Dennis Lehane: Male milosti

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica romana Male milosti: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Il’ se boriš ili bježiš. A ako bježiš, kad-tad će ti ponestati ceste. (str. 17.)

Dennis Lehane: Male milosti

Male milosti

Boston, ljeto, 1974. U socijalnim stanovima irsko-američke zajednice Southie živi Mary Pat Fennessy. Njezin život nosi debele ožiljke načinjene smrću prvog muža, odlaskom drugog te onim najgorim – predoziranjem voljenog sina.

Nisu siromašni zato što se ne trude, zato što nisu vrijedni, zato što ne zaslužuju bolje. … Nisu siromašni zato što su lijeni, to nipošto. Siromašni su zato što na ovom svijetu postoji ograničena količina sreće, a oni nisu dobili ni mrve. (str. 31.)

Jedino svjetlo njezina mraka je Jules, njezina sedamnaestogodišnja kći.

Jules je oduvijek bila ljepotica. Oduvijek krasna. A sada je naočigled ostarjela. U sedamnaestoj. Od koječega – odrastanja u Commonwealthu (…), gubitka brata, suočavanja s očuhovim odlaskom…, prisilnog preseljenja… u novu školu… (str. 16.)

A onda jedne noći Jules nestaje.

Iste noći, u istom susjedstvu, mladi Afroamerikanac završava pod vlakom.

U pozadini ovih dviju međusobno (ne)povezanih nesreća, nazire se pokušaj rasne desegregacije državnih škola – dio učenika bjelačkih mora ići u crnačku školu i obrnuto.

Dok tinjaju rasni sukobi, Mary Pat počinje grozničavu potragu za svojim jedinim preostalim djetetom. Iza sebe ostavlja tragove krvi i nasilja, a prati ih lokalni mafijaški boss Butler, kojem se nimalo ne sviđa što jedna sredovječna žena njuška oko njegova poslovanja.

Southiejem vlada kodeks. Postoje neke stvari koje se ne rade.
Ne cinkaš.
Ne okrećeš leđa članu obitelji (čak i ako ga mrziš).
Ne govoriš nikome izvan kvarta što se događa u kvartu.
I…
Ne prodaješ drogu.
Nikad.
(str. 254.)

Dennis Lehane: Male milosti

Male milosti – mračno i sumorno štivo koje se čita bez predaha

Male milosti mračno su, teško, tegobno i sumorno štivo koje nisam mogla prestati čitati. Način na koji Lehane bilježi riječi i rečenice poetski je, ali i jednostavan. Svaka rečenica puna je emocija i težine i čitatelja uvlači u sebe, u vrijeme rasnih nemira, u siromaštvo, jad i bijedu Southieja koja je bila podnošljiva – dok je bilo nade.

…tada mu je palo na pamet da suprotnost mržnji možda i nije ljubav. Već nada. Zato što se mržnja gradi godinama, ali nada ti se može prikrasti iza ugla dok ne gledaš. (str. 156.)

Kad Mary Pat izgubi nadu, gubimo je i mi. I dok ona šakama češlja sirotinjsko predgrađe u potrazi za istinom, mi zadržavamo dah. Znamo da ne ništa dobro neće proizaći iz svega, ali budno, škrgućući zubima, pratimo njezin mahniti pohod na Southie, sve dok Mary Pat ne nađe istinu. A istina je ružna, kao i predgrađe u kojem se skriva.

Život nam se istrošio. Otkako sam naučio hodati, vidio sam samo mržnju, bijes i ljude koji se nalijevaju cugom da otupe. A onda bi sljedeći dan ustali iz kreveta i sve ispočetka. Cijeli život proveo sam umirući. (str. 80.)

Roman me taknuo ne samo svojim prelijepim, životnim rečenicama, nego i gorko-slatkim, crnkastim humorom koji se provlači iz poglavlja u poglavlje. Na primjer, ovaj dio o nadimcima u Southieju; čak sam se i naglas nasmijala.

Susreo se s tipovima koje zovu Žuti, Lopata, Roštilj i Mudo (…). Naišao je i na Kriglu, Žicara, Kiselog, Ječmenca (koji je slijep), Tabana (koji šepa) i Šakicu (koji nema ruke). (str. 126.)

Zašto „male milosti“?

U Mary Pat ne bujaju milosti – u njoj buja mržnja. Cijeli život obojen joj je mržnjom i mržnja će je koštati glave. No tu su i drugi likovi – simpatičan detektiv Coyne, bolno odvratni Marty Butler i njegovi još odvratniji podanici.

Rasizam je u srži ovog romana. On je pokretač mržnje, ali i razlog sveg zla koje je palo na obitelj Mary Pat. Vidjet ćete, priče o Jules i o mladom Afroamerikancu neraskidivo su povezane. Rasa je ono što lebdi iznad njih, što vodi njihove živote prema neizbježnom kraju.

Male milosti su uf… Zahtjevne, na trenutke mučne. Pogotovo nama u kojima rasizam nije povijesno uvjetovan. Male milosti roman su koji slama i likove i čitatelje. Užasan je i predivan u isti mah.

Na kraju… Što su male milosti? Kaže li se i kod vas tako – ono kad u svakom zlu ima neka mrvica dobra pa zahvalimo Bogu na malim milostima?

Dakle, do samog kraja ovaj roman nema milosti. Melje vas i melje od početka do kraja koji ne donosi katarzu – donosi još jedan kamen i polaže ga na vaše srce. Ipak, tu su negdje utkane i male milosti. Male stvari na kojima možemo biti zahvalni.

Ostali naslovi ovog autora:

Dennis Lehane suvremeni je američki pisac i autor četrnaest romana. Među njima se svakako izdvaja Mistična rijeka, roman prema kojem je Clint Eastwood snimio i istoimeni, Oscarom nagrađeni film.

Neki od ostalih romana (za čije ste filmske adaptacije sigurno čuli) su Nestala bez traga, Otok Shutter, Prljavi novac i Zakon noći.

Gdje kupiti roman Male milosti:

Sonatina naklada

Romani koji me svojom atmosferom podsjećaju na ovaj su Rijeka svjetla i tame Liz Moore i Kad zvijezde potamne Paule McLain.

Kiley Reid: Tako zabavno doba

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Tako zabavno doba: ©Znanje

Preveo: Dado Čakalo

Kiley Reid: Tako zabavno doba

Tako zabavno doba

Emira Tucker je mlada crnkinja zaposlena kao babysitterica kod bogate influencerice Alix Chamberlain. Kada ju, nakon incidenta s kamenom koji je doletio kroz prozor u kasne večernje sate, Alix pozove da izvede njenu trogodišnju kćer kako se malecka ne bi uplašila, Emira upada u probleme.

Naime, djevojčicu je izvela u izrazito bjelački dućan u izrazito bjelačkom, bogataškom dijelu grada. Ljudima u dućanu nezamislivo je da crnkinja, koja je uz to i „neprikladno“ odjevena, vodi bijelo dijete te ju praktički optužuju za otmicu. Emira se uspije izvući iz neugodne situacije, no gorak okus neskrivenog rasizma ostavlja gorak okus ne samo u njoj, već i u svima uključenima u incident.

Emira je bila svjesna da bi se u najmanju ruku trebala osjećati pogođeno neskrivenom zadrtosti koja je dominirala tim sukobom, no više od rasističkih predrasuda, ta joj se večer … vraćala u naletima mučnine i u glavi joj je jasno odjekivalo, Nemaš pravi posao. (str. 41.)

Osim Emire, koja je gotovo oguglala na rasističke primjedbe i kojoj više smeta to što nema pravi posao sa zdravstvenim osiguranjem, u priču biva upleten i mladić Kelley, bijelac koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme, izvukao neizbježni mobitel te snimao čitav izgred.

Kelley se sprijateljuje s Emirom pokušavajući je nagovoriti da objavi njegov video i tuži sve uključene.

Poslodavka Alix užasnuta je situacijom i želi se iskupiti.

I baš kad je Emira odlučila udaljiti se od novopečene trogodišnjakinje… ne bi li se prijavila za neki posao za odrasle s veoma odraslim zdravstvenim osiguranjem i drugim pogodnostima, gospođa Chamberlain je stavi na tešku kušnju. Od one večeri … nešto se u njoj prelomilo i pokušavala je ispraviti tu nepravdu usiljenom ležernošću… (str. 57.)

Onda se pojavljuje neočekivana poveznica između dvije žene i odnosi postaju toliko napeti da prijete pucanjem. Kako će se sve rasplesti?

Emira i Alix – crno i bijelo

Moram priznati, kad sam počela čitati Tako zabavno doba bila sam uvjerena da se radnja odvija 50-ih 20. stoljeća. Ostala sam nemalo iznenađena kad se spomenula 2015.! Hej, DVIJE TISUĆE PETNAESTA godina, a u Americi rasizma kao u priči! Nazovite me naivnom, ali mislila sam da je situacija bolja…

… gotovo se nisu doticali rasnih pitanja jer im se činilo da to ionako čine. Emira se ozbiljno zamisli nad time kako bi im izgledao zajednički život – … i dođe joj da zakoluta očima i upita… Kako ćeš reći roditeljima? … Hoćeš li ti voditi našeg sina na frizuru? Tko će ga naučiti … da u vlaku ili liftu ne smije stajati preblizu bjelkinjama? Da mora polako i na svima vidljiv način odložiti ključeve na krov automobila čim ga zaustavi policija? (str. 183.)

I bum – tom apsurdnom scenom iz dućana u kojem se zaštitar namjerio na crnu babysittericu započinje ovaj roman i odmah vas veže uza se!

Kiley Reid: Tako zabavno doba

Što više upoznajemo Emiru –neodlučnu, bez novca, uskoro bez zdravstvenog osiguranja, u potrazi za boljim poslom, većom plaćom – to više želimo saznati kako će se snaći.

Što više upoznajemo Alix – poslovnu ženu, majku, bogatašicu koja uglavnom dobije sve što hoće – želimo saznati zašto joj je toliko stalo do toga da Emiru učini članom svoje obitelji.

Ni jedna od njih nije onakva kakvom se isprva čini. One nisu ni crne ni bijele, više sivkaste. Neću reći da ćete ih zavoljeti – ja nisam. Nisu mi se sviđale ni jedna ni druga. No, to ne umanjuje kvalitetu romana, naprotiv. Njihovi su karakteri pomalo apsurdni, banalni, na momente groteskni. I uskoro se nalazite u tom svijetu, i to je tako zabavno doba, i stranice se okreću same od sebe, a vi ne znate tko tu koga, kad i zašto. Znate samo da je morate pročitati do kraja!

Tako zabavan roman

Tako zabavno doba pisano je laganim stilom koji čitatelja neće opteretiti, no svakako će ga navesti na razmišljanje. Rasizam je teška tema, ali spisateljica o njoj progovara duhovitim rječnikom mlade Emire koju više brine budućnost u kojoj se ne nazire ni posao ni zarada, a manje to što je ljudi vide kao crnu-otimačicu-bijele-djece. Isto tako, rasizam vidimo i očima Alix, toliko napadno šokirane ispadom u dućanu da se moramo zapitati u kojem svijetu ona živi. I što se Alix više trudi postati Emirina najbolja prijateljica, to smo mi sve sumnjičaviji prema njenim pobudama.

A kad situacija eskalira na večeri za Dan zahvalnosti, stranice se okreću jedna za drugom!
Što se tu zapravo dogodilo i zašto?
Što Alix skriva i kakve veze Emira ima s tim?
Čitamo i čitamo dok ne dođemo do kraja koji, ako ipak mogu naći jednu malu manu, ne zadovoljava u potpunosti. Priča ovakve snage mogla je i bolje završiti, ali neću cjepidlačiti. Kraj nije loš, samo sam očekivala nešto bombastičnije.

Jer Tako zabavno doba upravo je to – luda, bombastična, neobična i neočekivana priča. Zabavna do bola. Čas blesava, čas smrtno ozbiljna. Suvremena koliko i zaostala svojim pogledom na rasu, klasu, spol.

Vjerujem da je ovo roman idealan za sve – lagano štivo prije spavanja, razbuđujuća rečenica prije posla, šokantna epizoda uz popodnevnu kavu… Unatoč tome, neće se svidjeti svima. Neki će zamjeriti prijevod urbanog slenga, drugi kraj, treći možda način progovaranja o tako ozbiljnoj temi… Ali, vjerujem da će čak i oni koji nađu zamjerke ipak uživati u samom čitanju jer ovo je, oh, tako zabavan roman!

Kiley Reid: Tako zabavno doba

Ostali naslovi ove autorice:

Tako zabavno doba debitantski je roman autorice Kiley Reid, koji je bio u širem izboru za književnu nagradu Booker te kojim je postigla međunarodni uspjeh.

Gdje kupiti roman Tako zabavno doba:

Znanje

Romana koji se bave problemom rasizma ima puno, a na blog Mala od knjiga možete pročitati recenzije sljedećih: Sluškinje Kathryn Stockett i Dama u jezeru Laure Lippman, Vjerojatno ih ima još, ali previše je objava pa ako imate volje, malo sami pročačkajte. 😁