Oznaka: grčka mitologija

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Itaka: ©Stilus

Prevela: Paula Jurišić

Itaka – Hera

Priču o otoku koji je Odisej ostavio iza sebe odlazeći u Trojanski rat priča nam, ni manje ni više nego Hera, Zeusova supruga i sestra.

Poslušajte moj glas: glas one koju su lišili časti…, glas one koja više nema što izgubiti jer su joj pjesnici već sve oduzeli, one koja jedina može reći istinu. Poslušajte glas one koja će rastvoriti veo vremena i ispričati priče koje samo žene mogu ispričati. Stoga me slijedite do zapadnog otočja, u Odisejeve odaje, i slušajte. (str. 14.)

Mada joj je zabranjeno miješati se u živote smrtnika, čak i samo viriti u njih, u Heri se krije zrnce prkosa. I ne samo to. U svijetu ljudi rijetke su kraljice i premda Penelopa nije njena omiljena kraljica, Hera će se potruditi pomoći joj i usmjeriti je na, recimo, pravi put. Herin glas je duboko ciničan i pun crnog humora. Ona je kraljica koja nije poštovana, supruga koja nije voljena, pomajka koja nije uvažena. Svaka njezina riječ odiše umorom, tugom, ali i slobodom, lukavošću, duhovitošću. Hera nam govori, mi se smijuckamo i istodobno vrtimo glavom u nevjerici. Njen opak jezik ne štedi nikoga. Ni Parisa, koji je manje poludio za Heleninom ljepotom, a više za lijepo zaobljenom stražnjicom. Ni Telemaha, koji je obično mizogino razmaženo derište. Ni Odiseja, koji iz godine u godinu stenje ispod ili iznad nimfe Kalipso, ne sjećajući se zakonite supruge.

Itaka – Penelopa

Otkad su je muževi i sinovi napustili kako bi ratovali neki tuđi rat, Itaka je otok žena. Njihova kraljica iz sjene je Penelopa.

To je Penelopa, Odisejeva žena, gospodarica palače, kraljica Itake i, drže mnogi, ništa drugo doli uzrok jada i svađe. Smatra da je nepravedno optužuju, ali za razuvjeravanje bi joj bilo potrebno više daha nego što ljudska pluća mogu proizvesti. (str. 25.)

Premda nikad ne bi priznala da vlada, ona sve konce drži u svojim rukama. No, Odiseja nema već dugih osamnaest godina. Sve je više prosaca koji opsjedaju palaču, a ona ih, po zakonu gostoljubivosti, ne smije izbaciti. Iz noći u noć tka posmrtno platno za svekra joj Laerta koji je, uzgred budi rečeno, još uvijek živ. Pokušava sina Telemaha naučiti pravim vrijednostima što nije lako jer je ovaj zadojen pjesmama o ocu mu junaku. Iz godine u godinu sve je više prosaca, sve je više troškova koje kraljica mora podmiriti pa se počinju širiti priče kako je negdje na Itaci skriveno Odisejevo blago.

Kao da to nije dovoljno, otok počinju napadati gusari Iliri koji, kad ih se bolje promotri, ipak ne nalikuju na Ilire…

Odiseja i dalje nema. Prosci postaju nestrpljivi. Gusari opet napadaju. Jedan je kralj mrtav. Jedna je kraljica u bijegu.

Čujete li i vi kako iz Hada bruje glasovi drevnih erinija, boginja osvete i prokletstva?

Nova Penelopa

Svi znamo tko je bila Penelopa, Odisejeva vjerna žena, simbol čestitosti i strpljivosti. U romanu Itaka ona je sve to, ali nekako više i manje, istodobno. Realnija je – nakon osamnaest godina više se ni ne nada Odisejevom povratku. Svjesna je da je većina vidi kao ucviljenu udovicu koja se ne može oprostiti od sjene voljenog supruga, no ona, u mraku svoje spavaće sobe, okružena vjernim sluškinjama, duboko promišlja o prevrtljivosti ljubavi.

„Vjenčali smo se kad mi je bilo šesnaest. Bio je dobar, bilo nam je dobro. Bila sam jako sretna što su me udali za njega umjesto… umjesto bilo koga drugog zapravo. -sjećam se kako sam na očevu dvoru promatrala muškarce iz Grčke, misleći: ‘Pa … slava Heri, mogla sam proći znatno gore.’ Zar je to ljubav?“ (str. 130.-131.)

Penelopa je pametna, oh, kako je pametna. Možda je ona, a ne Odisej, trebala postati sinonim za lukavost. Spremna je na sve ishode. Uvijek ima plan. Izlazi na kraj s proscima, s narodom, s rođakinjom koja dolazi na otok zadati joj ništa doli još muka. Penelopin mozak uvijek radi, važe što je bolje. Bez prekida planira, istodobno se praveći glupom kako se slika o slaboj udovici na koju ne treba obraćati pažnju nikad ne bi poljuljala.

Ali Penelopa, iako s ognjem u glasu, govori odmjereno i oprezno. Već je promislila što će reći u sličnom trenutku, iako nije potpuno sigurna je li ovo taj trenutak, no spremila se za tisuću sličnih trenutaka, tisuću sličnih raspleta niti o kojoj joj visi život, osmislila plan unutar plana, pripremila se za katastrofu. (str. 303.)

Žensko pismo iz pradavnih vremena

Penelopa, sluškinje, sve itačke žene, prisiljene su postati junakinje. Nema muškaraca da ih brane, a ovi što su tu, zabavljeni su pićem, podrugivanjem, svađama, zavlačenjem ruku pod suknje služavki i prisjećanjima na davne bitke u kojima su sudjelovali.

Takav je svijet u kojem živimo. Nismo junakinje. Ne odabiremo biti velikima, nemamo moći nad vlastitim sudbinama. Ono malo što nam se nudi jest odabir između dvaju zala, možemo odabrati tek ono najmanje, znajući da ni u jednom slučaju nećemo izaći neokrznute, da ćemo uvijek završiti krvave na podu. Nemaš izbora. Izbor ti je oduzet. (str. 229.)

Tko će itačkim ženama pomoći obraniti otok od gusara koji to nisu? Tko će Penelopi pomoći u odbijanju prosaca, u odgađanju rata koji dolazi?

Žene sve, kao i tisućama godina prije i poslije, moraju same.

Naoružati se i oružjem i pameću. Pomoliti se Heri, Artemidi ili Ateni i pokušati spasiti ono što se spasiti da. Otok. Kraljevstvo. Živote.

Itaka – moćno štivo nenadmašne ljepote izraza

Itaka je moćno štivo koje vas od prve riječi uvlači u sebe i ne da vam van. Hera je vješta pripovjedačica, oštra, ranjiva i duhovita. Njezina priča je istinita jer kaže – nema što izgubiti.

Nije ovo roman za plažu. Na ovu se kompleksnu priču treba koncentrirati, treba popamtiti sva ta imena i odnose. Tko koga, kad i zašto. Ali neće vam biti žao. Itaka je roman prekrasnih rečenica, savršeno ispripovijedan. Proza je to na kakvu rijetko nailazimo i shvaćam zašto je Claire North nagrađivana spisateljica. Iako ponekad težak, ovaj roman nije naporan. On nam oduzima dah, ne samo ljepotom izraza, već i snagom svih žena koje su postojale u sjeni muškaraca, potiho vodeći bitke, učeći iz poraza, zanemarujući pobjede.

Ono što mi se najviše svidjelo nije priča jer jako volim Odiseja i ne želim da ga se prikazuje kao kurviša, kukavicu i pokvarenjaka. Najviše mi se svidjela Hera, pripovjedačica. Gotovo da sam mogla čuti podsmješljiv, ciničan glas kako me vodi pričom. Stalno u strahu od Zeusa, a uporno čineći svoje, Hera je glavni lik u sjeni koji ovu priču čini novom, posebnom i zbilja, zbilja dojmljivom.

Savjetujem da svakako pročitate, ako volite zahtjevne romane pisane biranim riječima u kojima ćete uživati.

Ostali naslovi ove autorice:

Claire North pseudonim je Catherine Webb, autorice nominirane za Medalju Carnegie. Svi njeni dosad objavljeni romani, poput The first fifteen lives of Harry August, Touch i The sudden appearance of hope hvaljeni su i od kritike i od publike.

Gdje kupiti roman Itaka:

Stilus

Priča o Penelopi, puno starija i poznatija od ove jest Penelopeja Margareth Atwood. Sjećam se da sam je čitala na faksu i da mi se jako svidjela. Ako volite grčku mitologiju ispričanu iz nove perspektive, svakako posegnite za Atwoodicom. Roman je kratak i brzo se čita, a Penelopa je, baš kao i u romanu Itaka, drugačija od vjerne i skromne žene na koju nas je naučio Homer.