Oznaka: nadnaravno

Objavljeno

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Nakladnik: Vorto Palabra, 2019.

Naslovnica romana Groblje kućnih ljubimaca: ©Vorto Palabra

Preveo: Ivan Zorić

…ovo nije san. Bog mi pomogao, ovo nije san. Ovo se zbilja događa. (str. 84.)

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Uvod – riječima Stephena Kinga

„Kad me pitaju (a često me to pitaju) za koju od svojih knjiga smatram da najviše zastrašuje, odgovaram brzo i bez razmišljanja: Groblje kućnih ljubimaca. Možda to nije knjiga koja najviše plaši čitatelje… no ono što nas plaši, kao i ono što nas nasmijava, razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Sve što znam je da sam Groblje kućnih ljubimaca gurnuo  ladicu, misleći kako sam napokon pretjerao.“

Ovo je ono što sam King u uvodu kaže za ovaj roman. Ne mogu se ne složiti, ovo je jedan od onih romana strave koji vam se uvuče u mozak pa vas iznutra kljucka. Jeza koju izaziva mala je pa mislite da je možete zanemariti, ali kao i kamenčić u cipeli, cijelo je vrijeme osjećate. A kad navečer legnete u krevet, nikako se ne uspijevate riješiti tog neobičnog osjećaja. Nije strah, znate da ono što se u ovom romanu događa nije stvarno. No jedan se dio vašeg mozga počinje pitati, što bih ja napravila/napravio da se nađem u situaciji glavnog lika, Louisa Creeda. Bismo li znali da svaki naš korak vodi dublje u pakao pa stali na vrijeme ili bismo samo… Nastavili koračati?

…a kad je stigao do odmorišta, iznenada ga zahvati takav predosjećaj užasa i tmine da zastane – zastane u mjestu – i iznenađeno se osvrne oko sebe, pitajući se što ga je to moglo obuzeti. … Koža na Louisovim rukama i leđima jako se naježila.
Što nije u redu? zapita se, zbunjen i uplašen. (str. 37.)

Evo pišem ovu recenziju mjesec dana nakon čitanja i dok listam stranice tražeći citate, osjećam kako mi srce počinje kucati brže.

Groblje kućnih ljubimaca dolazi na sam vrh moje liste omiljenih Kingovih romana.

Groblje kućnih ljubimaca

Louis Creed seli se sa svojom obitelji iz užurbanog Chicaga u ruralni Maine, svima poznato mjesto radnje iz brojnih Kingovih horora. Louis će biti liječnik na lokalnom sveučilištu, a njegova će se supruga Rachel brinuti za djecu, kćerkicu Ellie i sinčića Gagea.

Obitelj tako useljava u veliku, staru kuću oko koje se prostire ogromna livada. Susjed Jud, vitalni starac koji tu živi od pamtivijeka, upozorava ih na opasnu cestu koja se pruža rubom posjeda. Naime, na toj su cesti stradali brojni kućni ljubimci, a nažalost, događalo se da stradaju i djeca.

Stari ih Jud upozorava na još jedan dio posjeda, tajanstvenu stazicu koja se vodi duboko u šumu.  

-Staza vodi u šumu otprilike dva kilometra. Djeca koja žive oko ceste br. 15 i Srednje ceste uredno je održavaju zato što se koriste njome. … Uredno je održavaju cijelo ljeto. Znaju da je ovdje. Ne znaju svi odrasli u gradu da je to tamo – mnogi znaju, naravno, ali ne svi, ni blizu svi – ali sva djeca znaju. Kladio bih se u to.
-Što ne znaju da je tamo?
-Groblje kućnih ljubimaca. (str. 30.)

Ono što Louis još ne zna, ali uskoro će saznati, jest da iza groblja kućnih ljubimaca leži nešto puno strašnije.

Za obitelj Creed uskoro počinju užasi, sve jedan gori od drugoga.

Izbezumljeno ćete listati želeći što prije doći do kraja. A onda ćete mrziti roman što je završio. Možda ćete još jednom pročitati epilog.

Tako je to sa svim uvrnutim knjigama. Toliko su dobre da ih želimo i ne želimo pročitati do kraja.

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Groblje kućnih ljubimaca – vrh Kingova stvaralaštva

Vjerovali ili ne, odgađala sam čitanje ovog romana godinama, naprosto zato što je moj i kao, mogu ga pročitati kad god poželim. A onda, vrag mi nije dao mira i ponijela sam je na odmor.

Bože, koja knjiga! Ne samo da sam je pročitala u stvarno, stvarno malo vremena, nego je i jedna od onih koja se utisne u mozak i u njemu ostaje zauvijek.

Namjerno vam u sažetku nisam rekla više. Naime, ako još niste čitali Groblje kućnih ljubimaca, puno je bolje da ne znate što će se dogoditi. Neću reći da nema preokreta, ima, ali nisu oni toliko bitni. Bitan je način na koji King piše. Kako nam daje naslutiti stravu koja će se tek dogoditi pa je onda sljedećim rečenicama briše. I mi čitatelji više ne znamo što je san, a što java. Ne znamo što se dogodilo, a što nije. Nadamo se najboljem no naravno, srce nam je slomljeno već sljedećim poglavljem.

Ma, neću filozofirati! Pre, pre, predobra knjiga!

Jeziva je i na stvarnoj i na nadnaravnoj razini. Ono što je u njoj najužasnije jest što vas stavlja u kožu glavnog lika, Louisa Creeda. Kad mu se život počne raspadati, sve njegove odluke su pogrešne. Svaki je njegov postupak gori od prethodnoga. Sva sranja koja mu se događaju nagovještaj su nečega još goreg, još mračnijeg, a on ide naprijed zanemarujući sva upozorenja i zdrav razum.

Ali podsvjesno znate – i vi biste tako postupili.

Još uvijek razmišljam bih li ja krenula Louisovim stopama da me život baci u noćnu moru koju je obitelj Creed proživjela…  

Možda nauči nešto o tome što smrt zbilja jest, vrijeme kad prestaje bol i počnu lijepe uspomene. To nije kraj života, nego kraj patnje. (str. 161.)

Još samo par riječi

Svi već znate da sam veliki obožavatelj Kingovih romana, a Groblje kućnih ljubimaca popelo se na sam vrh mog popisa najdražih njegovih romana.

Teško je objasniti zašto, ali stavit ću vam ovaj citat. Oduševio me jer kao da utjelovljuje bit onoga o čemu roman govori. Koliko tame čovjek može podnijeti bez da poludi?  

Vjerojatno je pogrešno misliti da postoji granica užasa koji ljudski um može doživjeti. Čak naprotiv, kao da neki eksponencijalni faktor stupa na snagu kako pada sve dublja i dublja tama – koliko god mi to ne želimo priznati, ljudska iskustva uvelike podupiru ideju da, kad noćna mora postane dovoljno mračna, jedan užas rađa drugi, jedno slučajno zlo izaziva drugo, često još veće zlo, dok na kraju tama sve ne prekrije. A najstrašnije je pitanje koliko užasa ljudski um može podnijeti… (str. 219.)

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Roman Groblje kućnih ljubimaca više je puta ekraniziran. Stavljam vam trailer filma iz 2019., koji sam i pogledala i iskreno – bezveze je.

Gdje kupiti roman Groblje kućnih ljubimaca:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Objavljeno

John Hart: Tišina

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2018.

Naslovnica romana Tišina: ©24 sata d.o.o.

Prevela: Ana Briški Đurđevac

Nema ‘normalnog’ u Tišini. Ima samo priča i magije. (str. 322.)

John Hart: Tišina

Tišina

Deset godina nakon događaja iz romana Posljednje dijete, iz kojih je dječak – danas mladić – Johnny Merrimon izišao duboko i zauvijek promijenjen, vraćamo se u Sjenovitu Tišinu.

Sjenovita je Tišina nepregledan prostor beskrajne divljine i opasnog močvarnog područja. Zloslutna je to šuma, obavijena maglom, u kojoj ljudi nestaju. Ili još gore, vraćaju se uništeni, ludi, slomljeni.

Gusta šuma. Nazubljene stijene. Grane su se spuštale do tla i skrivale sjene u kojima se naziralo nešto opako; prsti stisnuti oko slomljena kamena; oči su virile iz sumraka, ali samo u naznakama, kao razrezi u tami. (str. 211.)

Nešto neljudsko postoji u Tišini.

Tamo danas živi Johnny, sam i odsječen od svijeta. Jedina mu je veza s vanjskim životom najbolji prijatelj iz djetinjstva, Jack, koji je taman postao odvjetnik. Njih dvojica ne mogu biti različitiji, no vežu ih spone koje nije moguće prekinuti.

Tijekom godina odrastanja, Johnny je pragmatično zaključio da su ljudi okrutni, sebični i niski. I Jack je to znao – zato je zakon bio važan… Tamo gdje je Johnny odabrao vidjeti uzrok i posljedicu, Jack je vidio božju ruku i ruku samoga đavla. To nije bila hiperbola ili lažno uvjerenje; znao je to kao što je poznavao sebe: svijet je bio sjenovit i dubok, zlo je bilo stvarno i imalo je lice. Zbog toga je Jack tražio red, solidnost, kontrolu. (str. 37.)

Kad se nad Johnnyjem nadvije prijetnja mogućeg ostanka bez Tišine, magija u njoj odlučna je ne dopustiti da se to dogodi.
Iz prošlosti, daleke, daleke prošlosti, vrebaju duhovi strašniji od svega što možemo iti zamisliti.

Tišina – prvi dojam koji se (ne)može popraviti

Budući da sam pročitala sve dosad kod nas objavljene romane Johna Harta, doista sam očekivala da će i Tišina biti još jedan odličan krimić čiju ću radnju progutati, ali koju ću nakon nekog vremena ipak (uglavnom) zaboraviti. Ignorirala sam rečenicu sa stražnjih korica, da „John Hart još nikada nije napisao nešto ovakvo“.
Tako da – da – ostala sam nemalo iznenađena kada sam shvatila da je Tišina ogroman odmak od krimića i da je, ne znam… Neuvjerljiv horor? Priča o ljubavi i prijateljstvu s elementima magije koja se u tu priču ne uklapa?

John Hart: Tišina

Uopće nisam bila oduševljena… Međutim, bilo bi lako kad bi se moja recenzija zaustavila samo na tome da mi se ovaj roman ne sviđa. Puno je kompliciranije jer je priča, koliko god bila neuvjerljiva, nejasna, isforsirana, toliko dobro napisana da vuče na čitanje.

„Ponovi to.“
„Ha?“
„Upitao si što je ubilo Boyda, a ne tko. Zašto si to tako rekao?“…
…razmišljao je o tome kad su nastavili dalje.
Što je ubilo Williama Boyda?
Što?
Pitanje je bilo ispravno. (str. 151.)

Svi događaji i gotovo svi likovi nisu mi sjeli. Nisam im vjerovala, nisu mi bili stvarni. Počevši od Johnnyja, koji je glavni lik i za kojeg trebamo navijati.

Čitajući Posljednje dijete, znam da sam bila oduševljena. Čitajući roman Tišina, nisam imala osjećaj niti da je riječ o nastavku, niti da je riječ o istim likovima. Ipak, sve je to umotano u neodoljiv paket piščeva ogromna talenta. Roman se doista čita kao da su sve kockice na svom mjestu. Napet je, poglavlja se brzo izmjenjuju i čitavo smo vrijeme rastrgani između vjere i sumnje u nadnaravno. Želimo otkriti što to skriva Sjenovita Tišina, kakvo je to zlo koje se onuda mota i zašto nestaju svi koji joj se ne sviđaju.

Preporuke ili ne?

Mislim da dosad nisam pročitala toliko kontradiktornu knjigu. Sama mi se radnja uopće ne sviđa i mada je kraj zadovoljavajuć, nije mi sjeo i opet – nije mi bio uvjerljiv. Znam da sam to nekoliko puta ponovila, ali doista, nikako se nisam mogla uživjeti u fabulu. Već sam rekla da mi je Johnny išao na živce, sav uživljen u ulogu tragičnog junaka. No, njegov malo realniji prijatelj Jack čini mu dobru protutežu i donosi nam dašak razuma i ljudskosti.

Rekoh, najveće pohvale idu stilu pisanja koji čini da nam gotovo četiristo stranica neobičnog (u najmanju ruku) štiva prođe lako, brzo i bezbolno. Sviđa mi se i linija koja prati prijateljstvo, ljubav i odanost te nam pokazuje kako je moguće imati prijatelja za cijeli život, onoga koji će riskirati sve kako bi nam pomogao.

Ako volite neobične knjige, ako tražite nešto što će biti odmak od vašeg uobičajenog štiva, svakako pokušajte s romanom Tišina. Čitateljsko uzbuđenje je zajamčeno. Vjerojatno ćete nekoliko puta zakolutati očima u nevjerici, iživcirano poklopiti knjigu jer – Johnny, na kraju ćete se pitati što ste to uopće upravo pročitali, ali, bit će dobro.

Sav taj kovitlac suprotstavljenih osjećaja. Sviđa li mi se ili ne? Preporučiti ili ne? Zaboraviti je ili ne?
Tišina je svakako roman za kvalitetnu književnu raspravu.

John Hart: Tišina

Ostali naslovi ovog autora:

John Hart (1965.) autor je poznatih kriminalističkih i triler romana. Bivši je odvjetnik-branitelj i broker, a sada je pisac na puno radno vrijeme. Više o njemu možete saznati na njegovoj web stranici.

Autor je šest romana:

Gdje kupiti roman Tišina:

web shop Znanje

Objavljeno

Stephen King: Tajne Salema

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Tajne Salema: ©Vorto Palabra

Prevela: Jelena Pataki Šumiga

Isključite televizor – ustvari, pogasite sva svjetla osim svjetiljke pokraj omiljenog naslonjača – i ugodno se smjestite kako bismo u mraku porazgovarali o vampirima. Mislim da vas mogu uvjeriti da postoje, zato što sam tijekom pisanja ove knjige i sam u to povjerovao. (autorova bilješka, Uvod u Tajne Salema, str. 10.)

Stephen King: Tajne Salema

Tajne Salema

Ben Mears relativno je uspješan pisac koji se vraća u Jerusalem – gradić u kojem je živio kao dječak. Dolazi tamo iz dva razloga – traži inspiraciju za svoj sljedeći roman i pokušava razriješiti traumu iz prošlosti koja ga još uvijek progoni u noćnim morama.

Oba ta razloga vezana su za Marstenovu kuću, čudovišno zdanje koje se poput loše kobi nadvija nad Salem.

Kuća je gledala na grad. Bila je golema, neskladna i oronula, prozora navrat-nanos zakucanih daskama, zbog čega je izgledala zlokobno kao i sve stare kuće u kojima nitko ne živi. (str. 30.)

Za tu su kuću vezane brojne nadnaravne i sasvim prizemljene glasine, a Ben bi se dao zakleti da su i jedne i druge – istinite. Iz kuće se širi zlo koje svakom tko pokraj nje prođe diže dlačice na vratu i odašilje trnce jeze niz kičmu. Stoga, nije ni čudo što Marstenova kuća već godinama zjapi prazna.

Međutim, taman nekako u isto vrijeme kad i Ben, u grad dolaze i dvojica tajanstvenih došljaka i nastanjuju se u Marstenovoj kući.

A kad dvojica dječaka krenu prečacem kroz šumu, a samo jedan iz nje izađe živ, svima onima koji se ne boje vjerovati postaje jasno da se zlo povezano s tom ukletom kućom probudilo. I da se širi preko cijelog Salema…

Grad ne mari za vražje poslove, ništa više nego za božje ili ljudske. Grad poznaje tamu. I tama je dovoljna. (str. 248.)

Prvo izdanje prvoklasnog romana strave

Tajne Salema objavljene su davne 1975. godine, kao drugi roman tada obećavajućeg mladog pisca Stephena Kinga. Njegov urednik rekao mu je da će roman svakako izazvati interes čitatelja, ali ako ga objavi, nepovratno će ga obilježiti kao pisca horora. Sve dalje je – što bi se reklo – povijest! King je objavio Tajne Salema i svoju ostavštinu nastavio graditi na onome što mu, čini se, leži najbolje, a to su strava i užas. I svi ćemo se složiti, u tom mu nema premca!

Pitala si me o čemu je knjiga. U principu, o zlu i njegovoj sposobnosti da se uvijek iznova pojavljuje na istim mjestima. (str. 143.)

Stephen King: Tajne Salema

Godinama sam željela pročitati ovaj roman i bila sam neugodno iznenađena saznavši da nema prijevoda na hrvatski jezik. A onda, krajem 2022. godine – iznenađenje! Tajne Salema ne samo da su prevedene na hrvatski, nego nam izdavač donosi i prošireno izdanje, obogaćeno dvjema pričama koje su izvrsne i savršeno zaokružuju priču o Salemu te desecima stranica izbrisanih prizora, a neki su strašniji (i meni još bolji) od onih, na kraju, objavljenih u originalu.

„Park, jesi dobro?“
Parkins Gillespie razmisli o tome.
„Ne“, odvrati.
„A koji ti je vrag?“
„“Sve mi se čini, reče Gillespie, „da sam se usrao od straha.“ (str. 382.)

Tajne Salema – najbolji roman o vampirima ikad napisan

Brojni obožavatelji ovog kultnog romana slažu se da je jedan od najboljih ikad napisanih romana o vampirima, ako ne i najbolji. I moram se složiti. Premda nisam čitala Stokerovog Draculu niti, iskreno, nešto pretjerano puno toga o vampirima, moram reći da doista vjerujem kako je ovo jedan od najboljih romana tog žanra. Savršeno je napisan, u Kingovoj maniri, ali onog starog Kinga, ne ovog novog koji koketira s predugim, mjestimice dosadnim ulomcima. (Kad god ovo kažem, na umu su mi Uspavane ljepotice koje se još uvijek trudim potisnuti.)

Tajne Salema sadrže puno gadljivih scena, izbrisani dijelovi pogotovo, u kojima sam uživala od prvog do zadnjeg slova. Nitko nije tako divno odvratan kao Kralj!

A jeza… On uspijeva, bez greške, uz malo riječi postići uznemirenosti i nelagodu čitatelja, jezu koja nije iskonski strah, već nešto ljigavo što puže u dnu vaše kralježnice. Ta jeza nastaje jer samo naslućujemo zlo, ono je prikriveno, ali uvijek je tu negdje, oko nas.

I nitko se od njega ne može sakriti. Čak ni – pogotovo ni – mali, savršeni gradići.

Ovdašnje je vrijeme teklo po sasvim drukčijem rasporedu. U takvom se lijepom gradiću nije moglo dogoditi ništa ružno. Ni slučajno. (str. 45.)

480 stranica čiste uživancije

Znate da ja ne bih bila ja kada ne bih preporučila Kinga! Gotovo sve što on stvara meni  je izvrsno! Tajne Salema su mi među najboljim njegovim romanima koje sam pročitala jer volim nadnaravno, a ovdje je ono tako dobro uklopljeno u stvarni svijet da nas gotovo uvjeri u vlastito postojanje.

Likovi su životni, napisani kao da stoje pred vama, kao da su pravi! i budući da sam sve te stranice pročitala u svega tri dana, kad god bih izašla iz stana očekivala sam oko sebe vidjeti Bena Mearsa, Susan Norton, malog Marka ili učitelja Matta. Njihovi su likovi najdojmljiviji, ali ne vezujte se pretjerano za njih jer… No…

Stephen King: Tajne Salema

Premda se na prvih pedesetak stranica čini da ima previše likova, svi oni čine neraskidivu cjelinu Salema – što će biti još očitije kad počnu nestajati i kad se krhki privid normale počne urušavati kao kula od karata.

Evo nešto neobično: nitko među budnima u Jerusalemu nije znao istinu. Nekolicina je možda sumnjala, no čak su i njihove sumnje bile neformirane… A svejedno su bez ustezanja (…) uzimali vjerske simbole, kakve god su posjedovali. Išli su od prostorije do prostorije, polako kao da su im tijela postala staklena i krhka, i palili sva svjetla, ali nisu gledali kroz prozore.
Nipošto nisu gledali kroz prozore. (str. 422.)

Toliko sam uživala u čitanju ovog horora da sam ga uvrstila u top 10 romana pročitanih 2022. godine! Nadam se da će i vas, baš kao i mene, začarati mračni svijet Salema. Njegovih zloslutnih glasina i legendi, stravičnih slučajeva iz prošlosti i onih još gorih iz sadašnjosti.

Propadanje idiličnog Salema pokazat će vam da je zlo svuda oko nas. Ali da mu možda, samo možda ipak možemo pobjeći ako smo čista srca, pravedni i ustrajni u borbi na strani dobra. I to je ono što mi je kod Kinga ipak najdraže – kao u bajkama, dobro uvijek, na ovaj ili onaj način, pobjeđuje zlo. Samo se moramo boriti. I vjerovati.

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King svjetski je poznat američki autor romana strave i užasa. Carrie je njegov prvijenac, roman kojim je sve počelo. Tajne Salema njegov su drugi objavljeni roman, koji ga je zauvijek obilježio kao pisca horora. Živi u državi Maine sa svojom suprugom Tabithom.

Prema Tajnama Salema snimljen je i film i tv-serija, a ovdje vam donosim trailer filma koji, premda ga nisam gledala, djeluje itekako jezivo.

Kingovi romani čije se recenzije nalaze na blogu Mala od knjiga su: Misery, Isijavanje, Uljez, Institut, Carrie, Groblje kućnih ljubimaca i Posljednje uporište.

Gdje kupiti roman Tajne Salema:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Objavljeno

Victoria Mas: Bal luđakinja

Nakladnik: Znanje, Zagreb  2021.

Naslovnica knjige Bal luđakinja: ©Znanje

Victoria Mas Bal luđakinja

Prvijenac francuske autorice Victorie Mas Bal luđakinja odmah je po izlasku iz tiska pobrao mnoge pozitivne kritike. Bez obzira hoće li vam se roman svidjeti ili ćete prema njemu biti kritičniji, svakako ćete ga zapamtiti. Autorica je u romanu oslikala Pariz krajem devetnaestog stoljeća i uvela nas u mračni svijet u kojem ženska emancipacija nije postojala. Dapače, žene su bile u potpunom vlasništvu muškaraca, bilo da su to bili njihovi očevi ili supruzi. Žensko se mišljenje nikad nije uvažavalo, a njihova se riječ zatirala. A za one koje bi se pobunile, muškarci su nalazili rješenje. Prosjakinje, beskućnice, pijanice, razvratnice, lažljivice i ostale „neprilagođene“ individualke, kao i sve one koje su imale drugačija mišljenja, etiketirane  su, nazivane histeričnima i ludima te zatvarane u poznatoj psihijatrijskoj bolnici Salpetrière.

Bolnica Salpetrière

Doktor Charcot pariški  neurolog poznat kao pionir na području neurologije i psihologije. Očarao je cijeli Pariz javnim hipnotiziranjem žena koje su proglašene ludima, histeričnima – problematičnim ženama koje je društvo odbacilo. Istina je, međutim, mnogo složenija – ove su žene često samo smetnja svojoj okolini, neželjene supruge, majke koje ne mogu preboljeti težak gubitak djeteta ili tvrdoglave kćeri koje su odbijale biti vlasništvo muškaraca.

Vrhunac godine u ovoj ustanovi je takozvani »bal luđakinja«, osebujan doktorov eksperiment u sklopu kojega krema Pariza dolazi gledati pacijentice prerušene u konkubine, ciganke, klaunove i mušketire, uživajući pritom u zvucima valcera i polke. To je dan kojemu se vesele sve bolesnice jer se jedino tada mogu osjećati slobodne, uvažene i vrijedne.

Odlagalište za one koje nanose štetu javnom redu. Sklonište za sve one čija osjetljivost ne odgovara očekivanjima. Str. 27.

Eugenie

Godina je 1885.
Eugenie je devetnaestogodišnja djevojka koja živi s roditeljima, bratom i bakom u bogatijem dijelu Pariza. Eugenie je pronicljiva, izuzetno inteligentna djevojka sputana okvirima očeve stege. Jedino što njezin otac želi za Eugenie je dobra udaja. Ali Eugenie se ne uklapa u svjetonazor kakav nudi njezin otac. Nakon nekoliko izvantjelesnih, astralnih iskustava koja uključuju razgovor s pokojnicima, kod Eugenie se naglo budi interes za spiritualizam. Povjerava se baki, ali to je kobna greška. Nakon što je baka izda ocu, on ju na prevaru pošalje u poznatu psihijatrijsku bolnicu Salpetriere, gdje odvode žene koje se na neki način ne uklapaju u društvo. Jer, Eugenie je drugačija. Eugenie se ne uklapa. Cijela obitelj je odbacuje osim brata Théophila koji je  je jedini simpatičan muškarac u ovoj pripovijesti.

Eugenie sklapa oči i duboko uzdiše: mora otići odavde. str. 85.

Genevive

Geneviève je glavna bolničarka koja je nakon prerane smrti svoje sestre Blandine zauvijek prezrela religiju i zavjetovala se znanosti i dr. Charcotu. 
Geneviève je među pacijentima koji žive u Salpêtrièreu poznata kao “Stara dama”. Ona je glavna sestra, stroga, nepopustljiva, ali pacijentima nekako prenosi stabilnost. Geneviève je predana logici, znanosti. Njezina sestra Blandine umrla je u dobi od šesnaest godina. Blandine je bila pobožna, ali njena pobožnost je nije spriječila da umre. Geneviève se osjeća krivom što je još živa i ljuta je na Boga. Mnogo noći piše pisma svojoj voljenoj sestri, govoreći Blandine o svojim mislima i događajima u svom životu.
No sve se počinje mijenjati kad upozna Eugénie, devetnaestogodišnjakinju iz »dobre obitelji« koju je upravo ta obitelj zatvorila u ludnicu. Jer Eugénie ima tajnu – vidi duhove. Eugénie priča s Blandinom.  Potaknuta skandaloznim, zabranjenim djelom o kojem bruji cijeli Pariz, Knjigom duhova, Eugénie je odlučna u nakani da pobjegne iz ustanove u potrazi za onima koji neće osuđivati ​​i smatrati ludom. A za to će joj trebati Genevièveina pomoć.

Zašto pomažete mojoj sestri?

Ona je meni pomogla. str. 183.

Victoria Mas Bal luđakinja

Dojam o djelu

Bal luđakinja priča je o ženama koje plivaju protiv struje. U ovom slučaju to je Eugenie i kraj devetnaestog stoljeća, ali i u današnjem vremenu na  žene koje se ističu zalaganjem za nešto novo i radikalno često se gleda s podozrenjem. Biti neovisan i biti svoj, biti tako drugačiji od ostalih, u to je vrijeme bilo izuzetno opasno i hrabro.

Zanimljivo da se spisateljica poigrala svijetom duhova te ovim romanom s nadnaravnim elementima skrenula pozornost na položaj žene krajem devetnaestog stoljeća. Nadalje, autorica otvara prostor između osjetilnog, intuitivnog naspram znanosti, kao  i stvarima  koje se ne mogu pojmiti svakodnevnim, racionalnim načinima gledanja. Iako je roman fikcija, poznato nam je da postoje ljudi koji svojim senzibilitetom osjećaju puno više nego većina ljudi. Danas je to predmet znanstvenog istraživanja, a nekad je bio dokaz bolesnog uma.

O autorici:

Victoria Mas francuska je spisateljica rođena 1987. godine. Nakon što je diplomirala suvremenu književnost na pariškoj Sorboni, osam godina je provela u SAD-u, radeći u filmskoj industriji. Njezin prvijenac, Bal luđakinja, dobitnik je brojnih nagrada, uključujući Prix Stanislas, Prix Renaudot des Lycéens i Prix Première Plume. U režiji poznate glumice i redateljice Mélanie Laurent, roman uskoro očekuje i filmsku adaptaciju.

Gdje kupiti:

Znanje

Roman tematski blizak ovome je i Otok duša autorice Johanne Holström, čija se recenzija nalazi na linku.

Objavljeno

Stephen King: Uljez

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Uljez: ©Znanje

Uklonimo li metafore … preostaje ti neobjašnjivo. Nadnaravno.

Samo što to nije moguće. Nadnaravno možda postoji u knjigama i filmovima, ali ne i u stvarnome svijetu.

str. 234.
Stephen King: Uljez

Uljez – najgora noćna mora

Brutalno oskvrnjeno tijelo jedanaestogodišnjeg dječaka pronađeno je u mjesnom parku.

To nikada neću uspjeti izbaciti iz glave. Nikada. Čini mi se da bi mi dobro došla neka tableta. Možda Valium. Nikada nisam pio takve stvari, ali sad bi mi baš dobro došlo. I dalje imam dojam da mi je srce u grlu. Vašim forenzičarima treba reći da su bljuvotine na mjestu događaja, ako ih pronađu, a vjerojatno hoće, moje. I ne stidim se. Svatko bi ostao bez večere da vidi tako nešto.

str. 8.

Svjedoci, otisci i DNA nedvosmisleno kažu – ubojica je omiljeni lokalni trener i učitelj engleskog jezika Terry Maitland. Vođen dokazima, detektiv Ralph Anderson odlučuje se na javno uhićenje, neka cijeli gradić vidi da je poremećeni ubojica maknut s ulica. Ta odluka pokreće lavinu užasnih događaja koja se više ne može zaustaviti…

Građani, do jučer Terryjevi odani prijatelji i dobri susjedi, okreću se protiv njega.

Vidi ljude koje poznaje… Ljude čijim je klincima predavao, ljude čije je klince trenirao, ljude koji su k njemu na kraju sezone dolazili na roštilj. I svi oni sada traže da ga se ubije.

str. 173.

Trener Terry policiji daje svoj alibi; iako detektiv Anderson sumnja, alibi se pokaže neoborivim. Kako?

Kako jedna osoba može biti na dva mjesta?

Čuvar Keene odveo je Terryja. Ralph je nepomično sjedio, čekao da se Keene vrati i kroz troja ga vrata između te prostorije i svježega zraka isprati iz zgrade. Sada tako ima odgovor … a taj odgovor Terry je izgovorio dok ga je gledao u izravno oči i nije ni u jednom trenutku trepnuo. Glasio je Nisam.

Ralph mu je htio vjerovati.

Ali nije mogao.

str. 161.

Kopajući sve dublje i dublje po naizgled riješenom, jednostavnom slučaju, čak i pod cijenu vlastitog života, detektiv Ralph Anderson odlučan je otkriti istinu. Istinu koja je jezovitija, strašnija i gadnija od svega što možemo zamisliti!

King je kralj!

Oduvijek volim Kinga. Još od prvog njegovog romana koji sam pročitala (Potrebne stvari), preko tisućustraničnog romana Ono do najnovijih romana kao što su Gospodin Mercedes i Tko nađe, njegovo.

Kingovi su romani sve! I napeti i jezivi. Brutalni, ludi, humoristični, pomaknuti…

Imajući na umu nešto slabije (po mom mišljenju) Uspavane ljepotice, malo sam se bojala da će me i Uljez razočarati.

O, kako sam se prevarila!

Ne pamtim kad me je zadnji put neki roman ovako uplašio, naježio, zarobio. Jednom kad počnete, naprosto ne možete prestati čitati. Toliko je zanimljivo da sam ponekad morala nasilu prekidati čitanje jer nisam željela pročitati prebrzo, a onda me mučila želja za nastavkom čitanja. I tako ukrug!

Uljez je sve što želite od nadnaravnog trilera koji potpisuje King. Na početku vas ošamari brutalnom, sadističkom, perverznom smrću malog dječaka. Niste se ni oporavili, on vas nastavlja udarati savršenim poznavanjem ljudske psihe. A ljudi su i dobri i zli.

Završni udarac dolazi najavljeno, ali zapanjujućom snagom. Znate tko je (ŠTO JE?) negativac, ali ni ne slutite razmjere zla na koje je spreman.

Nikad više neću sumnjati u Kinga! Nije on kralj bez razloga.

Stephen King: Uljez

Što je uljez?

Uljez nije samo izvrsno napisan nadnaravni triler, on je i izvrsna analiza ljudskih karaktera i psiholoških stanja. Kada se dogodi zločin i kada je za njega optužen netko koga poznajemo, koliko smo se brzo spremni okrenuti protiv te osobe?

Koliko je otvoren ljudski um? Što se mora dogoditi da napokon prihvatimo postojanje onostranog?

Nakon što eliminirate nemoguće, što god preostane, koliko god bilo malo vjerojatno, mora biti istina. … Ali je li je moguće prilagoditi i promijeniti tako da kaže Nakon što eliminirate prirodno, što god preostane mora biti nadnaravno?

str. 199.

U želji da zaštitimo sebe, jesmo li spremni nauditi drugima?

I tko je naposljetku uljez? Je li to zlo koje dolazi odnekud izvana ili je to zlo koje postoji u svakom čovjeku, u svima nama?

Borba dobra i zla

Predivno je opisana i ljubav između likova i to je nešto što me baš oduševilo. Točno se vidi da je King već godinama u stabilnom braku te da ga je supruga izvukla iz mnogih problema u koje je upadao zbog tadašnjeg stila života. Ljubav između supružnika Anderson te supružnika Maitland zadivljujuća je. Odani su i vjerni, uvijek su tu jedno za drugo – u dobru i zlu.

Iako se na prvi pogled čini da su Kingovi romani uglavnom strava i užas, na drugi pogled jasno nam je da su svi ti romani zapravo o ljubavi i vjeri.

Ljubavi između bračnih partnera, roditelja i djece, prijatelja, kolega.

Vjeri u dobro, u ljude, u poštenje.

Ističem i humor – King je majstor svog zanata, u to ne treba sumnjati. Vidi se da piše s lakoćom i da u svaki roman utka i dio sebe. Uopće ne sumnjam da je se o tom radi i kada je riječ o humoru. Iako je situacija loša da ne može biti gora, likovi uvijek tu i tamo bubnu neku foricu da vam ublaže napetost, nasmiju vas i ohrabre vas u nastavku čitanja.

Sile dobra u romanu Uljez

Kopanje po sranjima, uz isprike Sherlocku Holmesu, osnova su većeg dijela detektivskog rada.

str. 212.

Uljez je samo jedan, a njih je puno. Najistaknutiji među njima je detektiv Ralph Anderson – na početku čini grešku ogromnih razmjera i sve što radi, čini zato da ju koliko-toliko ublaži. Simpatičan je, pametan, ali nikako ne može povjerovati u izvanzemaljsko.

U romanu Uljez javlja se i Holly Gibney, neobična istražiteljica iz trilogije o Billu Hodgesu, detektivu koji živi i umire za svoj posao. Ona se, pak, već susrela sa silama koje nisu s ovog svijeta i više je nego spremna na borbu s njima.

Baš je ona taj jezičac na vagi koji donosi prevagu na stranu naših junaka i između nje i Ralpha javlja se doživotno prijateljstvo.

Sve je moguće… Baš sve. Svijet je prepun neobičnih pukotina i zakutaka.

str. 284.
Stephen King: Uljez

Trailer HBO serije:

The Outsider

Ostali naslovi ovoga autora:

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

C. J. Tudor: Skrovište

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Skrovište: ©Znanje

C. J. Tudor: Skrovište

Gdje se krije skrovište?

Nakon dvadeset i pet godina, Joe Thorne vraća se u Arnhill, svoj rodni gradić.

Arnhill nije gostoljubivo selo. Ogorčeno je, tmurno i kiselo. Drži se za sebe i s nepovjerenjem gleda na posjetitelje. Čvrsto je, postojano i umorno u isti mah. Tip sela koje vas prijeko gleda kad stignete i zgađeno pljuje na tlo dok odlazite.

str. 10.

Joe se ne želi vratiti, nikako.

Ne želim se vratiti. Zbilja. … No ponekad nemate drugog izbora osim pogrešnog.

str. 9.

Međutim, privatna ga situacija natjera na taj očajnički potez i on se zapošljava kao nastavnik u školi koju je i sam nekad pohađao.

Prošlost i sadašnjost isprepliću se i saznajemo da je Joeova sestrica Annie, dok su još bili djeca, nestala na duga dva dana. Roditelji i mještani oduševljeni su kada se Annie vraća naizgled neozlijeđena. Čini se da je najgore iza obitelji Thorne, ali – užas počinje nakon Annieinog povratka jer ono što se vrati, nije uvijek ono što je otišlo. (str. 248.)

A sada se to opet događa…

Atmosfera zla

Stephen King za ovaj je roman rekao: Ako volite moje pisanje, obožavat ćete ovu knjigu. I nije lagao. Roman doista podsjeća na neke njegove uspješnice, mene ponajprije na Ono. Uživala sam čitajući Ono, uživala sam čitajući Skrovište.

Ova će vas knjiga usisati već od prologa, krajem kojeg polako počinjete naslućivati smjer u kojem će ići fabula romana. Čak i ako ne volite koketiranje s nadnaravnim, nećete moći prestati čitati. Pitat ćete se, zar postoji nešto strašnije od nestanka djeteta? U ovom romanu itekako postoji, a to je njegov povratak.

Atmosfera prisutnosti zla, iskonskog, drevnog zla, učinit će da se trznete na svaki, pa i najmanji šum. Riječi kojima spisateljica tka radnju utjecat će na sva vaša osjetila: čut ćete to kuckanje u zidovima, osjetit ćete jezivu hladnoću od koje će vam se dizati dlačice na vratu, namirisat ćete sve te ogavne mirise koje osjeća i glavni lik.

Opisi ovog romana nisu poput drugih, oni vas dovlače usred mjesta radnje. 

I nije najgore ono što je opisano, ono što je rečeno.

Najgore je ono što slutite da se dogodilo.

U životu nema pobjednika. Život se naposlijetku svodi na gubitak: mladosti, izgleda. Ali nadasve, onih koje volite. Ponekad mislim da zapravo ne starimo zbog prolaska godina, već zbog odlaska ljudi i onog do čega nam je stalo. Takvo starenje ne da se zagladiti iglama niti popuniti filerima. Bol se odražava u očima. Oči koje su previše vidjele uvijek vas odaju.

str. 119.
C. J. Tudor: Skrovište

Osim čitavim ugođajem, roman će vas držati budnima i svojim preokretima. Stalno se nešto događa, nešto istražujemo, otkrivamo, prisjećamo se. Ipak, dva su prevrata baš iznenađujuća i ostat ćete onako u čudu. Poželjet ćete se vratiti na neke stranice i čitati ih iznova.

Gubitak

Još jedna dobra strana ovog romana su citati. Nikako nisam mogla odlučiti koje rečenice izdvojiti pa sam ih izdvojila poprilično. Netipično za ovaj žanr, roman je pun inspirativnih i nekako snažnih rečenica iz kojih možemo nešto naučiti. Na primjer:

Ljudi kažu da vrijeme liječi sve. Varaju se. Vrijeme samo briše sve. Teče dalje bez obzira na sve, nagrizajući naše uspomene, izjedajući one velike gromade nesreće dok ne preostane ništa osim oštrih komadića, i dalje bolnih, ali dovoljno malenih da ih podnesemo.

str. 47.

Naravno, prvo čega ćemo se sjetiti nakon što zatvorimo stranice Skrovišta jest njegova brutalna priča. Ipak, u pozadini sve te strave jest i priča o obitelji, boli, tuzi i gubitku, o tome što ćemo izabrati kada smo prisiljeni na izbor te što smo sve spremni sakriti kada se bojimo neizrecivog.

Tuga je osobna. Nije nešto što možete podijeliti, poput bombonijere. Vaša je i samo vaša. Bodljikava čelična kugla lancem vezana za vaš gležanj. Kaput od čavala na vašim ramenima. Kruna od trnja. Nitko drugi ne osjeća vašu bol. Ne mogu biti u vašoj koži jer je prepuna krhotina stakla i pri svakom vas pokretu reže do krvi. Tuga je mučenje najgore vrste i nikad ne prestaje. Polažete isključivo pravo na tu tamnicu do kraja života.

str. 216.

Teško je opisati ovaj roman bez spoilanja radnje. Svaka sitnica nešto znači i bolje ćete doživjeti roman kad to budete sami otkrivali. Spomenut ću još i to da je važna sastavnica radnje i vršnjačko nasilje koje se proteže iz generacije u generaciju. I baš kao što i zlostavljači za svoje žrtve odabiru one najslabije, tako i zlo najlakše „dozove“ one najranjivije.

A kraj? E, to ja zovem dobrim krajem. Neće vam biti svejedno, vjerujte…

C. J. Tudor: Skrovište

Ostali naslovi ove autorice:

  • Čovjek od krede
  • Skrovište

Romani nisu povezani i ne moraju se čitati po redu.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako volite pomalo nadnaravne romane, škicnite recenziju romana Stephena Chboskog: Imaginarni prijatelj.