Nakladnik: Fraktura, 2022.
Naslovnica romana Gospodari vremena: ©Fraktura
Prevela: Silvana Roglić
Gospodari vremena
Najnoviji slučaj inspektora Unaija Lopeza de Ayale zvanog Kraken zatječe u nikad ljepšoj situaciji – njegova mala obitelj gotovo blista od sreće.
No brutalna ubojstva koja potresaju Vitoriju sve će to promijeniti i utjecati na Krakenov život više nego što bi itko mogao očekivati.
Već sam neko vrijeme bio izgubljen, ne samo zato što sam pred sobom imao slučaj koji me najviše zbunjivao u cijeloj mojoj karijeri stručnjaka za profile. Izgubljen sam bio i zato što sam polako zaboravljao onaj nagon koji me svako jutro tjerao da iskočim iz kreveta i zaputim se u ured. Izgubljen zato što se moj život primicao raskrižju… (str. 289./290.)
Sve počinje potpuno benigno – povijesnim romanom Gospodari vremena koji opisuje srednjovjekovnu Victoriju i koji postaje ogroman hit! Nema tko ga ne čita – ne samo zbog fascinantne radnje nego i misterije koja ga obavija. Naime, nitko ne zna tko je mu je zapravo autor!
A čini se da je radnju bestselera dobro zapamtio i ubojica koji za svoje metode odabire baš one opisane u romanu. Trovanje kantaridinom – srednjovjekovnom Viagrom. Zazidavanje kao u drevnom zavjetu tame.
Poznavao sam obiteljsku tradiciju zazidavanja. Kad bi imali previše kćeri, grofovi Maestu dali bi ih žive zazidati u neku obližnju župnu crkvu. Izolirane iza pregradnog zida, život bi posvetile molitvi. Neke su to željele. Druge baš i ne.
(str. 36.)
Bačvanje – zatvaranje žrtve u bačvu s mačkom, psom, pijetlom i zmijom te bacanje u rijeku.
Inspektor Unai shvaća da ključ za razrješenje stravičnog slučaja leži baš u romanu Gospodari vremena. Iznova zaranja u 1192. godinu i prati put grofa Diaga Vele, koji se, nakon što je proglašen mrtvim, s tajne misije koju je obavljao za kralja vraća kući – točno na dan vjenčanja svoje zaručnice Onnece i svog brata Nagorna.
Završni dio trilogije
Gospodari vremena posljednji su dio trilogije o baskijskom gradiću Vitoriji, kojom nas je Eva García Sáenz de Urturi potpuno osvojila!
Bila je to jedna od onih knjiga koje te obuzmu, nevidljiva ruka koja te od prvog ulomka ščepa za šiju i snažnim magnetizmom uvuče u svoj divlji srednjovjekovni svijet, a ti ne možeš baš ništa učiniti da se othrvaš.
To nije bila knjiga, bila je to papirnata klopka, sačekuša od riječi… i nisi joj mogao umaći. (str. 5.)
Premda mi je ovaj nastavak najslabiji, neka vas to ne odvrati od čitanja, Trilogija bijeloga grada i dalje je nešto najbolje što sam pročitala posljednjih godina!
Početak romana je odličan, priča o grofu Veli gotovo je bolja od one o Krakenu. Ipak, kako stranice odmiču, postaje malo zamorno pratiti dvije radnje, svaku sa svojim posebnostima, svojim načinom iznošenja događaja, svojim likovima.
Sama autorica kaže kako je u ovom romanu spojila dva svoja rada, Trilogiju bijeloga grada i Sagu o dugovječnima. Po mom mišljenju, ta petljanja nisu bila potrebna, no pratila sam mnoge recenzije Gospodara vremena i pričala sam s brojnim pratiteljima bloga i čini se da sam među rijetkima (možda i jedina?) koji misle da je završnica mrvicu slabija od prethodna dva dijela.
Osim toga, nisam fan kraja jer inspektor Kraken kojeg sam stvorila u svojoj glavi nikad ne bi pošao tim smjerom, kao ni, čini mi se, onaj Kraken kojeg smo čitali u prva dva dijela – no ljudi se, pa tako i književni likovi valjda, mijenjaju.
Osim tih sitničica, sve drugo je fenomenalno, kao i dosad. Autorica ostaje vjerna ljepoti Vitorije koju dočarava divnim lirskim opisima. Inspektor Unai i dalje je presimpatičan, zamjenica načelnika Alba (meni) i dalje nesimpatična, priča vuče na čitanje… Sve ono zbog čega sam se zaljubila u ovu trilogiju i dalje je tu, samo ublaženo i drugačije.
Neraskidivi dijelovi cjeline
Možda sam u prethodnom odlomku bila malo gruba i lako se može dobiti dojam da mi se Gospodari vremena nisu svidjeli. To uopće nije točno – roman je izvrstan i svaka od 430 stranica čita se brzo, lako, s maničnom željom za još.
Nije izgledalo samo kao ubojstvo. Ako ondje nije bilo predumišljaja, neka mi Bog objasni što je predumišljaj. Ali Bog je tih jesenjih dana bio zabavljen puhanjem i raspršivanjem suhoga lišća stazama bezumlja. (str. 156.)
No, meni je svaki dio ove trilogije međusobno neodvojiv i moram ih međusobno uspoređivati. Uvijek će jedan na drugoga utjecati bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu.
Tko zna što bi bilo da sam završnicu pročitala prvu? Možda bi mi ona bila najdraža? No, znam da sam je pročitala treću, kako i treba, i premda izvrsna, nije mi uspjela probuditi onaj poseban osjećaj da čitam nešto DOISTA posebno koji sam imala dok sam čitala prethodna dva dijela, pogotovo prvi. Iako je priča napeta i poglavlja se izmjenjuju luđačkom brzinom, iako se zločini kreću od prošlosti do sadašnjosti, iako imamo fantastično jezive likove koji mogu i ne moraju biti ubojice, nešto mi je nedostajalo. Neki mali klik koji bi ovu jaku četvorku pretvorio u blještavu peticu.
Ostali naslovi ove autorice:
O samoj spisateljici naći ćete više na linku recenzije romana Šutnja bijeloga grada (u prvom odlomku), a sada samo navodim naslove ove trilogije:
- Šutnja bijeloga grada
- Rituali vode
- Gospodari vremena
Sami slučajevi nisu povezani, ali puno je međusobnih referenci i savjetujem čitanje po redu. Priča će biti razumljivija, aluzije jasnije, a likovi dublji i bogatiji. Čitanjem po redu razumjet ćete uzročno-posljedične veze te odnose među likovima, zbog čega će sama fabula biti napetija, zanimljivija i bolja.