Oznaka: memoari

Objavljeno

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Nakladnik: Fokus, 2023.

Naslovnica memoara Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar: ©Fokus

Prevela Iva Ušćumlić

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Ovisnost je poput Jokera.
Želi vidjeti svijet kako gori. (str. 137.)

Početak

Hej, zovem se Matthew, ali vi me možda poznajete pod drugim imenom. Prijatelji me zovu Matty.
I trebao bih biti mrtav. (str. 13.)

Planetarno popularan i jedan od meni najdražih glumaca, Matthew Perry, umro je u svom domu 28. listopada 2023. godine. Malo je reći da sam bila šokirana i beskrajno, beskrajno tužna.

Pričalo se o predoziranju, čak i samoubojstvu, o različitim kombinacijama lijekova koje njegovo tijelo više nije moglo izdržati… Što je istina – vjerojatno nikad nećemo znati, no meni ona nije toliko bitna. Ostajem u čvrstom uvjerenju da se ovaj šarmantni šaljivac uspio riješiti ovisnosti i da mu se smrt prišuljala, točno onda kada je nije očekivao.

Vrlo brzo nakon tužne vijesti o odlasku voljenog Chandlera, objavljeni su njegovi memoari koje sam naprosto morala imati. Kupila sam ih u preprodaji, ali nekako su čekali, strpljivo stajali na polici dok nije došlo pravo vrijeme.

Stišali su se dojmovi oko Perryjeve smrti, potisnula sam nepovoljne osvrte na njegovu autobiografiju i bacila se na čitanje.

Dječak

Matthew Perry u svojoj nam autobiografiji, na duhovit, ali ranjiv način pripovijeda o svom životu od najranije dobi pa do onoga što su, čini se, bile njegove posljednje godine. Čim sam počela čitati steglo me oko srca… Znate ono kad se netko toliko trudi biti smiješan kako bi prikrio strah, usamljenost i još koješta loše? E, točno sam to osjetila u velikom broju Mattyjevih rečenica.

…to je strah od samog sebe; strah od vlastitih misli; strah da će me um prisiliti da posegnem za drogama, kao što je to učinio već toliko puta. Moj um želi me ubiti i ja sam svjestan toga. (str. 14.)

Njegovo djetinjstvo obilježila je razdvojenost njegovih roditelja. Prelijepa majka, očiju prilijepljenih za sebe kud god je prošla. Zbog nje se, kaže, uvijek zaljubljivao u najljepše žene. Otac, glumac, model, poznata ličnost. Isprva dalek, kasnije pomalo zavidan sinu na uspjehu.

Gledao sam kako mi otac pije šest votka s tonikom i vodi savršeno funkcionalan život pa sam smatrao da je to moguće. Smatrao sam da ću ii ja to moći. No nešto je čučalo u mojim sjenama i mojim genima, kao jeziva stvar u mraku, nešto što sam ja imao, a moj otac nije… Alkoholizam, ovisnost, zovite to kako želite, ja to zovem velika užasna stvar. (str. 53.)

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Prijatelji…

Nakon selidbe iz Kanade, gdje je proveo djetinjstvo samo s majkom, seli se u L.A. k ocu. Svjestan je da L.A. nudi više mogućnosti za ispunjenje njegove najveće želje – postat će slavan jer slavni ljudi sve mogu i sve im se oprašta!

Svi su se elementi spojili u urnebesno smiješnu, koherentnu, moćnu cjelinu. I svi smo to znali.
Serija će uspjeti i svima će zauvijek promijeniti živote. …
Bilo je to sve što sam vjerovao da želim. Prijatelji poput nas ispunit će sve moje praznine. … Bit ću toliko slavan da će se sva bol koju sam nosio sa sobom otopiti poput snijega na suncu… (str. 97.)

Nakon nekoliko manjih uloga, napokon mu se osmjehnula sreća. Dobio je ulogu u seriji radnog naziva Prijatelji poput nas. Ona će postati jedan od najpoznatijih, najzabavnijih, najvoljenijih, najuspješnijih i sve ostalo naj sit-comova na svijetu – Prijatelji.

…nisam samo mislio da bih mogao glumiti Chandlera, ja sam bio Chandler.
(str. 82.)

I dan-danas, milijuni ljudi provode svoje vrijeme pred ekranima gledajući zgode i nezgode šestero mladih, lijepih, duhovitih ljudi koji vraćaju vjeru u ljubav i sretan kraj.

Matthew Perry taj sretan kraj, nažalost, nije dočekao.

…ljubavnici…

Njegov ljubavni život nije nepoznanica. Vjerujem da svi znamo za vezu s tada najljepšom ženom svijeta, Juliom Roberts. Hodao je i s Yasmine Bleeth, zgodnom spasiteljicom iz serije Baywatch. (Ako ste obožavatelji serije, sjetit ćete se odmah kako je i Chandler bio lud za tom ljepoticom koja skakuće po plaži u crvenom kupaćem kostimu.)

Iz memoara saznajemo i za brojne druge veze. Neke je žene volio, neke su voljele njega, no svima je zajedničko jedno – nisu uspjeli.

…kad dobijem nekoga, moram ga ostaviti prije nego taj netko ostavi mene jer nisam dovoljno dobar i uskoro ću biti razotkriven, ali kad netko koga ja želim ne odabere mene, to samo dokazuje da nisam dovoljan i da su me razotkrili. Pismo – oni pobjeđuju, glava – ja gubim. (str. 127.)

Panično strahujući od odbijanja i napuštanja, bježao je od ljubavi. Tek nam je sada priznao da je više od svega želio ono što želi i većina… Suprugu, djecu, dom…

Bila je to jedna od rijetkih želja koju nije ostvario.

Ispriječila mu se velika užasna stvar. Ovisnost.

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

…i velika užasna stvar

Priznaje da je s prekomjernim alkoholom počeo još kao tinejdžer. Ostali to prerastu, on je, kako kaže, u sebi nosio neki gen za ovisnost. Uz alkohol se osjećao boljim. Osjećao se dovoljnim.

Alkohol mi je bio najbolji prijatelj jer nikada nije htio pričati o sebi. Jednostavno je uvijek bio uz mene… Ublažio mi je puno boli… Od alkohola su filmovi bili bolji, pjesme su bile bolje, ja sam bio bolji. (str. 71.)

Nema što nije isprobao, kaže. Alkohol, tablete. Tablete, alkohol. Tablete koje mu pomažu da se skine s drugih tableta. I tako ukrug.

Jedan od najdražih i najgorih citata koji upravo to opisuje jest ovaj:

Možete pratiti putanju moje ovisnosti ako gledate moju težinu iz sezone u sezonu – kad imam višak kilograma, u pitanju je alkohol. Kad sam mršav, u pitanju su tablete. Kad imam kozju bradicu, onda je u pitanju puno tableta. (str. 123.)

Nakon što sam ovo saznala, a to je bilo dosta prije čitanja Mattyjevih memoara, nikad više Prijatelje nisam gledala istim očima.

A onda, zdravlje mu je postalo toliko loše da je pao u višednevnu komu. Prema liječničkim prognozama, trebao je umrijeti. Ali nije, izvukao se. Iako cijelo vrijeme vjeruje u Boga, njegova se vjera tada učvršćuje. Shvaća da je pošteđen jer ima svrhu. Pomoći drugima da se izvuku iz pakla ovisnosti.

Kad me ljudi zamole da im pomognem u odvikavanju od alkohola, a ja to prihvatim i pritom promatram kako im se polako vraća sjaj u oči – u tome vidim Boga.
(str. 195.)

Tako završavaju Perryjevi memoari. S nadom i vjerom u bolje, zdravije, svrhovitije sutra. Nama, nakon svega što se dogodilo, ostaje gorak okus u ustima.

Velika užasna stvar naposljetku ga je sustigla i progutala.

Naposljetku

Što reći na kraju svega? Mogu li vam uopće preporučiti nešto što nije fikcija i čiji dojam ovisi o vama samima, o tome tko ste i što ste sve proživjeli…

Ne znam pa, evo ovako…

Matthew Perry nije pisac, unatoč tome što se bavio pisanjem kazališnih komada. Vidi se to u nekim nelogičnostima i nedosljednosti radnje. Rečenice nisu literarno izbrušene, no ni ne trebaju biti. Htio nam se predstaviti, ostaviti još nešto, osim Chandlera, iza sebe. Ocjenjujem da je u tome uspio. Njegova mi priča nije bila dosadna. Bila mi je gorka. Tužna. Samotna.

Iz memoara se vidi koliko je ovisnost gospodarila njegovim životom, koliko je konzumirala i uništavala sve što je bilo dobro i sve što mu je bilo važno. Djetinje traume nije uspio zaliječiti na funkcionalan način. Odao se užicima koji su ga nakratko činili sretnim i manje usamljenim. Na trenutak bi zaboravio koliko se malo voli i cijeni…

Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar bili su mi jako emotivni. Bilo mi je jako žao otkriti da je najduhovitiji lik televizije zapravo izmučen i usamljen čovjek. Memoari završavaju optimizmom i nadom. Nadam se da je ovaj veliki zabavljač doista zadnje godine proveo miran, sretan i s osjećajem svrhe. Da je uspio održati zdravlje. I nadam da je, naposljetku, znao koliko je voljen.

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Ostali naslovi ovog autora:

Matthew Langford Perry (1969.-2023.) bio je kanadsko-američki glumac, izvršni producent i dramski pisac. Planetarnu je popularnost i slavu stekao ulogom zafrkanta Chandlera u jednom od najvoljenijih sit-coma na svijetu, Prijateljima. Gotovo cijeli svoj odrasli život borio se s različitim ovisnostima. Ipak, naslijeđe koje nam je ostavio unoseći dio sebe u nezaboravnog Chandlera nikad neće izblijediti i ostat će upamćen kao jedan od najduhovitijih i najdobrodušnijih likova s TV-ekrana ikad.

Gdje kupiti memoare Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar:

Fokus

Zanimaju li vas memoari, svakako bacite oko na sljedeće:

  • S ljubavlju, Pamela, Pamela Anderson
  • Plavuša, fiktivna biografija najpoznatije plavuše na svijetu, Marilyn Monroe, autorice Joyce Carol Oates
  • Poslije kiše, autobiografska proza Rade Šerbedžije.

Objavljeno

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige S ljubavlju, Pamela: ©Znanje

Prevela Dunja Dernej

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

S mojom pričom
može se poistovjetiti –
djevojka iz male sredine
koja se nekako zapetljala
u vlastitom snu. (str. 12.)

S ljubavlju, Pamela

Prvo na što svi pomislimo kad čujemo ime „Pamela Anderson“ jest – seks bomba. To i mora biti tako. Čitava njezina karijera stvorena je na stereotipu glupe sisate plavuše. U zvijezde je lansirana 1990-ih godina, u mega popularnoj seriji Baywatch u kojoj je glumila predivnu spasiteljicu s plaže koja cijeli dan u slow-motionu trčkara plažom, a grudi joj zaigrano, tek mrvicu sputane crvenim kupaćim kostimom, skakuću gore-dolje. Pamela Anderson jedna je i od najpoznatijih Playboyevih zečica i krasila je više od jedne duplerice.

Povijest se često izmjenjuje kako bi se od čudovišta napravili junaci. Ili obrnuto. S vremenom istina uvijek izađe na vidjelo. (str. 17.)

U memoarima S ljubavlju, Pamela ova nam glumica i aktivistica pokušava iznijeti svoju pravu priču. Pokušava nam pokazati da je više od svoga tijela i pruža nam istinitu priču o svom životu i uspjehu.

Od traumatičnog djetinjstva, preko Playboyeve vile do povratka na rodni otok Vancouver, Pamela prozom, ali i začuđujuće zanimljivom poezijom, oslikava svoj život i postupke koji su je doveli upravo ondje gdje danas jest.

I,
bit ćete dobro.
Da je bar to meni netko rekao.
I da jesu
da sam
im bar vjerovala. (str. 14.)

Uvodna pjesma

Prije čitanja, o Pamelinoj sam autobiografiji čula sve najbolje. Čula sam da je ovom knjigom dokazala da nije priglupa plavuša, da je dokazala da je pametna i sposobna te da se u njoj krije puno više od osrednje glumice s izvanrednim tijelom. Pisalo se da je S ljubavlju, Pamela emotivna proza i još emotivnija poezija. Da ova seks bomba zna i pisati. Da je užitak za čitanje.

Znala sam da imam čudnije talente od ljepote… (str. 87.)

Osim toga, moja je prijateljica bila oduševljena njezinim dokumentarcem Pamela’s garden of Eden. Rekla mi je da je otkrila jednu potpuno novu Pamelu, sasvim drugačiju od one kakvom je mediji prikazuju, a javnost doživljava.

Zato sam, dakako, bila ekstra uzbuđena kada sam napokon našla vremena za čitanje. I počelo je, priznajem, jako JAKO dobro. Uvodna pjesma u kojoj sažima čitavo svoje postojanje veoma mi se svidjela i priznajem – i ja sam pomislila sve ono s početka ovog ulomka. Da, Pamela zna pisati! Da, ovo je tako dobro i pitko i emotivno.

A onda… Više nije bilo takvo.

Biti slavna osoba bilo je poput
Neobične bolesti
Koju ne možeš isprati. (str. 121.)

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

… i sve ono kasnije

Osim te uvodne pjesme, malo mi se toga zapravo svidjelo. Nije stvar u tome da su ovi memoari loši. Dapače, vrlo se lako i brzo čitaju. Na samom početku, u poglavljima koja se bave njezinim djetinjstvom, čitatelj doista uživa. Rečenice su jednostavne, slikovite, pomalo naivne. Svakako čudne, ali još ih prihvaćate. Mislite (ja sam mislila) – piše iz perspektive djeteta. Opisuje ono što ju je ranilo, nepovratno oštetilo.

Nisam nikome mnogo govorila o svom kućnom životu. To je bilo osjetljivo i duboko sam u sebi razumjela da nam je jednostavno takva sudbina. Bila sam zahvalna na onome što imamo. Ne bih mogla preživjeti svoj odrasli život bez snage koju sam rano naučila skupiti. (str. 39.)

A onda Pamela odraste. A rečenice su i dalje… Ha, držat ću se riječi „naivne“. I tu mi je sve postalo pomalo iritantno. Možda kvaliteta memoara S ljubavlju, Pamela naprosto ovisi o čitatelju. Ja sam realna. Cinična na način koji i mene samu ponekad živcira. Nisam žena s ljubičastim oblacima u očima. I kad Pamela opisuje svoj uspjeh, svoje poziranje za Playboy, posjet Playboyevoj vili, a to zvuči kao šetnja po rajskoj cvjetnoj livadi, kao životni san svake djevojčice… Ma daj me nemoj! Nemojte me krivo shvatiti, neka svatko radi što hoće, ali nemojmo se zavaravati. Kad vas polugole fotografira čitava svita, teško da samo zatvorite oči i prestanete biti sramežljivi. A tako ste STRAAAAŠNO sramežljivi i bojažljivi.

Nemojmo se zavaravati.

Nitko od nas ne zna Pamelin stvarni život, daleko od toga. Ali svi znamo glavne dijelove koje su mediji itekako dobro popratili. Ona nam sama daje nov pogled na sve to, dodaje i neke situacije koje javnosti nisu poznate, ali nekako mi to sve zvuči suhoparno i bez emocija. Određeni su dijelovi kao ravna crta na onom aparatu koji mjeri otkucaje srca.

Htjela bih reći još samo nešto što me živciralo pa ću se onda okrenuti k onom što mi se ipak svidjelo. Dakle, moj dojam nije da je Pamela ovom knjigom pokazala koliko je pametna i koliko zna pisati. Meni se čini da ona većim dijelom samo lupeta i TRUDI se da to zvuči super pametno, dojmljivo i emotivno, ali previše truda ima kontraefekt. Nisam povjerovala. Neke su rečenice toliko isforsirane da su mi se oči okretale oko glave od silnog kolutanja.

Nisam bila sigurna koliko puta srce može biti slomljeno. Valjda koliko god je puta potrebno. (str. 234.)

Volite li memoare?

Ajmo sad na pozitivno.

Dijelovi koji su u stihu zanimljivi su i imaju duha. Najviše sam citata izvukla baš iz tih dijelova. Fora mi je što tu i tamo iz teksta izvire humor pa mi se čini da bi Pamela, u stvarnosti, mogla biti simpa i duhovita žena.

Sviđa mi se njezina silna ljubav prema sinovima, za koju se stvarno vidi da je iskonska, duboka i prava. Jako je lijepo što s ljubavlju i poštovanjem piše o bivšem suprugu Tommyju Leeju. I sama priznaje da su muškarci njezina propast, ali i to da je njega od svih voljela najviše.

Muškarci su moja propast. I probala sam ih svakakve. Zajednički nazivnik sam ja. Shvaćam da ratujem samo sa sobom kad se radi o ljubavi. (str. 244.)

Oprostite na tome što sam pisala puno, razvezala sam, možda nepotrebno.

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Na kraju, pitam vas – volite li memoare? Ako da, nemojte se plašiti mojih riječi, uzmite knjigu S ljubavlju, Pamela. Možda se ugodno iznenadite. Čini mi se da bi ona mogla biti jedna od  knjiga uz koje će mnogi provesti ljeto. Mislim da je dobar izbor za plažu, sunce i more.

Završavam ovaj osvrt riječima kojima je ona završila svoje memoare.

Čini se da ništa nije nemoguće.
Samo nas izbjegava.
Niste sami u ovome.
Nastavite tražiti.
Uvijek postoji planina za penjanje.
S ljubavlju,
Pamela (str. 261.)

Ostali naslovi ove autorice:

Pamela Anderson (1967.) američka je glumica najpoznatija po ulozi C.J. Parker u hit-seriji Baywatch. Svoj poprilično turbulentan život pokušala je javnosti približiti autobiografijom S ljubavlju, Pamela, no svi će poznavatelji njezina lika i djela lako uočiti da je podosta toga i preskočila.

Mislim da je neke dijelove bolje ostaviti neizrečene…
Neka ostanu nemoćni. (str. 231.)

Udavala se šest puta, no često ističe da je njezina najveća ljubav njezin prvi suprug Tommy Lee Jones, s kojim je, u trogodišnjem braku, dobila dvojicu sinova na koje je silno ponosna.

U novije vrijeme, Pamela se kani glume, a više se posvećuje zaštiti prirode.

Veoma je popularan i njezin dokumentarac Pamela’s garden of Eden, u kojem pratimo njezin život na otoku Vancouver, gdje se bavi restauracijom imanja koje je naslijedila od svoje bake.
Evo i trailera:

Osim toga, na temelju njezina života, snimljena je i serija Pam&Tommy za koju sama Pamela nema riječi hvale. Smatra da je ona nastala samo kako bi ljude podsjetila na kućni seks-video koji su ona i Tommy snimili i koji ih je, kako kaže, vjerojatno i koštao braka.

Gdje kupiti knjigu S ljubavlju, Pamela:

Znanje

Volite li čitati biografije i autobiografije, na blogu Mala od knjiga nećete se baš usrećiti, ali evo. Čitala sam memoare Matthewa Perryja, Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar te fiktivnu biografiju još jedne plave seks-bombe, Marilyn Monroe, dakako, pa virnite na osvrt romana Plavuša, autorice Joyce Carol Oates.

Kolegica je čitala Šerbedžijinu autobiografsku prozu Poslije kiše.

Objavljeno

Christie Tate: Grupa

Kako su jedan terapeut i grupa neznanaca spasili moj život

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Grupa: ©Znanje

Prevela: Mirjana Čanić Kukilo

Christie Tate: Grupa

Glatka površina srca

Christie Tate studentica je prava, upravo proglašena najboljom na svojoj godini. To je ne sprječava da se satima vozika bez cilja priželjkujući si smrt i moleći za nju.

Budućnost je preda mnom blistala poput bakina ulaštena srebra. Imala sam sve razloge da budem optimistična. Ali osjećaj gađenja prema samoj sebi zbog vlastite zakočenosti – bila sam predaleko od drugih ljudi, eonima daleko od ljubavne veze – zaglavio je u svakoj stanici mojega tijela. Postojao je nekakav razlog zašto mi je srce bilo toliko glatko. Nisam znala što je to bilo, ali osjećala sam kako pulsira dok sam tonula u san i priželjkivala sa se ne probudim. (str. 9./10.)

Saznajemo ponešto o njezinom poremećaju u prehrani s kojim se bori od djetinjstva, o čežnji za ljubavlju, intimnošću i prihvaćanjem, o usamljenosti koja je pritišće tolikom snagom da Christie ponekad ne može ni disati. Ne zna što i kako dalje. Ni ima li uopće dalje.

Tako sam uvijek zamišljala površinu svog srca – glatku, sklisku, netaknutu. Ništa za što biste se mogli uhvatiti. Neizbrazdanu. Nitko se nije mogao pričvrstiti za mene čim bi pritisnula neizbježna životna toplina. Sumnjala sam da metafora seže još dublje – da se plašim ukaljati svoje srce zarezivanjem koje prirodno nastaje među ljudima, neizbježnim nalijetanjem na tuđe želje, zahtjeve, sitničavost, sklonosti i sve one svakodnevne pregovore koji čine odnos. Zarezivanje je bilo potrebno za povezivanje, a moje srce nije imalo brazde. (str. 7.)

Grupa

Tada Christie saznaje za doktora Rosena i njegovu psihoterapijsku grupu. Rosen je osobenjak neortodoksnih metoda liječenja i Christie se na njih teško navikava. Pogotovo na bezuvjetnu iskrenost na kojoj psihoterapeut inzistira.

„Ako ozbiljno misliš ostvariti intimne odnose – postati stvarna osoba, kako si rekla – trebaš osjetiti svaku emociju koju potiskuješ otkako si bila dijete. Usamljenost, tjeskobu, bijes, užas.“ …
„U redu. Pristajem. … Još jedno pitanje. Što će mi se dogoditi kad počnem s grupom?“
„Sve će tvoje tajne isplivati.“ (str. 28./29.)

No, malo pomalo, doktor Rosen i njegova grupa neznanaca počinju polako ulaziti u Christieno srce.

„Gladan čovjek nije gladan dok ne uzme prvi zalogaj“, rekao je. … „To je metafora. Kad pustiš grupu unutra – zagrizeš taj prvi zalogaj – tek ćeš tada osjetiti koliko si bila usamljena.“ (str. 27.)

U grupi svi znaju sve o svima – nema tajni jer su one toksične. Prateći Christien život, ali i živote članova njezine grupe, suočavamo se s usponima i padovima međuljudskih odnosa. Neki su odnosi smiješni, neki tužni. Christie s nama dijeli sve – možemo vidjeti njezinu dušu – sve one katastrofalne ljubavne veze, sva poniženja koja je činila u ime ljubavi, sve teške riječi koje joj je netko nekad uputio, a koje su ostavile veći trag nego su trebale.

Prostorija je bila poput akvarija. Nisi se imao kamo sakriti od šest pari očiju u krugu. Mogli su čitati moje tijelo. Procjenjivati. Donositi zaključke. Mogli su me vidjeti.(str. 34.)

Christie misli da se nikad neće oporaviti od svoje sjebanosti. No, nije računala na doktora Rosena i grupu – oni će je naučiti kako prihvatiti sebe i kako ostvariti značajne odnose. Ponajprije onaj najvažniji – sa samom sobom.

Christie Tate: Grupa

Lektira za (mlade) žene

Ova me knjiga fascinirala od prve stranice. Pisana kao najbolja fikcija, istodobno i zabavna i uznemirujuća, tjera vas da pogledate duboko u sebe, iskopate svoje traume i izliječite ih, a sve to u samo tristotinjak stranica! Nisam sigurna mogu li vam opisati kako su Christieni memoari utjecali na mene, ali svakako ću vam objasniti zašto jesu.

Naime, nikad prije nisam bila svjesna koliko žene mogu mrziti vlastito tijelo. Način na koji Christie mrzi vlastito tijelo, snaga kojom prezire samu sebe dotakne vas na nekoj iskonskoj razini koju mogu razumjeti samo žene. Samo onaj tko odmalena sluša razne kritike nebitnih ljudi na račun svog tijela može razumjeti dubinu njezina samoprijezira. Samo žena može razumjeti kako na psihu utječe kad ti učiteljica baleta kaže da uvučeš trbuh da se ne vidi, ili kada ti roditelji kažu da zatomiš osjećaje i napokon se ponašaš normalno, ili kad te mladići, koji želiš da te vole, gledaju samo kao par hodajućih sisa.

Grupa mi je pomogla osvijestiti i neke svoje traume i dala hrabrosti za rješavanje nekih svojih problemčića. Na primjer, Grupa mi je rekla da je sasvim u redu reći da nešto NEĆU. NEĆU raditi ono što mi se ne sviđa jer NE MORAM.

Mi žene toliko smo opterećene onim što moramo. Nitko nam nikada ne kaže da NE MORAMO.

Ok, možda je vama netko i rekao, meni svakako nije. Moraš biti mršava. Moraš biti nasmijana. Moraš imati odličan uspjeh. Moraš davati 110% sebe. Moraš se udati. Moraš biti majka. Moraš imati čistu kuću.

E pa, cure drage, NE MORAM. MI NE MORAMO.

I, ono najbolje od svega, i dalje smo vrijedne ljubavi, vrijedne poštovanja.

Ne moramo biti savršene da bismo bile voljene.

Grupa, jedan od knjiških topova ove godine

Kad me neka knjiga baš baš oduševi, teško nalazim riječi kojima bih je dovoljno nahvalila. O Grupi ću samo reći da mi svakako ulazi u top deset knjiga koje sam pročitala u 2022. godini. Eto, toliko mi je bila dobra.

Dok je budete čitali, vjerojatno će vam na nekim dijelovima Christie i njezina slabost ići na živce, znam da meni jesu. Ipak, imajući na umu da je ona stvarna osoba, osoba koja je bila toliko oštećena da nije vjerovala da će ikada imati jedino što priželjkuje, ljubav i obitelj, mislim da nam ne može nego dati snage i hrabrosti da i mi krenemo naprijed, unatoč svemu onom što nas na tom putu stopira.

Grupa me naučila da se osjećaji ne smiju držati u sebi jer nađu način na koji će izići – samoozljeđivanjem, povraćanjem, ili nečim trećim. Naučila me da vrijedim, takva kakva jesam. Da će biti bolje. Da razgovor pomaže. Da svoje sreće i tuge ne možemo preživjeti sami. Treba nam grupa. Bili to prijatelji ili neznanci, na kraju krajeva, nije toliko ni važno.

Christie Tate: Grupa

Ostali naslovi ove autorice:

Christie Tate američka je odvjetnica, spisateljica i esejistica, a Grupa su njezini debitantski memoari koji su odmah postali bestseler.

Gdje kupiti memoare Grupa:

Znanje