Oznaka: fantasy

Objavljeno

Stephen King: Rose Madder

Nakladnik: Algoritam, 2006.

Naslovnica romana Rose Madder: ©Algoritam

Prevela Božica Jakovlev

…žene koje se skrivaju iza tamnih naočala, žene koje kupuju karte za druge vremenske zone, žene koje izgledaju kao da su negdje usput zaboravile tko su, i što rade, i zašto. (str. 33.)

Stephen King: Rose Madder

Samo Rosie

Rosie već četrnaest godina trpi užasno nasilje svog supruga Normana. Napravio joj je mnogo toga neizrecivog, a ono najgore zaskoči nas već na prvoj stranici.

Bol je prejaka da bi se ona zabrinula zbog sitnica kao što je disanje ili zato što se čini da u zraku koji udiše nema zraka. Bol ju je progutala kao što priča kaže da je kit progutao Jonu, biblijskog neposlušnika. Bol kuca poput otrovnog sunca koje žari negdje duboko u njoj… (str. 7.)

I tako se Rosie jednog jutra budi i na plahti ugleda kap krvi. Nebrojeno puta slomljen nos ponekad krvari i bez udarca. Rosie sjedi i gleda tu kap krvi.

Kad bih vam prepričala njezin tijek misli, smijali biste se od žalosti. No dobro. Rosie zaključuje da će je suprug zasigurno jednog dana ubiti. No još gore – pomisli – možda neće…

Ta jedva primjetna uzrujanost u njegovu glasu dovoljna je da obnovi njezin strah i ostavi joj u ustima metalni okus. Tko da mu stane na žulj, proturječi mu? Oh, tko bi bio toliko lud? Samo netko tko ga ne poznaje, naravno – netko tko ga ne poznaje onako kako ga ona poznaje. (str. 8.)

Rose onda ustaje i izlazi iz kuće, ne noseći ništa nego odjeću koju ima na sebi (ako se presvuče izgubit će hrabrost). Dakle, u odjeći koju ima na sebi, torbice čvrsto stisnute u znojnim rukama, Rosie bježi što dalje. U torbici pak nešto kriva – Normanovu kreditnu karticu.

Rose Madder

Bježeći čak u drugu vremensku zonu, skrasit će se u živopisnom gradiću i upoznati mnoge zanimljive ljude. Neću vam ih sve opisivati jer silno želim da, ako već niste, što prije pročitate ovu fantastičnu knjigu!

Važno je samo reći da Rosie jednom nabasa na trgovinu antikviteta u kojoj pronalazi sliku. Moćnu sliku žene na brijegu koja kao da zuri u nešto u daljini, nešto onkraj tmurnih oblaka koji prijete olujom.

Tako je njezin mozak – zdrav, razborit i prilično nespreman prihvatiti ili čak priznati da nešto miriše na nadnaravno ili paranormalno – istodobno objašnjavao, racionalizirao i opravdavao nagli porast adrenalina u njezinoj krvi kad je ugledala sliku žene na brijegu. (str. 77.)

Privučena slikom kao moljac na svjetlo, Rosie je kupuje istog trena i vješa u svoj novi stančić.

Što će se dalje dogoditi, predivna je priča o ljubavi. Prestrašna priča o lukavosti, okrutnosti i nasilju. Prelijepa priča o prijateljstvu, snazi, odanosti i hrabrosti.

A ako vam sve ovo što sam rekla još uvijek nije dovoljna preporuka, nastavite čitati.

Stephen King: Rose Madder

Slika Rose Madder

Otkud početi?

Rose Madder isprva počinje kao sasvim realan roman. Prilično užasan jer prolog udara u trbuh. Mnogi su odlični romani napisani o bračnom zlostavljanju žena, ovaj je na njihovu tragu. Brutalan, frustrirajući, klaustrofobičan. Kingovski jer ima stvari koje su baš njemu svojstvene.

Tek kad naša glavna likuša Rosie dođe u pitomi gradić, kad uđe u antikvarijat i kad je slika Rose Madder gotovo potapša po ramenu i natjera je da je kupi, shvaćamo da će fantastično ipak preuzeti uzde.

I oba dijela su izvrsna! Ipak, da moram birati, odabrala bih realni dio kao jači, moćniji, emotivno snažniji, ali ova nadrealnost  zbivanja oko slike donose nekakvu ravnotežu. Ipak čitamo Kinga.

Unatoč temi, roman je jako duhovit. Na primjer, ova rečenica dolje.

Ona zaključi da je ovo, sve u svemu, prilično drugorazredna kuća strave, za nekoga tko je četrnaest godina živio s Normanom Danielsom. (str. 215.)

Duhovito i tužno, zar ne?

Osvrti s neta

Nakon čitanja, provela sam sigurno sat vremena surfajući po tuđim osvrtima za Rose Madder pokušavajući vidjeti ima li još onih kojima se svidio koliko i meni. Vjerovali ili ne, dojmovi su podijeljeni. Nekima se ne sviđa cijelo ludilo sa slikom, neki nisu fanovi kraja… Neki su, baš poput mene, oduševljeni svime. Iako je kraj neobičan i nejasan, njime sve sjeda na svoje mjesto. Uzroci i posljedice svega.

Najbolje je bit nemilosrdan prema prošlosti. Nisu važni udarci koje primamo, već oni koje preživimo. (str. 230)

Slika je skroz luda, priznajem, ali to je rečeno u njenom imenu – ta što znači madder nego luđa.

Ako tražite roman koji nije samo strava i užas, nego je roman koji propitkuje sve – zbilju i snovitost, ljubav, posesivnost, dobro i zlo, Rose je roman za vas.

Već sam rekla, Groblje kućnih ljubimaca najdraži mi je Kingov roman baš zbog te neke emocije koju izaziva u čitatelju. Jeze i žalosti. Rose Madder ista je takva. Njezini su osjećaji Tuga, strah i nada.

Zato, najljepše vam je preporučujem jer mislim da ćete stvarno, stvarno uživati.

Čak i ako vam se ne svidi kraj, ako budete imali dojam da ga niste razumjeli… Svejedno mislim da će Rosie biti junakinja koju ćete jako voljeti, za koju ćete navijati i koju ćete svim srcem čitati.

Stephen King: Rose Madder

Ostali naslovi ovoga autora:

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti roman Rose Madder:

Naša Rose nažalost više nije dostupna za kupnju, barem ne preko webshopova. Ako je baš jako želite, pokušajte u second-hand knjižarama.

Objavljeno

Olesya Salnikova Gilmore: Vještica i car

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica romana Vještica i car: ©Znanje

Prevela Iva Matijević

Olesya Salnikova Gilmore: Vještica i car

Baba Jaga

Duboko u magičnoj šumi stoji koliba na kokošjim nogama, okružena ogradom od ljudskih kostiju . Sigurno ste čuli legendu? U njoj živi stara vještica, željeznog nosa. Leti u nekoj vrsti mužara ili kotla, ovisno o legendi. Često je prate tri jahača, Dan, Sunce i Noć.

Ponekad je na strani dobra, ponekad na strani zla. Baba Jaga biće je iz slavenske mitologije i nije poznata samo u Rusiji. Poznata je i na našim prostorima, a zahvaljujući franšizi John Wick (sigurno znate da njega zovu Baba Jaga), postala je poznata i diljem svijeta.

Vještica i car roman je u kojem glavnu ulogu ima baš ona, Baba Jaga. Ali, ovdje ona nije starica kukastog nosa, naborana lica i savijenih leđa, krnjavih i oštrih zubi. Ovdje je ona dijete smrtnika i božice, mlada je i lijepa jer je prestala starjeti s trideset godina.

Niti sam bila vještica, demon ili bolest. Ništa na meni nije bilo bolesno, demonsko ili staro osim povremene srebrne niti u mojoj divljoj crnoj kosi. Moj je otac možda bio smrtnik, ali majka je bila boginja prije nego je kršćanski bog došao u Rusiju. (str. 5.)

Vještica i car

Za Jagu iz ovog romana narod doista vjeruje da je vještica, vedma, ali nju ta riječ vrijeđa jer iako poznaje magiju, služi se njome samo kako bi pomogla. Previše joj je ljudi slomilo srce pa živi sama u šumi, u svojoj neobičnoj kućici koja stoji na kokošjim nogama, a koju od milja zove Kokošica. Živi u društvu dviju životinja koje je uvijek prate i pomažu joj, sove koja se zove Noć i vuka koji se zove Dan.

Jednoga dana, u sumrak, do njezine kolibice dolazi nekadašnja joj prijateljica, a danas carica Rusije, Anastazija Romanovna.

U tom trenutku nije bila djevojka, nego žena. U tom trenutku nisam je samo voljela… a voljela sam je… ja sam je i poštovala.
U tom sam trenutku znala da Anastazija nije obična djevojka, da je njezina sudbina za nju izabrala nešto veće. Vladati i brinuti se za ljude. Biti carica Rusije. (str. 19.)

Olesya Salnikova Gilmore: Vještica i car

Carica Jagu moli za pomoć – netko je truje i ona je iz dana u dan sve slabija. A kako slabi ona, tako jačaju nesigurnost, okrutnost i ludilo cara Ivana. Cara koji će uskoro postati poznat kao Ivan Grozni.

Premda ne voli gužvu grada, Jaga odlazi u Moskvu kako bi u svakom trenutku bila uza svoju prijateljicu i kako bi je iscjeljivala od trovanja, dok god ne otkrije onoga tko stoji iza tog užasnog djela.

Ovo nije bio obični trovač, neka zavidna dvorska dama ili ljubavnik i obožavatelj carice. Ne, to je bio netko bez empatije ili grižnje savjesti… i moguće prilično poremećen. (str. 68.)

Jer onaj tko kuje zavjeru protiv carice, izdaje i samu Rusiju. Rusiju koja je trenutno na rubu kaosa i potreban je samo mali poguranac da sve ode k vragu.

Klupko povijesti i mitologije

Vještica i car roman je koji me odmah namamio na čitanje, isprva, dakako, svojom predivnom naslovnicom, a nakon toga i sadržajem.

Oduvijek volim slavensku mitologiju! Još otkad sam išla na fakultet i pokušala napisati (neuspješno!) roman koji se bazira upravo na slavenskoj mitologiji. Tada sam je dosta i istraživala pa mi tako ni jedan bog koji se u romanu spominje nije bio nepoznat. Tu su Černobog i Bjelobog kao glavna božanstva. Zatim Volos, Morozko, Mokoš, Kikimora kao ajmo reći niži bogovi koji se provlače između svijeta smrtnika i besmrtnika i tkaju njihove, ali i svoje sudbine.

Povijesni dio također mi je bio izvrstan, pogotovo još kad sam malo istraživala Ivana Groznog i vidjela da su se neke stvari doista i dogodile! Naravno, u romanu Vještica i car opisane su drugačije, dodana im je doza magije, ali – tu su!

Ovdje je bio car kojeg je kruna učinila tragičnim, sumnjičavim i osvetoljubivim čovjekom, nestalnim i nepredvidljivim. Volio je danas samo da bi mrzio sutra. U napadu neumjesne paranoje, mogao se okrenuti protiv bilo koga – bilo koga – čak i mene. (str. 84.)

Olesya Salnikova Gilmore: Vještica i car

Vještica i car – dojam

Premda mi se roman veoma svidio, imam zamjerku koja vama možda i ne bude problem, ovisno o tome kakve knjige volite. Isti sam problem imala i s romanom Psiha i Eros, autorice Lune McNamare. Previše mi je pripovijedanja!

Previše je teksta i budući da nam sve čitavo vrijeme govori isti narator, Baba Jaga, nakon nekog vremena postane naporno.

Svoj povrijeđeni ponos što su me zvali vješticom, Babom Jagom, morala sam ostaviti po strani. Ruski narod i Anastazijini sinovi su me trebali. I morala sam im pokušati pomoći. (str. 147.)

Roman bi se puno lakše čitao kada bi bilo više dijaloga ili kada bi se makar izmjenjivali pripovjedači.

Iako ovdje imamo nešto što autorica naziva „interludijem“, u njemu se stil naracije nimalo ne mijenja pa i dalje imamo osjećaj da slušamo Jagu, samo ne u prvoj, nego u trećoj osobi.

Eto, to je jedina stvar koja mi je otežavala čitanje i iskreno, smanjila cjelokupnu ocjenu romana.

Budući da je tekst, kažem, mrvicu zahtjevniji za čitanje, preporučila bih da ga ostavite za zimske večeri, dekicu i čaj.

Ljeti jednostavno nemam (a vjerojatno ni vi) dovoljno koncentracije za praćenje priče koja je, premda izuzetno zanimljiva, ispričana monotono i jednolično.

Dakle, Vještica i car – da, ali pobrinite se da imate dovoljno vremena i pažnje za nju. Priča je dojmljiva i svidjet će vam se, pogotovo ako volite lutati povijesnim prostorom na kojem se sukobljavaju i ljudi i bogovi, smrtnici i besmrtnici, demoni i pravednici.

Ostavite ovu knjigu za zimu i uživajte!  

A ako toliko silno želite pročitati roman Vještica i car, nikakav problem!

U komentarima na Facebooku napišite mi zašto je moram poslati baš vama i – šaljem je već sljedeći tjedan onome čiji mi se komentar učini najsimpatičnijim. 😀

Olesya Salnikova Gilmore: Vještica i car

Ostali naslovi ove autorice

Olesya Salnikova Gilmore rođena je u Moskvi, ali odrasla u SAD-u gdje i trenutno živi. Neko je vrijeme radila kao odvjetnica, ali odlučila je slijediti svoje snove i postati spisateljica. Njezin debitantski roman Vještica i car inspiriran je poviješću, slavenskim folklorom i mitologijom. Drugi roman, kod nas zasad još nepreveden, The Hounting of Moscow House, objavljen je 2024. godine.

Gdje kupiti roman Vještica i car

Znanje

Volite li knjige koje govore o hladnoj Rusiji, ne propustite osvrte na romane Porculanska lutka Kristen Loesch, Grad lopova Davida Benioffa i Mag iz Kremlja Giuliana da Empolija.  

Izvori

Baba Jaga – Wikipedija

Baba Jaga: 7 tajanstvenih aspekata folklorne figure

Objavljeno

Emilia Hart: Sirene

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Sirene: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Emilia Hart: Sirene

Sirene

Roman Sirene, kao i prethodni hit iste autorice Weywardice, pratimo u tri vremenska slijeda.

Godine 1800. upoznajemo sestre blizanke, Mary i Elizu, koje se spletom nesretnih okolnosti i slučajnog nedjela nađu na kažnjeničkom brodu za Australiju.

Ali nije znala za tu prvu noć, kada su iskrcali zatvorenice, pa onda pustili zatvorenike na njih, kada su plač i jauci odjekivali kroz mrak. Niti za „ženske tvornice“, u koje su muškarci dolazili birati osuđenice da im budu sluškinje ili supruge. …
Kurve. Tako su gledali na te žene – a neke su bile tek djevojke. (str. 107.)

Druga je godina 1998., kada usamljena tinejdžerica Jess razumijevanje i utjehu pronalazi u mladom nastavniku likovne kulture. Jess pati od rijetke alergije i koža joj se počinje pretvarati u nešto slično krljušti na najmanji dodir vode.

Možda postoji neko racionalno objašnjenje, možda sve nekako ipak ima smisla. Ali onaj drugi, glasniji dio mene osjeća da nešto nije u redu, da roditelji nešto kriju od mene. I što više pokušavam potisnuti taj osjećaj, progutati ga, on raste sve veći i veći, buja u mojoj utrobi kao parazit. (str. 100.)

Lucy je naša pripovjedačica iz 2019. godine. Napala je dečka koji joj se nekad sviđao i bježi s fakulteta, svjesna da je samo pitanje trenutka kada će biti izbačena.

Ali kamo bi mogla krenuti? Ne može se vratiti kući roditeljima. To bi značilo reći im da je ona, Lucy, dobra djevojka, nekog napala. Još gore, to bi značilo reći im zašto… Ne, nikada to ne bi mogla. Ali onda, tko? Tko će joj pomoći… (str. 19.)

Skriva se u kuću svoje starije sestre Jess, ali nje nema.

Kako prolaze dani, do Lucy dopiru glasine o muškarcima koji nestaju u moru. O glasovima iz valova.

U kući pronalazi dnevnik koji je Jess vodila kao tinejdžerica i počinje ga čitati…

Savršena naslovnica

Sirene sam očajnički priželjkivala ne samo zato što sam obožavala Weywardice, nego i jer je naslovnica toliko savršena, toliko lijepa da nas malo zaboli srce pri samom pogledu na nju.

I čim sam je dobila, odmah sam prionula na čitanje!

Negdje do pola, bila sam oduševljena! Sve mi se sviđalo – mistika vezana uz bića iz dubina, tajanstveni nestanci muškaraca. Pa sam se pitala, gdje je nestala Jess? Što kriju Lucyni roditelji? Što piše u Jessinu dnevniku? Željela sam saznati kako su sestre blizanke s početka 19. stoljeća povezane sa sestrama u sadašnjosti. I naravno, pitanje svih pitanja – kako će spisateljica u realističnu priču ubaciti sirene?

Nije da ja vjerujem u to. Ali znam ljude koji kažu da su ih čuli, kada su bili na plaži noću. … Glasove, iz valova. Ženske glasove. (str. 110.)

A onda – plot twist, ali ne u knjizi, nego u meni. Druga polovina romana… Nisam oduševljena.

Jednostavno, imam osjećaj da se autorica pogubila u vlastitoj priči.

Emilia Hart: Sirene

Čitati ili ne čitati?

Ah, rijetke su knjige za koje ću vam reći – ne čitati. Sirene su čisto ok, u dnevniku čitanja dala sam im četvorku – možda sam malo povisila ocjenu zbog naslovnice. Lijepo su napisane, priča o muškarcima koji iz nekog razloga nestaju zove na čitanje. Zatim, priča o blizankama koje se nalaze na brodu koji kažnjenice prevozi u Australiju predivna je i samo bi se od nje mogla napisati odlična knjiga.

Lucy osjeti kako je počinje peckati pri dnu kralježnice. Možda je to podsjetnik na ono što voda može učiniti njezinoj koži. Zamišlja kako je valovi oblizuju kao jezici, skidaju joj meso s kostiju dok ne ostanu gole, blještavobijele. (str. 42.)

Emilia Hart imala je toliko toga, sve te izvrsne ideje od kojih je mogla napisati štivo o kojem ćemo misliti i pričati još godinama. Za razliku od svog romana prvijenca, u Sirenama u tome nije uspjela. Na kraju svega, dobili smo poprilično mlaku priču koja, kada se sva tri vremenska slijeda spoje, ostajemo – smijem li reći – nezadovoljeni. Fabula naprasno završava najobičnijim mogućim raspletom.

Osim toga, nisam sigurna što mislim o fantastičnom dijelu priče. Jasno mi je zašto se krenulo u tom smjeru, ali meni nikako ne funkcionira. Puno je toga ostalo nedorečeno i mislim da je, od ovako dobre ideje, roman trebao biti puno jači i efektniji. A i izostala mi je sva ta ženska snaga koja se spominje na koricama.

Ipak, uza sve ovo što sam napisala, vjerujem da će mnoštvo čitatelja ipak biti oduševljeno romanom Sirene. Ukusi su doista različiti i zato nemojte dopustiti da vas obeshrabrim.

Uronite neustrašivo u hladne dubine oceana i pročitajte Sirene. Možda vama budu jedan od najboljih romana ove godine!

Ostali naslovi ove autorice:

Emilia Hart našoj je publici postala poznata svojim prvijencem, hit-romanom Weywardice. One su poharale ljestvice najprodavanijih naslova diljem svijeta, a dobile su i dvije Goodreads nagrade – onu za najbolji povijesni roman  te onu za najbolji debitantski roman.

Sirene su njezin drugi objavljeni roman.

Gdje kupiti roman Sirene:

Stilus knjiga

Objavljeno

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Krvni izdajnik: ©Znanje

Prevela Ana Briški Đurđevac

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Krvni izdajnik

Neočekivani užasni događaji u koje se Kiva uplela na kraju drugog romana Zlatni kavez rezultirali su strašnim posljedicama. I po Kivu, koja je opet prisiljena otići na najgore od svih mjesta. I po njezine voljene, koji joj nikad neće oprostiti ono što je napravila.

Izdala je Jarena.
Nikad joj neće oprostiti.
Ona nikad neće oprostiti samoj sebi.
Ljudi poput nje nisu zavrijedili oprost.
Zavrijedili su smrt. (str. 34.)

Kraljevstva su na rubu rata, a Kiva i njezini nekadašnji prijatelji moraju krenuti u misiju koja bi ih mogla koštati života. Ipak, ako prežive, njihova misija donijet će im toliko željeno pomirenje i oprost.

… Kiva nije mogla zanemariti strah da će ih dočekati neka nova komplikacija koja im neće dati da ostvare svoj cilj. Govorila je samoj sebi da je paranoična, … ali taj ju je osjećaj nastavljao pratiti. (str. 274.)

Ono za čime tragaju Kiva i Jaren jako je dobro skriveno, okruženo magijom, neprijateljima i smrtonosnim izazovima.

Ljudi koji su nekad bili prijatelji, sada to nisu. Koji su nekad bili kraljevi i kraljice, danas su zatočenici. I naravno, nekad omraženi, ima i onih koji su danas prijatelji.

Svi zaslužuju da se netko bori za njih, čak i onda – posebno onda – kad se ne mogu boriti sami za sebe. Ti si to za mene jednom učinila. (str. 51.)

Hoće li Kiva i Jaren uspjeti pronaći magične predmete za kojima tragaju? Hoće li kobne posljedice Kivine izdaje biti poništene? I kome će se ona na kraju prikloniti, obitelji ili ljubavi? Odanosti ili neprijatelju?

U svijetu Wenderalla, ništa nije onakvo kakvim se čini.

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Finale fantastične trilogije

Trilogija Zatvorska vidarica oduševila me na prvo čitanje! Naravno, prvi dio, Zatvorska vidarica, ostaje mi omiljen, premda ni ova preostala dva nastavka ne zaostaju. Ako ćemo iskreno, čini mi se da je drugi nastavak, Zlatni kavez, nekako najslabiji, najsporiji, ali Krvni izdajnik polako se vraća na pravu stazu.

Navest ću najprije ono što mi je smetalo, ali napominjem još jedan put da obožavam ovu trilogiju i da ima počasno mjesto na mojim policama.

Dakle, smetala mi je samo jedna stvar. Čini mi se da je autorica silom htjela zbiti hrpetinu radnje u jedan roman. Neke situacije jednostavno se događaju, bez nekog detaljnijeg tumačenja. Čitamo, čitamo – i hop – nešto se dogodilo. Onda sve dalje ide super, uživamo, uživjeli smo se kad opet – hop – dogodilo se nešto drugo.

Eto, nisam sigurna jesam li dobro objasnila, ali to me malo nerviralo. Takve je stvari trebalo ili izbaciti ili dodati još stotinjak stranica. Ja se ne bih bunila…

Svidjelo mi se SVE ostalo!

Ne znam zašto sam tako slaba na magijski svijet Wenderalla, ali jesam.

Krvni izdajnik, finale trilogije, zaokružuje čitavu priču. Daje nam rješenje svih pitanja, zadovoljenje osjećaja za pravdu i kakav-takav sretan kraj!

Njezina magija bila je dar, a ne oružje. Nije se imala čega plašiti; bila je dio nje, stvarna i životvorna poput krvi u njezinim žilama. Ona će odlučiti što će s njom, samo ona i nitko drugi.
I odlučila je da će je upotrebljavati za dobro. (str. 182.)

Krvni izdajnik – magija u najboljem obliku

Ne znam što ova fantasy trilogija ima, a druge nemaju, ali od mene imate velike preporuke! Ako volite ovaj žanr, svakako uzmite Zatvorsku vidaricu i počnite! Jamčim vam, čeka vas nezaboravna avantura! Svijet magije u kojem žive Kiva, Jaren i njihove obitelji predivan je i strašan u isto vrijeme. Nema tu vila i pjesmica. Tu su pobunjenici, droge, nasilje, smrt, bodeži i smrtna magija. Sama nas spisateljica na početku upozorava da su, s obzirom na temu, neki dijelovi uznemirujući. Iako zamišljena kao trilogija za mlade (YA), u njoj su itekako odrasle teme.

Ti si ono što odlučiš biti, Kiva. Bilo dobra ili zla, to je tvoja odluka. Tvoja je magija oruđe – ti njome upravljaš, a ne ona tobom. Ne može te pretvoriti u nešto što ne želiš biti. … Ne moraš se plašiti svoje magije.
Prošlost, sadašnjost, budućnost – uvijek će je upotrebljavati za dobro. (str. 169.)

Sviđa mi se što u svakom nastavku, pa tako i u romanu Krvni izdajnik, uvijek imamo iznenađujuće, šokantne preobrate! Većinu njih ne da nisam očekivala, nego nisam na njih ni pomislila i uvijek bih ostala paf. Dakako, zatim bih se vraćala unatrag i opet iščitavala već pročitano u lovu na tragove i ako to nije kompliment knjizi, onda ne znam što je!

Krvni izdajnik je, bez obzira na svoje sitne mane, u meni izazvao onaj vau-efekt koji ne dobijem često. Baš zato, znam da ću pamtiti ne samo radnju, nego i osjećaje koji su se u meni kovitlali dok sam čitala.

Ovo je najbolja fantasy trilogija koju sam u životu pročitala (zasad) i od srca vam je preporučujem!

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Ostali naslovi ove autorice:

  • Lynette Noni studirala je novinarstvo, psihologiju i akademsko pisanje. Nakon toga, upustila se u avanturu pisanja fantastike, a danas je nagrađivana autorica serijala The Medoran Chronicles i Whisper.
  • Nama je najpoznatija po popularnoj, hvaljenoj trilogiji o zatvorskoj vidarici Kivi, koju čine romani:
  • Zatvorska vidarica
  • Zlatni kavez
  • Krvni izdajnik.

Gdje kupiti roman Krvni izdajnik:

Znanje

Objavljeno

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg

Nakladnik: Alfa, 2023.

Naslovnica romana Saten i dragulji: Bijeg: ©Alfa

Moraš ponekad imati malo vjere. I trunku mašte… (str. 13.)

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg

Nihirija i obećano dijete

Nahirija je naizgled obična zemlja, pod čizmom diktatorskog vladara Tanatosa. On je lukavo, najprije iz sjene, a potom kao predsjednik, zemlju podijelio na kaste iz kojih je gotovo nemoguće izići.

U mojoj zemlji nije bilo slobode, barem ne u fizičkom smislu. Ljudi nisu imali kontrolu nad onim što jesu ili rade sa svojim vremenom tijekom života. Jedina sloboda bila je sloboda uma – naš uzvišeni predsjednik to nam još uvijek nije uspio preoteti. (str. 19.)

Najniža je kasta Siva – tu su beskućnici, siromasi, najslabiji članovi društva.

Kaste Plava i Žuta srednji su pripadnici društva – radnici u administraciji, učitelji, medicinske sestre…

Najviša kasta je Biela. U njoj se rodiš i zavijek ostaviš. Običnim je ljudima gotovo nemoguće popeti se toliko visoko. Predsjednik Tanatos pripadnik je Biele. I svi oni koji se, uza njega, nalaze na vrhu Nahirije.

Međutim, u tajanstvenim krajevima te zemlje, žive ljudi koji imaju magiju. Skriveni od svih, protjerani, pobunama pokušavaju vratiti ono što je nekoć bilo njihovo. Godinama šapuću o odabranom djetetu, onom koje će napokon svrgnuti okrutnog Tanatosa s vlasti.

Postoji stara…priča. Zapravo, riječ je o mitu, ali neki ljudi vjeruju da je taj mit istinit. Prema priči, na početku zadnje pobune dijete je rođeno. To dijete navodno posjeduje izvanredne vještine i jedinstvenu magiju jer potječe iz stare nahirijske kraljevske obitelji. (str. 135.)

Saten i dragulji – Bijeg

Sofija Filipov mlada je administrativna službenica koja osjeća da život nije samo dosada lišena slobode koju trenutno živi. Odrasla s djedom i bakom, roditelja se ni ne sjeća. Užasnuta je mišlju da je jednoličan život koji živi, kao i većina stanovnika Nahirije, jedino za što je rođena.

U Nahiriji nije bilo slobode. Ipak, uvijek bih se iznova čudila svim tim ljudima koji su odbijali vidjeti što se događa oko njih; većina stanovništva nije imala pojma da im je sloboda uskraćena. Nekako su previdjeli tužnu stvarnost u kojoj je njihova sloboda govora i izražavanja osakaćena, zapravo je bila gotovo nepostojeća. Mi smo jedno, išla je poznata parola, i kao jedno ćemo uspjeti. (str. 108.)

Kada joj se voljeni djed razboli, primorana je na akciju. Pomoću lažnih isprava izlazi iz gradića u kojem živi i slučajno pronalazi Trigiju, magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz sjećanja nahirijskog naroda.

Da sam ostala tamo gdje sam nekoć bila, odživjela bih život. Dug, ali vrlo prazan život, lišen slobode. Život koji ni na koji način ne bi pripadao meni. Što god da se dogodi sljedeće, ja biram ovaj novi život nad onim starim. (str. 11.)

Sofija tamo otkriva nešto čemu se ni u ludilu nije nadala – magiju, prijateljstvo, ljubav i beskrajne tajne. Tajne toliko opasne da će je možda koštati života.

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg

Svjetsko, a naše!

Saten i dragulji zamišljeni su kao trilogija, a Bijeg je njezin prvi dio. Vjerovali ili ne, magični svijet Trigije izmaštan je ni manje ni više nego iz glave i pera mlade hrvatske autorice Sare Škrobo! I ne srami se stajati uz bok svojim stranim pandanima!

Priča ispletena oko Sofije Filipov zanimljiva je, tajanstvena, napeta i tjera na čitanje. U njoj ima okrutnosti, misterija, prave ljubavi i tajni koje nam se prišuljaju i šokiraju nas pa u mislima tjeramo autoricu na brže pisanje i objavljivanje drugog dijela.

Neobičan, snažan osjećaj bliskosti protutnjao je mojim bićem čim su nam se ruke dodirnule. Iz nekog razloga osjećala sam da već poznajem tog privlačnog muškarca iako sam bila savršeno svjesna da ga nikada prije nisam vidjela.
(str. 98.)

Nema toga što mi se nije svidjelo, počevši od načina na koji je nahirijska diktatura ustrojena pa do opisa same zemlje koja je – pazite sad ovo! – na neki način sama Hrvatska. Tu su i predivno Jadransko more i hrvatska imena kao što su Vesna, Tomislav i Ivan. Svijet je to u jednakoj mjeri i naš tuđi. Stvarnost i mašta. Zbilja i magija… Kao što sam rekla, i svjetsko i naše u jednom romanu! Tomu u prilog ide i činjenica da je Sara Škrobo ovaj roman najprije izdala u Veliko Britaniji na engleskom, a tek onda u Hrvatskoj na hrvatskom jeziku.

Novootkrivena ljubav

Iako uporno govorim da volim isključivo i samo trilere, mislim da je vrijeme za priznanje… Pozdrav, ja sam Mala od knjiga i volim fantasy. ????

Zaljubila sam se u taj žanr, čini mi se, i prije romana Saten i dragulji, ali on je tu ljubav učvrstio. Nisam sigurna u čemu je čar Nahirije i u čemu je prava magija Trigije. Priča je zamišljena savršeno – mlada djevojka koja otkrije da nije samo (na dosadu osuđena) činovnica, već da se u njoj krije puno više. Predivni Ivan koji i sam ponešto skriva, a priča vezana uz njegov narod ne samo da lomi srca, već se pamti i jedan je od mnogih dijelova priče o kojima želim znati više, na koje sam se nakačila i zbog kojih napeto čekam novi nastavak.

A sada, meni najbolji dio romana – ogroman plot twist na kraju! Nevjerojatan i neočekivan koliko logičan. Sve i da je priča slabija (a nije), kraj ju u potpunosti iskupljuje!

Moje veselje vezano uz Saten i dragulje u potpunosti je opravdano. Naslovnica je divna i zove čitatelje na to da roman uzmu u ruke i počnu čitati. Prolog nas potpuno vezuje, a radnja… Joj. Ni ne trepnemo, već smo na kraju, čitamo priču Ivanovog naroda, razotkrivamo Tanatosovo podrijetlo i šokirani smo zaokretom i smjerom u kojem priča odlazi.

Tako da – ako još uvijek trebate preporuku – svakako pročitajte roman Saten i dragulji. Em je naš, em je odličan!

Uzbuđeno čekam drugi dio trilogije!

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg

Ostali naslovi ove autorice

Sara Škrobo mlada je autorica odrasla u Županji. Tri je godine provela u Londonu gdje se i rodila ideja o Sofijinoj pustolovini u Nahiriji, pa ni ne čudi da je roman Saten i dragulji: Bijeg prvi put izdan na engleskom jeziku, pod nazivom Tayna Cronicles: The Secret City.

Gdje kupiti roman Saten i dragulji: Bijeg

Alfa

Na našem blogu mnoštvo je recenzija fantasy romana pa ako ste zaljubljenih u ovaj žanr, svakako bacite oko na sljedeće romane:

Lynette Noni: Zatvorska vidarica i Zlatni kavez

Jordan Ifueko: Zrakonoša

Leigh Bardugo: Sjena i kost, Opsada i oluja

Tomi Adeyemi: Djeca krvi i kosti, Djeca vrline i osvete

N. K. Jemisin: Peto doba

Objavljeno

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Crno sunce: ©Znanje

Prevela: Ana Katana

Magija postoji u svijetu, naprosto je tako… (str. 261.)

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Crno sunce – uvod

Roman Crno sunce prvi je dio trilogije Between Earth and Sky. Prati više grana radnje koje se naposlijetku slijevaju u jednu – onu koja se odvija u gradu Tovi, za vrijeme konvergencije, odnosno pomrčine sunca.

„Konvergencija je nebesko poravnanje. Dan kad se sunce, mjesec i zemlja poravnaju, a mjesečeva sjena proguta sunce.“
„Crno sunce“, kimne ona. „… Rijetkost je.“ (str. 265.)

Mjesto radnje je Meridijanski kontinent, čiji su dijelovi, važni za ovaj roman, gorje Obregi, grad Cuecola, grad Tova te neka vrsta geta, sirotinjska četvrt Kojotove Ralje. Četiri klana u koja su podijeljeni ljudi Meridijana, Od Nebesa Stvoreni, su klanovi Crna Vrana, Barska Skakalica, Zlatni Orao i Pernata Zmija. Svaki klan ima svoje glavarice te svoje Svećenike Stražare, koji borave u tornju, daleko od ostalih, i koji vode kontinent. Svaki Svećenik ima svoje područje, pa je tako Naranpa Sunčev Svećenik, iz Reda proroka (najvažniji Svećenik). Tu su i Iktan, Svećenik Noževa, iz Reda noževa, Abah, Svećenik Pomoći, iz Reda društva iscjelitelja i Haisan, Svećenik Zapisa, iz Reda društva povjesničara.

Ljudi koji nemaju klana zovu se Suhozemljaši.

Crno sunce – prva linija radnje

Prva grana radnje prati mladog Obregijanca Serapija koji putuje prema Tovi. Mora stići prije konvergencije jer ima zadatak.

Prevozi ga kapetanica Xiala, iz naroda Teek, čija pjesma smiruje more, ali čovjeku može pomutiti um.

„Sad mi reci koga vodim u Tovu“, reče.
„Jednog jedinog Obregijanca“, neopterećeno će on. „Oslijepljelog. Unakaženog. Čini se da se radi o nekoj vjerskoj pomami. Bezopasan je.“ Ovo posljednje izrekao je odveć brzo, kao da nešto skriva. (str. 32.)

Xiala odmah shvaća da je tajanstveni Serapio više od onog što pokazuje, pogotovo kad otkrije njegova obilježja Crne Vrane – crveno obojene zube i svojevrsnu tetovažu vrane urezanu mu u kožu. Serapio je slijep jer su mu kapci na očima zašiveni, no može razgovarati s vranama i vidjeti uz njihovu pomoć.

Crno sunce – druga linija radnje

Drugi smjer prati Sunčevu Svećenicu Narampu, glavnu svećenicu u Tovi. Ona potječe iz Kojotovih Ralja i osjeća da je ostali Od Nebesa Stvoreni nikada nisu prihvatili. Pokušava svećenstvo približiti narodu, što nailazi na otpor, spletke, naposljetku i izdaju.

Uvijek iznova, Tova ju je gonila za zasluži poštovanje, i uspjela je svaki put. Tješila se činjenicom da to nije činila zbog slave ili moći, nego zbog najgoreg mogućeg razloga.
Zbog vjere. Vjere u ovo mjesto koje naziva domom. (str. 39.-40.)

Kako se približava konvergencija, jasno nam je da će se njezin i Serapiov put ukrstiti.

Hoće li iz njega izići kao pobjednici ili gubitnici?

Hoće li uopće preživjeti?

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Nedostatci

Crno sunce zahtjevna je mistična priča koja će vas namučiti, ali ako volite tu vrstu književnosti, vjerujem da ćete uživati. Mene je isprva dosta mučila, moram priznati. Na kraju me navukla na čitanje i priča mi se jako svidjela, no trebalo mi je vremena.

Budući da sam na društvenim mrežama već komentirala ovaj roman, neki su mi pratitelji rekli da njima nije bio težak, nego da su uživali u svakoj rečenici ove fantazijske sage. Eto, možda je samo stvar u tome kakvu književnost inače volimo čitati.

Ono što mi je otežavalo čitanje svakako je nedostatak karti koje bi mi prikazale kako izgleda Meridijanski kontinent te gdje su smješteni svi ti gradovi. Istraživala sam i ispada da karte postoje pa mi malo nije jasno zašto se nisu našle u našem izdanju. Cijeli taj izmaštani svijet divno je zamišljen, mračan i kompleksan, i vizualizacija bi bila od velike pomoći.

Druga stvar koja me odbijala od čitanja nije konkretno vezana za Crno sunce već za većinu fantasy romana koji nam se danas nude. Sve je u nastavcima! Zašto, Bože dragi? Nemam strpljena čekati nastavke, a ne želim odgađati čitanje jer dok iziđe završni dio, mogu proći godine! Dakle, ne ljubim nastavke…

E da, i još jedna sitnica koja me strašno iritirala, ali sad već stvarno cjepidlačim. Ne znam zašto zanimanja koja obavljaju žene nisu pisana u ženskom rodu… Na primjer, kad pročitam kapetan Xiala ili svećenik Narampa, pomislim da je riječ o muškarcima. U hrvatskom jeziku normalne su riječi svećenica i kapetanica i ne razumijem zašto se nisu koristile.

As I said, cjepidlačim. 

Mračna fantasy priča

Sama je priča osmišljena briljantno! Mračna je, u „Igra prijestolja“ stilu. Fantasy je to na kakve nismo navikli, ali smo ga trebali. Magija u njemu je krvava, opasna, tamna i neočekivana.

A neočekivani su i oni za koje navijamo. Uglavnom.
Crne Vrane su klan koji je u Noći Noževa izgubio gotovo sve, klan koji u tajnosti radi na ustanku i koji sanja o dolasku Boga Crne Vrane. One su nositelji radnje i jedna struja pozitivnih likova. Ajmo reći.

Vrane koje se okupljaju oko Velike kuće imaju osjećaje suradništva i poštenja. Primijetila sam da surađuju s vlastitom vrste ili čak posve drugačijim stvorenjem ne bi li postigle cilj. No budite oprezni, vrana je prevarant i ugrabit će veći dio nagrade, ako pomisli da može. (str. 73.)

Crno sunce puno je okrutnosti i krvi, izdaje i prevrata. Uživala sam prateći Serapiov put do Tove i užasavala se čitajući kako su njegove ozljede nastale. Obožavala sam Kojotove Ralje i opskurne likove koji se tamo skupljaju.

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Prvi dio – ali kakav!

Crno sunce roman je koji je najbolje opisati kao – prvi dio. Ništa se u njemu konkretno ne događa, osjećamo samo natruhe neke buduće opasnosti. Te natruhe su, pak, toliko zanimljive da uporno okrećemo stranice iako se malo toga događa. Znamo da je sve što se kaže važno, da su svi odnosi bitni i priča se polako prede, gotovo ni iz čega. Ovaj nas prvi dio nas s likovima, daje natruhe njihovih pozadinskih priča koje su toliko dobre da se najbolje opisuju riječju – navlakuše. Toliko su napete, zanimljive i magične da nas mame na to da s njih skinemo veo tajni i ogolimo ih do kraja. Uh, samo se zbog njih isplati čekati nastavak!

Osim što su likovi savršeno razrađeni, oni su – sivi. Mogu biti dobri i loši, crni i bijeli. Ovi koji bi trebali biti pozitivci, u sebi nose nešto mračno, a negativci imaju zrnce ljudskosti. I svi su jednako zanimljivi. Meni se jako svidjela Xiala i nadam se da će se njezina priča nastaviti i u ostala dva nastavka. Ona je pripadnik naroda Teek, ali neću vam reći tko ili što su oni, neka i vas opčini taj dio priče.

A što se tiče kraja, obećava pravu napeticu i epsku borbu u drugom dijelu!

„Nemam lažnih nada“, tiho uzvrati.
„Naravno da imaš“ strpljivo će muškarac. „Život je niz lažnih nada. Svi imamo lažne nade dok ne naučimo bolje.“ (str. 79.)

Ostali naslovi ove autorice:

Rebecca Roanhorse američka je spisateljica fantasy romana. Dobitnica je nagrada Hugo i Nebula. Autorica je brojnih romana i kratkih priča. Roman Crno sunce, preveden kod nas, prvi je dio serijala Between Earth and Sky (Između zemlje i neba).

Gdje kupiti roman Crno sunce:

Znanje

Objavljeno

Lynette Noni: Zlatni kavez

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Zlatni kavez: ©Znanje

Prevela: Ana Briški Đurđevac

„Drukčija si od njih, Kiva. Ti si svjetlost njihovoj tami. Tvoja je magija čista, a srce iskreno. O-osjećam to.“ (str. 417.)

Lynette Noni: Zlatni kavez

Zlatni kavez – uvod

Nakon napetih događaja koje smo pratili u Zatvorskoj vidarici, Kiva Meridan uspjela je pobjeći iz zloglasnog zatvora Zalindov.

Preplavila ju je nelagoda kad se sjetila dugih godina, desetljeća provedena iza debelih zidova i neprobojnih željeznih rešetaka.
Zatvor Zalindov.
Za većinu zatvorenika značio je smrt, ali Kiva je uspjela preživjeti. (str. 13.)

S Jarenom, zatvorenikom za kojeg se ispostavi da je prijestolonasljednik kraljevstva Evalon, i dječakom Tippom, kojem je u zatvoru spasila život, Kiva sada živi u palači, s ostalim članovima kraljevske obitelji.

Zlatni kavez – palača

Ono što Kiva od svih njih skriva jest to da ima misiju – a to je osveta. Osveta odgovornima za propast njezine obitelji. Osveta onima koji su oduzeli ono što joj od rođenja pripada. Osveta kraljevskoj obitelji.

Nakon što pronađe brata i sestru, vođe pobunjenika, Kiva dobiva zadatak – špijunirati Jarena i ostatak njegove obitelji. Zbog toga, ona više nigdje nije sigurna. Ni u palači, među onima koje je donedavno mrzila svim žarom, ni vani, u gradu punom pobunjenika koje vode oni koje je nekada tako jako voljela, a koji su danas sasvim drugačiji ljudi.

„Moraš se odlučiti, Kiva“, protisnula je. „Ne možeš tvrditi da si na našoj strani, a istodobno čeznutljivo zuriti u svojega dragocjenog princa. On ili mi. Oni ili mi. Ne možeš imati i jedno i drugo.“ (str. 176.)

Kiva i Jaren sve više vremena provode zajedno i uskoro postaje teško znati kome pripada Kivina odanost. Obitelji – koja više nije ono što je nekad bila. Ili Jarenu – pripadniku obitelji koja je uništila njezinu.

Bez obzira na to kako se osjećala pokraj njega, bez obzira na to koliko mu je bilo stalo do nje, morala je znati da su na suprotnim stranama i da se to nikad neće promijeniti zbog njihova podrijetla.
Za njih nije bilo nade.
Nikad je nije bilo.
I to ne smije zaboraviti.
Ne smije si priuštiti da to zaboravi. (str. 101.)

U fantastičnoj, šokantnoj završnici romana, otkrivamo da ništa nije onakvo kakvim se čini.

Granica između izdaje i ljubavi sve je tanja.

Kivi prijeti opasnost od gubitka svega što voli i za što se borila.

U kraljevstvu kojem opasnost prijeti izvana i iznutra, postavlja se pitanje – tko je istinski neprijatelj?

Lynette Noni: Zlatni kavez

Uzbudljiv nastavak fantastične trilogije

Trilogija Zatvorska vidarica jedna je od najboljih trilogija koje sam ikad čitala!

Imajte na umu da nisam neki fan fantasyja, ali ova trilogija osvaja na prvo čitanje! Ljubav je počela prvim, a nastavila se i drugim nastavkom, romanom Zlatni kavez. Iako kreće malo sporije, priča je stvarno zanimljiva, a kako se bliži kraj, događaji postaju sve napetiji i zapetljaniji.

Kiva je rastrzana između obitelji i ljubavi. Jaren je njezin smrtni neprijatelj i nije joj jasno zašto je tako dobar i drag, ako je istina sve ono što joj je obitelj rekla o njemu i njegovima.

S druge strane, ono što je ostalo od Kivine obitelji nije ono što Kiva pamti. Majka je mrtva, a toplina i nježnost kojima su je brat i sestra nekad obasipali, sada su nestale u krvi i žaru pobune.

Kivi je bilo potpuno jasno zašto ga je Kraljevsko vijeće odredilo za prijestolonasljednika… Dok god Jaren bude vladao, njegov će narod biti zaštićen. Nije bilo te neprijateljske sile koja bi ga mogla poraziti.
A to je bio problem za Kivu.
Za njezinu obitelj.
Za pobunjenike. (str. 97.)

I premda je naša junakinja isprva uvjerena u pravednost svoje obitelji, pobunjenika i njihova cilja, kako stranice odmiču, tako saznajemo da su brojne istine zapravo laži.

A i kraljevska obitelj krije mnoge tajne. Neke od njih su smrtonosne.

Užitak koji osjećate  dok čitate Zlatni kavez stvaran je i ne popušta do samoga kraja!

A tada – nakon što ste zatvorili te prelijepe, magične korice, užitak ustupa mjesto žudnji…

Jer – kad će više taj treći nastavak?!

Umjesto preporuke

Umjesto preporuke, reći ću vam ovo!

Prvi dio, Zatvorsku vidaricu, pročitala sam u treptaju oka i ostala iznenađena savršenstvom tog romana! Nema kome ga nisam preporučila! Toliko je dobro napisan da u njemu, bez šale, mogu uživati i oni koji ne vole fantasy, magiju, čudnovata kraljevstva i slične motive.

A kako se roman približava kraju, tako postaje sve napetiji, šokantniji, zanimljiviji! I završava pravim cliffhangerom što tjera čitatelja da se bezglavo baci na čitanje drugog dijela (govorim iz iskustva, khm – khm…).

Drugi dio je – isti takav! Svi su likovi izvrsno okarakterizirani, ni jedan nije površno opisan ili nepotreban. Svi nešto znače, važni su za priču i na neki način povezani, tako da – pažljivo čitajte.

Zatim, najbolji dio romana – kraj! Lynette Noni piše najbolje završetke! Kao ni prvi nastavak, uopće nisam niti naslutila kako će se rasplesti Zlatni kavez. I mada vjerujem da ima čitatelja koji će shvatiti u kojem smjeru juri radnja, ja nisam bila jedna od njih. Mene je sve iznenadilo i šokiralo. I oduševilo!

Kraj je toliko dobar da ne možete dočekati završnicu!

Jedva, jedva čekam!

Naši nas ožiljci određuju… Govore priču o hrabrosti i preživljavanju. Govore o tome tko smo u dubini duše, govore o izazovima s kojima smo se suočili i koje smo prevladali. … Nisu svi ožiljci vidljivi. … Ali ne zaboravite da su svi ožiljci prekrasni. I ne smijete ih se stidjeti. (str. 314.)

Lynette Noni: Zlatni kavez

Ostali naslovi ove autorice:

Lynette Noni nama je najpoznatija po svom fantasy romanu Zatvorska vidarica, koji je ujedno i prvi nastavak istoimene trilogije. Zlatni kavez drugi je dio, a iz recenzije se vidi koliko sam uzbuđena što nam, nadam se, uskoro dolazi treći i finalni nastavak! U originalu se zove The blood traitor, kod nas Krvni izdajnik, i ne sumnjam da će biti apsolutno fantastičan!

Gdje kupiti roman Zlatni kavez:

Znanje

Volite li fantasy romane, koji su usput i trilogije, bacite oko na trilogiju o grišama Leigh Bardugo te onu Tomi Adeyemi.

Jako je dobar i prvi dio duologije Jordan Ifueko, Zrakonoša, ali ipak, ni jedan mi dosad pročitan fantasy roman nije kao Zatvorska vidarica. 🙂

Objavljeno

V.E. Schwab: Gallant

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica knjige Gallant: ©Sonatina

V.E.Schwab Gallant

Za Gallant bi se naizgled moglo reći da je  gotički fantasy roman. Ali to je zapravo roman čežnje. Čežnje da nađete svoje mjesto pod suncem, da vas netko voli i da nekome pripadate. Taj toliko željeni osjećaj pripadanja negdje, odnosno spoznaja o nepripadanju  nikamo, toliko je jak da me naprosto nosio cijelom knjigom.

Olivia Prior nigdje ne pripada, nema obitelj, nema prijatelje, nema ni glas. Nijema je. Ali ima snažan osjećaj da pripada negdje. Pripada u Gallant.

Slobodna-slaba riječ za nešto tako veličanstveno. Ne znam kakav je to osjećaj ali želim saznati. str. 155.

Život u Merilancu

Olivia Prior živi u školi za djevojčice Merilance ne znajući ima li živuće rodbine i gdje su. Život joj je tamo težak. Zbog nijemosti meta je izrugivanja drugih djevojčica.  Jedini spas i utjehu nalazi u čitanju majčinog dnevnika i nadi da će saznati istinu o svojim roditeljima. Dnevnik njene majke ispunjen je čudnovatim crtežima i rečenicama koje joj se čine nerazumljive i besmislene. Čitajući majčin dnevnik, Olivia teška srca zaključuje kako se radi o ženi koja je izgubila razum. Kad se već pomirila s spoznajom da je sama na svijetu, stiže pismo nepoznatog joj ujaka kojim je poziva u Gallant.

Prošla sam iza zida, napisala je njezina majka. I upoznala sam Smrt. str. 150.

Gallant

Gallant je ogromno obiteljsko imanje gdje Oliviu dočekaju par sluga i Matthew, rođak kojemu Olivijino prisustvo očigledno smeta. Istovremeno, otkriva da je ujak koji ju je pozvao na imanje umro prije godinu dana te da on zasigurno nije taj koji joj je poslao pismo. Tražeći objašnjenja, Olivia ponovno iščitava majčin dnevnik u kojem je ona upozorava da se ni pod koju cijenu ne smije približavati zidu koji označava rub imanja. Boraveći u Gallantu, Olivia otkriva cijelo nasljeđe Priora koji su živjeli ondje. Nema knjiga iz kojih će to pročitati ili rodbine koja će joj to ispričati. Sve joj to pričaju duhovi i sjene koji žive tu na Gallantu i s kojima Olivia komunicira na sve moguće načine jer ih ona vidi.

Kuća poput ove ima previše povijesti, a povijest sa sobom uvijek nosi svoje duhove. str. 102.

Zid

Olivijina znatiželja da otkrije tajne svoje obitelji prelazi granice imanja. Odluči prijeći zabranjeni zid u potrazi za odgovorima. Ali na toj strani nalaze se vojnici tame i sama Smrt. Olivia spoznaje da je i njezina majka prešla zid i tako upoznala njezina oca, ali pod koju cijenu?

Hoće li Olivia pobjeći sudbini i nadmudriti Smrt? Hoće li saznati tajnu o svojim roditeljima?

Dojam o djelu

Gallant je roman koji  teško svrstati u neku određenu kategoriju. Svakako je fantasy na onaj mračan gotički način čemu pridonose i crno-bijele ilustracije nalik na Rorshachove mrlje. Premda je stil pisanja izuzetno poetičan, na trenutke i liričan, uznemirujući svijet sjena i neprijateljskih stvorenja izvan zida ne daju vam mirno spavati.

Duhovi koji se pojavljuju svako malo i  koji upozoravaju na opasnosti iza zida dijelom su Olivijine nade, a dijelom opsjene. Čas vam se čine  izuzetno stvarni, a čas samo puste tlapnje i nadanja osamljene djevojke u potrazi za pripadanjem.

Kako što sam navela u uvodu, Gallant je roman čežnje, roman tuge, roman istraživanja za svojim korijenima.

Jeziva atmosfera koja se ćuti u samom dvorcu nasljeđe je svih onih koji su tu živjeli. Kad zanemarite sve sjene, duhove, zlokobnu atmosferu i susret sa Smrću, ostaje vam složenost emocija jedne mlade djevojke koja grozničavo traži mjesto koje će zvati domom. Nakon odlaska iz sirotišta, neverbalne interakcije s ljudima zbog svoje nijemosti, majčinog dnevnika koji joj je jedina spona s obitelji, ostaje joj samo nada. Nada da će pronaći svoje mjesto pod suncem. Kad je ugledala Gallant, Olivia je znala da je to mjesto upravo pronašla.

Lik Olivie vrlo je snažan i nepokolebljiv. Autorica ga je jako dobro donijela.

Ako volite romane s dubljom pričom, onom koja otvara ulaz u duhovno neistražena područja, područja sjena i opsjena, preporučujem vam ovu knjigu. 

V.E.Schwab Gallant

O autoru

V.E. Schwab autorica je broj 1 bestselera New York Timesa za više od dvadeset knjiga, uključujući hvaljene serije Shades of Magic, serije Villains, serije Cassidy Blake i međunarodnog bestselera Nevidljivi život Addie LaRue. Njezin je rad dobio pohvale kritičara, preveden na više od dva tuceta jezika i izabran za televiziju i film. First Kill – serija o YA vampirima temeljena na istoimenoj Schwabovoj kratkoj priči – trenutačno radi na Netflixu uz producentsku kuću Belletrist Productions Emme Roberts. Živi u Edinburghu, u Škotskoj.

Gdje kupiti:

Sonatina

Objavljeno

Jordan Ifueko: Zrakonoša

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Zrakonoša: ©Znanje

Prevela: Ana Katana

Ne pitaj koliko ljudi ćeš spasiti. Pitaj za kakav svijet ćeš ih spasiti. (str. 358.)

Jordan Ifueko: Zrakonoša

Zrakonoša

Tarisai je djevojčica koja oduvijek žudi za toplinom i bliskošću obitelji. Njena je majka tajanstvena Gospa, više odsutna nego prisutna u Tarisainom životu. Djevojčicu odgajaju različiti učitelji, više u strahu nego s ljubavlju i privrženošću, u kući koja je nevidljiva svima osim onima kojima Gospa dozvoli da vide.

Tarisai ima dar. Osim što je znatiželjna, pametna i druželjubiva, ona može čitati – može saznati nečiju priču iz samo jednog dodira.

Gospa je s razlogom zabranila drugima da me dodiruju. Mogla sam ukrasti priču iz svega, iz češlja, koplja, iz osobe. Dotaknula bih nešto i odmah znala gdje je bilo trenutak ranije. Vidjela sam priču njihovim očima…; uzdisala njihovim plućima; osjećala patnje njihovih srdaca. (str. 6.)

Ono što Tarisai ne zna, ali naslućuje, jest da nije nastala iz ljubavi. Ona je stvorena da ostvari majčine planove.

I zato je Gospa šalje u prijestolnicu Aritskog Carstva, kako bi postala članica Kraljevskog vijeća Jedanaestorice i služila mladom princu Dayoi, Zrakonoši koji će naslijediti očevo prijestolje.
Zrakonoše su oduvijek vladari Aritskog Carstva, a vijeće Jedanaestorice vlada uz njega, pomažući mu svojim darovima.

„…što kad je Zrakonoša djevojka?“
Svećenik udahne da smogne strpljenja i nasmiješi mi se. „Nema ženskih Zrakonoša, dijete. Jesam oduvijek bira muškarca. To dakako ne znači da su ženski članovi vijeća bezvrijedni. Na kraju krajeva, mogla bi roditi Zrakonošu.“ (str. 72.)

No, Gospini planovi nisu toliko jednostavni. Tarisai je prisiljena ući u Vijeće, zavoljeti Dayoa i u trenutku kada ga bude najviše voljela – ubiti ga.

Okružena novim prijateljima, bliskošću i ljubavlju koju nikad nije dobila od majke, Tarisai se počinje odupirati majčinom planu. Hoće li biti dovoljno snažna i razbiti spone te kletve kojom ju je Gospa vezala?

Svijet mašte koji oduzima dah

Već i ptice na grani znaju da nisam ljubiteljica fantasyja, a pogotovo onog koji je pisan za mlade (young adults). Zato, kad ja kažem da me roman Zrakonoša oduševio, morate mi vjerovati! Svijet koji je Ifuoko izgradila divan je i mučan, strašan i prelijep i sve se te slike prelijevaju u čitatelja i ostavljaju ga gotovo bez teksta. Takav je makar moj dojam!

„Zašto si toliko mrze promjene?“ pitala sam se.
„Zato što bi nakon njih moglo biti gore.“
„Možda, no znaš što ja mislim? … Mislim da se duboko u duši bojimo da bi zapravo moglo biti bolje. Bojimo se saznanja da je sve zlo, sva patnja koju ignoriramo, moglo biti spriječeno samo da je bilo volje za pokušajem.“ (str. 136.)

Jordan Ifueko: Zrakonoša

Nema toga u čemu nisam uživala, počevši od prekrasne naslovnice koju sam tek nakon pet dana uspjela doživjeti u potpunosti (onaj tko je sklon površnom promatranju stvari, poput mene, znat će o čemu govorim)!

Moram priznati, u prvih se par stranica lako izgubiti u svijetu afričke mitologije koju je spisateljica utkala u ovu fantasy priču, ali kako čitanje napreduje, tako nam je sve jasnije. Puno pomaže i pojmovnik na kraju romana koji sam ja, naravno, otkrila tek kad sam roman dovršila. Nemojte ponavljati moju pogrešku i služite se pojmovnikom, čitanje će biti lakše i brže ćete pohvatati konce.

Teško mi je više govoriti o radnji jer vam ne želim upropastiti užitak čitanja, no reći ću da ima par vrlo dobrih, neočekivanih obrata i stvarno se veselim drugom dijelu! 

Likovi su odlično razrađeni, svaki ima neke svoje posebnosti zbog kojih se s njime možemo povezati.

Čudovišta su nevažna. istinski užas su ljudi poput mene; oni koji su vidjeli patnju, koji su čuli krikove stotina generacija kako odjekuju miljama i ništa nisu poduzeli. (str. 358.)

Novitet u svijetu fantasyja

Možda nisam u pravu jer slabo čitam taj žanr, ali čini mi se da afrička kultura nije baš zastupljena u fantasyju, kao ni u književnosti općenito. Zato mi je drago da sam uronila u ovaj čarobni svijet zlonamjernih duhova mrtvih, vilenjaka tutsu i zarobljenih duhova savana. Svaka rečenica slikovita je i bogata, a prevoditeljica je obavila izvrstan posao jer se malo toga gubi u prijevodu – čak je i ime boga savršeno osmišljeno i prevedeno – Jesam.

Zrakonoša prati Tarisai od dječje dobi pa dok ne odraste u mladu ženu. Kako ona odrasta, tako sve više uči o svijetu oko sebe, o kraljevstvu u kojem živi i kojim će, uz kraljevića, vladati kao jedan od članova Vijeća. Bori se protiv same sebe jer je u nju utisnuta majčina naredba i saznaje tajne brižno skrivane stoljećima. Hoće li se Tarisai uspjeti otresti okova koje joj je nametnula Gospa? Hoće li Gospa provesti svoj plan? I griješi li Tarisai time što štiti naivnog kraljevića Dayoa?

Isprepleteni s drevnom legendom o nastanku svijeta, narodnim pjesmama i poučnim pričama, odgovori nam se bliže svakom novom stranicom, do završnice začudne i nedorečene toliko da jedva čekamo nastavak!

Jordan Ifueko: Zrakonoša

Ostali naslovi ove autorice:

Zrakonoša je debitantski roman mlade (1993.) američke spisateljice nigerijskog podrijetla Jordan Ifueko. To je prvi dio fantasy duologije o Tarisai, a mi s uzbuđenjem čekamo prijevod drugog dijela koji se zove Redemptor (Iskupiteljica).

Gdje kupiti roman Zrakonoša:

Znanje

Ako volite fantasy romane, bavite oko na recenziju romana Zatvorska vidarica autorice Lynette Noni koji me apsolutno oduševio!

Objavljeno

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Zatvorska vidarica: ©Znanje

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Zatvorska vidarica

Kiva Meridan sedamnaestogodišnja je vidarica zatvora Zalindov, gdje se nalazi već deset godina.

Prizori, zvukovi, mirisi… sve joj je izblijedjelo u sjećanju. Sjećala se samo onoga što je osjećala.
Strah.
Tuga.
Beznađe. (str. 46.)

Kada u zatvor dolazi Tilda, za koju se vjeruje da je kraljica pobunjenika, Kiva dobiva tajnu, šifriranu naredbu – ne dopusti da umre. No, Tilda je osuđena na zloglasno, smrtonosno Suđenje kušnjom.

Četiri elementarna zadatka – koji se nazivaju kušnjama – kojima se određuje krivnja osobe: Suđenje zrakom, Suđenje vatrom, Suđenje vodom, Suđenje zemljom. … Ako osoba preživi, smatra se nevinom. …
Nitko nikad nije preživio cijelo Suđenje kušnjom… (str. 71./72.)

Svjesna da će okrutno suđenje ubiti Tildu, koja je previše bolesna čak i da se probudi, Kiva ne vidi drugog načina da je održi na životu, osim ovoga – preuzet će njezinu kaznu i suđenje.

Drhtavo uzdahnuvši, Kiva se uspravi i pogleda preko stražara u maskiranog princa i princezu te izrekne glasno jedine riječi koje su Tildu mogle održati na životu.
-Zovem se Kiva Meridan i preuzimam njezinu kaznu. – (str. 108.)

A ako preživi, i Kiva i Tilda išetat će iz Zalindova, sasvim slobodne.

Ali Suđenje kušnjom nije jedini izazov s kojim se Kiva suočava. U zatvoru bukti neizlječiva epidemija a ona, kao vidarica, odlučuje pronaći lijek. Dakako, za pronalazak lijeka najprije treba pronaći uzrok bolesti pa se Kiva baca u istraživanje.

U zatvor dolazi i novi zatvorenik, Jaren, koji skriva više nego se na prvi pogled čini.

Čini se da Kivine kušnje tek počinju.

Prvi dio trilogije Zatvorska vidarica

Zatvorska vidarica prvi je dio istoimene trilogije i malo je reći da jedva čekam prijevod ostala dva dijela! Inače nisam baš ljubitelj fantastične književnosti (osim kad je riječ o Harry Potteru i Gospodaru prstenova), ali ovaj me roman oduševio! Već od prve stranice utonula sam u magijski svijet – dovoljno realan da imamo dojam da negdje postoji, dovoljno fantastičan da nam mašta radi sto na sat!

Zatvorska vidarica zove na čitanje već prvim pogledom na prekrasnu naslovnicu. Svaka čast ljudima koji su je oblikovali! A zatim… Šifre, pobunjenici, tajanstvena epidemija, novi zatvorenik, kraljica pobunjenika… Stranice se same čitaju!

Mnogo je toga što trebaš znati, ali trebaš zapamtiti jednu stvar: u Zalindovu možeš vjerovati samo sebi. (str. 56.)

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

I premda su glavni likovi Kiva i Jaren stariji tinejdžeri, roman mogu čitati svi uzrasti – od osmog razreda naviše! Budući da ima dosta brutalnih dijelova, jer Zalindov je ipak poznat kao zatvor smrti, kao i aluzija na različite načine na koje stražari muče zatvorenike i zatvorenice, ne bih ga baš rado dala petašu, mada će, oni ozbiljniji i već navikli na ovakva djela, definitivno ostati začarani.

Kako nema apsolutno ništa što mi se nije svidjelo, navest ću vam još nekoliko mamaca koji bi vas trebali povući na stranu zatvorske vidarice, u slučaju da se još dvoumite oko zaranjanja unutar okrutnih zidova Zalindova i tajanstveni svijet Kivine zatvorske ambulante.

…Kivi je bilo stalo hoće li živjeti ili umrijeti te je shvatila da će uz poslušnost vjerojatno ostati na ovoj strani vječnog svijeta. Igrala je igru, davno izabravši da će žrtvovati dušu da spasi život. Ostali su joj zatvorenici zamjerali zbog toga. Posebice pobunjenici. A ipak, i dalje je disala, dok su mnogi od njih bili mrtvi.
(str. 184.)

Drugi svijet za pet!

Lynette Noni talentirana je pripovjedačica o čemu svjedoče njeni megapopularni fantastični serijali. Tom talentu svjedočimo i mi – premda je Zatvorska vidarica roman od 400 stranica i sve se vrijeme događa na istom mjestu – moglo se dogoditi da radnja skrene u dosadu i postane naporna. Vjerujte, to ovdje nije slučaj. Sve što se događa savršeno je smisleno, logično; svaka rečenica ima svoje mjesto i svoj značaj, a ako ste imalo poput mene, nakon čitanja ćete se vraćati na neke dijelove jer ćete, tek kad iščitate zadnje slovo, shvatiti koliko je toga rečeno u natruhama, zagonetkama, insinuacijama…

Drugi svijet koji Noni stvara nije čaroban – to nije svijet iz bajke! On je ogrezao u pobunu, nepravdu, siromaštvo, zlo, prljavštinu. Svijet zatvora smrti sve je samo ne čudesan. Ipak, tragovi magije svuda su oko nas. Magija se odvija negdje vani, dok teče u venama kraljevske obitelji koja može manipulirati četirima elementima – zrakom, vatrom, vodom i zemljom.

A onda, kraj! Naravno, budući da je ovo prvi komad slagalice, jasno je da završava cliffhangerom. Ali kakvim, hej! Ne znam kako nisam uspjela predvidjeti ni jedan jedini dio raspleta! Dakle, zadnjih me dvadeset stranica izulo iz cipela! Kad gledam unatrag, vidim da sam neke stvari trebala i pogoditi, ali eto, doista nisam i zadnje sam stranice čitala nekoliko puta da vidim je li sve to stvarno tako!

-Koja je tvoja tajna? Za preživljavanje, mislim? – …
– Pomaže ako ima nešto za što živiš. Za što se boriš. Prizemlji te, daje ti razlog da ustaneš svako jutro. Daje ti razlog da želiš preživjeti. A ta želja nekad čini razliku. Jer jednom kad ovdje odustaneš, – pokaže na svoje srce, – onda je isto kao da si mrtav. – (str. 53.)

Ako volite fantastiku, druge svjetove, magiju – a sve u doba nekakvog maglovitog srednjeg vijeka – obožavat ćete roman Zatvorska vidarica.

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Ostali naslovi ove autorice:

Lynette Noni nagrađivana je autorica fantastičnog serijala The Medoran Chronicles te duologije Whisper.
Drugi dio trilogije Zatvorska vidarica zove se Zlatni kavez, a uzbuđeno čekamo i prijevod završnog nastavka, Krvni izdajnik.
O samoj autorici više možete saznati na njezinoj web-stranici, a možete je pratiti i na društvenim mrežama.

Gdje kupiti roman Zatvorska vidarica:

Znanje

Volite li fantasy romane, koji su usput i trilogije, bacite oko na trilogiju o grišama Leigh Bardugo te onu Tomi Adeyemi.