Nakladnik: Znanje, 2023.
Naslovnica romana Mag iz Kremlja: ©Znanje
Prevela: Ana Šagi
Mag iz Kremlja
Vadim Baranov zagonetan je čovjek zagonetnog puta. Od kazališnog redatelja postao je čovjek koji kroji politiku i sudbinu Rusije. Baranov je, vjerovali ili ne, i postavio Putina tamo gdje danas jest. Kako, zašto – možda ni sam Baranov ne zna odgovoriti na ta pitanja.
Baranovljev put k uspjehu pun je zagonetki. Jasan je jedino njegov utjecaj na Cara. U petnaest godina koje je proveo u njegovoj službi u velikoj je mjeri pridonio izgradnji njegove moći.
Zvali su ga „mag iz Kremlja“… (str. 6.)
Danas, kada je umirovljen, umjesto da se glasine o njemu stišaju, one postaju sve glasnije. I tako pisac ove knjige, jedne kasne noći, nabasa na Baranovljevu tajnu poruku. Dolazi k njemu i sluša dojmljivu priču o obitelji, ljubavi, politici, moći, Rusiji…
‘Znate, ne postoji igra nasilnija od šaha.’ …
‘Ne znate o čemu pričate, profesore: politika je puno nasilnija.’
‘Ali politika nije igra’.
‘Amaterima nije igra. No vjerujte mi, profesionalcima je to jedina igra koja zaista zaslužuje da je se igra.’ (str. 151.)
Kako se stvarala moderna Rusija? Tko je zapravo Vladimir Putin? Zašto je došlo do rata u Ukrajini? I zašto je, na posljetku, Baranov naprasno podnio ostavku i povukao se iz samog centra moći?
Dok polako listate stranicu za stranicom, odgovori vam nisu servirani. Morate ih potražiti, duboko zaranjajući u zanimljivu priču o zakulisnim igrama, sivoj eminenciji i vladaru koji nije ono što se na prvi pogled čini.
Čovjek na radnom mjestu, blijede plave kose i bezbojna lica, u akrilnom bež odijelu, imao je lice običnog zaposlenika, s neprimjetnim daškom sarkazma. ‘Vladimir Putin’, rekao je pružajući mi ruku. (str. 70.)
Stvarni događaji
Na samom početku ovog izuzetno zanimljivog romana stoji konstatacija da je roman inspiriran stvarnim događajima i stvarnim osobama.
Za početak, najveća inspiracija od svih – mistična Rusija, prelijepa Moskva. Savršeno mjesto radnje. A kad ih opiše pisac koji istinski zna baratati riječima…
Pred očima su mi brzinski prolazile slike voljenog grada. Moskva. Najtužniji i najljepši grad jednoga carstva. (str. 15.)
Zemlja nijemih, zemlja uspavane ljepotice, prekrasna ali beživotna jer joj nedostaje dah slobode. Kako nekada, tako i sada. (str. 32.)
Vratit ću se kasnije na stil pisanja koji me u potpunosti osvojio, iako nikako nisam ljubitelj politike i romana o politici.
Stvarni događaji na koje se Giuliano da Empoli referira su Putinov uspon, Olimpijske igre u Sočiju, Narančasta revolucija, rat u Ukrajini. Svaki od tih događaja popločan je sitnicama, intrigama i iskrivljenom istinom koja je do njih dovela. Interesantno je o svemu tome čitati i slušati iz Baranovljevih usta – ipak je on tvorac tog kaosa. Uz pametnu dozu sarkazma, tek s trunčicom samoironije, rečenice koje nam se izmjenjuju pred očima mala su remek-djela.
U Rusiji je uglavnom sve u redu, mislio sam, ali kad stvari krenu po zlu, tad zbilja krenu po zlu. Najgore što vam se može dogoditi u Parizu je precijenjen restoran, preziran pogled neke lijepe djevojke ili nekakva novčana kazna. U Moskvi je lepeza mogućih neugodnih iskustava znatno šira. (str. 16.)
Stvarni ljudi
I šećer dolazi na kraju – Vadim Baranov je, tako kažu, nastao prema Vladislavu Surkovu, glavnom Putinovom povjereniku i spin-doktoru (osoba koja stvara imidž, kontrolira informacije koje će dospjeti u medije, utječe na mišljenje javnosti i slično). Budući da stvarno nisam stručnjakinja za povijest, iz romana Mag iz Kremlja puno sam naučila. Ponajprije, kako bih razumjela radnju, morala sam istraživati sve gore navedene stvarne događaje (osim rata u Ukrajini, na koji ovaj roman pruža nov pogled).
Carevo carstvo nastalo je ratom i bilo je logično da se na kraju vrati ratovanju. Bio je to čvrst temelj naše vlasti, njezina urođena mana. Ustvari, ako bolje pogledamo, jesmo li se ikada maknuli od toga? Stvari nisu mogle biti drugačije. (str. 201.)
Kopajući o Surkovu, saznala sam puno o njegovom životu i primjetno je u koliko je mjeri Baranov na njemu građen. Počevši od fakulteta, privatnog života, prijatelja i razloga povlačenja iz politike. I na vama je da se, ako se uhvatite ukoštac s ovim političkim štivom, bacite u sumanuto guglanje, neće vam biti žao. Život je ponekad zanimljiviji od svake fikcije.
Osim Baranova-Surkova, istaknut ću još jedan lik koji autor donosi pravim imenom i prezimenom. To je ruski oligarh Boris Berezovski. Njegova priča u romanu poklapa se s pričom u stvarnosti, samo što je u romanu bogatija za psihički opis lika i motivaciju postupaka.
Tu je i Putin, glavom i bradom, stvaran da stvarniji ne može biti. Kako je postao Car, kako je zadržao tu poziciju – sve to stoji unutar korica romana koji je puno više od političke fikcije. A i odmah je jasno što glavni protagonist (ili antagonist, kako se uzme), misli o njemu.
Putin nije bio dobar glumac, kako sam mislio, već samo dobar špijun. Šizofreničan posao za koji su, istina, bile potrebne glumačke vještine. Međutim, pravi je glumac ekstrovertiran, istinski uživa u komunikaciji. Za razliku od njega, špijun mora znati isključiti svaku emociju, pod uvjetom da je uopće ima. (str. 185.)
Moram se samo zapitati kako je Mag iz Kremlja uspio ugledati svjetlo dana…
Preporuka za roman Mag iz Kremlja
Premda sam ovaj roman čitala uglavnom na plaži, on doista nije takvo štivo. Možda vama neće biti, ali meni je bio strahovito zahtjevan jer doista nisam bogzna kako dobra iz povijesti. Puno sam toga morala istraživati, puno toga naučiti.
No, na stranu to ili baš zato, Mag iz Kremlja stvarno mi se svidio. Osvojio me prvenstveno stilom, tim britkim pripovijedanjem koje podsjeća na Pamukove uspješnice. Označila sam, uz ove prepisane rečenice, bar još toliko citata koje nisam prepisala. I to puno govori o ljepoti napisane riječi.
Da mi je netko rekao da ću uživati o priči o politici i Putinu, bila bih mu rekla da je lud. No Mag iz Kremlja promijenio mi je mišljenje.
Ako volite političku fikciju i zakulisne igre, svakako pročitajte. Pročitajte čak i ako ne volite, mogli biste se iznenaditi.
Sad, s vremenskim odmakom, narod često pridaje Caru nadnaravne moći, ali zapravo jedina kvaliteta koju čovjek na vlasti mora posjedovati je sposobnost da shvati okolnosti. Ne da se pravi kako njima upravlja, već da ih čvrstom rukom uhvati. (str. 85.)
Ostali naslovi ovog autora:
Giuliano da Empoli esejist je i politički savjetnik. Mag iz Kremlja njegov je prvi roman koji je 2022. godine osvojio nagradu Francuske akademije za roman godine.
Gdje kupiti roman Mag iz Kremlja:
Ne čitamo često romane u kojima je politika glavni motiv. Ipak, među našim recenzijama možete pronaći onu političkog trilera Država terora, autorica Hilary Clinton i Louise Penny.