Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.
Naslovnica romana Drugi život: ©Mozaik knjiga
Prevela Ira Martinović
Drugi život
Erica je mlada Engleskinja koja davne 1978. godine otputuje u Pariz kako bi se malo nauživala kulture prije početka studija. Na stubama crkve Sacré-Cœure susreće Laure, Parižanku koja živi boemski u punom smislu riječi (vidjet ćete točno na što mislim kad budete čitali knjigu). Laure previše pije, previše puši, starija je od Erice, ali ne toliko da bi bilo bitno. Priprema doktorat na prestižnoj Sorbonnei, održava veze s udanim ženama, ljubomornim ženama, ženama sklonima plaču i dramama.
Sviđala joj se Erica. Naravno da joj se sviđala. Ali nije joj se sviđalo to što joj se sviđala. Nije ju voljela, nije ju mogla voljeti. … Nije to bila ljubav; Laure nije željela živjeti u okvirima takva klišeja. (str. 68.)
Erica je neiskusna, naivna, ono što nam padne na pamet kad kažemo „dobra cura“. Laure je suprotnost. Ipak, njihov susret na stupama ispred crkve pokaže se sudbinskim. U djeliću sekunde među njima plane iskra, iskra koja će zapaliti plamen neslućenih razmjera.
Možda zato što nikad prije nije bila zaljubljena, Erica se osjećala krhko, prozirno, kao da je sve, od buke do svjetlosti, lako moglo probiti njezinu kožu i prodrijeti u nju. (str. 76.)
No njihove različite osobnosti, želje i (zacrtane) budućnosti prijete razdvajanjem i slomljenim srcem.
Odlučila je. Erica je protrnula od zadovoljstva. Srce joj je doslovno poskočilo, napravilo mali salto u njezinim grudima. Odlučila je. (str. 293.)
Tijekom godina, od velegrada Pariza pa do seoceta u Engleskoj, pratimo njihovu fatalnu ljubav. Ljubav koja neće biti ono što su one očekivale. Čak ni ono što mi čitatelji očekujemo…
Treći
Drugi život treći je roman jedne od mojih omiljenih autorica, Kiran Millwood Hargrave. Dok je prethodna štiva gradila na povijesnim činjenicama, ovdje se ukoštac hvata sa suvremenošću. I moram priznati, odmah na početku, izostalo je oduševljenje koje me zapljusnulo već na prvim rečenicama prethodnih romana, Milosti i Gospodarica pčela (linkovi su na dnu objave).
Roman Drugi život trebao bi biti ljubavna priča između dvije žene, i meni je to sasvim OK. Međutim, ljubavi Erice i Laure nisam povjerovala. Za početak, ni jedna ni druga nisu mi se pretjerano svidjele. Da je kojim slučajem Laure muškarac, rekla bih vam da je riječ o toksičnoj vezi i smatrala bih da Erica treba bježati koliko je noge nose. Laure je žena, a ja se držim iste stvari. Njihova ljubav, doista sudbinska, ipak je toksična i njih dvije nisu jedna za drugu. Erica je, rekla sam, naivna i vrlo mlada. Laure je iskusna i prilično sklona manipulaciji. Ne sviđa mi se to. I kako godine prolaze, njih se dvije spajaju, razdvajaju, spajaju… I uvijek nekako loše djeluju jedna na drugu. Kao da jedna uz drugu postaju ono što nisu.
To je taj drugi život
Ipak, svidjela mi se atmosfera romana. Dosta je onako teška, maglovita, melankolična. Odlično je opisana čežnja između njih dvije, no nije to ona dobra čežnja. Teško mi je opisati vam što mislim… One, jednostavno, nisu dobre zajedno. Cijelo sam vrijeme navijala da to napokon shvate. Da pokušaju izgraditi živote neovisno jedna o drugoj.
I to je ta ideja koja se skriva u naslovu. Pratimo ih godinama, od mladosti pa do sredovječnosti i dalje. Živote koje žive čitavo vrijeme pritišće svijest o drugom životu. O onome što se možda moglo dogoditi, kako se moglo živjeti da su odluke bile drugačije, vremena drugačija, okolina drugačija. Misao o drugom životu lebdi iznad njihove odrasle dobi. Ono vječno pitanje – što bi bilo kad bi bilo.
… znala je da Erica osjeća isto. Da vidi što i ona. Ne samo ono što je pred njima… Ne samo ono što je iza njih… Nego i drugi život, položen preko ovoga poput nečega tanjeg od kože: svilene koprene ili daha. (str. 351.)
Kiran Millwood Hargrave toliko je talentirana autorica. Fabula romana nije mi sjela, a ipak sam željela čitati dalje. Nešto me vuklo, nije mi dalo spustiti roman, iako sam se prilično često živcirala oko svega. Sve je tako lijepo napisano, iz svake rečenice izvire talent. Slike nam se stvaraju u glavi, uspijevamo zamisliti i Lauren prljavi sobičak, i vrelinu ljetnog dana u kojem su se upoznale, i plažu kojom su šetale…
Najljepše mi je provlačenje umjetnosti cijelim romanom. Jako volim Moneta i njegove lopoče i divno mi je koliko su upleteni u priču. Pariz kao takav i jest grad umjetnosti i autorica divno isprepliće književnost, slikarstvo, čak i glazbu s osjećajima glavnih junakinja.
Preporuka
Ne znam koliko je Drugi život baš priča za široke mase, ali svakako vas potičem na čitanje. Priča je pomalo otrovna, ali jako lijepo napisana. Doživjet ćete, negdje duboko u sebi, tu nostalgiju, tugu, žudnju… Razmišljanje o tome kakav bi bio drugi život. Bi li bio bolji, gori, sretniji, nesretniji…
Kraj mi se jako svidio, skroz je na mjestu i nije mogao biti nego takav, makar po mom mišljenju. I nekako, sviđa mi se što se uloge zamijene. Kao da su Laure i Erica toliko utjecale jedna na drugu da su ostavile djelić sebe u ovoj drugoj, u ženi koju tu toliko voljele.
Ostali naslovi ove autorice
Kiran Millwood Hargrave (1990.) nagrađivana je britanska pjesnikinja, dramatičarka i autorica romana. Milosti je njezin prvi roman za odrasle; Gospodarica pčela je sljedeći.