjeva i bijesa, ispod osuđujućih pogleda, čitajući rečenice ovog romana, čitamo o ljubavi. Između crnih sluškinja i bijele djece koju odgajaju, koja ih zovu mamama; između crnih sluškinja i njihovih gazdarica koje ovise o njihovoj brizi, snazi i prihvaćanju. Između crnih sluškinja i gazdarica koje im, potajno, da nitko ne vidi, pomažu, zahvaljuju i prema njima se odnose s poštovanjem.

Ako neka bijela gospođa bude pročitala moju priču, to je ono što želim da zna. Reći hvala, kad to zaista misliš, kad se sjetiš što je netko učinio za tebe … to je tako dobro.  

str. 261.

Iako Skeeter isprva dolazi samo s idejom pisanja knjige, misleći da će ona zapisivati priče sluškinja, uskoro shvaća da će se i njezina vlastita priča naći na stranicama knjige. I Skeeter je, dok je bila mala, imala sluškinju koju je veoma voljela, sluškinju koja ju je odgajala i na neki joj način bila više od majke. Nikad zadovoljna vlastitom kćeri, Skeeter je majka od djetinjstva do danas obasipala samo neodobravanjem, dok ju se sluškinja obasipala onim što je djevojčici trebalo – ljubavlju i pažnjom.

Bilo je predivno imati nekoga tko bi te pogledao nakon što bi se tvoja vlastita majka nasmrt preplašila zato što si čudovišno visoka i kovrčava i, eto, čudna. Nekoga čije su oči jednostavno govorile, bez riječi, Meni si ti u redu. 

str. 69./70.

Knjiga i film – imamo li pobjednika?

Ne znam jeste li gledali film snimljen prema ovoj knjizi, ali nećete pogriješiti ako ga pogledate. Rijetko je koji film dorastao knjizi, no ovdje je to slučaj.

I kad bi me netko pitao u čemu sam više uživala, ne bih mu znala odgovoriti.

I knjiga i film su izvrsni!

Iako se i knjiga i film u originalu zovu The help, kod nas je knjiga prevedena Sluškinje, a film, nekim čudom, Tajni život kućnih pomoćnica, što nikako ne odgovara radnji.

Drama The help bila je nominirana za filmsku nagradu Oscar u nekoliko kategorija, uključujući i onu za film godine (najbolje filmsko ostvarenje?). Iako nije osvojio nagradu u toj kategoriji, Oscara je za najbolju sporednu ulogu osvojila Octavia Spencer, glumica koja je briljantno utjelovila Minny Jackson.

Kontroverze

Za ovo književno i filmsko ostvarenje vežu se brojne kontroverze. Neki smatraju da se djelo uopće ne bavi pravima Afroamerikanaca već da se njime i dalje veličaju bijelci, koji su predstavljeni kao spasitelji potlačene crne rase.

Viola Davies, glumica koja je u drami utjelovila Aibileen, izjavila je da, da može ponoviti, ne bi snimila ovaj film.

Neću ulaziti u razloge zbog kojih ljudi smatraju da knjiga i/ili film nisu dobri ili da šalju pogrešnu poruku. Oni su preduboki i preopširni da bismo ih mogli razumjeti mi koji ne živimo u tim i takvim okolnostima.

Po mom skromnom mišljenju, i knjiga i film su izvrsni, dirljivi, iskreni, poučni i – zabavni.

Uživala sam u svakoj stranici knjige i svakoj minuti filma.

Trailer za film The help

Ostali naslovi ove autorice:

/

Gdje kupiti:

Web shop Školska knjiga