Nakladnik: Algoritam, 2010.
Naslovnica romana Niz rijeku: ©Algoritam
Rijeka mi je u najranijem sjećanju. … Sve što me je oblikovalo, dogodilo se uz tu rijeku. Nadomak nje izgubio sam majku, na njezinoj se obali zaljubio. Osjećao sam njezin miris onoga dana kada me otac otjerao. Bila je dio moje duše i mislio sam da sam je zauvijek izgubio.
str. 7.
Niz rijeku
Prije pet godina, Adam Chase optužen je za ubojstvo svog vršnjaka. Iako je oslobođen, otac ga tjera iz kuće budući da ga se maćeha boji – ta ista maćeha koja je svjedočila protiv njega.
Sada, Adama zove stari prijatelj Danny i želi da se vrati kako bi mu povjerio neku tajnu.
Ali stvari se mogu promijeniti, govorio sam sebi. Pogreške se mogu izbrisati, a loše učinjeno može se popraviti. To je ono što me dovelo kući.
Nada.
I bijes.
str. 7.
Adam se vraća, ali ne nalazi Dannyja. Nalazi svoju udaljenu obitelj i Grace, koja je bila još djevojčica kada je otišao. Sad više nije djevojčica. No, kao i svi ostali, zamjera mu što je otišao i ostavio je.
Zamjera mu i Robin, njegova voljena djevojka koja je, dok njega nije bilo, postala policajka.
Dopusti mi da ti nešto objasnim. Ti si ostavio mene. Kužiš? Ti si… ostavio… mene. Posao je bio sve što sam imala. Pet godina, to je bilo sve što sam imala. I radila sam kao sumanuta. … To sam što sam, zato što si otišao. To je moj život. Ne mogu ga isključiti i ti to ne bi trebao očekivati od mene. Ne, kada si me učinio ovakvom.
str. 147.
Cijeli je gradić uvjeren da je Adam kriv za ubojstvo i da je oslobađajuća presuda samo „pravda za bogate“.
To uvjerenje raste jer se uskoro počnu gomilati napadi, leševi, dugovi, laži.
Počinju se otkrivati i brojne obiteljske tajne, za koje većina članova želi da su ostale baš to – tajne.
Što će sve Adam otkriti u svom rodnom gradiću, u svojoj vlastitoj kući?
Tko je ubojica koji se izvukao prije pet godina?
Tko je ubojica koji ubija danas?
I zašto svi dokazi upiru u Adama?
Kako se ono kaže: sve su nesretne obitelji…
Sam pisac ovo kaže za roman Niz rijeku:
Svoje bih knjige opisao kao trilere ili krimiće, ali one se također bave s obitelji. To nije slučajno. … Često kažem da je disfunkcionalna obitelj bogato literarno tlo i to je zaista tako. … Izdaja može jače zapeći, bol duže boli, a sjećanje postaje bezvremenska pojava. Za spisatelja to je pravi dar.
str. 330.
Dosad sam pročitala samo tri Hartova romana, ali priznajem da sam i ja to primijetila – taj fokus na obitelj i odnose unutar nje. Poseban naglasak pisac stavlja na odnos sina i oca, u ovom slučaju na Adama i njegova oca Jacoba.
Adam nikako ne može oprostiti ocu što je odabrao vjerovati ženi (Adamovoj maćehi) i potjerao ga iz kuće, a samim time i iz rodnog grada. Iako se Adam skrasio u New Yorku, još uvijek ga nešto vuče natrag kući.
Kad se napokon vraća, ni sam nije siguran želi li to ili ne. Na vidjelo počinju izlaziti brojne tajne njegove obitelji, a niti jedna od njih nije ugodna.
Osim toga, Adam je u djetinjstvu doživio ogromnu traumu za koju krivi oca.
Hoće li Adam oprostiti svom ocu ne samo jednu, nego i dvije i tri izdaje? Hoće li ga uspjeti razumijeti?
…život je kratak. Ne dobijemo puno ljudi koji su nam važni. Trebali bismo učiniti što god je potrebno da zadržimo one koje volimo.
Što to govoriš?
Govorim da svi griješimo.
str. 320.
Niz rijeku – krimić do kosti
Roman Niz rijeku pravi je krimić – dogodio se zločin, štoviše, nekoliko njih. Mi ih, vođeni glavnim likom, istražujemo i tragamo za ubojicom. Ubojica je, barem meni, bio potpuno neočekivan. Čitavo sam se vrijeme fokusirala na sasvim pogrešnu osobu i Hartu skidam kapu za rasplet. Ne samo da je iznenađujući, nego potpuno funkcionira! Inače, kad je krivac netko na koga ništa ne upućuje, to mi zvuči lažno, nategnuto i nedovoljno dobro objašnjeno. U romanu Niz rijeku sve je logično – motivi, tragovi, laži, prebacivanje krivnje. Kraj me baš ugodno iznenadio!
Grešnici obično plate za svoje grijehe. …
Iskreno to vjeruješ? …
Da. … Apsolutno vjerujem.
str. 58.
Sve te tajne, nestanci, ubojstva, zataškavanja čine ovaj roman dinamičnim i brzim za čitanje. Iako me nije toliko vukao na čitanje kao trileri, i mogla sam ga bez problema odložiti i baviti se nečim drugim, to ne znači da Niz rijeku nije zanimljiv roman. Dapače, puno se toga događa i fabula je interesantna, samo sam ja više tip za trilere.
Sviđa mi se i stil pisanja. Hart je stvarno majstor opisa – u trenu kad Adam ulazi u sirotinjsko naselje kako bi potražio jednom zlikovca, doslovno mi se pred očima odigrala čitava scena:
U oborima su stajale koze u izmetu do gležnja. Kokošinjci u dvorištima bili su na goloj zemlji ispred kuća s prozorima od plastičnih vrećica… Automobili su krvarili hrđom. Psi, kojima su stršala rebra, odmarali su se u sjeni dok su bosonoga djeca otupjelo trpjela buhe i gliste.
str. 251.
Ostali naslovi ovog autora:
- Kralj obmane
- Niz rijeku
- Posljednje dijete
- Željezna kuća
- Put iskupljenja
- Tišina
Na našem blogu pisale smo o romanu Kralj obmane. Ako vas zanima ta recenzija, kliknite na naslov u popisu. Osim njega, pročitala sam još i Posljednje dijete. O njegovoj kvaliteti najviše govori to da sam ga pročitala ima pet godina, ako ne i više, a još ga mogu prepričati!
Svakako preporučujem Harta, pogotovo ako volite kriminalističke romane s primjesom obiteljskih tajni i intriga!