Nakladnik: Mozaik knjiga, veljača 2021.
Naslovnica knjige Žena u bijelom kimonu: ©Mozaik
Žena u bijelom kimonu prekrasna je, dirljivo ispričana priča koja bez lažne patetike govori o silnoj, ali teško ostvarivoj ljubavi između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata. Tada, u tradicionalnoj japanskoj kulturi, Amerikanci Japancima predstavljaju neprihvatljiv izbor za ženike njihovih kćeri. Amerikanci su za njih osvajači i bivši neprijatelji koje pogrdno nazivaju imenom gaijin.
U borbi kamena i vode, voda naposljetku pobjeđuje. Budući da je odluka moje obitelji čvrsta kao stijena, moram biti uporna kao voda ne bi li je promijenila. str. 19.
Japan 1957.
Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav….
Volim Hajimea.-Njegovo ime izgovaram šaptom.-I on voli mene. Toliko da se odrekao svog doma u Americi. str .53.
Amerika, danas
Mlada djevojka Tori Kovač skrbi za oca koji je na umoru. Majka joj je umrla prije nekoliko godina i jedino što joj je ostalo od obitelji umirući je otac. Prije smrti, otac joj povjerava pismo koje joj otkriva nepoznati život njezinog oca kao mladića, u vrijeme dok je imao devetnaest godina. Nakon očeve smrti, Tori odlazi u Japan kako bi pronašla očevu bivšu ljubav i možda upoznala sestru…
Prije ovog života imao sam drugi život. Bilo bi lakše da jednostavno pročitaš moje pismo. str. 160.
Japan 1957. kasnije…
Naoko i Hajime vjenčali su se na tradicionlnom japanskom obredu pod stablom trešnje, bez prisustva njezine obitelji. Ali Naoko je imala majčin vjenčani kimono koji joj je ona kriomice donijela. Nakon toga, mladi par živi u unajmljenoj kućici u siromašnom dijelu grada. Naoko priznaje Hajmeu da je trudna i predviđa da nosi djevojčicu. Uskoro Hajme dobiva poziv iz mornarice da se vraća u Ameriku, a Naoko ostaje sama. Hajme ne uspijeva dobiti papire za vraćanje u Japan niti dozvolu za brak koji će biti priznat u njegovoj zemlji. Naoko ostaje sama, a uskoro i bez majke. Baka je šalje u Dom za buduće majke djece miješane krvi.
Dijete će ti biti miješane krvi i zato neće biti blagoslovljeno. str. 87.
Dom za majke miješane krvi
Naoko je smještena u dom s ostalim djevojkam koje čekaju dijete sa strancima. Dom vodi okrutna upraviteljica Sato. Stvari koje je tamo vidjela i doživjela premašuju granicu ljudskog vjerovanja. Ali, Naomi živi za svoju malu Plavu pticu za koju će se boriti do zadnjeg atoma snage…
Amerika, danas, kasnije…
Tori prodaje očev Cadillac i putuje u Japan kako bi saznala istinu o očevu životu. Od očevih stvari ima samo pismo napisano japanskoj djevojci, orijentalni crven šal i dio crvene vrpce. Potraga za očevom ljubavi iz mladosti je duga, a kad je jednom pronađe, istina je potresna i prepuna boli…
Crvena vrpca sudbine dio je istočno-azijskog vjerovanja. Kaže se da nebo sveže crvenu vrpcu oko malih prstiju onih kojima je suđeno da budu zajedno. str. 55.
Dojam o knjizi Žena u bijelom kimonu
Osim što sam iz ove knjige naučila dosta o japanskoj tradiciji i kulturi, čak i o političkim previranjima nakon Drugog svjetskog rata na Dalekom istoku, knjiga me osvojila iskrenošću i dirljivošću. Jednostavno pisana, bez zauzimanja jedne ili druge strane, opisuje ljubav dvoje mladih u uvjetima koji su bremeniti zbog vremena i okruženja u kojem se nalaze. Dio u kojem se Naoko bori za život svoje kćerke i koji opisuje strašna događanja u Domu za mlade majke posebno je potresan, poglavito kada se zna da je taj dom uistinu postojao kao i lik čudovišne upraviteljice (u knjizi Sato). Hrabra Naoko u meni istovremeno izaziva divljenje i sažaljenje. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.
Riječ spisateljice
Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, utemeljena je na stvarnim događajima uključujući i epizode iz života spisateljičina oca, koji je je bio zaljubljen u lijepu Japanku dok je služio u mornarici SAD-a. Njezina obitelj pozvala ga je na tradicionalni japanski čaj, ali kad su ga upoznali, nisu ga prihvatili. Ovaj događaj bio je povod autorici da napiše priču o ljubavi dvoje mladih različitih nacionalnosti. Japanske nevjeste u SAD-u bile su izložene gruboj diskriminaciji, ali one koje su ostale u Japanu bile su prognanice u vlastitoj zemlji. Više od deset tisuća djece rođeno je iz veza američkih vojnika i Japanki, za vrijeme i poslije okupacije. Mnoga od njih završila su u sirotištima za napuštenu djecu miješane krvi. Čudovišna upraviteljica Sato. pod pravim imenom Miyuki Ishikawa i zvana „vražja primalja“, osuđena je u Tokiu, na temelju svjedočenja i optužena je za više od 160 smrti novorođenčadi i djece.
O autorici
Ana Johns studirala je novinarstvo i više od dvadeset godina radila na polju kreativnog pisanja. Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Knjiga Žena u bijelom kimonu prevedena je na 22 jezika. Autorica je rođena u Metro-Detroitu, a danas živi i radi u Indianapolisu.
