10 najčitanijih objava na blogu Mala od knjiga

Prvi rođendan ?

Naš blog Mala od knjiga stvorile smo u kolovozu 2020. Godina dana čitanja, recenziranja, objavljivanja i dijeljenja iskustava o pročitanom prošla je u hipu. Sve naše objave, a njih je, kad se osvrnemo godinu dana unazad, impresivan broj, činile su nam zadovoljstvo i radost. Neke su bile više čitane, neke manje, ali to i nije važno jer uvjerene smo, svaka od njih takla je bar jednog pratitelja.
Povodom našeg prvog rođendana, pripremile smo vam 10 najčitanijih objava na blogu Mala od knjiga. Budući da uglavnom čitamo trilere i kriminalističke romane pa je, samim time, najviše objava vezano baš za taj žanr, iznenađuje da je gotovo polovina od 10 najčitanijih objava vezana baš za ljubavne romane!

Na svakom linku nalazi se detaljna recenzija romana pa ako vas neka priča zainteresira, slobodno kliknite i saznajte o njoj više.


Pa, počnimo odbrojavanje!

10 najčitanijih objava

10. Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Na desetom mjestu naših 10 najčitanijih objava jest roman Pretpostavka zla, suvremenog talijanskog autora Donata Carrisija.

Pretpostavka zla započinje policijskom istragom koja prati slučajeve nestalih osoba, od kojih su neki nestali prije dvadesetak i više godina bez ikakvog traga. Odjedanput, davno nestali „oživljavaju“ i postaju ubojice. Radi li se o terorističkom činu, osveti ili nečem skroz drugom? Mila Vasquez i njen kolega Klaus Boris dugo tapkaju u mraku bez niti koja povezuje slučajeve. Kad im se u istrazi pridružio odbjegli, “kompromitirani“ kolega  Simon Berrish, stvari se počinju kretati s mrtve točke. Roman je čitak, napet i uznemirujući. Radnja romana čini se poprilično zapetljana, ali pronicljivi istražitelji uspijevaju pohvatati niti i dovesti sam roman do uzbudljivog raspleta.

9. Sally Hepworth: Svekrva

Čim je Lucy upoznala Dianu, majku svog supruga, znala je da nije žena kakvu bi ova poželjela za svog voljenog sina. Koliko god se Lucy trudila, Diana je uvijek ostajala hladna i nepristupačna. Čak je i prema vlastitoj djeci bila pomalo kruta. A onda, Diana je umrla. Policija kaže da je samoubojstvo, ali zašto? Dokazi govore da je možda bilo ubojstvo. Ali tko bi htio ubiti Dianu? Osim možda Lucy…

Uzimajući u ruke roman Svekrva, mislite da ćete čitati krimić ili psihološki triler. Jer, imamo ubojstvo. A da ne spominjemo sam naslov- svi znamo da će biti krvi čim se uplete svekrva! Ipak, ovo nije ni krimić ni triler. Ovo je zapravo obiteljska drama, i to sjajna.

8. Elizabeth Hermann: Bezimena

Roman Bezimena izvrstan je kriminalistički roman, temeljen na stvarnim povijesnim činjenicama. U osnovi romana je priča o vrlo mladim djevojkama, Poljakinjama i Ukrajinkama, koje su radile kao prisilne radnice u u nacističkoj Njemačkoj, na način da su skrbile za njemačku djecu u njemačkim obiteljskim domaćinstvima, radeći do 12 sati na dan, bez ikakve naknade. 

Mladi odvjetnik Joachim Vernauu zaručen je za bogatu nasljednicu Sigurn von Zernikow koja je potomak poznate velikaške njemačke obitelji von Zernikow. 

Međutim, mutni se oblak nadvio nad dinastiju Zernikowih kada se pojavi stara Ukrajinka koja traži od Utza Zernikowa da potpiše stanoviti dokument koji potvrđuje da je njegova obitelj za vrijeme Drugog svjetskog rata koristila usluge prisilnih radnica kao dadilje, njegovateljice i skrbnice za djecu obitelji Zernikow. Utz to negira, no Ukrajinka je ubrzo pronađena mrtva i tu priča zapravo počinje.

Joakim počinje postavljati neugodna pitanja…

7. 10 ljubavnih romana koji će vas raznježiti ovog Valentinova

Na samo Valentinovo, napisale smo preporuku za 10 ljubavnih romana koji su nam ostali u lijepom sjećanju, dotaknuli srce i čije smo zgode i nezgode glavnih likova napeto pratili i za njih navijali. Teško je bilo odlučiti što sve uvrstiti na ovaj popis; nemamo svi isti ukus, nismo svi ni istih godina, razmišljanja, spola ni uvjerenja, ali svima je nama zajedničko : volimo dobru knjigu! Vođene time, odlučile smo se za neke nove knjige, neke nešto starije, neke klasične, a neke su i remek-djela. Sve su to knjige koje su nas u nekom trenutku života takle i raznježile nam dušu, opustile nam tijelo i dopustile nam pa otplovimo u magične svjetove ispisane na brojnim stranicama omiljenih nam štiva.

Uvrstile smo tako u objavu i Elizabeth Hoyt, Nicholasa Sparksa, Susan Elizabeth Phillips, Tolstoja i Mariju Jurić Zagorku. Za svakoga ponešto!
Klikom na gornji link otkrijte koji su to ljubavni, “valentinovski” romani uz koje smo uživale – i uz koje ćete i vi uživati!

10 ljubavnih romana

6. Nicholas Sparks: Srodne duše

Ako je neki pisac zaslužio da njegove knjige budu ogledni primjer za pisanje ljubavnih romana, onda je to zasigurno Nicholas Sparks. Roman Srodne duše nastavlja niz njegovih poznatih uspješnica zbog kojih smo i zavoljeli ovog autora. Ni ovaj roman neće vas razočarati. Srodne duše roman je koji će vam razgaliti dušu i rasplakati one nježnijeg srca. Predivno pisana topla ljubavna priča koja se događa među ljudima udaljenima miljama i miljama daleko.

Hope živi u Americi, a Tru u Zimbabveu. Hope je zaručena i želi djecu, Tru je rastavljen i ima sina. Ali, oni su srodne duše. Ne postoji udaljenost, vrijeme, čak ni bolest, koji će razdvojiti ovo dvoje ljudi koje se vole čitav život. Poveznica između njih je usamljeni poštanski sandučić na plaži Palm Beach u Sjevernoj Karolini. U njemu se nalaze ljubavna pisma vrijedna čitanja.

5. Romy Hausmann: Drago dijete

Evo nas na sredini naše liste 10 najčitanijih objava na blogu Mala od knjiga!

Na petom je mjestu roman strašnog sinopsisa. ?

Duboko u šumi, u kolibi s prozorima koji su zakovani izolacijskim pločama žive mama, tata i dvoje djece. Tata strogo kontrolira obitelj – odlasci na zahod dopušteni su samo u određenom vremenu, ladice su zaključane, a koliba oslobođena bilo kakvih opasnih, otrovnih, oštrih predmeta. On štiti obitelj od svih opasnosti i brine se da djeca ne ostanu bez majke. No, jedan dan mama Lena uspije pobjeći. Da – pobjeći! Jer obitelj koju oni čine nije normalna obitelj – to je obitelj stvorena u zatočeništvu.

A tko je mama Lena? Je li to djevojka koja je prije četrnaest godina nestala i za kojom roditelji neumorno tragaju sve ove godine? Ako nije, zašto tvrdi da se zove Lena?

Roman Drago dijete jeziv je, potresan, strašan, emotivan, sve odjednom. Kombinacija je psihološkog trilera i svojevrsne obiteljske drame, mučna, zapletena, puna različitih obrata i šokantna.

4. Kate Morton: Urareva kći

1862. godina. Skupina mladih slikara, predvođenih karizmatičnim i šarmantnim Edwardom Radcliffeom, dolazi provesti ljeto u bajkovitoj kući Birchwood Manor, okruženoj rijekom, livadama i šumom. No, dogodilo se nešto strašno. Lijepa Edwardova zaručnica je mrtva. Njegova muza je nestala, kao i Plavi Radcliffe – skupocjeni plavi dijamant Edwardove obitelji.

2017. godina. Elodie je kći slavne violončelistice koja je prije dvadeset i pet godina poginula u prometnoj nesreći. Uskoro se udaje, no kako se datum bliži, tako je Elodie sve manje i manje sigurna u svoju odluku. Kad u arhivu u kojem radi pronađe crtež kuće koju prepoznaje kao kuću iz bajke koju joj je majka pripovijedala kad je bila dijete, Elodie neće stati dok ne otkrije tajnu – tajnu Birchwood Manora.

Staviti roman Urareva kći u ladicu žanra ne samo da je nemoguće, nego bi prema njemu bilo i bezobrazno. Bezbroj priča, bezbroj likova, bezbroj vremena i jedno mjesto čine ovaj roman i čarobnom bajkom, i ljubavnim romanom, i napetim krimićem.

10 najčitanijih objava

3. Samuel Bjork: Dječak koji je volio jelene

Dječak koji je volio jelene je roman s kojim se nije lako nositi, jer donosi šaradu likova od kojih su mnogi neprilagođeni, emocionalno oskvrnuti, a neki čak ozbiljno bolesni, psihotični. Premda ste svjesni da se radi o knjizi i da je riječ o fikciji, ne možete se ne zapitati koliko ozbiljno bolesnih osoba, zlostavljanih od bliskih osoba u samom djetinjstvu, nikada ne potraži pomoć. Knjiga je nepredvidljive radnje koja se ubrzava sa svakom novom žrtvom. Poremećeni um koji djeluje kao serijski ubojica nije lako pratiti, a pogotovo shvatiti što ga pokreće u njegovom izopačenom svijetu.

Na  sam Božić  usamljeni se starac automobilom vozi kroz planine. Odjednom spazi nešto u mraku pred sobom i naglo zakoči. U snijegu na cesti stoji dječak plavih usana i s jelenjim rogovima na glavi… 

2. Elizabeth Hoyt: Serijal Maiden Lane

Radnja serijala Maiden Lane smještena je u London, u 18. stoljeće. No, gdje u Londonu? Velika se većina radnje, ni manje ni više, odvija u sirotinjskom predgrađu toga grada, St. Gilesu gdje, čim se spusti mrak, vlada nasilje, alkohol, lopovluk i prostitucija. Kad zađu zadnje zrake sunca, na ulicama St. Gilesa nitko nije siguran, ma bio on muškarac ili žena. Maiden Lane je ulica koja se proteže St. Gilesom i koja naše junake najčešće vodi u avanturu života.

Najjača karika ovog serijala su ženski likovi. Sve su te heroine redom jake, neovisne, nesavršene žene. Neke su prekrasne, neke i nisu baš. Neke imaju kukast nos, neke su slijepe. Jedna ima vanbračno dijete (oh, ne!), druga ne može imati djecu. Međutim, sve su veoma pametne, tople, simpatične i znaju se boriti za sebe. Znaju što žele i ne dopuštaju da ih okolina osujeti u ostvarenju ciljeva. Ne srame se svoje seksualnosti i, za promjenu, baš je lijepo čitati ljubavni roman u kojem žena nije „cvijetak neubrani“ u trenutku kad pronalazi onog pravog. Muški likovi su mrvičicu klišeizirani, ali povremeno nas i oni zabljesnu nekom karakternom osobinom koju možemo prepoznati i u pravim muškarcima od krvi i mesa.

Elizabeth Hoyt opisuje i spaja različitu lepezu likova pa tu tako imamo vojvode, lordove, grofice, gusare, domaćice, vojnike, zatvorenike… Njihov ih imovinski status rijetko kad određuje i nikad nije prepreka za pravu ljubav.

Mjesec hrvatske knjige - suvremeni hrvatski autori

1. Suvremeni hrvatski autori koje morate pročitati

I evo nas na broju jedan liste 10 najčitanijih objava Male od knjiga! Ta objava je Suvremeni hrvatski autori koje morate pročitati!

Ovu smo objavu napisale povodom mjeseca hrvatske knjige, koji traje od 15. listopada do 15. studenoga. Na svoj popis nismo stavile Krležu, Marinkovića ni Brešana; nakon puno vijećanja, zaključile smo da su oni klasici i svima itekako poznati. Suvremeni hrvatski autori koje smo odlučile predstaviti pisci su 21. stoljeća, ljudi koji još uvijek rade, stvaraju i obogaćuju ne samo hrvatsku i regionalnu književnost, nego i onu europsku. Nabrojani suvremeni hrvatski autori nisu se na našem popisu našli samo tako. Neke od njih čitale smo nedavno, a neke davnije. Ipak, svi su oni na nama ostavili neki trag.

Našli su se tu, svi skupa, Kristian Novak, Ante Tomić, Slavenka Drakulić, Hrvoje Šalković, Ivica Prtenjača, Maja Hrgović, Ivana Bodrožić, Zoran Ferić, Miro Gavran, Olja Savičević Ivančević, Julijana Matanović, Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Renato Baretić i Vedrana Rudan.

Na navedenom se linku nalaze svi ovi autori te po jedan njihov roman, koji je nama ostao u najljepšem sjećanju.

10 najčitanijih objava na našem blogu – zaključak

Dragi ljubitelji dobre knjige!

Kada smo krenule o ovu avanturu pisanja bloga nismo imale prevelika očekivanja. Dvije kolegice, prijateljice, zaljubljenice u čitanje i razmjenjivanje dojmova nakon pročitanih knjiga, mislile smo da bi bilo lijepo naše razgovore i komentare o pročitanim knjigama podijeliti sa što više ljudi koji su sličnih interesa. Željele smo proširiti krug ljudi koji žele podijeliti svoja iskustva o pročitanom.

Danas, godinu dana nakon pokretanja bloga, osjećamo se jako obogaćene. Putem bloga upoznale smo mnogo ljudi koji čitaju, razmjenjuju iskustva i šire svijest o knjizi kao pratitelju koji nas nikada neće iznevjeriti. Danas, nakon impresivne brojke naših pratitelja na Facebooku i Instagramu, koja je veća od 5.000 u samo godinu dana, možemo vam samo reći – Hvala od srca! ❤

Romy Hausmann: Drago dijete

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Drago dijete: ©Znanje

Romy Hausmann: Drago dijete

Prvog dana gubim osjećaj za vrijeme, čast i jedan kutnjak. Zato sada imam dvoje djece i mačku. … Imam i muža. … Pod njegovim zagrljajem pulsiraju ozljede, koje se protežu od gornjeg dijela mojih leđa prema dolje, kao da svaka od njih ima vlastiti rad srca. … Tu i tamo mi se zacrni pred očima… Tada pokušavam samo disati. (Lena, str. 3.)

Drago dijete

Duboko u šumi, u kolibi s prozorima koji su zakovani izolacijskim pločama žive mama, tata i dvoje djece. Tata strogo kontrolira obitelj – odlasci na zahod dopušteni su samo u određenom vremenu, ladice su zaključane, a koliba oslobođena bilo kakvih opasnih, otrovnih, oštrih predmeta.

On štiti obitelj od svih opasnosti i brine se da djeca ne ostanu bez majke.

No, jedan dan mama Lena uspije pobjeći. Da – pobjeći! Jer obitelj koju oni čine nije normalna obitelj – to je obitelj stvorena u zatočeništvu.

A tko je mama Lena? Je li to djevojka koja je prije četrnaest godina nestala i za kojom roditelji neumorno tragaju sve ove godine? Ako nije, zašto tvrdi da se zove Lena?

…moramo se zauvijek pomiriti s mišlju da se više nikad neće vratiti kući, nikad. Samo se sada… ta misao najednom čini mnogo drugačija nego u onim prijašnjim trenucima… Do ovog trenutka bile su to samo teorije, s  određenim manevarskim prostorom. Postaje mi jasno da je taj manevarski prostor posljednjih četrnaest godina bio naš životni prostor, jedino, malešno mjesto u kojem smo mogli postojati, u kojem smo imali zraka za disanje. (Lenin otac Matthias, str. 72./73.)

Lena nije pobjegla sama, uz nju je i njezina kći Hannah, djevojčica iznimne inteligencije, no obilježena odrastanjem u kolibi. Sve što zna, zna iz knjiga, enciklopedija i priča koje joj je mama pričala prije spavanja.

Ali ona je jednostavno moja mama. I kad mislim na nju, znam da je volim. Ljubav, to je vrlo slično kao sreća. Osjećaj koji je jako topao i koji u čovjeku potiče smijeh, tek tako, iako nitko nije ispričao vic. (Hannah, str. 16.)

Dok policija pokušava izvući neki smisao iz Hanninih riječi, dok pokušava utvrditi majčin pravi identitet i identificirati napadača, Lena počinje dobivati prijeteća pisma.

Noćna mora je završila.

Dobro došli u noćnu moru!

Je li „drago dijete“ Hannah?

Roman Drago dijete progutala sam u dva dana i mislim da to dovoljno govori o njegovoj kvaliteti! Atmosfera straha izvrsno je dočarana. Poremećene okolnosti u kojima je jedna obitelj nastala obilježile su svakog njezinog člana.

Roman nam je ispripovijedan s gledišta nekoliko likova – žene za koju pokušavamo dokučiti je li Lena, njezine kćeri Hanne i Leninog oca Matthiasa.

Iz djelića misli majke i kćeri saznajemo jezive okolnosti u kojima su živjele. Ali, dok je majka upoznata i s normalnim životom i svjesna je monstruoznosti čovjeka koji ju je zatočio, Hannah je svega toga blaženo nesvjesna.

Romy Hausmann: Drago dijete

Sjećam se kako sam prve večeri sjedila pokraj njega na kauču, ukočena od preneraženosti. Kako sam krajičkom oka virila prema njemu i kako sam se mogla samo diviti njegovoj kamuflaži. … Izgledao je kao da je upravo stigao iz ureda… Nije to bio onaj nenjegovani, smrdljivi monstrum rošavog lica i praznih, crnih očiju, kao iz filma strave. (Lena, str. 86.)

Njoj je tata samo – tata. Koji možda ima hrpu pravila i zabrana, ali to je samo zato da se mama – ah, ta smotana, zbunjena mama – ne ozlijedi! Dijete ne razumije što znači normalna obitelj i njoj je njezina upravo to. I dok mi čitatelji s nevjericom (i gnušanjem) pratimo sudbinu majke, još nam veći osjećaj mučnine ostavlja upravo Hannah – Hannah koja se želi vratiti u kolibu, koja mrtva-hladna, ozbiljno, pripovijeda o braci koji čisti mrlje krvi s tepiha jer je čistoća važna i koja bulazni o putovanju na koje ju je vodila mama. U Pariz!

Može li se Hanni vjerovati?

Zašto ustraje u svojim lažima?

I što je uopće laž, a što istina u tom kolopletu mašte, priča, događaja…

Pravi psihološki triler, napokon!

Roman Drago dijete jeziv je, potresan, strašan, emotivan, sve odjednom. Kombinacija je psihološkog trilera i svojevrsne obiteljske drame, mučna, zapletena, puna različitih obrata i šokantna.

Radnjom pomalo podsjeća na Sobu Emme Donoghue, no Soba je dirljivija, potpuno ispričana glasićem nevinog djeteta.

Hannah je djevojčica od koje su me podilazili srsi, iako sam se trudila razumjeti okolnosti u kojima je odrastala. Ona nije nevina, ona je iznadprosječno pametna i čitavo vrijeme imamo dojam da nešto krije. Njena nevješta komunikacija s ljudima, ravnodušnost u prihvaćanju događaja oko sebe, mirnoća kojom prolazi kroz sve to… Ne znam, možda nisam u pravu, ali meni je jednostavno bila jeziva.

Sviđaju mi se preokreti kojih ima stvarno dosta i likovi koji su svi odreda mutni.

Sviđa mi se što naprosto ne znamo kome vjerovati niti govori li itko uopće istinu.

Ipak, najviše od svega sviđa mi se čitava ta atmosfera kolibe u šumi, žene koja je uspjela pobjeći i manijaka koji je proganja. Dodajte tome još i djevojčicu u stilu Kingovih blizanki iz Isijavanja i djeda čije postupke ne razumijemo i imate roman koji stvarno nećete ispuštati iz ruku.

Volim kad je roman na kojem piše „psihološki triler“ doista takav – kad se igra psihom i čitatelja i likova. Nikad ne znamo što tko misli ni što nas čeka iza ugla. Ne znamo niti tko je tko ni može li se ikome vjerovati.

A onda, kada na kraju uspijemo sve shvatiti i povezati u cjelinu – što bi se reklo na reklami – neprocjenjivo!

A evo i motivacije:

Teško je to podnijeti, ali vjerojatno je jednostavno tako. To je ljubav. Posve svejedno koliko bolesna, uvrnuta i pogrešno shvaćena, ona i dalje ostaje ljubav. Ljubav koja nas pokreće. Koja nas čini monstrumima, svakog na svoj način. (str. 314.)

Hmmmmm… Definitivno uvrnuto.

Uživajte u čitanju.

I pokušajte ne pročitati sve odjednom!

Romy Hausmann: Drago dijete

Ostali naslovi ove autorice:

Drago dijete je roman prvijenac autorice Romy Hausmann. Možda vam bude zanimljivo to da ona i njezina obitelj žive blizu Stuttgarta – u osamljenoj kući u šumi. Brrrrrr… Jasno mi je otkud joj inspiracija…

Gdje kupiti:

Znanje