Nakladnik: Znanje
Naslovnica knjige Pustopoljina: ©Znanje, Zagreb 2019.
Putovanje duše
Putovanje kroz nepregledne, ogoljele predjele u ovoj je knjizi putovanje duše. Ovo je predivna knjiga koja nas tjera na razmišljanje, uvlači nas u neistražene kutke naše svijesti, mjesto na kojem ostavljamo za sobom sve materijalne vrijednosti i uzimamo samo ono najnužnije što možemo u jednom ruksaku ponijeti sa sobom da bismo preživjeli. I onda putujemo… Putujemo. Istražujemo i sagledavamo nepravde na svijetu, istražujemo osobne limite do kojih čovjek može ići da ne pogazi ljudsko dostojanstvo i postavljamo pitanja : ima li nade za dostojanstven život za one siromašne, prezrene, nemoćne i zlostavljane nakon što se odluče pobuniti protiv moćnika, nasilja i nepravde. Neki ljudi ostaju u tom svijetu bez hrabrosti, volje ili mogućnosti za promjenom, ali ne i dječak. On odluči pobjeći.
Radnja romana
Dječak je odlučio da mora otići. Ne postoji ništa više u tom selu što ga može natjerati da ostane. Ni obitelj, nemoćan otac koji se ne može suprotstaviti načelniku silniku, ni majka bez kapaciteta da pruži emocionalni podražaj sinu, ni imanje koje je opustošeno stravičnom sušom, ni gladne i žedne životinje koje bauljaju uokolo. Dječak ne vidi nikoga uz koga bi se mogao emocionalno vezati i tko bi mu mogao pomoći. Osjeća samo strah i snažan poriv da pobjegne od patnji, bijede i sužanjstva.
Na svom putu sreće starog kozara i njegovo stado. Pridružuje se kozaru na putu kroz opustošenu zemlju. Prolaskom kroz pustopoljinu dječak postepeno stječe povjerenje u pastira i pomaže mu u čuvanju stada dok zauzvrat uči od kozara razne vještine: od brige o stadu do snalaženja u bespućima pustopoljine kroz koju prolaze. Stari kozar je jedini prijatelj osamljenog dječaka.
Morat ćeš sam otići po vodu.
Ne znam gdje je ima.
Ja ću ti reći.
Bojim se.
Hrabar si ti dečko.
Nisam.
Stigao si čak ovamo.
Jer ste vi bili sa mnom.
Jer te tjerala snaga volje.
(Str. 101.)
I mali može ponekad poraziti velikog
U romanu ima vrlo malo imena, ne znamo gdje se nalazi zemlja kroz koju prolaze ni u kojem se vremenu radnja događa. Znamo samo da se oni koji su ugnjetavani, makar slabiji fizički ili materijalno, mogu pobuniti nad nasiljem, bahatošću i nepravdom i započeti neki novi životni put bez obzira što nemaju okvirnu točku na horizontu. Nada i čežnja za boljim tjeraju dječaka da ide dalje i dalje bez obzira na prepreke. Okosnica romana je ideja po kojoj pojedinac uspijeva poraziti nadmoćnijeg neprijatelja bez obzira na ograničenja. Snaga duha i uvjerenje da smrt nije najgora stvar koja mu se može dogoditi čini da dječak u cijeloj priči izlazi kao pobjednik. Ali ožiljci i rane u tijelu i duši ostaju…
Mogao bi se svojevoljno vratiti. Odustati od beznadne borbe protiv prirode i ljudi te se vratiti kući. Možda to nije dom, ali barem je krov nad glavom. Vratio bi se gorim uvjetima nego što ih je imao prije odlaska. Odbacio je svoju obitelj i mora se suočiti s presudom.
(Str.139)
Stil kojim je pisan roman
Roman je surov, ogoljen, u nekim dijelovima opisan s elementima nasilja, ali na krajnje realističan način sa šturim dijalozima, istovremeno toliko emotivno topao, predivno napisan, elokventnim rečenicama bogatog stila u opisu prirode i krajolika da vam se čini da ste sudionik tog dugog i sumornog puta između dva glavna lika. Njihov zajednički odnos jako me podsjeća na odnos Santiaga i dječaka u romanu Starac i more.
O autoru
Jesús Carrasco španjolski je pisac rođen 1972. godine. Živi i radi u Sevilli. Romanom Pustopoljina debitirao je na međunarodnoj sceni. Pustopoljina je samo u Španjolskoj doživjela više od dvadeset izdanja, prevedena je na skoro trideset jezika, a po njoj je snimljen i film.
