Nakladnik: Znanje, 2023.
Naslovnica romana Crno sunce: ©Znanje
Prevela: Ana Katana
Magija postoji u svijetu, naprosto je tako… (str. 261.)
Crno sunce – uvod
Roman Crno sunce prvi je dio trilogije Between Earth and Sky. Prati više grana radnje koje se naposlijetku slijevaju u jednu – onu koja se odvija u gradu Tovi, za vrijeme konvergencije, odnosno pomrčine sunca.
„Konvergencija je nebesko poravnanje. Dan kad se sunce, mjesec i zemlja poravnaju, a mjesečeva sjena proguta sunce.“
„Crno sunce“, kimne ona. „… Rijetkost je.“ (str. 265.)
Mjesto radnje je Meridijanski kontinent, čiji su dijelovi, važni za ovaj roman, gorje Obregi, grad Cuecola, grad Tova te neka vrsta geta, sirotinjska četvrt Kojotove Ralje. Četiri klana u koja su podijeljeni ljudi Meridijana, Od Nebesa Stvoreni, su klanovi Crna Vrana, Barska Skakalica, Zlatni Orao i Pernata Zmija. Svaki klan ima svoje glavarice te svoje Svećenike Stražare, koji borave u tornju, daleko od ostalih, i koji vode kontinent. Svaki Svećenik ima svoje područje, pa je tako Naranpa Sunčev Svećenik, iz Reda proroka (najvažniji Svećenik). Tu su i Iktan, Svećenik Noževa, iz Reda noževa, Abah, Svećenik Pomoći, iz Reda društva iscjelitelja i Haisan, Svećenik Zapisa, iz Reda društva povjesničara.
Ljudi koji nemaju klana zovu se Suhozemljaši.
Crno sunce – prva linija radnje
Prva grana radnje prati mladog Obregijanca Serapija koji putuje prema Tovi. Mora stići prije konvergencije jer ima zadatak.
Prevozi ga kapetanica Xiala, iz naroda Teek, čija pjesma smiruje more, ali čovjeku može pomutiti um.
„Sad mi reci koga vodim u Tovu“, reče.
„Jednog jedinog Obregijanca“, neopterećeno će on. „Oslijepljelog. Unakaženog. Čini se da se radi o nekoj vjerskoj pomami. Bezopasan je.“ Ovo posljednje izrekao je odveć brzo, kao da nešto skriva. (str. 32.)
Xiala odmah shvaća da je tajanstveni Serapio više od onog što pokazuje, pogotovo kad otkrije njegova obilježja Crne Vrane – crveno obojene zube i svojevrsnu tetovažu vrane urezanu mu u kožu. Serapio je slijep jer su mu kapci na očima zašiveni, no može razgovarati s vranama i vidjeti uz njihovu pomoć.
Crno sunce – druga linija radnje
Drugi smjer prati Sunčevu Svećenicu Narampu, glavnu svećenicu u Tovi. Ona potječe iz Kojotovih Ralja i osjeća da je ostali Od Nebesa Stvoreni nikada nisu prihvatili. Pokušava svećenstvo približiti narodu, što nailazi na otpor, spletke, naposljetku i izdaju.
Uvijek iznova, Tova ju je gonila za zasluži poštovanje, i uspjela je svaki put. Tješila se činjenicom da to nije činila zbog slave ili moći, nego zbog najgoreg mogućeg razloga.
Zbog vjere. Vjere u ovo mjesto koje naziva domom. (str. 39.-40.)
Kako se približava konvergencija, jasno nam je da će se njezin i Serapiov put ukrstiti.
Hoće li iz njega izići kao pobjednici ili gubitnici?
Hoće li uopće preživjeti?
Nedostatci
Crno sunce zahtjevna je mistična priča koja će vas namučiti, ali ako volite tu vrstu književnosti, vjerujem da ćete uživati. Mene je isprva dosta mučila, moram priznati. Na kraju me navukla na čitanje i priča mi se jako svidjela, no trebalo mi je vremena.
Budući da sam na društvenim mrežama već komentirala ovaj roman, neki su mi pratitelji rekli da njima nije bio težak, nego da su uživali u svakoj rečenici ove fantazijske sage. Eto, možda je samo stvar u tome kakvu književnost inače volimo čitati.
Ono što mi je otežavalo čitanje svakako je nedostatak karti koje bi mi prikazale kako izgleda Meridijanski kontinent te gdje su smješteni svi ti gradovi. Istraživala sam i ispada da karte postoje pa mi malo nije jasno zašto se nisu našle u našem izdanju. Cijeli taj izmaštani svijet divno je zamišljen, mračan i kompleksan, i vizualizacija bi bila od velike pomoći.
Druga stvar koja me odbijala od čitanja nije konkretno vezana za Crno sunce već za većinu fantasy romana koji nam se danas nude. Sve je u nastavcima! Zašto, Bože dragi? Nemam strpljena čekati nastavke, a ne želim odgađati čitanje jer dok iziđe završni dio, mogu proći godine! Dakle, ne ljubim nastavke…
E da, i još jedna sitnica koja me strašno iritirala, ali sad već stvarno cjepidlačim. Ne znam zašto zanimanja koja obavljaju žene nisu pisana u ženskom rodu… Na primjer, kad pročitam kapetan Xiala ili svećenik Narampa, pomislim da je riječ o muškarcima. U hrvatskom jeziku normalne su riječi svećenica i kapetanica i ne razumijem zašto se nisu koristile.
As I said, cjepidlačim.
Mračna fantasy priča
Sama je priča osmišljena briljantno! Mračna je, u „Igra prijestolja“ stilu. Fantasy je to na kakve nismo navikli, ali smo ga trebali. Magija u njemu je krvava, opasna, tamna i neočekivana.
A neočekivani su i oni za koje navijamo. Uglavnom.
Crne Vrane su klan koji je u Noći Noževa izgubio gotovo sve, klan koji u tajnosti radi na ustanku i koji sanja o dolasku Boga Crne Vrane. One su nositelji radnje i jedna struja pozitivnih likova. Ajmo reći.
Vrane koje se okupljaju oko Velike kuće imaju osjećaje suradništva i poštenja. Primijetila sam da surađuju s vlastitom vrste ili čak posve drugačijim stvorenjem ne bi li postigle cilj. No budite oprezni, vrana je prevarant i ugrabit će veći dio nagrade, ako pomisli da može. (str. 73.)
Crno sunce puno je okrutnosti i krvi, izdaje i prevrata. Uživala sam prateći Serapiov put do Tove i užasavala se čitajući kako su njegove ozljede nastale. Obožavala sam Kojotove Ralje i opskurne likove koji se tamo skupljaju.
Prvi dio – ali kakav!
Crno sunce roman je koji je najbolje opisati kao – prvi dio. Ništa se u njemu konkretno ne događa, osjećamo samo natruhe neke buduće opasnosti. Te natruhe su, pak, toliko zanimljive da uporno okrećemo stranice iako se malo toga događa. Znamo da je sve što se kaže važno, da su svi odnosi bitni i priča se polako prede, gotovo ni iz čega. Ovaj nas prvi dio nas s likovima, daje natruhe njihovih pozadinskih priča koje su toliko dobre da se najbolje opisuju riječju – navlakuše. Toliko su napete, zanimljive i magične da nas mame na to da s njih skinemo veo tajni i ogolimo ih do kraja. Uh, samo se zbog njih isplati čekati nastavak!
Osim što su likovi savršeno razrađeni, oni su – sivi. Mogu biti dobri i loši, crni i bijeli. Ovi koji bi trebali biti pozitivci, u sebi nose nešto mračno, a negativci imaju zrnce ljudskosti. I svi su jednako zanimljivi. Meni se jako svidjela Xiala i nadam se da će se njezina priča nastaviti i u ostala dva nastavka. Ona je pripadnik naroda Teek, ali neću vam reći tko ili što su oni, neka i vas opčini taj dio priče.
A što se tiče kraja, obećava pravu napeticu i epsku borbu u drugom dijelu!
„Nemam lažnih nada“, tiho uzvrati.
„Naravno da imaš“ strpljivo će muškarac. „Život je niz lažnih nada. Svi imamo lažne nade dok ne naučimo bolje.“ (str. 79.)
Ostali naslovi ove autorice:
Rebecca Roanhorse američka je spisateljica fantasy romana. Dobitnica je nagrada Hugo i Nebula. Autorica je brojnih romana i kratkih priča. Roman Crno sunce, preveden kod nas, prvi je dio serijala Between Earth and Sky (Između zemlje i neba).
Gdje kupiti roman Crno sunce:
- Fantasy romani koje smo dosad recenzirale:
- Lynette Noni: Zatvorska vidarica, Zlatni kavez
- Leigh Bardugo: Opsada i oluja, Sjena i kost
- Tomi Adeyemi: Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete
- Jordan Ifueko: Zrakonoša
- N. K. Jemisin: Peto doba