Arhiva milosti - Mala od knjiga

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Gospodarica pčela: ©Mozaik knjiga

Prevela Lidija Toman

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela — AI generated

Plesna kuga

Roman Gospodarica pčela izgrađen je na djeliću stvarnog života, fenomenu plesne kuge koji se pojavio 1518. godine u Strasbourgu. Naizgled ničim izazvane, žene su padale u plesni trans i plesale danima, noćima, bez stajanja.

Prva među njima bila je, tako piše Frau Troffea.

Hoćeš li čuti zašto one žene plešu? Plešu zato što nema drugog načina za spasenje. Ti i Mutter rekle ste mi puno puta: Strasbourg klizi u pakao. A mi, žene, nosimo sav teret toga. Ili smo podčinjene, ili smo protjerane, i uvijek, uvijek smo proklete. Molitve nam ne mogu pomoći, svećenici nam neće pomoći. (str. 159.)

Do dana današnjega, nije razjašnjeno zašto su žene plesale. Ne postoji nikakvo objašnjenje. Ono što se zna jest da su plesale, a zatim zbog tog plesa bile kažnjavanje ili su umirale.

Gospodarica pčela

U isto vrijeme, dok Frau Troffea počinje svoju plesnu maniju kojoj će se do kraja mjeseca pridružiti stotine žena, u selu nedaleko od Strasbourga živi Lisbet. U visokoj je trudnoći, živi sa suprugom i svekrvom, a život s njima sve je osim jednostavan. Lisbet se brine o pčelama – one su razlog zbog kojeg ta obitelj živi ipak u malo boljim uvjetima nego ostale obitelji.

Njezina povezanost s pčelama nadnaravne je prirode, pa čim se nađe ondje, odmah se sve u njoj složi na svoje mjesto, kao zvijezde koje se poredaju u sretne konstelacije. (str, 24.)

Zatim, život im se svima okreće naglavce. Budući da Crkva smatra da pčele uzimaju nektar s crkvenih cvjetova, odluči položiti pravo na sve što pčele daju Lisbetinog obitelji – med i vosak. Lisbetin suprug Henne odlazi iz kuće razriješiti taj spor.

Lisbet i svekrva Sophey ostaju čekati Henninu sestru, ženu koja je posljednjih sedam godina u planinama okajavala zločin o kojem se nitko ne usudi govoriti. Što je to Agnethe napravila, toliko strašno da je morala sedam godina trpjeti pokoru?

A onda pogleda u Agnetheino lice, u te čvrsto stisnute usnice, i shvati da ondje nema straha: naprotiv, oči joj sjaje od ljutnje. Lisbet pomisli da je možda bila u krivu, da Agnethe nije zec, nego lisica. (str. 38.)

Dok na ulicama grada bjesni plesna manija, pod krovom gdje žive Lisbeth, Agnethe i Sophey bjesne tajne, laži, prevare i strasti. Najbolje bi bilo da ostanu skrivene.

Lisbet – gospodarica pčela

Lisbet je žena koja je bila uvjerena da se udala iz ljubavi, dok njezin brak nije stavljen na veliku kušnju. U velikom strahu za dijete u svom trbuhu, ona izbjegava vezati se, čak i misliti na njega. Njezin je položaj u suprugovoj kući loš, no Lisbet je nadarena za pčelarstvo. Njezin odnos s pčelama poseban je, gotovo magičan, i zahvaljujući njoj njihove su košnice svakoga dana pune slatkoga meda.

…pčele su samo svoje. To je prvo što su je one naučile, čak i dok ih je mamila u košnice. Pčele nisu bedasta stvorenja, one imaju vlastiti um… (str. 76.)

Kad se Agnethe vrati kući, ćelava, ozlijeđena, ostarjela, Lisbet shvaća da postoji toliko toga što ne zna o muževoj obitelji. Pokušava se zbližiti sa šogoricom, no ona krije tajne koje nisu nimalo bezazlene. A Lisbet je znatiželjna. I pametna. I pronicljiva.

Jako volim

U pisanje Kiran Millwood Hargrave zaljubila sam se čitajući njezin prvi kod nas preveden roman, Milosti (link na dnu osvrta). Način na koji piše toliko je lijep i poetičan; svaka je rečenica na mjestu i bez obzira sviđa li vam se tema, uživate u čitanju. Gospodarica pčela možda je čak i bolja nego Milosti. Motivi su isti. Žene, snaga, zajedništvo, prijateljstvo, ljubav. A zatim muškarci, Crkva, patrijarhat, podčinjavanje, kazne.

Autorica je na sitnom komadiću povijesti, na apsurdu koji bi bio zaboravljen da je objašnjen, izgradila čitavu jednu priču o ljubavi, patnji i boli. Gospodarica pčela roman je koji vas opčini i uvuče od sebe već od prvoga poglavlja. Nakon što pročitate o ženama koje su ubijale vlastitu novorođenčad kako bi u kući bilo manje usta koja treba hraniti, znate da vam se priča neće svidjeti. Ali isto tako znate da ćete se u nju zaljubiti.

Kod Kiran Millwood Hargrave, čini mi se, nema samo crnog ili samo bijelog. Kod nje je sve toliko duboko promiješano da ne znamo gdje završava zlo, a počinje dobro. I premda sam, moram priznati, vrlo brzo naslutila veliku Agnethinu tajnu koja ju je poslala na brutalno pokajanje, nije mi to umanjilo užitak čitanja. Ovo je jedan od onih romana, makar meni, koji se pamti. Koji ponosno stoji na polici i čeka ponovno čitanje jer – definitivno će ga biti.

Gospodarica pčela najbolji je roman koji sam pročitala u svibnju i već vidim, bit će u užoj konkurenciji za roman 2026. godine. Nadam se da je to dovoljna preporuka. Svakako, svakako pročitajte!

Ostali naslovi ove autorice

Kiran Millwood Hargrave (1990.) nagrađivana je britanska pjesnikinja, dramatičarka i autorica romana. Milosti je njezin prvi roman za odrasle; Gospodarica pčela je sljedeći.

Gdje kupiti roman Gospodarica pčela

Mozaik knjiga

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Milosti: ©Mozaik knjiga

Prevela Sanja Ščibajlo

Mi njima nismo ništa. Mi smo isto što i muškarci moru, ulovljeni u njegove struje. (str. 279.)

Milosti

Badnjak je, 1617. godina, Norveška. Muškarci odlaze na more u ribolov, no u tren oka diže se oluja. Četrdesetak muškaraca gine na moru. More ih vraća u luku danima poslije.

Oluja dođe u tren oka. Tako će o njoj govoriti u mjesecima i godinama poslije, kad prestane biti tek žarenje iza njihovih očiju i živa rana udno njihova grla. Kada se napokon utka u pripovijesti. (str. 15.)

Na otoku Vardø ostaju samo žene.

Maren tog Badnjaka gubi oca, brata i zaručnika. Sve žene izgube nekoga; više nema očeva, muževa niti sinova.

Žene uče funkcionirati same. Žene uče preživjeti same.

No i dalje su ovdje… I dalje su žive. Imaju sustav… Sve one posjeduju svaka svoju vještinu, sve imaju svoju ulogu, isprepletene su, i poput prečki sklepanih ljestava počivaju jedna na drugoj. (str. 57.)

Vlast šalje svećenika da ojača kršćanstvo i ljubav prema Bogu, no žene imaju pametnijeg posla od molitve i svakodnevnih odlazaka na misu. Dani su kratki i hladni, posla je i previše.

Pastor Kurtsson promatra s uskih stuba kirke, propovijeda sve strastvenije o vrlinama poštovanja crkve i njenih slugu. No dok njegova revnost raste, Maren osjeća promjenu, preokret među ženama. Nešto mračnije buja, i ona to pronalazi i u sebi. (str. 56.)

Na zabitom otočiću još uvijek, uz dominantno kršćanstvo, postoje ostaci starih vjerovanja. Još uvijek se ljudi pouzdaju u rune i tkalce vjetra, a jedna je žena otišla posebno daleko – obukla je hlače.

Crkva šalje svog povjerenika da uvede red.

Na otok pun žena stiže lovac na vještice.

Bez milosti

Absalom Cornet nastanjuje se na Vardøu sa svojom mladom suprugom Ursom.

Absalom Cornet. Ne zvuči baš kao molitva, već više kao pogrebna zvonjava.
(str. 74.)

Ursa ne zna kako biti dobra žena i domaćica, a kad stiže na Vardø, upoznaje žene koje se to više niti ne trude biti. Upoznaje neovisne žene i kako njezino prijateljstvo s Maren postaje sve jače, tako i ona postaje sve sličnija tim snažnim, od hladnoće i mora isklesanim ženama.

Ne treba ni govoriti da se njenom suprugu to ne sviđa. Jer kraljev povjerenik, od Boga poslan obavljati sveti posao iskorjenjivanja krivovjeraca, uza se treba poniznu i poslušnu ženu.

Svjetlo svijeće najslabije obasjava kutove. Ovdje smo kako bismo se pobrinuli za to da svjetlo sjaji jače, da potražimo tamu i spalimo je. Zatremo je vatrom Božje ljubavi. (str. 249.)

Kada žene Vardøa pokažu prkos i nesmiljenu snagu, Božji povjerenik Absalom Conet naći će način da ih slomi.

Istinita priča o hrabrim ženama

Roman Milosti inspiriran je stvarnim događajima iz 17. stoljeća, kada je na malom otoku u Noveškoj devedeset i jedna osoba spaljena na lomači. Je li se to dogodilo baš ovako kako je spisateljica Kiran Millwood Hargrave zamislila, nikada nećemo saznati, no lako je moguće da se muškarcima na vlasti nisu svidjele neovisne, slobodne, samodostatne žene koje nisu trebale ničiju zaštitu niti ičije milosti, ni božje ni muške.

Milosti oduzimaju dah

Roman Milosti toliko mi se svidio da sam ga uvrstila na listu najboljih romana pročitanih u 2023. godini! Sve u njemu bilo mi je predivno! Poetski način na koji autorica piše, ljepota riječi i rečenica koje se isprepliću i pripovijedaju o izoliranosti, klaustrofobiji male zajednice, o zloći, ali i o nježnosti i ljubavi…

Prije no što uđe u čamac, Maren učini ono što je bila izbjegavala sada već mjesecima, i pogleda ravno u more što zapljuskuje bokove … čamca bezbrižnim kratkim dodirima. Valovima, ispravi se Maren. More nema prste, ni ruke, ni usta koja se mogu otvoriti i gutati. More nju ne promatra: ništa ne misli o njoj. (str. 51.)

Fabula je zamišljena gotovo savršeno. Oluja koja se gotovo iz vedra neba sručila i potamanila sve što je bilo muško, sve što je bilo snažno i pružalo zaštitu. Žene ostaju same, isprva misleći kako za njih nema života. A onda se pojavljuje Kirsten, moja osobna heroina u muškim hlačama, jer „kako će mesariti u suknji?“ Malo pomalo, žene uviđaju ne samo da mogu, već da znaju.

Pritisnute neumitnom tugom i boli, jer sve su nekoga izgubile; okružene mrakom i hladnoćom jer je ljeto na Vardøu prekratko, žene grade nestabilne ljestve napretka, zajedništva i prijateljstva.

Ali nisu sve prijateljice. Uvijek ima onih koje su bolje, pametnije, bogatije. Onih koje se bolje snalaze.

Pa kad Absalom Cornet dođe obavljati svoju presvetu dužnost brisanja praznovjerja i utjerivanja pravovjerja, krhke veze među ženama počinju pucati.

Mislila je da je vidjela najgore što može vidjeti u toj luci, da se ništa ne može usporediti s opakošću one oluje. Ali sada zna kako je bila glupa kada je vjerovala da zlo postoji samo ondje, na pučini. Bilo je ovdje, među njima, hodalo na dvije noge, izričući osudu ljudskim jezikom. (str. 314.)

Emocije koje ostaju dugo nakon čitanja

Počevši od prelijepe naslovnice koja i sama priča priču, roman Milosti u čitateljima budi mnoštvo emocija koje u njemu ostaju i dugo nakon čitanja. Neću reći da je radnja apsolutno bez mane, jedna stvarčica ima koja mi je bila „tu mač“ i potpuno neuklopljena u ostatak radnje, ali sve ostalo… Ljudi moji! Kako su te žene opisane. Kolika je težina, bol i patnja u svakom postupku. Kolika hrabrost i inat…

Cijeli svoj život mrzim licemjerje i mrzim što nas odrasli život počesto tjera da se baš tako ponašamo. Milosti su pune licemjerja i ne želim vam otkrivati previše radnje pa neću navoditi sve što me razbjesnilo, ali ima situacija o kojima ne možete prestati razmišljati.

… ne može promijeniti činjenicu da je sada manje važno to u što vjeruješ od onoga što se pretvaraš da vjeruješ. (str. 200.)

Ako je lov na vještice tema o kojoj volite čitati, ako uživate u snažnim emocijama koje izazivaju nepravda, predrasude i strah od nepoznatog, uzmite Milosti. Vjerujem da nećete požaliti. One su snažno, iskreno, teško, istinski surovo štivo koje se uvlači u čitatelja i ne pušta ga na miru, čak i kad je zadnja korica odavno zatvorena.

Ostali naslovi ove autorice:

Kiran Millwood Hargrave (1990.) nagrađivana je britanska pjesnikinja, dramatičarka i autorica romana. Kod nas su zasad prevedeni romani Milosti i Gospodarica pčela.

Gdje kupiti roman Milosti: