Oznaka: henacom

Objavljeno

Annette Bjergfeldt: Putujuće kino gospodina Saita

Nakladnik: Hena com, 2025.

Naslovnica knjige Putujuće kino gospodina Saita: ©Hena com

Preveo Edin Badić

Anette Bjergfeldt Putujuće kino gospodina Saita

Putujuće kino gospodina Saita knjiga je o odrastanju te istovremeno i knjiga o razvoju kinematografije. Pratimo djevojčicu Litu koja s majkom bježi od vojne hunte u Argentini. Utočište nalaze u Betlehemu, na malom vjetrovitom otoku u Novoj Škotskoj. Tamo Lita odrasta, proživljava tinejdžerske i mladenačke godine.  Kako ona raste, tako se razvija i nova umjetnost – film. Pratimo taj razvoj od samih početaka, od pokretnih slika pa preko zvučnih filmova i filmova u boji kakve gledamo danas.

To… je… film, rekla je moja prijateljica na podvodnom jeziku. Još nisam razumjela kako se svijet može projicirati i kretati na običnoj plahti. str. 160.

Bijeg

Fabiola je neobična djevojka. Vrele argentinske krvi, plesačica tanga i  buntovnica, Fabiola je davno, kao dijete, ostavljena na skrb časnim sestrama samostana Magdalene u Buenos Airesu. Fabiola je opsjednuta cipelama i traženjem muškarca kojem bi, pod njezinim stručnim okom, najbolje pristajale cipele. Kad u mladenačkim godinama rodi djevojčicu časne su zaprepaštene, a još više osupnute Fabiolinim političkim angažmanom. Nakon što je uoči vladajući režim i zaprijeti joj istinska opasnost, ona se s kćeri ukrca u prvi trajekt i pobjegne glavom bez obzira.

Betlehem

Prisilno dospjevši na zadnju postaju gdje je trajekt pri dolasku zime mogao pristati, Fabiola i Lita ostaju u Betlehemu, vjetrovitom kanadskom otoku. Fabiola mašta o svjetlima velegrada i otok je za nju samo usputna stanica, ali za Litu, Betlehem je otkriće. Tamo upoznaje prvu prijateljicu, gluhu kći domaćina, Oonu McGregor.  Litino djevojačko oduševljenje životom na otoku postaje sve veće i veće. Dok se Fabiola zapošljava u dućanu cipela, Lita i Oona nestrpljivo očekuju dolazak tajanstvenog gospodina Saita i njegovu magičnu kutiju s pomičnim  slikama.

Većina ljudi na Upper Puffinu bježala je od nečeg. Gladi, ljubavnih briga, vojne službe, degradacije ili prijevare. str. 135.

Dojam o romanu Putujuće kino gospodina Saita

Jako je lijepa ova knjiga. Posebne pohvale prevoditelju Edinu Badiću koji je ljepotom jezika pridonio tome da knjiga odiše toplinom, daškom romantike i nostalgije za nevinim djevojačkim danima. Knjiga me podsjetila na moje djevojaštvo. Prve simpatije (uglavnom neostvarene), oni sitni leptirići i treperenje u grudima, prva prijateljstva, povjeravanje tajni, istraživanje nepoznatog i čuđenje prema svemu u svijetu. Sve sam to prepoznala u djevojčici Liti.

Njezina majka Fabiola je, pak, druga priča. Dobivši dijete sa samo sedamnaest godina, neiživljena Fabiola živi u svijetu tanga, cipela i traženju muškaraca koji bi bili prikladni za nju. Premda izgleda da je odnos majke i kćeri pomalo dalek, one su, opet, na neki način, vezane vrlo čvrstim vezama. Fabiola samo daje prostora Liti da se razvije samostalno kako je to, uostalom, činila i ona sama. Liti je takav odnos otvorio vrata novih prijateljstva i novih spoznaja.

Prateći Litino odrastanje, pratimo i razvoj kinematografije pojavom tajanstvenog gospodina Saita. Kad Lita jednom otkrije magični svijet pokretnih slika, ta je čarolija zaokuplja cijeloga života.

Sama knjiga  govori nam o osjećaju pripadanja nekome i negdje. Lita je našla mjesto koje zove dom i mjesto kojem pripada. Dolaskom na otok, Lita upoznaje mnogo neobičnih, ekscentričnih ljudi. Upoznaje otok, i tišinu, i huk valova i vjetra i borbu za preživljavanje otočkih ribara i seljaka. Događaju se i ljubavi, rođenja i smrti, ali otočani sve to doživljavaju kao kotač života koji se okreće malo na jednu, malo na drugu stranu, u neprekidnom slijedu.

Anette Bjergfeldt Putujuće kino gospodina Saita

Lijepo mi je što su likovi u knjizi živopisni, potpuno nesavršeni, puni svakodnevnih ljudskih slabosti, ali nikako nisu površno doneseni. Predstavljeni su na izrazito topao, emocionalno obojen i često humorističan način. Također, dojmio me se pacifistički pogled na rat samih stanovnika otoka  koji se odbijaju opredijeliti i u gospodinu Saitu gledaju isključivo čovjeka, a ne Japanca i neprijatelja.

Putujuće kino gospodina Saita topla je i nostalgična priča o životu ljudi kakvih danas, u posvemašnjoj brzini i užurbanosti, ima sve manje. To su oni ljudi koji vrijeme ne mjere satima i sekundama, već jednostavno danima koje proživljavaju u smislu i punoći.

Film koji je upravo izišao, izazvao je salvu oduševljenja u Betlehemu. Bio je u BOJI. str. 223.

O autorici

Annette Bjergfeldt danska je pjevačica, kantautorica, spisateljica i slikarica. Iznimno uspješna u glazbenim vodama, dvaput je bila nominirana za nagradu Grammy te čak trinaest puta za Danish Music Award. Romanom Putujuće kino gospodina Saita (2023.) potvrdila je status jedne od najzanimljivijih suvremenih danskih autorica.

Na neki način u životu se krećemo svatko sa svojim putujućim kinom. str. 434.

Gdje kupiti:

Hena com

Objavljeno

Elif Shafak: I nebom teku rijeke

Nakladnik: Hena com, 2024.

Naslovnica knjige I nebom teku rijeke: © Hena com

Prevela Mirna Čubranić

Elif Shafak I nebom teku rijeke

Tri sudbine, dvije rijeke, jedna kapljica vode.

Svaka nam knjiga dođe u pravom trenutku. Ovo je knjiga koju nisam požurivala. Pustila sam je da dođe sama. I nebom teku rijeke neko sam vrijeme osluškivala, pustila da se razlije mojim mislima kao voda koju naslov nosi i prilazila joj oprezno, osluškujući trenutak kad će mi reći: Uzmi me. Ne predmnijevam da mogu protumačiti ovakvu duboku i neobičnu knjigu koja zadire u mitologiju, povijest i znanost. Jedino što mogu je reći – kada mi je napokon ova knjiga došla, bila sam spremna za nju.

Arthur

U viktorijanskom Londonu, na rubu crne Temze, u siromašnoj obitelji kaljužara rodio se Arthur. Ono što ga razlikuje od mnoštva uboge siročadi na obalama Temze njegovo je izvanredno pamćenje.

Arthur pamti sve što pročita jedinstvenim fotografskim darom, rijetko viđenim. Čak i njegov nezainteresirani otac shvaća da Arthur posjeduje rijedak dar te mu osigura mjesto šegrta u tiskari. Tu se Arthuru otvara neslućeni svijet pisanih riječi čiji je on doživotni zarobljenik. Knjige mu otvaraju svijet daleko izvan sirotinjskih četvrti, a njegova fiksacija jednom knjigom i neobičnim nepoznatim pismom šalje ga u daleku zemlju kojoj se uvijek vraća.

Narin

Godina je 2014. Jezidi su narod koji živi na obalama Tigrista, u mjestu koje će ubrzo biti potopljeno zbog izgradnje velike brane. Tu zatječemo djevojčicu Narin i njezinu nepismenu, ali cijenjenu baku rašljaricu. Slijedeći tradiciju svog naroda, obitelj za Narin priprema veliko slavlje, povodom krštenja djevojčice, ne sluteći da se su se ratne tenzije među onima koji su do tada bili dobri susjedi već opasno zaoštrile.

Zaleekhah

Godina je 2018. Mlada se znanstvenica Zaleekhah nakon bračnog neuspjeha odluči iseliti iz doma koji je dijelila sa suprugom. Zaleekhah odlazi živjeti na neobično mjesto. Novo mjesto za stanovanje je brod na Temzi. Na zgražanje roditelja i uz radoznalost susjeda, Zaleekhah odlučuje biti sama žena na brodu. Imaju li Zaleekhah i Narin kakve veze s Arthurom ? Naravno da imaju. Poveznica je uvijek i ponovno voda.

Dojam o djelu

Voda pamti. Ljudi su ti koji zaboravljaju. Ovo su rečenice u kojima je sažeta radnja ove knjige. Voda kao globalna povezanost među narodima, različitim svjetonazorima, prilikama, okolnostima i životima, vodi nas različitim putevima nekoliko zapanjujućih priča povezanih jednom običnom kapljicom vode. I kao što mi na ovim prostorima, kada stavimo prst u more, znamo reći da nas ta ogromna vodena površina povezuje sa cijelim svijetom, ne razmišljajući o istinitosti te tvrdnje, tako i autorica, prateći malu kapljicu koja meandrira stoljećima, povezuje različita vremenska razdoblja i likove.

Poveznica triju glavnih likova u knjizi s jednim od najranijih ikad pronađenih književnih djela, Epom o Gilgamešu, toliko je maestralno napravljena da čitajući roman shvaćate kako su upravo oni rubni, obespravljeni i marginalizirani likovi glavni nositelji sjećanja koje prenosi voda.

Elif Shafak koristi teoriju da voda zadržava sjećanja. Bez obzira jesmo li skloni vjerovati toj teoriji ili ne, knjiga je prekrasan kaledioskop ljudskih sudbina povezanih kapljicom vode.

Druga je teorija o putujućim dušama koje se rađaju ponovno noseći nasljeđe potrage za smislom. Na taj način upoznajemo osobe koje ne bi imale poveznicu da ih ne povezuje voda u bilo kojem obliku, u cikličkim intervalima.

Elif Shafak I nebom teku rijeke

Roman je duhovno iskustvo ispričano kapljicom vode koja kruži i kruži (podsjetio me malo na Rilkeovu poemu o krugovima koji se šire). Voda je duhovni otisak koji se triangulira vremenskim intervalim koji počinju prije više tisuća godina, u palači kralja Ašurbanipala, u mističnom gradu Ninivi, u Mezopotamiji.

Arthur, koji je vrlo osebujan lik, inspiriran je stvarnim povijesnim likom, Georgeom Smithom iz 19. stoljeća, koji je bio čudo od djeteta.

Dalje, lik Narin priča nam priču o narodu Jezida, nastanjenim na području Iraka, Sirije, Armenije, Turske i Irana. Narod je to koji je doživio genocid od strane ISIS-ovih fundamentalista zbog svoje vjere i nacionalne svijesti. To je dio svjetske povijesti o kojoj obični čitatelji, u koje spadam i ja, vjerojatno nikad nisu čuli.

Zaključak

Za napisati ovakvu knjigu bio je nužan ogroman spisateljski rad koji uključuje kopanje po arhivima, povijesnim i znanstvenim činjenicama, mitologijama i legendama koje pričaju pokoljenja svojoj djeci i unucima. Sve je to istražila Elif Shafak pripremajući ovu knjigu i zbog toga joj kapa do poda.

Ako nakon čitanja knjige želite malo tišine u kontemplaciji, I nebom teku rijeke savršena je upravo za to. Ako je još čitate u blizini neke vode, jezera, rijeke ili mora osjećat ćete se iscijeljeni.

o autoru

Elif Shafak nagrađivana je britansko-turska spisateljica i pripovjedačica. Objavila je 21 knjigu, od čega 13 romana. Knjige su joj prevedene na 58 jezika. Dobitnica je Međunarodne književne nagrade „Halldór Laxness“ za svoj doprinos „obnovi umjetnosti pripovijedanja“. Shafak je 2024. nagrađena Medaljom predsjednika Britanske akademije za “njezin izvanredan opus koji pokazuje nevjerojatan međukulturni raspon.” Doktorica je političkih znanosti, magistrirala je ženske studije i diplomirala u području međunarodnih odnosa na Srednjoistočnom tehničkom sveučilištu u Ankari, a otkako je u romanu “Kopile Istanbula” progovorila o temi genocida nad Armencima, ne baš bezazlen pravni postupak turskih vlasti nagnao ju je da napusti domovinu; posljednjih deset godina s obitelji živi u Londonu.

Gdje kupiti:

Hena com

Objavljeno

Han Kang: Vegetarijanka

Nakladnik: Hena com

Naslovnica knjige Vegetarijanka: ©Hena com

Prevela Mirna Čubranić

Han Kang Vegatarijanka

Već sam se nekoliko puta, čitajući romane dobitnika Nobelovih nagrada za književnost, zapitala – po čemu je ova knjiga bolja od drugih? Moram priznati da su me neke od tih hvaljenih knjiga baš razočarale.

Iz tog razloga, pomalo oprezna, Vegetarijanki sam prišla s malom skepsom. Međutim, knjiga me zainteresirala odmah, već nakon prvih nekoliko stranica i pročitala sam je u dva dana. Vegetarijanka nije knjiga o vegetarijanstvu. Knjiga je o ženi, obitelji, sustavu i društvenim normama, o raspadu svega i cijeni koju taj raspad nosi. Nakon pročitane knjige, bilo mi je jasno zbog čega je autorica Han Kang jedna od najcjenjenijih suvremenih južnokorejskih autorica.

Početak

Mlada supruga, Yeong-hye, jednog dana odluči da neće više jesti meso. Do tada u njezinu životu nije bilo nikakvih turbulencija. Yeong-hye vodila je pomalo dosadan život odrađujući svakodnevne kućanske rutine, nezamijećena od okoline pa i od svog supruga. Čovjek koji joj je suprug, osoba beznačajne osobnosti, teško se miri sa ženinom odlukom da postane vegetarijanka. Ne može razumjeti što mu je „spopalo“ ženu s kojom je, po svom mišljenju, imao miran, zadovoljavajući život. Suočen s vlastitom nemoći, suprug  o odluci Yeong-hye obavještava njezinu obitelj, tražeći pomoć.

Bila je žena s malo riječi. Od mene je rijetko išta tražila, i bez obzira koliko se kasno vratio kući, nikad nije zanovijetala. str. 9.

Obitelj

Roditelji, sestra i šogor pokušavaju sve kako bi odgovorili Yeong-hye od njezine odluke. Njihove su metode različite – od molbe i preklinjanja do nasilja. Ali Yeong-hye ne popušta. Njezin pasivno-agresivni otpor pokreće lavinu obiteljskih događaja koje više nitko ne može zaustaviti. U tom košmaru obiteljske sramote, trenirane strogoće, tobožnje neodgovornosti, događa se koloplet različitih tumačenja normalnosti pod krinkom dobrobiti Yeong-hye.

Yeong-hye

Yeong-hye pokazuje nevjerojatnu dozu upornosti i prkosa da ustraje u svojoj odluci. Njezina obitelj, okolina i društvo njezinu odluku smatraju neprihvatljivom. Ali Yeong-hye spremna je platiti visoku cijenu za samovoljno odlučivanje o svom tijelu. Cijena je toliko visoka da će Yeong-hye predati svoje tijelo, ali ne i dušu.

Mislila sam da samo moram prestati jesti meso, i da se ta lica više neće vratiti. Ali nije pomoglo. str. 130.

Tri uvida

Knjiga je ispričana s nekoliko različitih gledišta pa imamo perspektivu supruga, šogora i sestre. Od njih saznajemo kakve posljedice nastaju nakon odluke Yeong-hye da prestane jesti meso. Pratimo i Yeong-hye, njezine snove, košmare i razmišljanja koji je učvršćuju u svojoj odluci.

Suprug, plitka i površna osoba, nikad se nije potrudio razumjeti suprugu i istinski je uvrijeđen zbog neposlušnosti svoje žene. Štoviše, on je šokiran promjenom koja se odjednom dogodila. Yeong-hye usudila se nešto odlučiti! A do tada je bila potpuno neupadljiva u svakom pogledu.

Frustriran Yeong-hyenim neposluhom (Yeong-hye odbija nositi grudnjak i posramljuje muža na poslovnoj večeri) i zabrinut za svoj društveni status, suprug se odlučuje za razvod.

Drugi uvid daje nam šogor, sestrin suprug. On, ne baš uspješan likovni i foto-umjetnik, pokušava iskoristiti Yeong-hyeino tijelo kao platno za svoju umjetnost. Njegove metode još su radikalnije nego one Yeong-hyeinog supruga. Upravo gnjusnim seksualnim implikacijama iskorištava Yeong-hye isključivo za svoju medijsku promidžbu.

Treći uvid onaj je Yeong-hyeine sestre. Ona je istinski zabrinuta za sestru. Pokušava razumjeti zašto je Yeong-hye donijela tu odluku, ali to je izvan njezinih misaonih dosega. Nedvojbeno, ona voli sestru, ali joj ne oprašta što je „osramotila“ obitelj.

Nikad do sada nije vidio takvo tijelo, tijelo koje je toliko govorilo i istodobno nije bilo ništa više doli ono samo. str. 100.

Dojam o djelu Vegetarijanka

Knjiga je zgusnuta i atmosferična. Vrlo misaona i intenzivna tako da ostajete s knjigom u ruci i nakon što ste je pročitali, prepuštajući se vlastitim mislima.

Knjiga me na neki način uznemirila dok sam čitala o psihičkoj i fizičkoj metamorfozi jedne žene u patrijarhalnom društvu. Premda naizgled ne možete objasniti motive Yeong-hyeine odluke (navodno je vidjela strahote u snovima), imajući samo vrlo slabašan uvid u živote žena u zemlji poput Južne Koreje, počinjete razumjeti Yeong-hye. Jasno vam je da je ono što drugi nazivaju neodgovornošću, a Yeong-hye pasivnošću, samo oblik prkosa jedne žene prema nametnutoj joj ulozi u društvu. Strogi sustav vrijednosti koji zahtijeva odanost obitelji, konformizam i uskraćivanje odlučivanja o vlastitom tijelu, dovodi mladu ženu do postupnog sloma ega. Ona se više ne snalazi u svijetu ljudi i odabire biti u svijetu biljaka.

Roman nam govori o tome da svatko tko se u društvu koje ima stroge postulate društvenih normi i očekivanih uloga želi pobuniti, plaća visoku cijenu. S druge strane, dušobrižnici kojih ima svugdje oko nas spremni su uploviti u naše živote „dobronamjernim“ savjetima koje ne tražimo.

Možda me najviše uznemirila jedna od zadnjih scena romana, u kojima Yeong-hye prisilno hrane u bolnici, u trenutku kada ona odluči odbaciti svoje tijelo.

Knjiga je izazvala brojne kontroverze zbog niza mogućih interpretacija, ali ostaje činjenica da je pod nazivom vegetarijanstvo autorica zagrebla mnoge teme. Uloga žene u patrijarhalnoj obitelji, izbori koje žena donosi i njihov učinak na pojedinca, obitelj i društvo u srži su samog romana.

Han Kang vegetarijanka

O autoru

Han Kang (r. 1970., Gwangju) poznata je  suvremena južnokorejskih autorica. Studirala je književnost na Sveučilištu Yonsei u Seoulu, a na literarnu scenu kročila je kao pjesnikinja 1993. Prvi roman, Red Anchor objavila je 1994., a do danas je objavila još nekoliko romana, novela i kratkih priča. Engleski prijevod romana Vegetarijanka (2015.) ostvario je golem međunarodni uspjeh te 2016. osvojio nagradu „Man Booker International“.

Gdje kupiti

Hena com