Nakladnik: Sonatina, 2021.
Naslovnica romana Kći kralja močvare: ©Sonatina
Ružne stvari se događaju. Avioni se ruše, vlakovi izlijeću iz tračnica, ljudi pogibaju u poplavama, potresima i tornadima. Vozači motornih saonica se izgube. Psi dobiju metak. A djevojčice nestanu. (str. 293.)
Kći kralja močvare
Helena Pelletier danas je sretno udana i majka dviju djevojčica, no tko je ona zapravo?
Mogla bih vam reći da je meni bilo dvanaest godina, a mojoj majci dvadeset osam kad su nas izbavili od njezina otmičara, da sam, prema opisima iz novina, sve te godine proživjela u derutnoj seoskoj kolibi okružena močvarom… Da su otac i majka bili jedini ljudi s kojima sam u tih dvanaest godina razgovarala. Da nisam znala da smo lišene slobode sve dok nas nisu oslobodili. (str. 11./12.)
Istinu ne zna nitko, čak ni njezin suprug Stephen.
Nitko ne zna da je njezin otac, poznat kao Kralj močvare, oteo njezinu majku kad je bila djevojčica, da je Helena plod stalnih silovanja i da je, do dvanaeste godine, živjela u ruševnoj kolibi u močvari.
Sada, otac je pobjegao iz zatvora.
Znam da je to što je učinio mojoj majci pogrešno. … No jedan dio mene – dio koji nije veći od jednog jedinog zrnca peludi na jednom jedinom cvijetu jedne jedine biljke , dio mene koji će zauvijek biti djevojčica s pletenicama koja idealizira oca – sretan je što je otac slobodan. (str. 36.)
Helen zna da je ona jedina koja može uhvatiti oca.
Istina je ta da sam … shvatila da oca mogu uhvatiti i vratiti u zatvor jedino ja. Mojem ocu nitko nije ravan u snalaženju u divljini, ali ja sam mu blizu. Živjela sam s njim dvanaest godina. On me obučio, naučio me svemu što znam. Znam kako razmišlja. Što će učiniti. Kamo će otići. (str. 49.)
No više od svega, Helena zna da MORA uhvatiti oca. Predobro ga poznaje. Zna što mu je sljedeći korak.
Zna da ju je odlučio pronaći.
Nju i njezinu obitelj.
A ona je jedina koja ih može zaštititi.
Djevojčica Helena – kći kralja močvare
Roman Kći kralja močvare doista u nama izaziva različite osjećaje.
Radnju nam pripovijeda Helena, dijete otmičara i žrtve. U jednom je poglavlju odrasla žena, u drugom dijete i tako do samog raspleta.
Djevojčica Helena u nama budi podvojene osjećaje. Odgajana kao očeva „Mala Sjena“, on ju je podučio svemu što zna. Idealizirala ga je i bezuvjetno voljela, čak toliko da se u nekim trenutcima okretala protiv majke. Ide nam na živce i žalimo ju. Ne razumijemo ju, a opet… Razumijemo, u neku ruku.
Djevojčica Helena nema pojma da u njezinoj obitelji nešto ne štima – a to je ono što u nama izaziva gađenje, gorčinu i jad. Djevojčica misli da je njezina obitelj sasvim normalna. Dakako, ona ne susreće druge ljude, no to joj nije čudno.
Otac tuče majku, ali djevojčica smatra da majka zasluži.
Otac ju kažnjava okrutnim, sadističkim kaznama – djevojčica naprosto ne zna da se to tako NE SMIJE.
Meni se Helena nije svidjela – u njoj sam prepoznala istu sadističku crtu kao i kod njenog oca.
Shvaćam, nije znala drugačije, jasno mi je, doista.
No, spisateljica mi je jednostavno nije približila dovoljno da bih je zavoljela. Helena mi je ostala hladna, što je u redu kada je odrasla. Ta hladnoća kod djeteta… Slama srce.
Ne mogu ni zamisliti da se ovakve priče događaju i u stvarnom životu…
Ne mogu zamisliti koliko djece živi oko nas, u stravičnim uvjetima, u obiteljima gdje je zlostavljanje jedina komunikacija među njenim članovima.
Mogu li se nadići emocionalna i intelektualna ograničenja koja ti takva okolina nameće?
Mogu li djeca iz takvih obitelji ikada potpuno zacijeljeti?
Žena Helena – još je uvijek kći kralja močvare
I danas, kao odrasla žena, Helena gaji podvojene osjećaje prema roditeljima. Majku voli i prezire zbog njezine slabosti.
Nakon što sam doznala istinu o ocu i majci, često sam se pitala zašto majka nije pobjegla. Ako je život u močvari mrzila kao što je kasnije tvrdila, zašto nije otišla? … Jasno mi je da je bila dijete kad ju je otac doveo u kolibu pa joj neke mogućnosti možda nisu bile odmah očite. No imala je četrnaest godina da nešto smisli. (str. 119.)
Oca voli zbog svega lijepog što su prošli skupa i mrzi zbog svega onoga što on zapravo jest – narcisoidni, sadistički gad.
Nema pojma da ću ga ponovno nadmudriti. Ne može zamisliti nijedan drugi ishod osim onoga koji je isplanirao jer u njegovu svemiru, u kojem je on Sunce a svi ostali kruže oko njega, stvari se događaju samo onako kako on odredi. (str. 206.)
Otac ju je naučio kako vrebati plijen, kako loviti i ubijati.
Kako podnositi bol, kako biti strpljiv do krajnjih granica.
Sve to znanje Helena će iskoristiti kako bi ga uhvatila i još jednom – privela pravdi.
Hoće li uspjeti?
Može li pravi lovac ikada postati lovina?
Može li sadistički gad kao Helenin otac ikada biti pobijeđen, čak i ako mu je protivnica njegova vlastita kći?
Očekujte neočekivano.
Triler ili drama
Za kraj, željela bih naglasiti da ovo nije psihološki triler kako ga se svugdje najavljivalo. Ovo je psihološka drama, no ne i triler.
Moram priznati da sam očekivala nešto drugačije, no nisam razočarana.
Voljela bih da je spisateljica likove okarakterizirala malo detaljnije jer mi se bilo teško povezati s Helenom.
Opisi nasilja nisu mi bili toliko strašni – imali su svoju funkciju. Shvatili smo da je život u močvari težak i okrutan, a jesti treba svaki dan.
Najveće bogatstvo ovog romana leži baš u glavnom liku i njezinim osjećajima. Helena voli i mrzi svoje roditelje.
Shvaća i ne shvaća što je sve izgubila.
A u nama čitateljima sve se nekako steže.
Srce nas boli zbog otete djevojčice koja je prisilno postala majka.
Zbog djeteta koje raste u toliko surovim okolnostima da ne razlikuje ljubav od manipulacije.
Helena jest i nije čudovište. Baš kao u Andersenovoj bajci Kći kralja močvare.
Vječita bitka dobra i zla u jednoj osobi.
P.s. Ako želite pročitati stvarno, ali stvarno izuzetno dobar, potresan, snažan roman o sličnoj situaciji, pročitajte Najdraže moje Gabriela Tallenta. To je knjiga koje će vam se stvarno urezati u sjećanje!
Ostali naslovi ove autorice:
Karen Dionne autorica je pet romana, a kod nas je preveden samo onaj iz 2017. godine, Kći kralja močvare.
Ono što je zanimljivo, ako sam točno prevela s Wikipedije, jest da su ona i suprug, skupa sa svojom kćeri, živjeli u močvari michiganskog Gornjeg poluotoka (Upper Peninsula) – što je i mjesto radnje ovog romana.
Moramo postaviti pitanje – koliko je vlastitog iskustva utkala u roman koji ju je proslavio?
Prema romanu Kći kralja močvare snima se i film!
Gdje kupiti roman Kći kralja močvare:
webshop Znanje