Nakladnik: Znanje, 2020.
Naslovnica romana Poštovani gospodine M.: ©Znanje
Preveo: Mate Maras
Poštovani gospodine M. – afera koja pokreće roman
Prije dosta godina u Nizozemskoj se zbio zločin koji je zgrozio javnost. Zapravo, samo se sumnjalo na zločin jer tijelo nikad nije pronađeno.
Pojedinosti su bile dobro poznate. Svakoga je bila potresla ona afera. Dvoje mladih ljudi – još djeca, doista – riješe se profesora. Ili se barem pobrinu da on nestane. Tijelo nikada nije bilo nađeno. (str. 247.)
Riječ je bila o sljedećem: mladi je profesor Landzaat imao aferu sa svojom prelijepom sedamnaestogodišnjom učenicom Laurom. Nakon što ona prekida taj odnos, on ju nastavlja proganjati. Laura i njezin novi dečko odlaze u njenu vikendicu, a do tamo ih slijedi profesor. Nakon niza slučajnosti (koje možda i nisu toliko slučajne), profesor zauvijek nestane.
Moram priznati da sam tada – prvi put – pomislio kako osoba kao što je g. Landzaat možda ne zaslužuje živjeti. U starija vremena, kada su se gladijatori borili i gubitnik se ponašao na kukavički način, gomila mu je pokazala palac dolje. Upravo tada sam ja njemu pokazao palac dolje. (str. 56.)
Zaintrigiran neriješenim slučajem, pisac M. o njemu piše roman Odmazda koji postaje bestseler i njegovo najpoznatije djelo.
Poštovani gospodine M. – danas
Danas, M. je ostario pisac koji poslije romana o nestalom profesoru nije imao književni hit. Odmazda je obilježila njegovu karijeru i, usprkos svim romanima koji su došli kasnije, ostaje roman po kojem se poznat i koji ga čini književnom veličinom. Teško je reći da M. živi na staroj slavi, no definitivno se tako čini. Zanimljivo je da M. nije osoba koja nam pripovijeda ovu priču, ne! Glavni pripovjedač je osoba čije ime saznajemo tek pretkraj romana, no vrlo nam je brzo jasno da je imao ulogu u onom davnom zločinu, na temelju kojeg je M. napisao svoje glasovito djelo.
Ima knjiga u kojima se pojavljuje i sam pisac. Ili postoji lik koji se upušta u raspravu s piscem. Siguran sam da znate o kojim knjigama govorim. I sami ste neke od njih napisali.
Po tome je to različito. Ja nisam lik. Ja sam stvaran. (str. 24.)
Iz pisama gospodinu M.-u, iz pripovjedačevih refleksija na prošlost, iz prisjećanja na tinejdžerske dane, kupimo komadić po komadić priče da bi na kraju došlo do iznenađujućeg, šokantnog kraja.
Gdje je nestao profesor Landzaat? Je li uopće ubijen i tko ga je u tom slučaju ubio? Gdje je nestalo tijelo? I ne ono manje zanimljivo pitanje – tko je pripovjedač koji nam crnohumorno, pomalo seksistički, ali na zabavan i inteligentan način, donosi priču punu spletki, slučajnosti, opsesije, zločina i književnosti.
Žene imaju više vremena nego muškarci. Čim završe usisavanje prašine, one otvaraju knjigu… i počinju čitati. I te večeri u krevetu one će još čitati. Kada se njihov muž okrene na svoju stranu i stavi ruku na njihov trbuh, blizu pupka, ili tik ispod grudi, one odgurnu tu ruku. „Pusti me na miru, u redu, želim samo završiti ovo poglavlje“, kažu one, zatim čitaju. Katkad žene imaju glavobolju, katkad imaju menstruaciju, katkad čitaju knjigu. (str. 13.)
Dvojbeni dojam
Poštovani gospodine M. treći je roman Hermana Kocha koji sam pročitala. Moram priznati, i najmanje mi se svidio. Ljetnikovac i Večera puno su kraći te samim time i zanimljiviji i dojmljiviji, stoga mislim da bi se Koch trebao držati kraćih romana. Poštovani gospodine M. ima malo više od 350 stranica i premda to za roman stvarno nije puno, neka su poglavlja pomalo dosadna i nekako nepotrebna.
E sad, ako se imate volje uhvatiti ukoštac s ovim romanom, unatoč ovom gore napisanom, mogli biste se iznenaditi zapravo intrigantnom pričom, samo pomalo razvučenom.
Kao što sam već napisala, priča ima dosta kvaliteta. Sviđa mi se rasprava o književnosti, odnosu među piscima, lovu na bestselere, profesionalnoj ljubomori…
Tajanstveni pripovjedač svojim nas poglavljima navlači na daljnje čitanje; duhovit je, zabavan, pomalo odvratan – baš taman sve da vam bude i ne bude simpatičan.
Zabaviti čitajući – da, to je ono što pisci katkad napišu na naslovnici svojih knjiga… Zabaviti čitajući ovo. Ne znam kako je to kod vas, ali ja se rijetko zabavljam dok čitam. To me navodi da pomislim na nekoga tko se od veselja udara po koljenima dok okreće stranice. (str. 64.)
Čitati ili ne čitati?
Svi su likovi jako dobro opisani. Nisu ni dobri ni loši, a ako vam se takvima čine, niste pažljivo čitali. Svi nešto kriju. Svi imaju tajnu. Neke ćete naslutiti, neke ćete otkriti prije kraja, a neke će vas, bome, itekako iznenaditi.
Tehnika Kochova pisanja možda nam se neće svima svidjeti, ali ne možemo zanijekati to da je pravi majstor pripovijedanja. Golemo klupko priče u priči grana se na mnoštvo niti kojih možda ima previše, ali svaka nešto znači i negdje vodi.
„Bila je to ljubav na prvi pogled“, rekao je Herman. „Na Davidovoj zabavi, prvi put kada sam te sreo. Je li i kod tebe bila ljubav na prvi pogled, Laura? Na onoj zabavi?“
Nije odgovorila, nije kimnula ni zatresla glavom. Nastavila je gledati…
Da, mislila je, bila je i kod mene.(str. 221.)
Kraj je izvrstan i ne znam hoće li ga ijedan čitatelj ikad pogoditi i zbog njega, čini mi se, Poštovani gospodine M. vrijedan je čitanja.
Ostali naslovi ovog autora:
Herman Koch nizozemski je pisac, glumac i scenarist. Poštovani gospodine M. njegov je osmi roman, a u izdanju Znanja kod nas su objavljeni još i Ljetnikovac te Večera. Ovaj potonji Kochov je najpoznatiji roman prema kojem je snimljen i film.
Volite li romane koje pokreću romani ili one koji se bave književnošću, pročitajte recenzije romana Gospodari vremena autorice Eve Garcije Saenz de Urturi te Uvez Bridget Collins. Roman u neku ruku sličan ovome (samo meni puno bolji), čiji je glavni lik profesor(ica) i koji obiluje crnim humorom je i Vladimir, autorice Julie May Jonas.