Nakladnik: Profil Knjiga, 2017.
Naslovnica romana Crvena voda: ©Profil
Večer je. Voda je zagasito modra. A onda voda od modre najednom postaje crvena. Voda poprima boju krvi i počinje rasti, kao u biblijskoj egipatskoj poplavi. Crvene vode rastu i rastu. (str. 328.)
Crvena voda
Rujan 1989. Nakon fešte u malom dalmatinskom mjestu nestaje sedamnaestogodišnja Silva. Policija već sutradan počinje istragu, no kako dani prolaze, tako ona zapinje i tapka na mjestu.
Silvina obitelj, šutljivi otac Jakov, majka Vesna i brat blizanac Mate, počinje se raspadati onog trenutka kad saznaju za djevojčin nestanak.
Tako pamti Vesna tu večer. Pamti je do dan-danas. Jer, danas zna. Zna ono što tada još nije znala. Zna da je to posljednja večer njihova normalnog života. (str. 11.)
Dani prolaze, Silvi ni traga ni glasa. Otac provodi vlastitu istragu, a onda se polako zatvara u sebe. Majka se ne predaje, pritišće policiju, pritišće sina i muža, no saznanja nema.
Silva, di si? – pisao se Jakov. Silva, javi se. Silva, di si? Javi nam di si.
Ali odgovora nije bilo. Umjesto odgovora stizala je samo šutnja. (str. 89.)
Prolaze mjeseci prolaze godine. Rat dolazi i odlazi. Silvin nestanak svakog je dana sve manje bitan, pogotovo kad se sazna da je planirala otputovati. Dolazi novo vrijeme, stvorena je nova država. Nekadašnji osumnjičenici postaju ratni heroji. Nekadašnja perspektivna mladež propada. Malo se mjesto razvija pod pritiskom turizma. Silve i dalje nema.
To je davna prošlost. Davna i bolna. Drugo je vrijeme, druga država. Drugi smo mi. (str. 174.)
Čitavih dvadeset i sedam godina, Mate traga za svojom sestrom blizankom i ne uspijeva se smiriti. Neće ni uspjeti dok je ne nađe, živu ili mrtvu. A život ide dalje… Samo Slive nema.
-Ne- kaže. – Nikad je nisu našli. NE zna se što je s njom.
-Jadni joj otac i mater – odgovara Sanja. – Zamisli tu noćnu moru. Ne može čovjek gore zamisliti. (str. 115.)
Obiteljska tragedija
Priču o Silvinom nestanku i tragediju koja je zauvijek obilježila i promijenila njezinu obitelj pripovijeda nam nekoliko likova. Njezini najbliži, majka Vesna, otac Jakov, blizanac Mate, našli su se u situaciji koju nisu mogli zamisliti niti u najgorim noćnim morama. No to nije sve. Kako policijska istraga napreduje, otkriva se da Silva nije bila ona za koju se izdavala. Silva je djevojka koja je čuvala brojne tajne. Meni osobno toliko odbojna i nesimpatična; okarakterizirana toliko savršeno da je vidimo ispred sebe. Svi znamo taj tip djevojke, da vam ne duljim i ne namećem svoje viđenje njena lika i djela. Lijepa (čak najljepša), vragometna, pametna. Promućurna, zahtjevna. Najbolje od svega je to što mi čitatelji otkrivamo Silvu malo pomalo, točno onako kako napreduje policijska istraga, u isto vrijeme kad i njezina obitelj.
Uz obitelj, priču nam pripovijeda i policajac simboličnog imena Gorki, imena koje je u jednoj državi budilo poštovanje, u drugoj prijezir. Tu su i brojni drugi likovi, povezani Silvinim najprije životom, a poslije i nestankom.
Pavičić majstorski piše život dalmatinskog mjestašca. Zatvorene škure, mrke poglede, stisnute usnice. Malomištanska pravda na više mjesta ostavlja nam gorko-slatki okus u ustima. Ali što god mještani naprave, koga god okrive; u koga god policija posumnja i ma kakav trag otkrije, ne nalaze ono najvažnije – Silvu.
Na ulici nije bilo nikoga. Ali Mate je znao: iza svih tih škura, balatura i grilja priča se samo o njegovoj sestri. Dok u pozadini radi TV, dok večeraju, dok kuhaju čaj ili peru pjate, mještani govore o Silvinom nestanku. (str. 32.)
Crvena voda – za svaku preporuku
Crvena voda jedan je od onih romana koji se mora naći na vašoj listi za čitanje, pogotovo sada, u Mjesecu hrvatske knjige! Kako Pavičić piše, to nisu istine! Priča o Silvinom nestanku slojevita je, mučna, tužna. Razvlači se godinama, desetljećima. Svaki mali trag znači i nešto i ništa u isto vrijeme. Može li osoba potpuno nestati s lica Zemlje? Može li mlada djevojka nestati bez ikakva traga?
U drugim obiteljima postoje rođendani, postoje imendani, godišnjice braka. U njihovoj uza sve to postoji i taj dan. Tako su ga Jakov i ona zvali: Onaj dan, Taj dan. Dvadeset i treći rujna, dan kad je Silva nestala. (str. 98.)
Uživala sam u svakoj stranici. U savršeno prikazanoj atmosferi propadanja jedne i nastanka nove države. U intrigama i lažima malog mjesta, u tajnama koje se samo šapuću, ali svi ih znaju.
A rasplet? Rasplet je genijalan! Roman mi je preporučila mama (inače gospođa sklona spoilanju) i jedva sam je zaustavila kad je počela prepričavati. Onda sam u dva dana progutala svih ovih 350 stranica i naravno, odmah otišla kod mame na kavu na razglabanje o knjizi. Ona rasplet nije pogodila, ali dobro je protumačila neke stvari koje su meni potpuno promakle. Ipak, ja sam pogodila rasplet pa sam joj potanko objašnjavala koji su me tragovi do tamo doveli. Uglavnom, vrlo kvalitetno majka-kći druženje, a za sve je zaslužna Crvena voda!
Ovo je jedan od onih romana koji se ne zaboravljaju jer njihova kvaliteta ne leži u zapletu. Kvaliteta ovog romana izvire iz svake izvanredno napisane rečenice, iz smisla, iz povezanosti svakog poglavlja, svake scene… I budući da se sve odvija u Hrvatskoj, točno možemo zamisliti i gradić i likove i sve.
Da ne duljim… Uzmite Crvenu vodu! Ne da se nećete pokajati, nego ćete trčati u najbližu knjižnicu ili knjižaru po još!
Ostali naslovi ovog autora
Jurica Pavičić hrvatski je romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda dobio je nakon prijevoda na francuski 2021. godine nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman.
Na blogu Mala od knjiga možete pročitati osvrte na njegove sljedeće romane:
- Mater Dolorosa
- Žigice
- Usta puna mora
- Crvena voda.
Toliko sam se zaljubila u Pavičićevo pisanje da ćete uskoro moći čitati osvrte na SVA njegova djela.